Ne znam, meni se jednostavno ne svidjaju (bez uvrede ikome).Citiraj:
AdioMare prvotno napisa
Jednako tako, ne ocekujem da se drugima svidjaju imena koja se svidjaju meni.
De gustibus non est disputandum ;)
Printable View
Ne znam, meni se jednostavno ne svidjaju (bez uvrede ikome).Citiraj:
AdioMare prvotno napisa
Jednako tako, ne ocekujem da se drugima svidjaju imena koja se svidjaju meni.
De gustibus non est disputandum ;)
Ma, naravno, samo mi je to već nekoliko puta, zadnjih godina, palo na pamet.
Isto kao što sam se, dok sam bila klinka, pitala kako Englezima i Amerima zvuči npr. ž. ime Brook. Je li to seljo-beljo ime (poput nekih "naših" za koje sam ja tada mislila tako), ili je cool? Još sam se bavila razmišljanjima kako bih nazvala dijete ako bih se nenadano i trajno odselila u drugu državu. Koliko bih dugo morala živjeti u narodu, da prokužim koje je ime OK :lol: ?
Kada sam odrasla :mrgreen: ipak sam shvatila da ne postoje zvanično cool imena, te da je cool ono što je tebi i ocu djeteta lijepo.
Ja tu, ipak, malo mislim i na to kako ime zvuči u okolini u kojoj dijete odrasta. Nekad sam i nevelika konzerva, što ću?
Meni je Lennart jako lijepo ime
Nakon svih onih silnih imena koje su mi u ovih zadnjih nekoliko mjeseci motala po glavi zadnjih par dana me peru nekaNornalna :mrgreen:
Tipa:Matija, Antonio, luka, Lovro, petar, i tako! :mrgreen:
I meni je Matija favorit :zaljubljen:
I meni je Matija bilo super, ali MM nije pristao, pa je Matej.
Sada smo u razmišljanju.
Josip, Stjepan, Vid, Feliks....
Sve stara imena, a ima i naših djedova u njima
Nama su uz Lea još došli na popis Viktor i Jakov. Viktor mi djeluje nekako grubo, a vama?
Matija je tu zensko ime, sa naglaskom na i
a ima i jedan decko koji se zove Ines :?
mene je furalo i na Mateo, MD na Roberto, na kraju ipak ono sto sam ja htjela... :roll:
nadam se jednog dana curici da se opet ne svadamo oko muskih imena, zensko imamo...ako nam ga netko u meduvremenu ne ukrade :lol:
Moj slatkić se zove MATIJA, rođen je dan poslije Božića, a u prijevodu znači "dar božji". I je!!! :)
Na našu listu su se ubacila i ova imena:
Gabriel, Jan, Rayan, Dominik i Leon :)
Ja imam sina MIhaela, a ako četvrta beba bude muško, nazvat cemo ga Franko (svekrva mi je Franka)
MM se totalno nabrijao na ime....
Kasijan ili Vid.
I ne popušta. :roll:
trenutno su u igri Noa i Ivor ;)
AdioMare i ja sam baš razmišljala o tome zašto više nema tih "običnih"imena za djecu, ali onda opet i ta su u to vrijeme bila neobična
moja mama je Lidija ali kad se ona rodila to je bilo novo i neobično ime
moram priznati da sam ja uglavnom pobornik "domaćih" imena kao što su Josip, Nikola, Mato, Mate, Matija, Andrija, Marko i slično a vidim da ih ovdje baš nema osim što su ove varijante za Matu nešto popularnije
i mene zanima otkud ta silna želja dati djeci strana imena
možda to nije ništa loše ali mislim da je loše ako se stidimo svoje tradicije i nasljeđa i dajemo strana imena jedino iz tog razloga
za sina cu definitivno dati ime Danko....( ako ga bude :( )
Kad smo se odlučili za Svena nisam imala pojma da je to relativno često ime. Mislim, znam da nije neko ful rijetko, ali nisam pomišljala na to da će ih u vrtiću biti baš 3. Vidim da ih i ovdje na forumu ima nekoliko.Citiraj:
AdioMare prvotno napisa
Ali mislim da je i to relativno, jer npr. od tolikih Luka, Borni, Franova i Lucija, u Svenovoj grupi ima samo jedan Fran. Luke, Borne i Lucije nema.
Zato ima Mate, Matko i Matija.
Ne bih željela da se netko uvrijedi, pa ću malo pojasniti.
Danas je biti mala Dubravka ili Renata jednako rijetko kao i biti mala Anouk. I većina se, nekako, radije odlučuje za Karola nego Davora.
Osobno, ne vidim ništa loše u tome, samo glasno razmišljam.
Pri tom se pitam, gdje su nestala pojedina imena, tko ih je pojeo, a danas su jednako rijetka kao i ova moderna?
Nadalje, naravno da se o ukusima ne raspravlja i logično da je to jedan od razloga zbog kojeg se odlučujemo za neko ime.
A jeli tome baš uvijek tako? :/
Što me dovodi do slijedećeg razmišljanja:
Meni se čini da "bum" pomalo sažvače ime :( , a njegova izvorna ljepota izgubi se kroz učestalost nadjevanja i izgovaranja.
Imena postaju trendovska, gotovo za jednokratnu upotrebu :( ... kao da je naletjeo neki val i nikad se više nije ponovio.
Pitam se, jesmo li mi svi dijelom "krivi" za to?
Može li se bar malo utjecati na to, na način da se prestanemo čoporativno povoditi za "bumom"?
Mislim, oni koji razmišljaju kao ja. Vjerojatno je veći postotak onih koji ne.
Kada je, prije 12, 15 godina bilo dosta često ime Mateo i Matea, MM sestrična je bila pred porodom. Nazvala je kćer Matea, pretpostavljate, ali nikako se ne mogu oteti dojmu da joj je bilo lakše povesti se za većinom, nego previše razmišljati kojim bi imenom mogla nazvati kćer, prema svojim mjerilima za lijepo, naravno.
Opet si ti na trudnjačama! :lol: A i ja! :lol:
Htjedoh reći da se slažem s tvojim razmišljanjem i da je pitanje trenda jako prisutno izboru imena. Kako se moda mijenja, tako i naš ukus, odnosno poimanje onoga što je lijepo.
Primjerice, 80-tih su žene nosile isključivo tanke potpetice na cipelama, da bi 90-ih s pojavom debelih peta odjednom štikla postala sinonim za šund. Sjećam se točno da su mi tanke potpetice u to vrijeme bile zaista odvratno ružne, da bi mi sad ponovo bile neusporedivo ljepše i ženstvenije od onih peturnjača koje sam navlačila u srednjaku.
Prije par godina su mi tajice bile katastrofalno odbojne (nakon buma u 80-tim i 90-tim), da bi mi sad opet bile čist zgodne na mladim komadima.
Da ste prije 30 godina pitali moju mamu kako im se sviđaju imena Klara, Dora, Laura ili Paula, mislim da bi rekla da su joj koma... meni su imena Dora i Klara, dok sam bila mala, asocirala na stare bake i bila su mi ružna i gruba, jer se nijedno malo dijete tad nije tako zvalo, odnosno nije bilo "in" dati djetetu takvo ime. Danas su mi upravo ta dva imena među najljepšim koje znam. :heart:
Čudno je to. Pitam se koja će imena biti u trendu kad moje curke budu mame.
Sad sam se sjetila da mi je dok sam bila mala najljepše ime bilo Zvončica (po nekoj vili iz crtića) i kad mi je mama rekla da se njoj ne sviđa i da ću se predomisliti kad odrastem, mislila sam da trabunja gluposti. :lol:
;)Citiraj:
Linda prvotno napisa
Samo ću si malo prilagoditi tvoj tekst:
Sad sam se sjetila da mi se, dok sam bila mala, jedno vrijeme sviđalo ime Dašenka (po nekom psiću iz jutarnjeg programa za djecu) i kad mi je mama rekla da se njoj ne sviđa, pitala sam se kako je to moguće? :mrgreen:
Hajde da čujem koja su ti lijepa muška imena i na koja je, manje lijepa mislio tvoj muž?
Meni se sviđa Marijan od domaćih. Ne znam čije je ime Fabijan, ali o njemu sam razmišljala za drugo dijete. Ipak, ime plus prezime, mislim da bih se ipak odlučila za Marijana.
Fakat, Dašenke se nisam ni sjetila! Da, i to mi je bilo mrak ime! :lol:Citiraj:
AdioMare prvotno napisa
Moji jedini muški favorit je bio David, ali sad ih je jaaako puno, pa mislim da bi odustala. Uopće se ne mogu sjetiti drugih muških, kao da sam programirama na curke.
Muževe (meni) nelijepe favorite ne bih nabrajala, nego ću samo jedno koje je njemu super, a meni je OK- Roman.
Roman?
Ćeš, ćeš ... kad malo razmislim i meni se sviđa! :)
Kada sam ja trebala roditi svog sina jedinca prije 14,5 godina, Hrvoje je (zbog ratnih okolnosti u kojima smo živjeli) bilo ime za koje bi čovjek pomislio da se prije daje iz domoljublja nego zbog ljepote.
Ali kod nas zaista nije bilo tako...
MM je (od kad ga ja znam) govorio kako je još kao dječak želio (kao u priči s hepi endom ;) ) ako ikada bude imao sina, zvati ga Hrvoje.
On je kao mali živio u jednom slavonskom selu blizu Đakova, a jedne im je prilike u goste došao tatin kolega s posla (koji je živio i radio u Zagrebu) sa svojom suprugom, zagrebačkom damom i njihovom pudlicom.
Bila je to živa komedija kada je moja svekrva, inače prava seoska domaćica čiji su psi uvijek bili u vrtu na lancu, navečer zavezala pudlicu za šljivu u dvorištu, iz nimalo zle namjere. Jednostavno zato što je to na selu tako, pa tko je imao pudlicu s kojom je spavao?
Kada je gospođa uvrijeđeno odvezala pudlu i ponijela ju sa sobom u postelju, bio je red na mojoj svekrvi da se prenerazi.
Poznavajući nju, ne znam kako je prespavala tu noć. :lol:
Uglavnom, taj fini gospodin se tako lijepo ophodio prema MM kao dječarcu, da je ostavio neizbrisiv dojam na njega za cijeli život.
A ime mu je bilo Hrvoje.
Eto, tko ga je, nakon te lijepe skice iz djetinjstva, mogao odbiti? :heart:
Ma, baš si prava, sretan ti je muž! Hrvoje mi je cijeli život bilo mrak ime, svi cool frajeri su se tako zvali, ali moram ti priznati da mi danas zvuči kao ona imena koja si spomenula, Renata, Dubravka... rjeđe ćeš danas naići na bebu Hrvoja, negu bebu Nou. Ovo posljednje ne znači da mi se ime ne sviđa, nego sam toliko pod utjecajem trenda da mi djeluje "arhaično".
Kad si mi već napisala priču o tm-u, sad ću i ja tebi o mm-u. Njegov najdraži deda, koji ga je odgojio, zajedno s bakom, zvao se Stjepan i rođen je na Božić. Igrom slučaja, i moj najdraži dedica zvao se Stjepan i bio je rođen na Badnjak. :heart: Mm-u je bila velika želja da nam se sinak tako zove, čak smo se jednom prilikom na početku veze u crkvi sv. Stjepana u Budimpešti, zavjetovali da će nam se sin tako zvati. Meni je sve to bilo super sa sentimentalne strane, ali zapravo mi samo ime nije toliko sjelo da bi mi se dijete tako zvalo. Prisiljavala sam se vjerovati u najljepše namjere mm-a da na taj način odamo posebnu počast našim najdražim dedicama, ali nekako sam se uvijek potajno nadala da će mm odustati. Ipak, bila sam spremna na tu "žrvtu", jer sam znala koliko bi mu to značilo.
Ali na kraju se i on složio s Davidom, pa da Stjepan bude krsno ime. Ipak došle su dvije pišulinke, a oko njihovih imena smo se odmah složili.
Sad ga drži Roman, a ja nemam pojma.
Sad, kad smo se razbaškarile svojim vrlinama, :lol: moram i ja tebi reći da je i tvoj muž super odabrao!!Citiraj:
Linda prvotno napisa
Moje sestre sin se zove Stjepan. Zovemo ga Stipica, Stjepko, Stipa (kako već Slavonci znaju) i skroz mi je slatkiš s tim imenom, kao mali miš, a ima 13 godina...
A moram ti reći kako sam u prvi tren ostala malo zatečena kada mi je sestra rekla da se (svojom voljom :mrgreen: ) dvoumi između Vinka i Stjepana.
Ono, pa od kud si to iskopala? Sad vidim da je trebalo tako i nikako drugačije, :heart: a tako je sa svim imenima.
Uh, jesmo se raspisale... i to nas dvije kojima novo ime neće trebati uopće ili bar neko dogledno vrijeme. :lol:
Ali, mislim da smo malo oživjele topic, zar ne?
Samohvale nikad dosta :mrgreen:
Absolutely 8)Citiraj:
AdioMare prvotno napisa
Baš smo prave požrtvovne ženice, nadam se da mužeki to imaju na umu.
A naš bi bio Štef, Štefek, Štefina... pa si ti misli. :mrgreen:Citiraj:
AdioMare prvotno napisa
A sad da vam se i ja pridružim u toj raspravi...
Da , Stjepan je isto predivno ime.
jeste znali da u Zagrebu u prošloj godini ili čak u zadnje dvije ni jedno djete nije dobilo ime Stjepan? Mislim da je pisalo u nekim novinama nedavno...
nijedan stjepan? super! :D nas bi trebao biti :mrgreen: a cura nika (varijacija maminog imena)...to smo sve nekako prije dogovorili, a meni sve to sad totalno glupo..sta ako se dogodi kad ja vidim tu bebicu, a njoj to ime nikako "ne stoji"? zato ja sad forsiram "no name" teoriju dok bebica ne dodje, a oko mene svi uporni s tim imenima...inace, sta se jone tice, radim u skoli i imam curicu u razredu jona se zove..tako da ja nikako to ime ne mogu s muskim vise povezat:)
Mi poznamo tri Stjepana od 3 i 4 godine. Jednog zovemo Pepi, drugog Stipe a treći je Stjepan.
ma ak niste ziher dali ovo ili ono ime,pa dajte obadva kao mi
sin mi je Mateas Gabriel
Dobro, i jel mu se zaista svaki put obratite sa 'Mateas Gabrijele'? :)Citiraj:
ana-marija prvotno napisa
Ja nekako nisam two-name-person. Bez uvrede, molim vas, to je samo moj ukus.
Iako sam silno željela da Linda nosi i ime moje mame, nikako mi se nije sviđala solucija o dva imena, pa smo pribjegli rješenju s krsnim imenom. Mislim da bi i sa Stjepanom bila ista stvar, tj. da bi nam to bio izbor za krsno ime. Iako se ta krsna imena zapravo gotovo nikad ne spominju, meni su baš nekako posebna i imaju mi duhovno značenje. :heart:
naravno da ne,ali se služimo sa obadva,pa i ja imam dva imena (ana-marija) a i moj brat(filip-jakov)i meni je to tako normalno :)Citiraj:
AdioMare prvotno napisa
Baš sam htjela reći kako mi to nadijevanje dva imena nema smisla ako ne koristite oba, ali kad vidim kako se ti s tim dobro osjećaš i nosiš (i tvoja obitelj) ja nemam što reći. ;) :heart:
Inače, imala sam kolegicu na poslu koja je bila tako nezadovoljna što nosi dva imena, pa ono drugo nikada nije koristila.
Isto tako, znam dječaka Ivana Luku kojeg zovu 'Ivane Luka' svi i uvijek. I doma i u školi. Pa mi, u tom slučaju, dva imena imaju smisla.
Ali to je samo moje mišljenje. Ili ga zovemo s oba ili ne dajemo dva imena.
mi smo samo gledali da ime bude kratko i jasno...jer mi imamo dugačka imena i nitko nas tako ne zove...imamo nadimke :evil:
jedino me moja baka zove po imenu i to samo jedna baka,druga ne....
meni je bilo čudno kad su moje frendice počele davati imena stjepan,franjo,filip,martin,zdenko....
ali nisam im prigovorila ni jednom...to je njihov izbor...
i ja ih kao takve prihvaćam :*
pa i pored toga što su me svi u školi zvali punim imenom doma i dan danas imam svoje nadimke (koje je i MM prihvatio)-a ti su recimo zeko,sekana,badada....
počelo je kad sam ja propričala,pa braća...i ostalo...i ja baš volim kad me tako zovu,nekako znam da se posebno volimo... :*
Cure,jutreko!!!!!!!!!!
Zanimaju me malo vaša razmišljanja, kaj mislite koje muško ime od trenutno 3 aktualna bi išlo najbolje uz ime moje kćerkice, naravno ak dobimo sineka, Gašpar,Gabriel ili Damjan?! :mrgreen:
Ja glasam za Gašpara!
Eci i meni je Gašpar favorit zato i je na 1. mjestu pobrojan al dosta ljudi me u čudu gleda jer nam je prezime Šandor, a mm je kometirao da će ga onda svi zvat Gašo....pa kaj, nek ga zovu....kakvo god ime dali ljudi budu nekaj svoje zmislili...
Gabriel zbog prezimena i Š u oba onda
Glasam za Gabriela. Ja nekako volim anđele.Citiraj:
Marina mama prvotno napisa
Marina mama, meni Gašpar nikako ne ide uz vaše prezime.
Glas za Gabriela.