Kako naučiti dijete da zaspe samo u krevetiću?

Preporučam "The No Cry Sleep Solution" od Elizabeth Pantley, za one koji još nisu čuli za nju ;)
Ima tu bezbroj metoda kako staviti dijete u krevetić, naučiti ga da samostalno zaspi, ali na kraju svakog savjeta piše: Ako se dijete rasplače, uzmite ga i uspavajte uobičajenom metodom. Drugi puta pokušajte ponovno.
Možete pokušati uspavljivanje tako da bebu stavite u krevetić, mazite ju, pjevajte joj, pričajte... Nama je to uspijevalo kad je bebač bio 4-6 mjeseci star. Vrtio se po kindiću, ja sam mu pjevušila, on bi zaspao. Ionako se opet sad nosi navečer :lol: Neki puta je dovoljno leći pored njega, nekad je u igri plesanje. I doći će nova beba, i doći će nova faza, i tako opet ispočetka... Sve to ide u roditeljski staž.

MC ja nisam govorila samo o spavanju već o (ne)poštivanju/ispunjavanju dječjih potreba općenito.

Citiraj:

---

mama courage prvotno napisa

vitekova mama - cemu spominanje ekstrema ? pa valjda ima roditelja koji su na blagi nacin uspjeli naviknuti dijete da spava u vlastitom krevetu. i ja sam jedno vrijeme kad sam je pokusavala odviknuti sjedila pored nje, mazila je po glavici, drzala je za ruku, al je nisam uzimala iz krevetica. ona bi negodovala, pa bi se smirila i zaspala.

---

Nisam navela slučajeve koji su ekstremni jer, nažalost, takvih priča sam se naslušala mnogo.
Ne misim da razlikovanje blagog ili neblagog način puštanja djeteta da plače može "opravdati" puštanje djeteta da plače. Takvo nalaženje "zlatne sredine" je, po mom mišljenju, samo umirivanje savjesti roditelja koji se odlučio na takav način uspavljivanja.

Citiraj:

---

ive prvotno napisa

U potpunosti se slažem. I kao što sam gore navela, nikad ju nisam pustila da plače i otišla. Htjela sam samo reći da je moje dijete npr. prva tri mjeseca plakalo non-stop, da postoji definitivno milion razloga zašto djeca plaču (i kad su na rukama!) i da ne znači ako je mama živa i zdrava i drži dijete na rukama da dijete neće plakati (ta izjava me malo štrecnula).
Ja kao beba doslovno nisam tri put plakala, a nisam baš sigurna da sam uvijek bila najzadovoljnija beba na svijetu i da mi nikad baš ništa nije prifalilo. Mislim da puuuno toga ovisi o samom djetetu.

---

Evo, samo da se nadovežem na ivin post - mi nikada nismo puštali da dijete plače i još i danas ga uspavljujem tako da legnem kraj njega, ali istina je da sasvim malu bebu ponekad ne možemo umiriti. Maro je pred spavanje znao biti nemiran i nekako jecati prvih par mjeseci, nije to bio glasan plač. Bit je u tome da smo ga mi cijelo to vrijeme nosili, zapravo više MM nego ja ili ljuljali na lopti (to mu se jako sviđalo) i čvrsto ga držali u naručju. ne znam gdje sam to pročitala - nekad ne možemo spriječiti da beba plače, ali je važno da ne plače SAMA. Kad je dijete zbog nečeg jako uznemireno ne možemo ga uvijek umiriti, ali mu treba pokazati da su mama i tata uvijek tu.

I sada kad se povrijedi ili zbog nečeg rastuži vidim da mu treba dati prostora da to isplače, nikad mu ne govorim "nije to ništa, nije ti ništa" jer i meni ide na živce kad neko na taj način umanjuje moje osjećaje. Možda nije nešto strašno, ali njemu u tom trenutku je i ja to ne mogu procijeniti. Samo ga jako zagrlim i mazim i kažem mu "proći će, mama ljubi, jel' te jako buba?" (ako se npr. udario).

A što se tiče dugog nošenja bebe, meni je to bilo jaaaako teško od početka, Maro se rodio sa 4,5 kg i stvarno mi je bio težak. Nisam bila dovoljno pametna da probam s maramom, možda bi bilo lakše. Ali snašla sam se na taj način da ga je malo nosio MM, a ja sam često ležala kraj njega, zapravo on je ležao na meni. Tako mi je često znao zaspati i to mi je bio poseban gušt.

Sada spavamo zajedno i moram ga obavezno zagrliti. Ako se slučajno okrenem na drugu stranu prije nego što zaspi kaže mi "Mama, čuvaj Mara!" :saint:

Citiraj:

---

Fairy prvotno napisa

Ma nema ljutnje... :) Ne plače on često, da se razumijemo... Zna se dogoditi da je premoren,pa neće zaspati. Kad više ne pomaže niti nosanje, niti maženje, pustim ga 2-3 min i to je to. Pa s njim sam u sobi za to vrijeme, gdje bi bila???

---

Ne bi ja sad htjela pametovati, svatko odgaja svoje dijete na način za koji misli da je najbolji i zato smo tu da izmjenimo ta divna iskustva, al možda je tvoje dijete u tih par minuta plača baš trebalo i tražilo tvoj zagrljaj? A ako si bila s njim u sobi kad je plakalo, sigurno je bio jako zbunjen zašto si tamo a ne uzmeš ga k sebi. A možda je to samo moja pretpostavka....

Hvala Nataša. Sad je moja misao kompletna. :*

Citiraj:

---

MGrubi prvotno napisa

Citiraj:

---

Fairy prvotno napisa

Kad više ne pomaže niti nosanje, niti maženje, pustim ga 2-3 min i to je to. Pa s njim sam u sobi za to vrijeme, gdje bi bila???

---

e to je druga stvar, ja sam shvatila da ga ostaviš da plače, samog

---

A onda oprosti Fairy, i ja sam tak skužila. Ono, beba plače, a ti gledaš tv. Jer ima i takvih.... Sorry, nismo se skužile.

A sad, na početku je spavala sa mnom i uvijek bila na meni, onda sam je počela stavljati u krevetić, i zaspala bi bez problema, bez plača, ičeg. Ako se rasplače, normalno da ću do ći do nje i otkloniti problem, ako se radi o podrigu ili nečemu, ako se hoće maziti se mazimo. Nikada nije bilo "treninga".
Sada je kao "velika" pa pjeva prije svakog spavanja, nije plač jer nema tuge, a kad je frka uđem napola u krevetić, gladim je po glavi, dajem joj pusice i uskoro zaspi.

Kada zaspi tijekom klope, pustim je da spava na najbližoj odgovarajućoj plohi, ako zaspi ispod BabyGyma, pustim je da spava ispod istog, bez neke filozofije.

Trenutno pjeva svoju pjesmu, mislim da ćemo uskoro na grupni spavanac.

I nikada nismo imali predstave prije spavanja, vrisku ili probleme. Srećom.
Tko god je vidio mišicu, zna da je vrlo sretno i zadovoljno dijete. :mrgreen:

Citiraj:

---

happyness prvotno napisa

možda je tvoje dijete u tih par minuta plača baš trebalo i tražilo tvoj zagrljaj?

---

Citiraj:

---

Fairy prvotno napisa

Kad više ne pomaže niti nosanje, niti maženje, pustim ga 2-3 min i to je to. Pa s njim sam u sobi za to vrijeme, gdje bi bila???

---

Mislim da je dovoljno rečeno. Ja si dopuštam misliti da je Fairy probala sve da bebač ne plače. Možda je maleni bio premoren, možda mu je bilo vruće na rukama, možda je bio prenervozan da se smiri u zagrljaju ili mu je trebalo malo mira da "istrese to iz sebe".
Meni se desilo par puta da nikako ne mogu umiriti dijete, jednostavno je bio premoren, a ja nisam uspijevala naći nikakav uobičajeni način da ga smirim. Spustila sam ga na krevet, legla pored njega (nije mi dopuštao ni da ga zagrlim), uhvatio mi je kosu, malo njurgao i zaspao. Ne mislim da bi bilo bolje da sam ga nosila okolo dok je plakao.

vazno je i ne forsirati nosenje i body kontakt kad djetetu to ne treba - nekad ih prestimuliramo i placu jos vise na nas kontakt (barem je tako znalo nama biti), zamracena soba, ja uz nju (eventualno dodir na ruku) i laganini bi se smirila.
ne znam zasto se kroz ovaj topik provlaci da rod. nesto krivo radi ako dijete place - postoje djeca koja vrlo lako zaplacu i vrlo se tesko smire, ni uz najbolje ap roditelje ne ide bez placa (sjecam se da je negdje bio topik o ap djeci i placu i cudjenju novih mama kako to da i ap bebe placu) - no to je jedna druga tema.
ovo je o malom djetetu i ucenju spavanja...

flower, kad netko (bilo tko) nešto napiše - a zatim korigira svoj komentar ovisno o mišljenju ostalih - onda ja ipak više vjerujem prvom komentaru... što mogu... :mrgreen:

imam upalu sinusa, i nisam bas svoja - jel komentar isao mene?

Citiraj:

---

kad djetetu to ne treba

---

ovo treba citati kao - kad dijete nema potrebu za time, a ne da mu npr. kod uspavljivanja ne treba kontakt...jesam spetljala...idem si po medicinu...

Citiraj:

---

ne znam zasto se kroz ovaj topik provlaci da rod. nesto krivo radi ako dijete place - postoje djeca koja vrlo lako zaplacu i vrlo se tesko smire, ni uz najbolje ap roditelje ne ide bez placa

---

aleluja!!!!! :naklon:
Upravo to i jest razlog zbog kojeg moja cura što je starija sve manje plače. Puno toga je naučila, sve više toga može sama i naučila je da smo mi uvijek tu za nju.

Citiraj:

---

vazno je i ne forsirati nosenje i body kontakt kad djetetu to ne treba

---

puno puta mi se to dogodilo. Na početku sam se osjećala grozno. Imala sam osjećaj kao da me dijete ne voli. Dok nisam shvatila da se radi upravo o tome. Ni ja nisam uvijek raspoložena za zagrljaje. Jednostavno mi treba malo mira ili pak da ispušem sve iz sebe. Bebe takve situacije iskazuju plačem.

Citiraj:

---

ive prvotno napisa

Citiraj:

---

ne znam zasto se kroz ovaj topik provlaci da rod. nesto krivo radi ako dijete place - postoje djeca koja vrlo lako zaplacu i vrlo se tesko smire, ni uz najbolje ap roditelje ne ide bez placa

---

aleluja!!!!! :naklon:
Upravo to i jest razlog zbog kojeg moja cura što je starija sve manje plače. Puno toga je naučila, sve više toga može sama i naučila je da smo mi uvijek tu za nju.

Citiraj:

---

vazno je i ne forsirati nosenje i body kontakt kad djetetu to ne treba

---

puno puta mi se to dogodilo. Na početku sam se osjećala grozno. Imala sam osjećaj kao da me dijete ne voli. Dok nisam shvatila da se radi upravo o tome. Ni ja nisam uvijek raspoložena za zagrljaje. Jednostavno mi treba malo mira ili pak da ispušem sve iz sebe. Bebe takve situacije iskazuju plačem.

---

Zanimljiva je činjenica da sam stvarno svašta pročitala o bebama i njihovu "govoru " plačem, al još nisam naišla na informaciju da bebe nekad ne žele majčin zagrljaj. Moram priznati, potpuno mi je to strano i odmah unaprijed želim reći da nisam sad nikog osudila ili napala, samo izrazila svoje čuđenje. Jednostavno mi je nevjerojatno.

Ajd sad kad je topic skroz otišao na krivu stranu, da prokomentarišem. Nađa je jedan mali namćor, ako se to može reći za bebu, tj. više puta mi se desilo da je pomazim npr. po rukici a da ona, vrlo svesno pomakne rukicu, ono, u stilu: šta me pipkaš! Do pre jedno mesec dana se uvek noću pribijala uz mene, a sad mi vrlo često okrene leđa, i ako se primaknem uz nju, ona se odmiče. Doduše, kad plače, uvek je na rukama meni ili MM-u, ali to samo zato što mi nikad nije palo na pamet da joj i tada smeta dodir.
Ali da tako mala beba zna da pokaže da joj nešto smeta (dodir, mislim) ja nisam verovala. E sad ona je nama bukvalno svo vreme na rukama, čak i kad spava preko dana, spava na meni, tako da je stvarno nekad možda overtouched.
to što se ja nikad nisam dala zagrliti ni poljubiti kao mala, to je druga stvar

Citiraj:

---

Zanimljiva je činjenica da sam stvarno svašta pročitala o bebama i njihovu "govoru " plačem, al još nisam naišla na informaciju da bebe nekad ne žele majčin zagrljaj.

---

i ja sam stvarno svašta pročitala, ali stvarnost vrlo često nije u knjigama.
Ne brini nisam ovo shvatila kao napad. Jer da jesam razlog bi vjerovatno ležao u činjenici da barem podsvjesno mislim da sam negdje krivo postupala.
Uostalom meni to uopće nije čudno. MM bi se grlio non-stop, u svakoj prilici i iz svakog razloga. Ja npr. imam potrebu za zagrljajima puuuuno rijeđe. I nije to stvar odgoja. Oduvijek sam takva. Puno toga "odradim" sama. Pa, eto možda je moja cura na mene. :)
A btw, kad sam rekla da su se takvi trenuci dešavali nisam mislila pet put dnevno. Mislil sam da se u sedam mjeseci desilo nekoliko puta.

Moj (6mj) se uspavljuje pomoću cice a onda kad zaspi prebacim ga u krevetić.Tako je od početka. :yes:

_________

D 1998.
I 2007.

imate pravo beba sa 3,5 mjeseci nemože se ako neće sama učiti uspavljivati.
Nakon što sam je dva dana pokušavala na to učiti dobila sam rezultat da se neće maknuti od mene. A jadno moje malo.

mi cemo biti jedan ljepi primjer ;)
Marko ima nesto manje od 5 mjeseci i bez problema sam zaspe u kreveticu, a tako je bilo od samog pocetka. Jedino ako je bas jako umoran ili uznemiren ima malo problema, ali to rijesimo da ga nesto dulje nosimo prije spavanja, mazimo se i eventualno ga ceskam po glavici neko vrijeme dok je u krevetu ( ovo smo napravili jednom od kako se rodio i to jucer ). Od pocetka sam se trudila da mu olaksam zaspivanje i da sto ranije naucim da se sam uspava, i to na nacin da uvijek spava na platnenoj peleni koju sam ja imala oko vrata neko vrijeme ( da mu mirise na mamu ) i nikada, bas nikada nisam napravila da zaspe na meni pa ga onda tiho prebacila u krevet. Kazu da se bebe onda prestrase kada se probude i neznaju gdje su ( odnosno nisu vise tamo gdje su zaspale). Tako da kada bi i zaspao na meni, kod stavljanja u krevet bi ga malo jace podragala, cisto da otvori okice na sekundu i vidi da sam ga stavila u krevet nakon cega bi mirno zaspao dalje. Mislim da je bebama lakse kada nauce same se uspavati ( ovdje ne mislim na primjenu sile i zaspivanje od placa, dapace, strasno sam protiv takve tehnike! ) jer se i one kao i mi bude vise puta po noci i ako nisu naucile sama se uspavati to im postaje traumaticno.
I ne razumijem bas komentare; a zasto bi beba morala nuciti sama zaspati ?! A valjda zato da njoj bude lakse, a ne da joj svaki odlazak na spavanje bude mucenje. Pa najlakse je dijete nositi cijeli dan i uspavljivati ga na rukama, ali mislim da to uopce nije rjesenje.

Citiraj:

---

flower prvotno napisa

vazno je i ne forsirati nosenje i body kontakt kad djetetu to ne treba - nekad ih prestimuliramo i placu jos vise na nas kontakt

---

Kada je mala imala 2 mjeseca neko vrijeme bih je nosila da podrigne i smiri se, a ona bi, već gotovo usnula, počela plakati i trzati se. Ludila sam od nošenja i otkrivanja uzroka što joj je, a onda sam slučajno skužila da beba hoće leći i spavati!? Nitko sretniji od mene, samo što je i takav način s
spavanja, kao i svi ostali, trajao 2-3 tjedna. Prošli smo sve: od smouspavljivanja u svom krevetu, cosleepinga, nošenja do iznemoglosti, spavanja isključivo u marami ili na meni, a trenutno zaspi jedino s cicom u ustima. Više se niti ne uzbuđujem kada ono što je jučer palilo više ne pali. Navikla sam već da bez uzrujavanja trenutno prekinem to što radim i dojurim k njoj ako se probudi. Garantiram da do 12 godine svi problemi sa spavanjem sigurno prolazi. Od tada mi stariji više ne dolazi u krevet. :lol:

Citiraj:

---

blis prvotno napisa

Garantiram da do 12 godine svi problemi sa spavanjem sigurno prolazi. Od tada mi stariji više ne dolazi u krevet. :lol:

---

a joj, majko mila :lol: :lol:

Citiraj:

---

camel prvotno napisa

Citiraj:

---

blis prvotno napisa

Garantiram da do 12 godine svi problemi sa spavanjem sigurno prolazi. Od tada mi stariji više ne dolazi u krevet. :lol:

---

a joj, majko mila :lol: :lol:

---

ružno je varati ljude! :lol: :lol:
savjetujem da izdržite dok ne odsele iz kuće!

Citiraj:

---

Frida prvotno napisa

MC ja nisam govorila samo o spavanju već o (ne)poštivanju/ispunjavanju dječjih potreba općenito.

---

cuj, znam da se necemo sloziti oko ove teme, al ajde da velim svoje. spavanje u roditeljskom krevetu, nosanje po cijele dane, uspavljivanje na rukama - ja ove taksativno navedene primjere ne smatram djecjom potrebom. tj. smatram to "priucenom" potrebom, na koje se dijete rado nauci ako mu se to dozvoli.

to ne znaci da dijete ne treba uzimati u narucje ili nositi (u marami, kao sto netko koristi kolica), pa cak i kad su posebne prilike da spava s majkom/ocem. to ne znaci da se s djetetom ne treba maziti i voliti. al ne tezim tome da stalno nosam dijete il da spava sa mnom, niti to smatram dokazom ili dijelom mog roditeljstva.

kao sto je netko spomenuo... ne vidim nista lose u tome da se dijete samo uspava... il da spava samo u svom krevetu.

Citiraj:

---

Takvo nalaženje "zlatne sredine" je, po mom mišljenju, samo umirivanje savjesti roditelja koji se odlučio na takav način uspavljivanja.

---

a po cemu je takav nacin uspavljivanja toliko losh?

MC u tvom prijašnjem postu kažeš da si bila kraj kćerkice, držala ju za ruku, a ona je negodovala i onda zaspala. Ovo negodovala može značiti da se namrštila, malo mrmljala i zaspala, a može značiti da je vrišteći plakala pola sata i zaspala. Hoću reći da se napisane misli mogu interpretirati svakako i svatko misli da je tuđe interpretirao ispravno. Tako se često čini da mnoge mame na ovom forumu imaju misiju nosati djecu cijele noći, nosati ih cijele dane u marami i gurati im cicu u usta svakih 5 minuta :P Mislim da takvih mama baš i nema. Moje dijete je prva 4 mjeseca zaspivalo na cici pa bi nastavilo spavati kad bih ga prenijela u krevetić ili bi jednostavno zaspao gledajući projektor na stropu, bez plačai negodovanja. Naravno da ga nisam dizala, nosila itd. jer za tim nije imao potrebu. S 5 mjeseci se počeo buditi stalno noću i negodovao bi kad bih ga stavila u krevetić pa sam ja to protumačila kao potrebu za mojom blizinom i Vito od tada spava s nama u krevetu, normalno zaspe bez trauma i sretan se ustaje ;)
Ono što je loše u "uspavljivanju" djeteta puštajući ga plače su cure već objašnjavale pa se ne bih ponavljala. Pokušavam naći onaj članak koji kaže da su istraživanja pokazala da se djetetu doslovno oštećuje mozak u situacijama kada ga se pusti da plače, ali ga ne mogu pronaći. Ako netko može, bilo bi dobro zalijepiti ga tu da se može pročitati.

Citiraj:

---

camel prvotno napisa

Citiraj:

---

blis prvotno napisa

Garantiram da do 12 godine svi problemi sa spavanjem sigurno prolazi. Od tada mi stariji više ne dolazi u krevet. :lol:

---

a joj, majko mila :lol: :lol:

---

Moram pojasniti - sin je oduvijek spavao sam u svom krevetu, ali je svako (rano) jutro dolazio k meni, pa bi nastavili zajedno. E to jutarnje zajedno je prestalo kada je počeo pubertet.

nakon svega što ste rekle, drage moje prijateljice :love: ,odustajem od toga da ju ISTRENIRAM da sama zaspe....volit ću ju i mazit dok god bude to htjela...srce moje malo :heart: ...pa zar zaista traži nemoguće?!

Početno pitanje iz topica bi imalo smisla da je riječ o djetetu starom 3,5 godine, a ne mjeseca :/ .

Citiraj:

---

martinaP prvotno napisa

Početno pitanje iz topica bi imalo smisla da je riječ o djetetu starom 3,5 godine, a ne mjeseca.

---

Evo, to sam i ja mislila do pred mjesec dana. Ali sad sam vec lagano luda od nespavanja, pa nisam sigurna.

Naime, ja sam D. uvijek uspavljivala i to mi nije bilo tesko. Ali otkad imamo malu bebicu, cini mi se ponekad nemogucom misijom. Jer, njoj da zaspi treba barem 15-30 minuta sa mnom miru i tisini. A kako V. ima periode da ne spava po 5 ili 6 sati (meni je to u pocetku bilo :shock:), ne mogu njega ostaviti da urla dok nju uspavljujem. I tako se preganjamo dvaput dnevno, osim u onim rijetkim situacijama kad on zaspe prije. Mislim da bih se spasila da sam je istrenirala da ide sama spavati. Ovako nekad sve troje znamo bdjeti do 22h, kad se ona samo srusi od iznemoglosti (inace je isla spavati u pola devet, devet).

A sto bi bilo da sam se uz co-sleeping s dvije bebe odlucila na tandemsko dojenje, stvarno ne znam... :/

PS: A kako to izgleda kad u 1 ujutro imate dva budna klinca koja se ne znaju sama uspavati i koja ovise o jednoj mami... Ja izgledam ovako: :cry: A uglavnom i oni. I sto je tu dobro za djecu?

Citiraj:

---

argenta prvotno napisa

PS: A kako to izgleda kad u 1 ujutro imate dva budna klinca koja se ne znaju sama uspavati i koja ovise o jednoj mami... Ja izgledam ovako: :cry: A uglavnom i oni. I sto je tu dobro za djecu?

---

I meni je bilo tako, muž na putu, a dvoje malih s tobom. Uglavnom, odredila sam vrijeme za spavanje po mlađem, pa smo svi išli zajedno na večeru, kupanje i spavanje. Po noći se uglavnom nisu budili u isto vrijeme, no ako i jesu, bilo je to sporadično i ne baš ugodno, ali prođe i to. Uz to imamo i različite želje: D. voli upaljeno malo svjetlo u hodniku, a E. ne može niti uz najmanje svjetlo zaspati. :? Ima takvih sitnica koje treba uskladiti još, no sve najbolje funckionira kad je MM doma, pa svako uspavljuje po jednoga, a onda MM prije nego ide spavati, dopremi D. u naš krevet i svi zajedno nastavimo spavati (s buđenjima, naravno ;))
Istina da se nisam naspavala skoro četiri godine, ali sam jako sretna i nemam neku potrebu mijenjati situaciju.

Citiraj:

---

vitekova mamuška prvotno napisa

Ono što je loše u "uspavljivanju" djeteta puštajući ga plače su cure već objašnjavale pa se ne bih ponavljala. Pokušavam naći onaj članak koji kaže da su istraživanja pokazala da se djetetu doslovno oštećuje mozak u situacijama kada ga se pusti da plače, ali ga ne mogu pronaći. Ako netko može, bilo bi dobro zalijepiti ga tu da se može pročitati.

---

http://www.roda.hr/tekstovi.php?Teks...=157&Show=2222

Citiraj:

---

Margot Sundreland, znanstvenica Centra za mentalno zdravlje djece u Londonu kaže: "Ako ne reagirate na dječji plač, govorite im da zašute ili ih smjestite u drugu sobu, tada možete djetetu nanijeti ozbiljne posljedice – oštećenja mozga koja kasnije u životu mogu dovesti do pretjerane anksioznosti i drugih psihičkih poremećaja."

Sunderland nije neki novi odgojni guru već je vodeća stručnjakinja na području razvoja dječjeg mozga u Velikoj Britaniji i dobitnica mnogih nagrada u znanstvenim krugovima.

---

:yes:

:*

Mislim da je to propust u navedenoj knjizi, što ne piše od koje dobi bi takvo uspavljivanje (iz 1. posta) bilo prikladno.

Meni se čini da bi to bilo moguće kad dijete počne razumijevati rečenice, pa kažeš:" Evo, sada će mama to i to, a ti ćeš tu lijepo pajkiti, s medekom :) itd." Tako je meni, naime, govorila baka. :mrgreen:

Ne kažem da će dijete tada to prihvatiti, nego da prije uspostave govorne komunikacije u toj metodi ne vidim smisla.

Adi, inače neki uvedu rituale koji se ponavljaju svaki dan, npr. kupanje prije spavanja, s većom djecom večernja molitva, pa se dijete u sebi već priprema na počinak.

Kupanje, osim toga, i opušta, tako da dijete stvarno lakše zaspi.

[/quote]Kupanje, osim toga, i opušta, tako da dijete stvarno lakše zaspi.

Očito kod mog Luke to tak ne funkcionira. On se u kadici tak namaše s rukicama i nogicama da ga to tek razbudi. Pljuska vodu i smije se ko lud. Poslije kupanja za njega još neko vrijeme nema spavanja.
A glupo mi je sad, zbog recimo moje želje da zaspi, kraj kadice mu pjevati uspavanku a dijete bi se igralo.[/quote]

OT. Da, kao što se vidi nikak da skužim citiranje rečenice iz posta. :x
Da, bila sam na topicu gdje govore o tome i rezultat je tu. :oops:

Citiraj:

---

Honey prvotno napisa

Ja ne plačem kad sam sretna i zadovoljna. Znam da ni moje dijete ne plače kad je sve u redu. On se sam još ne zna boriti s umorom i frustracijom, zato sam ja tu da mu pomognem. Mislim, ako plače negdje sam, znači da tu nešto ne valja. S 3,5 mjeseci uvoditi red? Pa ni ja često ne mogu ići spavati kad mi je "vrijeme", a još da mi netko drugi određuje koje je to vrijeme? Jedino što dijete treba znati je da se noću spava, a danju se možemo igrati i ići van. Ali da ide spavati u 8 navečer, a da mu se ne spava, to ne ide. Tu se možemo samo boriti s njim i opet će ići spavati kad se umori. Jedino si možemo priuštiti suze i plač, a na kraju još teže uspavljivanje.
Mene nikad nisu uspavljivali plačem, moja mama se grozi kad čuje za to. Uvijek je ponavljala: "Pa to i babe znaju, beba nikad ne plače bez razloga."

---

vidim da svi različito tumače
moje dijete je samo uvelo određeno vrijeme kad će spavati i uvijek zaspe u tom vremenu, međutim ne želi sama zaspati.
Svako dijete ima svoj ritam i to nebi trebalo brkati.
A to da beba ne plače bez razloga je veliki upitnik. I sami znate koliko djeca znaju manipulirati roditeljima. Šta ih treba onda pustiti da vam se popnu na glavu? Dobro dijete do godine dana se nemože razmaziti, ali poslije. Pa nećete ih valjda nosati non stop i dopustiti djetetu da radi šta hoće.

Kad god bude htio da ga nosim, mazim, ljubim... ja ću to i raditi. To nikako ne znači da će raditi sve što mu padne na pamet (npr. sad je u dobi da hoće mobitel, daljinski... ali ga neće dobiti, malo se ljuti i to je ok). Ali stvari tipa nošenje, uspavljivanje, nisu u toj kategoriji.

Citiraj:

---

martinaP prvotno napisa

Kad god bude htio da ga nosim, mazim, ljubim... ja ću to i raditi. To nikako ne znači da će raditi sve što mu padne na pamet (npr. sad je u dobi da hoće mobitel, daljinski... ali ga neće dobiti, malo se ljuti i to je ok). Ali stvari tipa nošenje, uspavljivanje, nisu u toj kategoriji.

---

Potpisujem.

Djeca se odgajaju od prvog dana. Možda prvih godina taj odgoj više odgaja nas nego njih, ali je činjenica da ako ne znamo što nam je cilj, sigurno nećemo slučajno nabasati na njega.
Meni je cilj pomoći Aronu da izrasta u zadovoljno, radosno, smireno i kada to bude vrijeme, samostalno ljudsko biće. Vjerujem da moje odluke sada to ili potiču ili ne. Vjerujem da nosanje djeteta, na duge staze, nije korisno ni za dijete, a ni za roditelja. Postoji puno drugih načina za utješiti dijete (naravno, ponekad je nosanje savršen način, samo ne mora biti jedini). Mislim da je i Aronu korisnije da nauči kako se sam zabaviti i kako sam zaspati. Pri tome ne mislim da će se dijete uvijek samo igrati ni da ću ja biti ne znam gdje dok on ide u krevet... samo da je to možda 1.korak ka samostalnosti i ja mu želim u tome pomoći. Nisam za spartanske metode i ne mogu čuti Arona da plače...
Do sada znam kada samo kenjka i bori se sa snom... a dovoljno mu je da sam kraj njegovog krevetića... a kad plače i treba da ga uzmem. Svaka večer je drugačija, ali cilj je pred nama i mi polako i sretno idemo ka njemu.
Ono što sam naučila kroz ovih skoro 11 mjeseci života s Aronom, je da je ponekada teže meni odlučiti se za nešto drugo osim nacicavanja i nošenja nego njemu.
Malo se raspisah, ali nadam se da će bar nekom biti od pomoći :love:

Citiraj:

---

apricot prvotno napisa

a sa 3,5 mjeseca... pa kako da se uspavljuje nego na rukama?!

---

Fino
Ima beba koje uzmu dudu ili prst u usta, u drugu ruku lancunić, prislone ga na lice i laku noć.

Mi našu tako uspavljujemo, damo joj dudu i krpicu ili lancunić kraj lica.
Jedino navečer zna pravit probleme, pričat ili plakat, ali ni tad je ne dižemo iz krevetića nego pomilujemo, poljubimo i iznova ritual - duda i lancun :) nekad traje duže, nekad kraće ali zaspe