Printable View
To sam i ja mislila, ali vjeruj, nemamo tolko metaka. :lol:
Sada na takve komentare pomislim u sebi "Ma nemaš ti pojma o čemu govoriš, pa ću ti oprostiti što si tolko glupa", ili jednostavno kažem da ja prirodno ne mogu imati djece, pa nek ih onda grize savjest kad se već usude zadirati toliko u privatnost.
A naslušala sam se i ja svakakvih komentara, i to od najbližih, kad još nisam znala za našu dg. :love:
Ma ja vjerujem da to opusti se radi i funkcionira....samo ipak mislim da je to nemoguća misija bar za mene....Kako se opustit dok smo na bilo kakvim terapijama, kako se opustit dok uzimate tablete za ovulaciju koje nema...? Za vrijeme svakog odnosa djete mi bar jednom prođe kroz misli, što ne znači da u tome ne uživam i radim to ko robot da ne bi krivo shvatile :) Ali nakon 3 godine pokušavanja razno raznog ja sam očito daleko od opuštanja...Ali znam da me moj :saint: samo šta nije iznenadio :love:
ivona točno znam o čemu pričaš....
Nakon 2-3 godine nezaštićenih odnosa, 8 mjeseci tempiranih uz lh trakice...riječi "opusti se" za mene ne postoje..
Kako da se opustim kada o djetetu mislim ujutro kad se probudim, navečer kad idem spavati...
neka mi netko da recept kako pobjeći od misli i od stresa i ja ću ga slijediti? Pokušavam sa vježbanjem, putovanjima, bilo čim što će mi odgnati misli od toga, ali ne ide....
nama je opuštanje, očito, pomoglo. :) samo do njega smo došli kad smo već imali dvije bebe.
u biti mi je jako zanimljivo kako su neke forumašice s prethodne stranice, u trenutku pisanja tih postova već bile trudne ili jako brzo, nakon toga, zatrudnile. :)
Lako je reći, a teško realiizirati...
Ko će mene naučiti - kako se opustiti? :mrgreen:
Moja prva trudnoća se dogodila kad sam prestala plakati sa svakom dobivenom menstruacijom i čak molila da dobijem što prije jer sam išla na more (i nisam je dobila uopće). Druga trudnoća strefila nas je kad smo "preskočili" ovulaciju zbog smrti bliskog člana obitelji i prije planiranog IVF-a, a treća nakon IVF-a kada sam krvarila 10 dana i LH trakice su tek oko 15. dana (što je za mene jako kasno, ovuliram do 12. dana) pokazale neku vrlo, vrlo bljedunjavu crticu. Sve tri su bile neočekivane, a kako su neočekivano rano i završile imam osjećaj da se onaj gore sa mnom poigrava. Inače, vjerujem u medicinu, jer su mi "opusti se" govorili od moje 31. do 35. godine, a u međuvremenu su mi se samo nakupile dijagnoze i izgubio dobar dio plodnih godina.
I kako se opustiti kad godinama planiraš, radiš i čekaš nešto što se većini dogodi sasvim slučajno?
Cure :* želim da vam opuštanje pomogne (meni može pomoći samo kvalitetna js i dobro pogođena terapija).
:heart:
Nazove mene frendica s kojom se dugo nisam čula i pita kak sam ... između ostalog, kažem joj kak radimo na bebi već godinu dana i nikak da se "prime", kak sam prošla sve moguće preglede i sve ok kod oboje, kak imam uredne cikluse i ovulacije ali nikak i nikak... kaže ona meni: "Stara moja, pa niste vas dvoje koji određujete kad bu bebač došel, nego dragi Bog! Zna On kad je najbolje da vam pošalje dijete. Pa kaj je tebi, pa On voli i tebe i tvog muža ali i to (još nezačeto) dijete. Dal bu vam ga kad bu najbolje za sve. Vas dvoje nebrete videt cijelu svoju situaciju kak ju vidi On... On vidi i prošlost i budućnost i vas i vaše djece i cijele obitelji... zamisli da ti sad da bebu, a ti sva u strci zbog adaptacije kuće ili problema s najstarijim sinom... ili jer se bu možda nekaj drugo dogodilo kaj bu zahtijevalo vaš puni angažman... tko zna jel' bi iznesla dijete... ili bi pukla od istovremenih noćnih buđenja i dojenja i zezancije s majstorima... " I tak vam meni sine da je to tak kako je ona rekla. Nemremo ipak, koliko god bile pametne i obrazovane, videt sebe i sve one s kojima smo povezane u cjelini... Sve bi mi, čini mi se, nekog (donijet život na svijet) - nasilu, a samo služimo kao prenosnice života (baš me briga kaj bu nekima ovo zazvučalo tvrdo i zatucano ;) ), skupa s našim muževima. Pa ne rađam dijete za sebe, ne rađam život za sebe, nego ga hoću nekome novome i malome dati... I onda taj stav: ja to hoću sad jer to tak meni pšaše, i hoću i hoću... a pitanje je jel to baš SAD najbolje, iako se mnogim ženicama čini da je upravo SAD najbolji trenutak, kad su svi (materijalni!) uvjeti povoljni.
I tak ja priznam samoj sebi i svojoj frendici da je apsolutno u pravu. I mirna sam. :)
Ne znam što biva kada taj SAD traje, recimo, 10-ak godina :? Valjda Taj misli da bih bolja majka bila negdje od pedesete nadalje :? Ili mu se nije svidjelo ovo prvo troje koje sam začela, možda nije bilo po Njegovoj mjeri :?
Sorry.
vikki :* :* :*
rozalija :heart:
vikki :love:
vikki :love: ~~~~~~~~~~~~~~ da čim prije i ti doživiš sve čari majčinstva :heart:
ne mogu reći da se ni malo ne slažem i s amare al isto tako kao vjernica nekad teško razumijem zašto bez problema rode žene koje uopće ne žele djecu, koje se o djeci ne brinu a s druge strane ljudi koji imaju srce prepuno ljubavi ne mogu imat djecu :( al da, čudni su putevi božji
u svakom slučaju istina je da se treba čim više opustit i prepustit pozitivnim mislima i osjećajima iako razumijem da je to jako teško kad dugo pokušavaš a ništa se ne događa
ja se mogu opustiti jedino da me netko pogodi toljagom po glavi :mrgreen: ...toliko o opuštanju
potpisujem mordanu.nije da sad mislim da sam sva opterećena nego nema šanse da sad uopće o tome ne razmišljam pa ono kasni mi menga ajd napraviti testić.ja od 7 dpo radim testiće toliko o opuštenosti.
vlatkić, evo ti po glavi du,du,du du , dojing,dojing.. viš kak funkcionira sad buš bila totalno opuštena hi,hi,hi..jesmo prošvikale
ko hoče još po glavi da ga opustim....
I kod mene je ista stvar, možda da napomen da u opciju dolazi i buzdovan, da me obori s nogu onda bi tek bila opuštena.Citiraj:
Mordana prvotno napisa
ja ne znam o kakvom tu svi opuštanju pričaju. Opuštena sam, ne živciram se previše na poslu, volim se s mužem i ništa. A svi samo viću opusti se i bit će. Pa ljudi mi smo zajedo 10 godina a ne pazimo se 7 i ništa se nije dogodilo. Već smo i dvije godine na VV i još se ništa nije dogodilo. Nakon prvog AIH sam bila jako nervozna i samo o tome razmišljala,nakon negativne ß sam more suza isplakala, nakon druge negativne bilo je lakše, a sad nakon trećeg AIH nisam razmišljala ni o testu ni o ß ni o trudnoći. I opet ništa. Može li mi netko objasniti na koji da se to onda naćin opustim
:?
kod mene je definitivno nemoguče opuštanje,jer mi se ciklusi svode na kalkuliranje,da slučajno ne propustim koji dan,sat. Ma,utrka s vremenom. A nije baš puno u našim rukama,ali se nadamo i uporni smo. A od riječi opuštanje mi je zlo :evil: ,i grozim se kad mi netko to spomene.
ovo su točno stvari koje i mene muče...Citiraj:
matsa prvotno napisa
i ja se jednostavno ne mogu opustiti...
stalno me proganja ta želja, guram život i dane naprijed da samo što prije dođe ovulacija...pa strah...pa opet ispočetka :cry:
prva :love2: i ja sam ti ista, skroz..
elena-mk žao mi je....
uspjet ćemo. Nadam se skoro. :taps:
Moja priča je ta da imam pcos , što znači neredoviti ciklusi (a i izostanak ovulacije) pa moram piti hormoske tablete koje bi izazvale mengu.Puno sam čitala o tome (čak i previše) jer puno žena ne može ostati trudna s tim problemom.Možete si misliti kakve su meni misli zujale glavom tokom pokušaja od oko više od pola godine pokušavanja ostati trudna :(
Napokon sam se odlučila na razgovor kod ginekologa koji mi je dao upute i tablicu za mjerenje bazalne temperature koju bi kao trebala mjeriti od sljedećeg ciklusa (što znači , krenuti za 2tjedna).
Ta dva tjedna prije tog 'pothvata' uopće nisam razmišljala o trudnoći jer sam se nekako pomirila s tim da ćemo od sljedećeg ciklusa morati krenuti na drugačiji način ....a kad ono , ja sam u tom periodu ostala TRUDNA :D
....evo, čekamo naše zlato da se ubrzo rodi :heart: