Printable View
Nisam mislila iskljucivo na Zagreb. Odlazak mame iz Dubrovnika ili Splita na porod u VŽ je ipak teško izvediv. OK, VZ je blizu ZGB-a, ali ne moze se ocekivati da sve mame iz ZGB-a ili Lijepe nase tamo odlaze roditi. Mislim da ni VZ rodiliste nema takve kapacitete. Tako da ipak ne postoji izbor dostupan svima.Citiraj:
Lutonjica prvotno napisa
Nemam ti ja nikakvu znanstveno potkrijepljene dokaze, ali samo ću ti navesti nešto kao primjer: kada bi se ti iznebuha našla usred Kine, ni sami ne znajući kako, kada, ni zašto; ne bi li ti dobro došla zaštita i objašnjenje onoga komu vjeruješ i koga poznaješ?Citiraj:
vertex prvotno napisa
Bila bi potpuno pribrana, bez ikakve bojazni, iako to, možda, ne bi pokazivala plačem?
Puno puta ne pokazujemo, ali ne znači da nas ne tišti.
Htjedoh reći:Citiraj:
AdioMare prvotno napisa
Vjerojatno bi se bojala, iako to, možda, ne bi pokazivala plačem.
I, Kina je precivilizirana usporedba. Treba smisliti bolju.
Već sam napisala koliko volim rooming in (24 satni) i sasvim je jasno da bebi treba mama i to puno, puno.
Ali i dalje mislim da o bebinoj slici svijeta samo nagađamo. A kako znamo da je novorođenče opremljeno brojnim instinktima za preživljavanje, ja osobno ne vjerujem da je moguće da ga nešto tišti, ali to ne pokazuje (ako je zdravo). I ovo je nagađanje. Ali ipak konkretnije - vidim bebu koja izgleda kao da joj je dobro, i zaključim da je dobro. Ili - vidim bebu koja izgleda zadovoljna, i zaključim da ona to nije jer dogma kaže da beba ne može biti ni trenutak zadovoljna bez mame.
ne kužim, ti kažeš da bebe sve vrijeme u dječjoj sobi zadovoljno leže i razgledavaju?
evo jedan link o dogmi ;)
BONDING WITH YOUR NEWBORN
zgodan detalj:
As one mother said following a lengthy and arduous labor, "Let me sleep for a few hours, take a shower, comb my hair, and then I'll start mothering." If these are your feelings, enjoy your rest—you've earned it. There is no need to succumb to pressure bonding when neither your body nor mind is willing or able. In this case, father can bond with baby while mother rests. The important thing is somebody is bonding during this sensitive period of one to two hours of quiet alertness after birth. One of the saddest sights we see is a newly-born, one-hour-old baby parked all alone in the nursery, busily bonding (with wide-open, hungry eyes) with plastic sides of her bassinet. Give your baby a significant presence—mother, father, or even grandma in a pinch.
Istina je da je moć bebinih instikata koji joj omogućuju preživljavanje velika, ali iz ove rasprave logičnije mi je na prvo mjesto staviti jačinu majčinog prirodnog nagona da zaštiti novorođenče.
Čak i prije nego se novorođenče počne koristiti refleksima preživljavanja.
evo ja iščitala
cure moje , ovo:
nije ništa drugo, nego li sabotaža roomingaCitiraj:
U sobama su po tri mame i svaka svoju bebu ima u svom uskom bolničkom krevetu. Znači, nema posebnih krevetića za bebe, a posebnih za mame ....,
zamolila sam sestru ako bi mogla malo odnijeti bebu ili ju smjestiti u drugi krevetić, jer bi se htjela odmoriti samo malo, bar par sati...
strah me uopće zaspti da ga ne izguram s tog uskog kreveta, ...
sestra me prezrela komentarom da "sam ja sada majka, i da mi dijete mora biti prioritet."
pa će se tužiti kako većina mama ne želi svoje bebe uz sebe jer se ne mogu naspavati :x , i kako je prije sve fino funkcioniralo , dok taj rooming nije uša u modu
pa jel su imali krevetiče? jesu
i di su nestali? isparlili, ukra ih vuk...
u Vž rodilištu sam imala rooming (svaka pohvala) i jedinu noć koju sam jedva prospavala je bila kad su imali 3 carska pa su 3 bebe plakale i čitav kat je zvonija od njihovog plača... došlo mi da odem tamo ih umiriti (koliko sam shvatila samo je jedna noćna sestra)
Ne bih išla tako daleko da ONO nazovem krevetićima. To su kavezi. Nije mi palo na kraj pameti staviti Kaleba u to.Citiraj:
Barbi prvotno napisa
ja sam vidla na nekim slikama one prozirne krevetiće, ko plitke kadice, al to valjda nije bila slika sa SD :shock:Citiraj:
Luna Rocco prvotno napisa
Ovo potpisujem u cijelosti.Citiraj:
Deaedi prvotno napisa
Kad sam zamolila sestru oko 21 uvečer skroz iscrpljena da uzme bebu u dječju sobu jer danima nisam spavala, a na porodu mi je napukla trtica pa je samo ustajanje iz kreveta trajalo 10 minuta - uputila mi je pogled koji me skoro spržio i bijesno uzela maličku.
To me odmah kvalificiralo za nemajku godine. :roll:
Svakako ne (gore sam naglasila da govorim baš o situacijama kad se beba ovako ponaša, nikako da je bebi dobro dok plače daleko od mame), i slažem se da malo tjeram mak na konac, jer u stvari želim i mislim gotovo isto što i ti i adio mare.Citiraj:
ms. ivy prvotno napisa
Ali meni smeta kad se o stvarima koje se nikako ne mogu sa sigurnošću znati piše kao da su savršene istine pa im se još i napušu dimenzije, čak i ako se to poklapa s mojim mišljenjem. Ja sam sa svojom bebicom željela biti što prije i svakog časa, i apsolutno sam bila spremna prevladati vlastiti umor, intenzivne bolove od stezanja maternice dok sam dojila cijelu noć i ne znam što još i pri tome ne mislim da sam radila išta osobito - jednostavno sam bila mama novorođenčeta.
S prvom bebom nisam bila u prilici to proći na isti način. Apsolutno je prirodno da beba bude uz mamu. Moja prva beba nije bila. I da me netko sad uvjerava da zato što nismo imali "early bonding" nešto nedostaje našem odnosu? Donijeli su mi ga nakon 6 sati i ne vjerujem da sam ga mogla gledati zaljubljenije nego što sam ga gledala i dirati nježnije nego što sam ga dirala, dojiti s više ljubavi. Imala sam sreću da su mi ga nosili kad bi zaplakao i da je dosta bio kod mene (apsolutno se slažem da to ne smije biti pitanje sreće). Ostatak vremena je bio u svom krevetiću, i ako sam vidjela da je spokojan, i ja sam to bila. I sad da mi netko tvrdi da je to strašno zatajenje mojih majčinskih instinkta jer je moja beba u stvari bila u groznoj patnji?
I tko to određuje čiji je instinkt ispravan? k2007 se brinula jer je mislila da će joj beba pasti s visokog kreveta. To nije dovoljno podoban majčinski instinkt, ili što? Znam da neki smatraju da nema šanse da se bebu koja spava s mamom u krevetu na spavanju poklopi, gurne ili slično. Moja prijateljica je spavala redovito sa svojom bebom, i jednom ju je prebacila na drugu stranu za dojenje, ali ne na krevet, nego na pod. Praktički ga je bacila na pod.
pa ako baš tjeramo mak na konac, u rodilištu u kojem sam ja rodila dječja soba je na drugom kraju hodnika i nema nikakve šanse da vidiš i čuješ što ti beba radi. a još manje da ti sestra donese bebu čim zaplače (iako je i tad prekasno, ali ajmo pretpostaviti da je to ok kad se mama mora odmoriti). bebu ćeš dobiti kad ih poslažu na kolica i razdijele po sobama.
a zašto ono tjeramo mak na konac? :)
nisam citala sve jer mi je predugacko ali cu samo na brzinu reci svoje misljenje i iskustvo.
kad sam bila na pregledu prije porodjaja razgovarala sam sa svojim docom da bih ja rooming in. on mi je savjetovao da sa prvim djetetom to ne uzimam jer cu mozda biti prezbunjena i umorna i ako pozelim da mi uzmu dijete na sat dva, da ce me sestre terorizirati i izrugivati mi se. znaci istina je da se to dogadja i to znaju i doktori i svi ali se o tome suti.
na kraju sam zavrsila na carskom i nije bilo ni govora o rooming inu. ali ipak sam kraj kreveta neprekidno imala onu kolijevkicu kavezic metalni. on doduse izgleda kao kavezic ali mislim da ipak dobro dodje jer npr ja sigurno ne bih imala hrabrosti zaspati sa bebom u onom bijednom uskom bolnickom krevetu. uvjerena sam das bi mi dijete ispalo na pod cim zaspim i na kraju ne bih uopce ne bih spavala. a kad se to nespavanje zbroji sa hormonima i ludilom nakon porodjaja...mislim uzas. ja sam ionako jecala na sav glas po hodnicima i vikala da hocu knjigu zalbe :shock: da nisam jos i spavala vjerovatno bih skocila sa prozora.
ali ako drugi put rodim normalno, sto se iskreno nadam da hocu, uzet cu rooming in jer ipak mislim da je to najbolje, ali cu koristiti kavezic kolijevkicu.
Jer je meni jučer bio takav dan. :)Citiraj:
ms. ivy prvotno napisa
Naravno da je to kavez. A kad ja zaključam vrata koja vode na stubište naše obiteljske kuće, onda ustvari stavljam dijete u zatvor. Sram bilo ikoju mamu kojoj je palo na pamet staviti dijete u krevetić s rešetkama!Citiraj:
Luna Rocco prvotno napisa
(Uh, izgleda da me i dalje drži.)
Zapravo, mislim da se treba koncentrirati na ono što je napisala MGrubi. Ja možda ne bih govorila baš o sabotaži, ali svakako da o jednom užasnom iskrivljavanju pojma rooming ina.
Kva? Pms? :mrgreen:Citiraj:
vertex prvotno napisa
Gle, i kinderbet ima rešetke. Ali ovo što imaju na SD stvarno bolesno izgleda. U svim ostalim bolnicama imaju one normalne dječje krevetiće s prozirnim stranicama, ne kužim što su ovi išli izvoditi.
Ne želim komentirati, samo bi napisala svoje iskustvo.
Prvo dijete mi je završilo u inkubatoru i iako je porod bio težak i dugotrajan, nisam mogla spavati od brige i žalosti za svojim dijetetom. Imala sam puno šavova, ali mi nije bio problem svaka 2 sata nositi izdojeno mlijeko niz dugačak hodnik (izgledalo mi je kao da prolazim kilometre) do dječje sobe.
Drugo dijete mi također nisu dali odmah jer sam rodila popodne. Cijelu noć sam plakala i osluškivala plač beba i razmišljala dal čujem moju princezu. Srećom odmah ujutro su mi je dali. Zbog šavova ju nisam mogla dizati pa je spavala samnom u krevetu. Istina da se baš nisam naspavala, ali sam bila sretna i zadovoljna.
Puno njih su tražile da im odnesu djecu po noći. I odnjeli su ih. Slažem se da treba imati pravo na izbor, ali meni je to potpuno nerazumljivo. Mi smo se čvrsto zagrlile i sa cicom u ustima spavale cijelu noć. Plač drugih beba me nije niti malo uznemiravao.
A u bolnici i tako spavaš cijeli dan. Jedini posao ti je dojiti i spavati, tako da nisam bila niti malo umorna
da al tebi je to bilo drugo dijete i znala si sve sta radis. a kad ti je prvo nemozes se bas lako opustiti sa cicom u ebinim ustima jer nemas pojma sta je to. bojis se da ju ne ugusis i sl. ako i imas srece da si educiran o tome svemu, ipak nemas iskustva i strah te ulovi bez obzira na to koliko znas.Citiraj:
Eci prvotno napisa
a da se u bolnici spava po citav dan nije tocno. mi smo od ujutro od pet imali stalno nekog boga po sobi, prvo sestre koje mjenjaju plahte svako jutro i nose toplomjere, pa onda ove sto nose dorucak, pa nakon toga vizita, nakon vizite rucak, pa posjete pa vecera. nije se moglo spojiti sat i pol vremena u komadu da si u miru.
:heart:Citiraj:
Eci prvotno napisa
Svaka cas ako si u bolnici uspjela spavati. Koliko se ja sjecam, sestre te bude vec oko 5, mjere temperaturu, donesu bebu, pa onda odnesu, pa vizita, pa dorucak, pa opet donesu bebu. Pa rucak, pa posjete, pa pedijatrijska vizita...pa donesu bebu...Pa je odnesu tek oko 2330. Osim toga, sestre stalno mjere tlak, pa dobis infuziju, pa neke injekcije, pa neke tablete....Ja nisam mogla spavati s H jer je ona ili plakala ili sam je pokusavala staviti na dojku. Ustvari mislim da u 2g nije toliko plakala kao u tih 5 dana u bolnici. Stvarno ne znam kako sam mogla izdrzati sa tako malo sna, s takvim bolovima, i s takvim strahom i gorcinom u sebi.Citiraj:
Eci prvotno napisa
Osim toga, dobro je ako ti dojenje (posao) ide: ako ne ide, onda evo problema, nista od spavanja: citas Rodine tekstove, zoves prijateljice i places zasto ne ide...
meni je sve to manje grozno nego pomisao kako se osjeca beba koja je 9. mjeseci bila u majki, a sad odvojena od nje i svih negdje sama place i urlice
:(
ja se slazem sa ovim, i moj bi izbor uvijek bio rooming in, ali potpuno razumijem mame koje se boje, nemaju snage za to, nesigurne su i sl. a osobito ako nemaju mogucnost da beba ima svoj krevetic nego mora na uski bolnicki sa mamom.Citiraj:
zrinka prvotno napisa
moje misljenje je da treba educirati trudnice
kao u svemu
norma bi trebala biti da je dijete s majkom
pa to nam je u genima
pa mi smo to dijete nosile 9 mjeseci, rodile, sve bi mogle to same
ali su nas, kao i u svemu zaplasili da je opasno biti s bebom poslije, prvo nakon poroda mora se donijeti okupati, te joj je zima :roll: , ako spava uz nas, ugusit cemo bebu, ispast ce nam, moramo misliti na sebe, oni znaju bolje, oni znaju jel nam dijete gladno il nije, ma oni ce se za njega bolje brinuti nego mi
ali, kad ja pomislim da je moja jelena koja je nakon poroda bila na mojim prsima, odnesena u placu daleko od mene i da mi je ne donose jer kao nije vrijeme, a ona tamo samo osjeca otrgnutost od svoje majke i strah pa tko te moze zaustaviti da ju vidis i uzmes?
Slazem se.Citiraj:
zrinka prvotno napisa
U nasim danas rodilistima barem i mame i bebe zajedno placu. :cry:
Uz sve svoje grozno iskustvo, za 2. dijete cu traziti rooming in, ali cu potraziti i rodiliste koje ima humane uvjete.
heh, zrinka, moze, moze.Citiraj:
pa tko te moze zaustaviti da ju vidis i uzmes?
ja sam nakon prvog poroda bila tri dana na intenzivnoj, prakticki bez svijesti, u teskom stanju. dijete nisam ni vidjela. samo sam se nadala da je ziv. cak mi nije ni palo na pamet da bi mogao biti tuzan i uplasen bez mene.
no, istina, kad sam dosla k sebi oporavak mi se drasticno ubrzao cim sam ga vidjela.
beba svakako mora biti s majkom, nikako daleko od nje, ali sva ta organizacija u rodilištima mora se promijeniti jer nije rješenje niti rooming in ako ti samo ostave bebu s kojom jedna neiskusna majka ne zna što bi, ili je stvarno još pod dojmom nekakvog traumatičlnog poroda, ili ju jednostavno pere babyblues...u svakom slučaju osoblje (kad već nema nikog bliskijeg jer bi to bilo idelanije) mora pomoći majci ako joj treba pomoć. Ne odnoseći dijete, već podrškom, toplinom, ohrabrenjem, ali mislim da ćemo se toga još jako dugo načekati (čast iznimkama koje su još uvijek samo to - iznimke).
ja mislim da je problem upravo u tome sto si sama rekla "to bi trebala biti norma". ali stvarnost je da to nije norma. ali za to nisu krive mame koje su zbunjene i boje se. za to su krive institucije koje su stvari postavile tako da njima bude lakse. i protiv toga se treba boriti. ali ne treba zbog toga ne imati razumjevanja za majke koje su zbunjene, frustrirane i boje se.
onda kada to postane norma, onda ce i kreveti biti prilagodjeni tome pa nece biti siroki jedva pola metra, ili ce postojati krevetici koji ce biti spojeni sa maminim, pa ce se postivati majku i dijete u rodilistu i nece biti stalna promenada kroz sobu raznih doktora, sestara i cistacica. a dok to ne postane norma ne treba majke koje se nadju u tim nehumanim uvjetima izbezumljene od svega tretirati kao da su nemajke samo zato sto se boje zaspati da im dijete ne ispadne iz kreveta a krevetica ni nemaju u sobi.
potpisujem.Citiraj:
Eci prvotno napisa
ako i ne spavaš, odmaraš se.
pa zar su posjete važne? ja nisam nikog htjela osim mm. sve sam ih nakon 10 min otposlala, jer me čekalo moje dijete. najljepše smo spavale popodne.
meni je bilo super. spavaš, jedeš, odmaraš, bebač kraj tebe, sve ti donose, jedini 'napor' mi je bilo tuširanje, odlazak na wc i spremanje kreveta...
al' ok možda je nekome porod bio puno dramatičniji i iscrpniji.
mada mislim da je manje više sve pitanje stava
ja sam uvijek za rooming in, ne mogu ni zamisliti da bebača nema kraj mene.
ono čekanje od 2 sata nakon poroda da mi je donesu bila mi je cijela vječnost, nisam mogla ni previše večerati od čekanja kad će mi donesti moju malu predivnu princezu...
ni taj metalni rešetkasi krevetić mi nije nekaj bed - malo je bila u njemu
Stava??? Pa jos ce ispasti da su zene koje su imale komplikacije na porodu ili su se teze oporavljale, same krive, jer su bile psihicki nestabilne??? :shock:Citiraj:
Riana prvotno napisa
pa da
meni je stalo srce na carskom i morali su me oživljavati jer sam imala pogrešan stav
sad znam
sve je u glavi
ja sam imala grozan porod i zavrsila sam na carskom. nisam mogla imati rooming in jer za carske nema rooming ina. da sam rodila normalno imala bih rooming in.
u posjete mi je dolazio mm i jedva sam cekala da dodje. i on je jedva cekao da vidi malog onu jednu i pol sekundu, i da mu ja sve prepricavam o trenutcima kad je mali bio kod mene.
ali cinjenica je da u sobama nikad nema mira i da nije tocno da je jedini posao spavat i dojit jer je cinjenica da vjecno neko od osoblja bolnice maltretira po sobama.
??? Na Sv. Duhu je rooming in i za carski, samo dobijes bebu drugi dan. Npr. ja sam rodila u utorak i dobila H u srijedu na isti rooming in kao i mame koje su rodile vaginalno.Citiraj:
Lu prvotno napisa
ja sam rodila navecer u osam. prvi put sam ga dobila prekosutra ujutro i nakon toga su mi ga donosili ujutro do dorucka, prije rucka, nakon rucka, nakon posjeta do spavanja cca ponoc, i onda opet oko 6 ujutro.
opet ću ja s varaždinom :roll:
hera je rodila carskim (spinalna) oko 7 navečer, bebica joj je došla u sobu nekoliko sati poslije, oko 9 ili 10 navečer.
Lea se rodila, falilo je 2 mm da je dotaknem usnama i koliko god pucila usne, nisam joj dodirnula glavicu, ruke su mi bile vezane, a trbusni razdvojeni, jedino je vrat bio pokretan. onda sam duboko udahnula da osjetim njen miris. odnjeli su je.
sat nakon, na intenzivnoj- mogu dobiti bebu, kako je moja beba, zelim vidjeti bebu.
dva sata nakon, na intenzivnoj- mogu dobiti bebu, kako je moja beba, zelim vidjeti bebu.
tri sata nakon, na intenzivnoj- mogu dobiti bebu, kako je moja beba, zelim vidjeti bebu.
cetri sata nakon, na intenzivnoj- mogu dobiti bebu, kako je moja beba, zelim vidjeti bebu.
pet sati nakon, na intenzivnoj- mogu dobiti bebu, kako je moja beba, zelim vidjeti bebu.
sest sati nakon, posjete su, MM je vidio Leu, ja nisam, pitam, molim, placem, cujem kako placu bebe, znam da dodirujem zid kojeg dodiruje ona
sedam sati nakon, donose mi Leu, ne dopustaju mi da ju dojim, njusim je, ljubim, reagira na moj glas, smiruje ju moj sapat kad se unervozi. uzivamo 15 minuta, odnose mi je. pruzam ruke i placem, molim sestru neka mi je ne odnose. nema ona vremena, ona je sama na 20 beba.
sedam sati nakon, na intenzivnoj- mogu dobiti bebu, kako je moja beba, zelim vidjeti bebu.
osam sati nakon, na intenzivnoj- mogu dobiti bebu, kako je moja beba, zelim vidjeti bebu.
devet sati nakon, na intenzivnoj- mogu dobiti bebu, kako je moja beba, zelim vidjeti bebu.
deset sati nakon, na intenzivnoj- mogu dobiti bebu, kako je moja beba, zelim vidjeti bebu.
donose bebe, stizu sve, moja ne.
pitam sestru gdje je moja beba? mama, ne smijete dojiti 24h, ne mogu vam donjeti bebu. sta cete s njom ako pocne plakati a vi je ne mozete dojiti. ja sam joj majka, ja je jedina mogu smiriti, ako se rasplace, bolje je da sam kraj nje. donose mi bebu. uzivamo PET MINUTA, odnosi mi je. ne mogu se dici, ne smijem se pomaknuti, vicem, placem, pruzam ruke. vratite mi moju bebu.
jedva sam docekala da me maknu sa intenzivne. iako sam se jedva kretala, docekala sam s osmijehom Leu i taj kao neki rooming in.nakon toga nisam vise osjetila ni bol, ni umor.
po noci nisam spavala, bez obzira sto nije bila samnom, opet nas je dijelio zid i kraj tako tuznog placa ne znam ko bi mogao spavati.
ocu reci, odmorna mama ne znaci nuzno sretna mama, a jos manje sretna beba. prvu noc nisam oka sklopila kao ni noc prije jer sam znala sta me ujutro ceka. bila sam totalno ne naspavana a presretna, odnosno, po noci pretuzna tako da bi stajala isped tih vrata i pitala se "place li i Lea u tom tuznom zboru".
i bebe su drukcije plakale kad bi bile sa mamom i kad bi bile u "onoj" sobi. jer mama je mama, umorna, u bolovima, nervozna, preplasena...opet daje puuno vise od "one tete" u "onoj" sobi. :heart:
:love: da mi je TO bilo....Citiraj:
Lutonjica prvotno napisa
kad sam ja bila u rodilištu, imali smo zatvorske krevetiće u koji sam ja, nemajka kakva jesam, htjela staviti dianu jer sam morala na wc, a nisam ju htjela ostaviti samu na krevetu.
i krenem ja, kad ulazi sestra i pita gdje mi je beba.
kažem ja da je u krevetiću, čak i pokažem.
kaže ona: "mama, dijete u tom krevetiću može biti jedino uz nadzor, tj. stavite ga unutra i onda ga pazite. ne možete ga staviti i otići".
mislim :shock: što će mi onda krevetić za koji svi znaju da je opasan po život?
sad opet ja ispadam 'nemajka'.. ustvari samo dajem iskreno mišljenje o mom doživljaju rooming in-a, a ne stav o rooming in-u općenito. naravno da beba treba biti s mamom, ali u malko drugačijim okolnostima. za početak, ako je rooming in, onda neka to stvarno bude, a ne ono nešto 'ofrlje' izvedeno. drugo, mislim da se vrijeme boravka u bolnici mama i beba trebaju biti zajedno, ali uz uvijek dostupnu i potpunu pomoć. takve u mom slučaju nije bilo. (možda da sam rodila i odgojila već dvoje, troje, možda bi mi taj rooming in u svetom duhu nekako lakše pao...ovako, nije me sram reći da nije.)
Slažem se. I sigurno je olakšavajuća okolnost da nam je dojenje išlo bez problema iako je bilo vrlo bolno u početku. Ali i da nije bilo tako ne bi dala bebu tamo da je hrane sa bog zna čim.Citiraj:
zrinka prvotno napisa
I istina je da često dolaze u sobu, ali za sve to po 5-10 minuta. I onda dalje spavaš ili se odmaraš ili drijemaš ili dojiš.
Posjete nisam htjela (osim MMa) jer 1. nisam htjela ostaviti bebu, 2. nisam mogla stajati za onim prozorčićem dulje od 2 min. Kad bi došao MM zamolila sam cimerice da me pozovu ako se beba probudi.
Pa ja sam bila na intenzivnoj 24h nakon spinalne. Nisam smjela podici glavi ni malo, niti sam se mogla pomaknuti od 2 boce infuzije koje sam imala prikopcane??? Imala sam i kateter i vrecicu za urin. Ne znam kako bi vidjela bebu, jedino da je bila na plafonu. Zar u Varazdinu ne rade tako?Citiraj:
Lutonjica prvotno napisa