Printable View
Moja baka je bila seoska babica, prisustvovala je na brdo poroda po kućama.
Svoju djecu je pak rodila u bolnici jer je ipak ona bila obrazovana, dobrostojeća gospođa koja si je mogla priuštiti. Mislim da je to bilo pitanje prestiža.
Šteta što je mlada umrla pa ne mogu saznati detalje.
Moja baka (po mami) je rodila troje djece doma uz pomoć seoske babice. Doktor bi dođao eventualno nakon tjedan-dva pogledati je li sve u redu. Prvi porod joj je bio užasno težak, beba je bila ogromna (navodno preko 5 kg), dugo je trajao i babica joj je nalegla na trbuh, baka popucala od jedne do druge stvari :shock: Nikakvo šivanje, kaže samo da mjesec dana nije mogla hodati pa su je nosili na wc. Godinu i pol posije toga rodila moju mamu bez ikakvih problema, babica noć prije bila na fešti i došla pripita (to je bilo negje pred jutro) i nije dobro podvezala pupak. Običaj je bio da drugi dan (odmah ujutro) babe, susjede, kume dolaze vidjeti dijete da provjere da nije nakazno. I slučajno jedna otkrila bebu i vidjela da pliva u krvi i da je bez svijesti. :shock: Zvali doktora, sanirali pupak, mama živa i zdrava. Treći porod joj je bio u stilu "rodila sam idem dalje raditi".
Baka po tati je imala tešku trudnoću i porod. Tada se nije išlo u bolnicu rađati ('56.). Zaradila tešku infekciju bubrega za vrijeme trudnoće. Kad su trudovi krenuli, deda (pametan čovjek) skužio da nešto nije u redu, upregao konje i odvezao baku u Klc u bolnicu (po snijegu, prvi mjesec, cca 30tak km). Baki su napravili carski, tada jedan od prvih u toj bolnici, a tatu su navodno doslovno bacili u koš za smeće s komentarom "pusti dijete, spašavaj ženu" (bio je plav, ostao bez kisika i nije više disao). Srećom se našao neki mladi doktor koji mu je dao umjetno disanje i tata ostao živ i zdrav, Baka nije više imala djece.
Eh da, i baka po mami je izjavila da bez obzira na njena iskustva, ipak ne bi išla u bolnicu na porod ako je sve u redu, nego bi se samo pobrinula da stručna babica bude kraj nje.
Meni te priče o porodima u polju i po šumama i gorama nisu ni hrabre ni romantične, meni je to pretužno jer su žene bile stvarno jadnice i patnice.
Malo se previše idealizira to nekada. Bilo je preteško, pogotovo ženama na selu. A da ne govorimo o statusu djece u obiteljima. Mame su radile u polju, a djecu čuvale bake. Moj tata mi je pričao kako je jednom kada je bio mali pitao baku koja je to teta koja im svaku večer dolazi spavati (njegova mama :( ). Djeca nisu čak niti jela zajedno s odraslima, a kakav govor o izražavanju njihovog mišljenja ili pravu glasa (isto je bilo i s mnogim ženama).
P.S. Još mi je u mislima film Breza koji sam nedavno pogledala - svakako za preporučiti jer baš oslikava ovu temu (ako imate Maxtv imate ga tamo u full HD rezoluciji)
Kod mojih (i jednih i druih) je baka bila uvijek glavna :roll: Možda ne pred drugima (tatina), a mamina mama je sama odgajala kćeri, vodila cijelo imanje jer je djed bio u Njemačkoj i dolazio svakih par mejseci na par dana. Tako se nastavilo i kad se vratio iz Njemačke :mrgreen:
mamini braca i sestre su sami odgajali jedni druge. nije bilo lako, istina. jedna sestra nije isla u skolu da bi se brinula za ostale (ili je radila za sve, ne sjecam se). kod njih je bio problem sto je deda (njihov tata) poginuo, a baka ostala sama s njih sedmoro. a kad sam pitala mamu sta je baka radila, odgovorila je "nista" :lol: ona ih je rodila i to je to. na kraju su svi zavrsili fakultete (ustvari ne znam jesu li svi, ali cetvoro ih je sigurno) i sad su svi uspjesni ljudi.
ali ne idealizira se njihov zivot, koji je bio tezak, nego njihovi porodi, koji su bili laki i brzi. da u danasnje vrijeme zene tako radaju bilo bi super. ali danas.. tko je ono rekao, da zena i nije trudna dok joj doktor ne kaze da jest. a kamoli da bi rodila sama, mislim da nazalost vise ima zena koje misle da doktori bolje znaju kako se rada od njih samih, nego ovih drugih.
nažalost puno više i previše.Citiraj:
mikka prvotno napisa
i kako je fidji napisala, sad je pitanje prestiža imati najboljeg ginekologa koji će ti najbolje voditi trudnoću i poroditi te na najbolji mogući način.
pod ovim ne mislim na neasistirani porod, nego na to da zena zna da je ona glavna, da ona zna i moze donijeti svoje dijete na svijet bez icije pomoci (koja je naravno dobrodosla ako je "prava") :)Citiraj:
mikka prvotno napisa
Super topic :mrgreen:
Moja mama je samnom imala preeklampsiju ili čak eklampsiju, ona stalno spominje 3 križa na bubrezima,..
Uglavnom, rodila me u bolnici ali u nesvjesnom stanju i vdijela me tek nakon 4 dana jer je bila skoro pa u komi.
A njena je mama nju bez asistencije ikog osim muža rodila na planinarskom domu na Mosoru usred 2,svj,rata :mrgreen:
I jedva je imala mlijeka jer nije imala što jesti..
Za utjehu svima onima koji imaju malecne bebače pa se plaše kako će se dalje razvijati, rođena sam sa 2300 i 48 a sada sam ko tenk :lol:
Mog MM a i njegove sestre mama je rodila doma i ne priča baš nešto puno o tome.
Imam dvije prijateljice čije su mame rađale kući... Prva je rođena u bolnici, ali braća i sestre su joj rođeni kući (5 komada :) a druga, kao prva kući, pa još jedno kući, pa dvoje u bolnici, i peto opet kući :) Ovo peto je rodila i bez babice, sasvim sama...
Sad razmišljam, dakle od osamdesetih do prije koju godinu (raspon u kojem su rođeni) ovo su jedini slučajevi za koje znam da su rođeni kući i... možda su ih zaista rodile šest, odnosno pet jer su im porodi bili netraumatični...
S ovim se slažem zato što je tada njima prirodan porod bio nužnost, jedino što su mogle, i one su preživjele jako puno straha i neizvjesnosti, a još su i znale da, ako nešto ode krivo, nema tu bolničke intervencije.Citiraj:
LIMA prvotno napisa
Moja je jedna baka svoje troje djece rađala danima u teškim mukama kod kuće, za četvrto su je odvezli u bolnicu i rekla je da joj je tamo "i Bog pomagao", koliko joj je bilo lakše.
Njezina je sestra na trećem porodu rodila živo dijete, ali je ona dan poslije umrla. :cry: One spadaju u onih 15 posto kritičnih, a meni je žalosno što smo se mi danas vratile na početak jer naše prabake nisu imale šansu za preživjeti ako su trudnoća i porod bili teški, mislim, gotovo da nisu imale izbor, a mi smo danas došle do drugog apsurda jer gotovo da nemamo šansu za prirodan porod, čak ni kad se nalazimo u onih 85 posto kod kojih bi sve bilo OK.
Svaku ćemo tehnologiju i napredak zloupotrebijeti, svaka nam čast!
Netko je ranije spomenuo da je izbor sve što nam treba. Da nismo sve izvitoperili, od medicinskog bi osoblja očekivali da učini ono što je najbolje u datom trenutku, dakle, tamo gdje je sve u redu najbolje što mogu učiniti je ne činiti ništa i dati podršku ženi da "sama" rodi, a tamo gdje se zakomplicira - neka učine ono za što su školovani.
I to je danas tako teško primijeniti?!
Upravo ovako, s naglaskom na ovo boldano!Citiraj:
Nena-Jabuka prvotno napisa
Moja baka s tatine strane je imala 10 djece od kojih je 5 ostalo živo. Tješili su se onim 'Bog ih dao, Bog ih uzeo' ali znam da je uvijek u sebi nosila tugu za tim malim anđelima.
Mamina mama je umrla kad su mojoj mami bile 3 godine od krvarenja (je li bio neki spontani, mama ne zna, samo ono što joj je ispričala strina).
Tužne su to priče i jako, jako težak život!
Ne znam da li me već pucaju oni cmizdravi hormoni (38tj.+4), ali ovo je tako nešto prelijepo da sam sva zasuzila.....BRAVO ZA DIDU!!!!!Citiraj:
smoki prvotno napisa