Porođajna bol

Pročitala sam nekoliko vaših odgovora, ne sve.

Ali evo što ću vam reći ja koja sam se porođajne boli bojala toliko da sam 3 godine odgađala trudnoću.

Da mi je netko ovako kao Dijana tada progovorio o porodu i da mi je netko objasnio razliku između bola i truda, sigurno ne bih uspoređivala menstrualne patnje s porodom.
Premda čak i menstrualna bol ima svoju funkciju, uvijek sam bila za to da se protiv nje uzme analgetik, ako ti ometa normalan život (a to se meni događalo). Ali tada sam pomišljala - majko mila, ako ovo toliko boli, onda kako izgleda porod...? I s tom predrasudom sam zatrudnila, ali kada je moja čežnja za djetetom postala veća od straha što će boljeti.

Kad se još k tome pribroje predrasude kojima me šopala okolina, prenapuhivanje porođajnih patnji, a nitko mi ni jednom riječju nije opisao upravo ovo - da ću kroz bol (ALI ne ZBOG boli) rasti... Našla se, srećom, osoba koja me provela kroz sve što sam morala znati, ali posve bez duhovne dimenzije. Ipak, bilo je duhovno, rastuće iskustvo.
Od trenutka prvog poroda trajala je moja duhovna priprema za drugo dijete.
Neki od vas znaju da sam na drugi porod krenula s pjesmom i osmjehom i da mi je doktor rekao da sam previše nasmiješena za ženu koja rađa. A nisam perverznjakuša :) koja uživa u boli (tko me uspije nagovoriti da odem zubaru, podižem mu spomenik, neke pretrage odgađam godinama jer se bojim boli....).

No, teško je to nekome objasniti tko nije prošao smijanje u patnji i plakanje od sreće na kraju... I ja sam ostala začuđena.

Ali dijete - vrijedno je TRUDA.
Tu sve počinje.
S TRUDOM:
kad ga nosimo - u trudnoći,
kad ga rađamo u trudovima,
kad ga dojimo trudimo se,
kad zbog njega ne spavamo, kad plače, a ne znamo kako da ga umirimo, kad ga odgajamo, kad na neposluh ne odgovaramo udarcem, već se TRUDIMO razumjeti ga, kad nam prkosi TRUDIMO se još jače voljeti to dijete. Kad nas u pubertetu "otkači", opet ćemo se TRUDITI biti mu bliski, ali ga i ostavljati slobodnim, opet ćemo se TRUDITI biti budni zbog njega.....i tako valjda čitav život.

Eto, to su mi dali trudovi. Jedna je kukavica postala žena koja bi ih mogla roditi puno (i svi bi bili željeni, makar možda i neplanirani).

Trud mi je donio i ljude s kojima sada djelujem u Izvoru. Trud u odvajanju slobodnog vremena i nešto svojih darova za zajedničko dobro, trud u djelovanju među posve različitim osobnostima s kojima bih se inače svađala, a ovako se - ljubimo.

_To je bila moja ljuska o kojoj govori Gibran.
I još nije posve pukla, naravno. :)

ajme klia, prekrasno rečeno :heart:

Klia :heart:

I da, bas imamo lijepu hrvatsku rijec - TRUD.

I bio bi mi jako drago da se jednog dana BOKS pretvori u nesto drugo ;)
Naravno i semanticki i materijalno. Kako ga uopce sluzbeno zovu?

klia, bravo! :heart: Vrlo lijep i pozitivan post! :*

Citiraj:

---

k2007 prvotno napisa

ps....zanima me samo, ovako malo da karikiram cijelu situaciju, kako bi barbika drugačije trebala 'roditi'? :? :lol:

---

ovako:

http://static.iftk.com.br/mt/2007/03...its_possi.html

:lol:

Groteskno :lol:

bravo za barbie!!! bez dripa, epiduralne, rezanja, porod kod kuće...!!! :D

:lol:
a i liniju je vratila odmah

Citiraj:

---

MGrubi prvotno napisa

:lol:
a i liniju je vratila odmah

---

to sam se pravila da ne vidim!!!
a rodila je uz psa i konja!!! pravi prirodni porod!!!

katastrofa :lol:

:lol:

Moje iskustvo sa poroda je prestrašno i ne bi ga poželjela nikome, zato su sretne žene koje su rodile prirodnim putem sa svojim trudovima.

Htjela bi skratiti svoju priču i u par crta vam dočarati što sam prošla i
zašto do sada (moja M ima 4 mj.) nisam smogla snage na forumu pisati o tome.

Najviše na svijetu sam željela prirodni porod ali sam morala na indukciju jer sam prenjela i zbog plodne vode. Sve se tako zakompliciralo da sam skoro završila na carskom ali sam ipak rodila vaginalno ali uz epiduralnu i osamnaest sati trudova na dripu. Neću vam niti spominjati kako mi je beba izgledala kad se rodila (sva je bila omotana u pupčanu vrpcu).

Svaka čast svemu ali ja tu bol i strah za svoje dijete ne bih više htjela ponoviti.

da dodam na temu duhovne dimenzije boli, i zašto bol u porođaju nije uvijek samo bol ...
na prvom porodu sam doživjela bol pod dripom koja je bila najgora bol koju sam ikada osjetila, mogla bih čak reći općenito nešto najgore u mom životu.
Na drugom porodu koliko toliko prirodnom bol nije bila samo bol, toliko su me šibali moji hormoni sreće, da sam tu bol osjećala kao ushićenje, energiju, sreću, skup najjačih emocija pomiješanih sa boli - iza čega je slijedila najveća sreće - moje dijete.
I to je nešto što bih mogla opet ponoviti.
I u prirodnom porodu bol vjerojatno može dosegnuti granicu izdržljivosti - ali to bih shvatila kao znak za povećani oprez.

Jako je zanimljivo sve ovo sto ste napisale ,pogotovo Klia :heart: , a ja cu samo kukavicki dodati da mrzim bol bilo koje vrste :oops: !

sama se sebi cinim freak koliko se jutros bavim porodom, ali maleni spava, a ja jos imam ptsp od poroda...

uglavnom, isla sam u bolnicu kad su me uhvatili trudovi sva vesela, bez straha, spremna na bol i odlucna da porod bude sto prirodniji...
no, imala sam nesrecu da spadam u statisticki mali broj zena kojima maternica ne reagira kako bi trebala.... zato je cijela prica bila iznimno dugotrajna i neopisivo bolna - zadnjih 15 minuta se ne sjecam jer sam se od boli onesvijestila. u svakom slucaju, ne bih ponovila iskustvo, iako svakako zelim jos jedno dijete...

Uvijek sam se smatrala osobom koja može trpiti bol, koja je strpljiva i koja će proći kroz porod bez trauma. Porod, ili bolje reći bol pri porodu me iznenadila kao ništa do tada u životu. Čini se da nisam bila spremna na porođajnu bol, na trudove i sve što me snašlo pri mom 36 satnom porodu. Meni je bol kod trudova bila nešto strašno i na granici nepodnošljivog. Čak ni danas ne vjerujem da se ta razina boli može istrpiti. Znam da nije svakome tako, i čula sam jako lijepa iskustva drugih žena, ali ovo pišem i za one koje se ne nalaze u svim vašim pozitivnim iskustvima. Najljepša stvar kod poroda i najčudnovatija, i najoptimističnija je trenutni prestanak boli onog trenutka kad se beba porodi i kad vam ju stave na prsa. Meni je to gotovo fascinantno. Istog trenutka sve prestaje i ništa se više ne čini važno i ne možeš si niti pomisliti da si toliko dugo trpio bol. Ali to još uvijek ne umanjuje činjenicu da porod (trudovi) boli kao ništa do tada proživljeno.

Ali i uz svu tu pretrpljenu bol, želim barem još jednog malog anđelčića i želim osjetiti ono blaženstvo kad se konačno odvoji od moga tijela i onaj ponos da je to malo predivno biće, taj MALI ČOVJEK moje remek djelo.

I upravo zbog te boli koju opisujete uvijek ćete se sjećati toga koliko ste na samom početku uložile u to dijete.
Koliko ste se radi djeteta približile granici vlastite izdržljivosti, čak je i nadišle.
Jeste li ikada ranije u životu toliko nadrasle same sebe kao kad ste davale život drugome čovjeku?

U tome vidim sličnost majčinskog s božanskim, odnosno duhovnu dimenziju poroda. Pogotovo što i vas s traumama nešto iznutra vuče da kroz sve to prođete ponovno.

U paradoksu je istina :)

Ja samo znam da se na trecem porodu imam namjeru prepustiti boli puno ranije nego na prosla dva. Tocno se sjecam tih situacija kako se nosim s boli, trpim, trpim i onda pred kraj, kad sam mislila da vise ne mogu sama sebi sam rekla: ok, gotovo je, vise ne mogu, nek bude sta ce biti. I tada bi se dijete rodilo. Kasnije kad sam vrtila te filmove u glavi nekako mi se cinilo da sam mogla proci bolje, tj. da je porod mogao trajati i krace da sam se prije prepustila....ovako me bas taj osjecaj trpljenja i odupiranja puno kocio u svemu.

U tome vidim sličnost majčinskog s božanskim, odnosno duhovnu dimenziju poroda. Pogotovo što i vas s traumama nešto iznutra vuče da kroz sve to prođete ponovno.


Potpisujem :heart:

Citiraj:

---

klia prvotno napisa

Jeste li ikada ranije u životu toliko nadrasle same sebe kao kad ste davale život drugome čovjeku?

---

u tome je istina, a ne u boli pritom proživljenoj.

ja bih rekla da ja zelim jos jedno dijete usprkos boli pri porodu...

I u boli pri tom proživljenoj.

Pričat ćemo kad je prođeš. :*

Citiraj:

---

Zorana prvotno napisa

Ja samo znam da se na trecem porodu imam namjeru prepustiti boli puno ranije nego na prosla dva. Tocno se sjecam tih situacija kako se nosim s boli, trpim, trpim i onda pred kraj, kad sam mislila da vise ne mogu sama sebi sam rekla: ok, gotovo je, vise ne mogu, nek bude sta ce biti. I tada bi se dijete rodilo. Kasnije kad sam vrtila te filmove u glavi nekako mi se cinilo da sam mogla proci bolje, tj. da je porod mogao trajati i krace da sam se prije prepustila....ovako me bas taj osjecaj trpljenja i odupiranja puno kocio u svemu.

---

ovo nije nikako beznačajno kod boli u porodu. Ja se isto sjećam kad mi je primalja rekla da zar opet na wc, a maloprije sam bila, budemo kao išli kad se vrati mora ići nekud ... a ja sam pomislila ok, kad ne može pristojno, ja ću se sada prepustiti i raditi ono što mi tijelo nalaže, ne budem se ja susprezala i stiskala zbog tamo ne znam koga, e sad ćete vi fino čistiti što god izašlo iz mene, jer ja sam tu bitna, ne nikakav wc, plahte, osoblje i ne znam što ... i tako sam se prepustila da me tijelo vodi, i začas su primalje dotrčavale u sobu jer beba je krenula van. Sasvim drugačija je bol ta kojoj se prepustiš i ona kojoj se odupireš, kontroliraš, stiskaš se, prisjećaš se naučenog disanja i pokušavaš kopirati nekoga ili nešto.

Uz ispriku svima čitala sam na preskokce ali želim reći svoje mišljenje o temi. Apsurdno mi je izigravati ne znam ni ja što i trpit bol koju ne trebam trpit-rekli bi-nisam poludila :roll: Iz tog razloga željela sam epiduralnu ali spletom okolnosti nisam ju dobila. Sad, ta bol koju sam preživjela ispostavilo se da i nije tako strašno, ta preživjela sam, i ne vjerujem da me je ta bol povezala više sa mojom kćerkicom nego što sam povezana :heart:
The ponit is - opet bih epiduralnu, bez obzira što nije prestrašno boljelo, iz rauzloga - nisam luda da trpim ako ne moram ;)
Ima još jedna stvar, ko voli nek izvoli, nema tu previše mudrolije :roll:

Anima, a sto je s bebom?
Naime, tvoja hormonalna reakcija puno pomaze bebi kojoj isto porod nije jako ugodan. Cak naprotiv, moze biti prilicno zastrasujuce iskustvo. Kad zaustavis svoju hormonalnu i svaku drugu prirodnu reakciju tijekom poroda, automatski je tvoja beba prepustena sama sebi.
Meni je to, iskreno receno, najzastrasujuci dio ove citave price. I ako prirodnim tijekom poroda mogu pomoci bebi da prodje kroz porod bezbolnije i sa manje stresa, onda mi se ne cini nimalo mudro uzeti nesto protiv bolova cisto zato da bih sebi olaksala.

Citiraj:

---

Zorana prvotno napisa

Anima, a sto je s bebom?
Naime, tvoja hormonalna reakcija puno pomaze bebi kojoj isto porod nije jako ugodan. Cak naprotiv, moze biti prilicno zastrasujuce iskustvo. Kad zaustavis svoju hormonalnu i svaku drugu prirodnu reakciju tijekom poroda, automatski je tvoja beba prepustena sama sebi.
Meni je to, iskreno receno, najzastrasujuci dio ove citave price. I ako prirodnim tijekom poroda mogu pomoci bebi da prodje kroz porod bezbolnije i sa manje stresa, onda mi se ne cini nimalo mudro uzeti nesto protiv bolova cisto zato da bih sebi olaksala.

---

Bebi je prolazak kroz porođajni kanal ovako i onako zastrašujuće iskustvo, pa onda bolje da mene manje boli...a nekako mislim da ako sam ja smirenija da je možda i bebi lakše...Ja sam po prirodi pozitivac i optimist i uvijek vjerujem da će stvari dobro ići a još bolje se završiti...i u razgovoru sa anesteziologom smo zaključili da nema razloga trpjeti...i želim vjerovati da ta medicina ipak zna što čini...i još uvijek nas se rađa više zdravih nego bolesnih...hvala Bogu
:heart:

ali epiduralna nije nesto sto ne djeluje na dijete

i djetetu nije lakse s epiduralnom, svakako mu je manje prirodno i svi oni hormoni i igra hormona pri porodu, koja poamze i djetetu i majici bit ce poremecena...

ok, svatko se moze odluciti na epiduralnu, samo mora znati sto ona donosi sa sobom
a bebi svakako nije isto s epiduralnom ili bez

:)

traumatično i za mamu i za bebu, ali vjerujem da i mama i beba na kraju sve što je isprva bilo patnja, pretvore u ljepotu života. (...samo što se svoje boli mama sjeća, a beba ne)

porod nije traumatican ni za mamu ni za bebu, ako je prirodni
pitaj lutonjicu, ona je rodila neki dan prirodno :D

Citiraj:

---

k2007 prvotno napisa

traumatično i za mamu i za bebu, ali vjerujem da i mama i beba na kraju sve što je isprva bilo patnja, pretvore u ljepotu života. (...samo što se svoje boli mama sjeća, a beba ne)

---

rođenje mog djeteta jest ljepota života, sa boli ili ne...

Citiraj:

---

Zorana prvotno napisa

Anima, a sto je s bebom?
Naime, tvoja hormonalna reakcija puno pomaze bebi kojoj isto porod nije jako ugodan. Cak naprotiv, moze biti prilicno zastrasujuce iskustvo.

---

[/quote]

kako možemo znati je li bebi rođenje zastrašujuće iskustvo? meni se više čini kao predivno, napokon otkriva novi svijet koje je čekala/o 9 mjeseci...svijet u kojem će biti voljen/a i pažen/a najviše na svijetu... Čini mi se da bi tako trebale vjerovati pogotovo one žene koje svoju porođajnu bol naglašavaju kao prekrasnu i nezamijenjivu. ako vama nije traumatično, zašto bi bilo bebi? baš bih voljela pitati bebu zašto zaplače kad se rodi? vjerujem da kaže - mama, hvala ti.

http://www.roda.hr/tekstovi.php?Teks...t2ID=&Show=766

evo bas mi pao na pamet tekst s portala
'Pitajte bebu kako bi željela biti rođena!'

Citiraj:

---

zrinka prvotno napisa

porod nije traumatican ni za mamu ni za bebu, ako je prirodni
pitaj lutonjicu, ona je rodila neki dan prirodno :D

---

ja se isto tu mogu potpisati. prvi sam put rodila uz drip (non-stop), injekcije protiv bolova (dolantin ili neka slična droga), šivanje i poslije toga sam bila skomirana...

drugi put bez ikakvih gluposti. nisam morala ležati u trudovima, nisu me niti pokušali rezati (niti sam pukla), liječnici nisu obigravali oko mene (vidjela sam "kutu" na početku i na samom kraju kad je beba već bila vani)... nakon 2 sata sam sjedila, sama išla na wc, šetala...
čitavo vrijeme poroda bila sam bistra, razgovarala sa frendicom, zezale se, smijale (da, da!)...

ne kažem da je traumatičan. to je netko gore napisao, pa ja samo prepisala. no nekima je traumatičan prirodan, ako je bilo komplikacija, ili ako ga nisu željele takvog. u čemu je onda problem npr uzeti epiduralnu? dijete se ovako i onako ne sjeća poroda (ispravite me ako bilo koja od vas pamti kog je prvog ugledala, i kako se pritom osjećala). mislim da joj se više u podsvijest mogu usjeći mamine reakcije, mamina sreća ili, s neke druge strane - trauma.

Apsolutno se slažem da ne možemo zapravo znati kakav je bebi porod, možemo pretpostaviti da je traumatičan kad se rodi jadno svo izubijano, sa hemtomima i sl. -to ne može biti ugodno... Ali, što bi se reklo who cares, mora biti rođeno, sreća je da se ne sjećamo toga... Ići sad u dubioze je druga stvar :?

Citiraj:

---

k2007 prvotno napisa

baš bih voljela pitati bebu zašto zaplače kad se rodi? vjerujem da kaže - mama, hvala ti.

---

Ne. Kaze - daj mi zraka!

Beba zaplace jer joj je to prvi udah, plac je refleksan kako bi bebu "naucio" kako potegnut zrak u pluca jer ga vise ne dobiva preko pupcane vrpce.

btw da bi dijete moglo reći mami - hvala ti što si me rodila, treba proći još duugo godina i iskustva :love:

Sto se tice bebinog iskustva poroda, meni se jako svidjaju Leboyerova dva teksta na Rodinom portalu u rubrici Porod. Iskreno receno, ne mislim da je bebama nista manje zastrasujuce nego sto zvuci u tim tekstovima.
Ja ne mogu sto posto znati ni tvrditi kako se jedno dijete osjeca tijekom poroda. Ali, mogu intiuitivno osjecati i zdravorazumski pokusati shvatiti....i to sve nevezano za cinjenicu sto se toga nitko kasnije ne sjeca. Pricamo o porodu. Ne sjecam se prakticki nicega ni iz vremena kad mi je bilo godina ili dvije pa svejedno necu reci da mi to vrijeme nije vazno.
Meni je vazno da slijedim svoju prirodu ako je ikako moguce. Jer znam da time cinim najbolje i djetetu tijekom poroda.
Djeca nisu lutke bez osjecaja. Znamo da vec u periodu trudnoce osjecaju. Nije to odlazak u dubioze. To su cinjenice koje mozemo ili prihvatiti ili ignorirati.

Evo tekst, drugi dio je u istoj rubrici:

http://www.roda.hr/tekstovi.php?Teks...=144&Show=1338