dvojezično dijete- vasa iskustva

Citiraj:

---

petra prvotno napisa

Ne znam kako vi s Erin pričate - koristite li se isključivo hrvatskim u obiteljskoj komunikaciji

---

U Hrvatskoj pricamo s njom hrvatski, kad smo u Italiji, talijanski.

Rekli su nam u vrticu (tek na razgovoru) da se ne moramo brinuti i, sto se toga tice, ne moramo cak s njom ni pricati mi talijanski - iako bi bilo dobro da nastavimo kao i dosad - jer da ce joj se rupice u vokabularu vrlo brzo "nabildati", i onda nece imati potrebu izmisljanja rijeci.

A za djecu.... Pretpostavljam da ce to moci rijesiti i vrticka teta, ako dodje do nekog masovnog zezanja. No teta kaze da ce E to nadoknaditi svojom osobnoscu :lol:.

Budemo vidjeli, pa javim kako napredujemo. :)

Mene zanima još sljedeče - kako pričate sa svojom djecom recimo kad ste u društvu, na igralištu ili slično... Ja sa njom uvijek pričam slovenski ali mi je sada malo čudno kad dodjem na igralište i ja njoj prićam slovenski...Pa onda ostala djeca niš ne kuže...Ali ako ja njoj prićam na hrvatski onda me gleda kao da sam malo luda :( Nemam pojma dali me uopće razumije :/ A i moj hrvatski je tako tako pa je ne bih htjela neke krive stvari naučiti :oops:

in love, mislim da bi bilo bolje da i u parku pricas s njom na slovenskom.
imas ovdje dosta na tu temu:
http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewto...gvalna&start=0

Citiraj:

---

In love prvotno napisa

Mene zanima još sljedeče - kako pričate sa svojom djecom recimo kad ste u društvu, na igralištu ili slično... Ja sa njom uvijek pričam slovenski ali mi je sada malo čudno kad dodjem na igralište i ja njoj prićam slovenski...Pa onda ostala djeca niš ne kuže...Ali ako ja njoj prićam na hrvatski onda me gleda kao da sam malo luda :( Nemam pojma dali me uopće razumije :/ A i moj hrvatski je tako tako pa je ne bih htjela neke krive stvari naučiti :oops:

---

ja sam uvijek s njom pricala samo hrvatski, bez obzira gdje smo i tko je s nama. Ovisno o situaciji, ponovim to na engleskom, ali ne njoj, nego se obratim onima koji su s nama.

U nasoj opcini postoji udruga obitelji koje su dvojezicne, sastajemo se jednom mjesecno na druzenju, djeca se igraju, odrzavaju se dva puta godisnje neke radionice, dolaze neki lingvisti, imamo biblioteku s knjigama o dvojezicnosti.
Iz svih tih izvora iskristalizirala se otprilike ideja da nema nekih opcih pravila za to kako postici i odrzati dvojezicnost u obitelji, nego svatko ima svoj nacin. Dakle, ne vrijedi to da treba biti dosljedan u govorenju jednog jezika u prve tri godine zivota, sto neki lingvisti su u proslosti smatrali. Ali cini se da je iskustvo vecine takvo da je neka vrsta dosljednosti pozeljna (jedan jezik u odredjenim situacijama ili od odredjene osobe itd...).

Ipak, meni se cini da to sto nisam nikada govorila s njom engleski, sto provodimo dosta vremena zajedno (ne ide u vrtic) i sto idemo barem dva puta godisnje u Hrvatsku, da je sve to pridonijelo da govori hrvatski gotovo potpuno tecno (ima zaleta u krive padeze ponekada i neke rijeci koje uporno hoce govoriti tako kako ih je prvi puta cula, npr "nesto se dogodilo" uvijek kaze "pogodilo", autobusna karta je busova karta, isto tako busova stanica).