jel to Andrija s lopatom ?Citiraj:
marta prvotno napisa
:heart: malo zaigrano
Printable View
jel to Andrija s lopatom ?Citiraj:
marta prvotno napisa
:heart: malo zaigrano
motikom draga. a i rukopis mu je taki. vidi se odma koje mu alatke leze. :mrgreen:Citiraj:
maria71 prvotno napisa
ne brini, muks, nek uci njemacki, dobro ce mu doc, a preko ljeta ce dobit engleski uzivo, bolje neg ga ikoja skola moze naucit :*Citiraj:
Mukica prvotno napisa
kako je to izgledalo, malo detaljnije?Citiraj:
Bubica prvotno napisa
a tko bi se sjetio detalja, meni u pamćenju ostalo samo da sam vodila frendicu iz škole prvo mami na posao da joj ona ispriča što imamo za zadaću jer bi ja sve pozaboravljala :mrgreen: . Sjećam se da mi je kontrolirala pisanje, ono da je bila uz mene, pregledavala što radim.
No, osim mame, mislim da je važan faktor bila i učiteljica (koja je btw. predavala i mojoj mami, mislim da je mama time osjećala veću odgovornost...) bila jako zahtjevna, imali smo jako puno zadaće, meni je to, očito, odgovaralo jer me je prisililo da si ustalim neke navike.
I ja stalno razmišljam da li je i koliko pametno sjediti i biti uz dijete dok uči ili mu samo pokazati ako negdje zapne, ne bih voljela da ona stekne naviku da moramo učiti skupa.
A vidim da to masu roditelja radi.
Ići će u boravak, pa će zadaće tamo pisati.
A i ne znam da li da nosim knjige svaki dan doma ili samo preko vikenda?
Sve me to zbunjuje, jer se sjećam da kad sam ja išla u osnovnu školu (poč 80-tih) nikad moji roditelji nisu morali s bratom i sa mnom učiti, čak nisu ni znali što imamo za zadaću, a bili smo odlikaši, stekli smo naviku učenja, ja nešto malo manjeiako sam bila odlikaš, nego moj brat, kojem je malo trebalo za učenje doma, jer je sve pohvatao na nastavi.
Koliko pitanja i nedoumica, :?
ma, sve što se nauči može se i odučiti :) Da mi dijete ide u boravak sigurno ga poslijepodne ne bi još grnjavila ne znam s čime sve ne. Moj neće ići u boravak, poznavajući ga, vjerujem da ću morati s njime malo više raditi - problem motivacije. Ali, kontrola i odluka je na nama, vidjeti ću kako će dijete reagirati, pokušati ga polako osamostaljivati...
Na početku nikako ne mogu od B očekivati da će sam u svojoj sobi napisati zadaću a da ću ja samo na kraju baciti oko, on jednostavno nije, još, takvo dijete.
Mislim da je to kako će tko učiti dosta individualno.
Pa sada kako je u produženoj nastavi (DB) i tamo bi trebao pisati zadaće, nama vjerojatno ostaje vježbanje i učenje.
Planirala sam malo više pažnje tome posvetiti prva dva tjedna škole i vidjeti kako mu ide. Prvi tjedan sjediti baš s njim i ponavljati, a drugi tjedan pustiti ga da nešto napravi/naući sam pa ga onda ispitivati na razne načine.
Možda netko iz drugog razreda ima bolji prijedlog :?
ti u tjednima, ja u polugodištima :)
mislim da moj prvi tjedan neće niti skužiti što mu se događa :mrgreen:
tak si nekak i ja mislim za oskara
sad bas gledam kak je razlika izmedju ribicinog malog i mog oskara 16 mjeseci
rekao mi je od sestricne mali ( i on je najstariji u razredu) kak je izmedju njega i najmladjeg klinca u razredu godinu i pol razlikei bilo mi je to tesko uopce i zamislit... a kad ono.. fakat...
Mislim da niti moj neće. :oops:
Neki dan me pitao da mu opišem kako to u školi traje dan. Ja mu rekla da se ustaje , doručkuje ide u u školu, pripremi se za prvi sat, onda uče npr. matematiku. Dalje nisam stigla jer je on pitao:" A kada se igramo?" :lol: , a tek smo stigli do prvog sata :)
Kuma, učiteljica razredne nastave, rekla je da ona u svojem prvom razredu od njih u prva dva mjeseca očekuje najviše 15 min pažnje i koncentracije. Isto je rekla i naša buduća učiteljica na prvom roditeljskom. :)
Mislim da je jako tesko za prvasica unaprijed osmisliti kako cete raditi. Osim što su djeca individualna i učiteljice su. Tako da u nekom školama prvih par tjedana nećete imati ništa za raditi.
Npr matemarika kreće sa tijelima, jedino što smo mi u to vrijeme doma radili je da sam sa Adiem radila od papira tijela i da smo se igrali npr ja pokažem knjigu on kaže kvadar ja pokažem papir on kaže pravokutnik i tak.
ostalo je prvih tjedana sve stigao napraviti u školi, osim kad je skraćeni vikend pa smo pisali zadaću. Ja mu uvijek pogledam torbu kad dođe doma i informativku i eventualno ako mi se čini da u boravku nije dobro napravio zadaću ispravlja tu zadaću. Tek sa drugim polugodiše kad su krenuli sa računanjem i testovima iz prirode smo ozbiljnije učili.
Jedino što bi promijenila je da ne bi čekala sa spremanjem torbe do navečer nego ću mu sad uvesti da to napravi čim ja dođem doma, on samoinicijativno dosta čita ali sam skontala da uz to moram ponekad slušati kako čita. I Ancica je jednom super rekla da treba nastaviti djeci čitati i kad sami znaju.
da, razliciti su i djeca i uciteljice i programi i pristupi u skolama, a i roditelji
evo naseg jako opustenog primjera :oops: , a pomaze nam i to sto su oni uvijek dobivali zadace taman toliko da se rijesi u skoli u boravku, a vikend je u pravilu bio slobodan od zadace
ivar nikad nije doma pisao niti ponavljao od gradiva nista, osim onda kad je izostajao s nastave zbog bolesti ili putovanja.
kroz cijeli prvi razred skola mu je bila obaveza iskljucivo do 3:45 dokad mu traje produzeni boravak.
s vremena na vrijeme bi ga pokupila ranije iz boravka, ali on je jako brz u pisanju zadace pa kad god da dodjem po njega, on bi vec sfinisirao (znao bi unaprijed kad cu doci pa bi se bacio na posao da stigne).
jednom sam ga pokupila odma poslije nastave i isli smo u grad pa na neki rodendan, a on je izvadio zadacu iz talijanskog na stol kafica ispred profila :shock: da je tamo odma rijesi (iako je talijanski bio tek za 5 dana) jer ne zeli ostavljati nista nerijeseno.
lektire je sam uzimao u knjiznici, vecinu ih je procitao u skoli, i to na nastavi s uciteljicom, ostalih nekoliko je procitao sam i rijesio isto tako u boravku dok su drugi rjesavali regularne zadace. ni to nije ostavio za doma.
svaki dan sam mu pregledala biljeznice i informativku cim bi dosli doma, podnio bi izvjestaj o svim dogadjanjima u skoli (ne samo meni nego i mamama ostale djece, uz njega ne trebaju informacije i roditeljski :lol: , samo zovi ivara :lol: ) i to bi bilo sve od skole
ja pretpostavljam da ce se to sad mijenjati kako program bude postajao tezi i da ce traziti malo vise strukture i naseg zalaganja, ali ova prva godina je bila super
ne mogu vjerovati kako mi je takav predan i savjestan pao s neba :saint:
ja živim u nadi da će takav biti Lukas. Ovo "želi sve doršiti da mu ne ostaje" je nama SF
Ovo me podsjetilo kad je moja mama jednom došla po Dinu a on nije stigao završiti zadaću u razredu, sjeo je vani na klupu pred školom, a baka i Oliver su morali čekati da on to završi. Ili kad smo trebali na kontrolu u Klaićevu jer ga je nešto boljela kičma i onda on stalno ispituje koliko će sati izostati iz škole, kad smo izostali samo jedan sat cvao je od sreće. Uvijek me obavijesti što je rekla učiteljica, jednom nije htio ići gledati utakmicu Liverpool-Manchester United (a to obožava) jer je završavao zadaću i kad sam mu došla u sobu reći da je počela tekma, a on meni: pusti tekmu, doći ću kad završim (a ja :shock: ).Citiraj:
ivarica prvotno napisa
Moja sestra je profesorica i mama dviju kćeri, odličnih učenica (13 i 8). Ona kaže da s djecom obavezno treba raditi u prvom razredu: pregledati bilježnice, proći lekcije, postavljati pitanja. Na taj način pomažemo im da nauče učiti, a kasnije to mogu i sami, dok roditelji samo pregledaju zadaće i bilježnice. Njezina djeca nisu išla u boravak, tako da mislim da neću doslovno primijeniti njezin savjet, jer želim da M. ima i slobodno vrijeme, ali ćemo torbu svakako nositi doma, pogledati zadaće, propitati poneku lekciju, tek toliko da i ja steknem uvid u to kako on savladava lekcije i kako uči. Ne bih bila mirna da to prepustim samo učiteljicama.
Mi smo uvijek s klincima dok rade zadace, ili aktivno s njima radimo ili smo u pozadini (tipa peremo sude) ali smo tu. Vise od toga da ih se "prisiljava" nasom prisutnoscu na rad, mislim da je vazniji feeling koji oni dobivaju od nas a to je da nam je stalo i da zelimo biti ukljuceni. Naravno, u tom slucaju i interakcija mora biti pozitivna (ne gnjavatorska). S Petrom je sad sve vise nasa uloga pozadinska s tu i tamo ubacivanjem kroz neobavezni razgovor o onom sto uce i na cemu rade i razmjeni znanja (jer cesto oni nauce nesto sto i mi ne znamo pa i mi od njih ucimo). Robiju jos uvijek treba dosta direktnog i interaktivnog poticaja.
Ove godine ocekujem da cemo se opet morat aktivnije ukljucit u rad na samim zadacama i s Petrom cisto zbog novih okolnosti (skole na stranom joj jeziku).
pa na kojem sad jeziku?!
francuskom, cini mi se :mrgreen:
Bingo!
Ja bih htjela s M. postići upravo ovo što kaže Ančica - interes i uključenost u školovanje djeteta, a ne kontrolu.
Inače, ne znam odakle je u moj post upao ovaj smajlić s naočalama, jer sam htjela napisati samo to da moja mlađa nećakinja ima osam godina.
zato sto ako ono sto napises u zagradi zavrsi s brojkom 8 , kombinaciju 8 i ) bez razmaka izmedu njih interpretira kao kod za kul smajlicaCitiraj:
Zdenka2 prvotno napisa
8)=8)
:)
aj sad par puta duboko udahnite... i opustite se... :mrgreen:
teorija je jedno, praksa drugo. živcirat ćete se "u hodu", ne morate i sada... sad se veselite, jer su vaša djeca - velika! ;)
:*
zivciranje u hodu je najbolja solucija. ja sam bila odlucila da se necu zivcirati ali sam se ipak zivcirala. onda sam prestala i prepustila mladom gospodinu njegove ovlasti.
Ovo nije živciranje, to je samo dobra priprema kako bi poslije mogli svi skupa na :coffee:
:)
o ovj temi cu vise za dvije godine, sad mogu samo teoretski - ovo sto ancica navodi je najveci faktor uspjeha djece u skoli - ne inteligencija, niti trud koliko da li su rod. bili zainteresirani za ono sto djeca rade - zanimljivo 8)Citiraj:
a to je da nam je stalo i da zelimo biti ukljuceni.
ako si z2 odgovarala na moj post, ja sam prilicno ukljucena u svaki ivarov dan u skoli i svaki napredak, i onaj u skoli i onaj van skole (osim sportskog, valjda zato jer tu jos nisam nacisto) ali kod nas nema doma nema ispitivanja i ponavljanja gradiva na nacin koji se spominje u postovima prije: sjesti s djetetom s namjerom ponavljanja, tj svakodnevno odvojeno vrijeme za provjeru ili bildanje znanja
prvo zato jer je i uciteljica rekla da nema potrebe za to, drugo zato jer ivar ionako kad dodje doma isprica i pokaze sva svoja postignuca, jedva ceka da nam se pohvali necim novim sto nije naucio doma nego bas u skoli, a trece zato jer svaki dan sam sjedne za stol i uzme pisanke koje je sam kreirao i u kojima sebi postavlja zadatke (ili radne biljeznice koje opet sam kupuje u knjizarama) koji i nisu svi vezani uz gradivo koje radi u skoli, ali lijepo mozemo pratiti njegov napredak.
mislim da je struktura koju sam sebi postavlja zesca od one koju bi mu ja postavila i mislim da ga uz to jos ne trebam ispitivati sto se kaze ujutro, a sto popodne.
ne mislim da je to recept za sve niti da takav postoji.
Alamama zna, jer ga zna odmalena, kako je ivar posvecen cilju (sjecas se onog njegovog: da imam milijun kuna kupio bi turbo limac, e pa pred kupovinom je prvih dionica :lol: ), a jedan od ciljeva koje je sebi postavio je i izvrsnost u skoli i ja se vise bojim da ce ga biti potrebno obuzdavati, a ne dodatno poticati :/
evo i jednog mog recepta za nove mame skolarke: idite sto cesce na informacije. najvazniji moj razlog je sto to ivara TAKO JAKO VESELI. mislim, reci cete da je to nepotreban savjet, da naravno da cete ici. ali kad krenu informacije pa odlican uspjeh, roditelji pomisle: bio sam prije dva tjedna, ne trebam sad, necu uciteljicu maltretirati, pa u polugodistu odu jednom ili dvaput na informacije. ja idem na informacije svako malo, iako me bude sram i uciteljici se ispricavam sto joj dolazim, a bila sam prosli tjedan, ali idem ne samo zbog ukljucenosti nego prvenstveno zato jer je on cijeli taj dan uzbudjen kao da smo krenuli na put na mjesec najmanje. to mi je uciteljica isto rekla (jer sam joj rekla svoje razloge dolazaka :mrgreen: ): da su sva djeca tako uzbudjena tog dana kad znaju da im roditelji dolaze na informacije
Mi smo već našli i oznaku koja će stajati na vratima kada Miš bude učio, a da isto tako naučimo Tinčija i nas da mu tada nitko ne smeta. Tekst glasi: GENIJ NA POSLU! :lol: :lol: :lol: (Ovo će mu se sigurno svidjeti jer mu je jedan crtić vrlo drag dje se spominje genije - Aladin)
Ima ih još sličnih na TOZ-ovim stranicama pod Dječji kutak-Oznake za vrata ;)
Kod nas je slično kao kod ivarovemame. Ne ispitujem ga i ne ponavljamo gradivo doma jer je on u boravku. Pregledavam mu bilježnice stalno i ako vidim da mu neko slovo lošije ide ili neki matematički zadaci onda mu to zadam da napiše još par puta i sl. On je sam dovoljno zainteresiran i brine se o svemu. A kao što Ančica kaže kad nešto radi stalno sam prisutna i pazim da napravi dobro, zanima me sve što radi, ali mu nastojim prepustiti da što više radi bez moje pomoći.
Ivarice, to što ti opisuješ je sasvim blizu onoga kako ja vidim svoje sudjelovanje u M. školovanju. Isto tako se slažem i po pitanju informacija - u vrtiću sam bila uključena i prisutna u zbivanjima, a tako namjeravam nastaviti i u školi.
Adi se danas sjetio da je ipak bila zadaća preko ljeta. I sad imamo zanimaciju do početka škole. Al neću stavit tužni smile jer se zasad dobro nosi sa tom činjenicom . a da ima posla ima.
Ja nekako startam lose volje s nasom skolom.
Naime, nece se znati tko je u kojem razredu do petka, 31.8. niti tko nam je uciteljica, koji jezik ucimo.
Takodjer, nitko nas nije pitao za vjeronauk, zelimo li ga ili ne pa ne znam ni jesmo li svi po difoltu upisani ili cese sve to naknadno definirati.
Sve u svemu, mogli su se malo bolje potruditi malo ranije, a ne sve zadnji tren.
ni mi necemo znat do petka u kojem smo razredu ni tko nam je uciteljica
znam samo da smo na njemackomi da oskar za sad ne bu isao na vjeronauk
Jasena, nisu ni mene pitali - ja sam pitala njih kad sam skuzila da o toj temi ne budemo razgovarali ak ja sama ne zapocnem
Pitali smo na pocetku, kad smo se raspitivali hoce li je upisati u skolu (kojoj ne pripadamo, ali smo "granicni" s ulicom) i kad smo bili na razgovoru s psihologicom... oba puta je odgovor bio "kud zurite, o tom po tom"... uz, drugi put, komentar koji se mogao protumaciti da smo preambiciozni i kud sad uznemiravamo rutinu ispitujuci neke stvari prije vremena :roll:Citiraj:
Mukica prvotno napisa
svasta
mi smo se potpisivali na obrazac o izboru vjeronauka u lipnju, na dan upisa.
kako ce onda znati jel treba angazirati vjeroucitelja (sto npr ako nema nijednog djeteta koje ce na vjeronauk? :mrgreen: ) i koje vjere?
samo da vas ohrabrim .... :heart:
pusa od mame koja ide ove godine u 5 i 7 razred ... i sve ovo što Vas muči meni je :lol:
puseeeeeeeeeeeeeeee :love: :heart:
Isto ovako i mi, kod upisa, na razgovoru s psihologom potpisivali smo formular i za boravak i za vjeronauk. Ovo mi se zaista čini malo neozbiljno. I do zadnjeg dana da se ne zna u koji razred dijete ide i tko mu je učitelj, ne znam, ali ne daje dobar osjećaj. Mi smo imali izvješeno na školi, mislim tjedan ili 10 dana prije početka školske godine uz obavijest kada moramo doći prvi dan (znam da je bila priredba za prvašiće u 16 sati).Citiraj:
ivarica prvotno napisa
Za vjeronauk je kod nas bilo isto kao kod Ivara, a razredi su bili složeni i učiteljice raspoređene početkom srpnja.
Kod nas se isto još ništa ne zna. Meni se čini da je lani ranije sve bilo izvješeno na školi. Malo su te razlike u stupnju obavještavanja roditelja zbilja prevelike. Mislim, u nekim školama su već dobili upute i kakve šlape da kupe?!
A u našoj školi će isto najvjerovatnije biti samo 2 prva razreda (ili možda čekaju da ipak vide da li će biti i treći, pa zato ništa ne objavljuju?).
Za vjeronauk su nas pitali kod upisa, J. neće ići.
Cijela škola uči engleski, vjerovali ili ne, uopće ne postoji profesor za neki drugi strani jezik- znači nema drugog stranog jezika od 4.razreda. Ja sam mislila da to ide obavezno po programu?
No dobro, sve se može još sto puta promijenit dok on krene u 4.razred.
We will cross that bridge.....
Upravo smo saznali da ce danas/sutra sastavljati razrede, ali "neka ne brinemo, da ce postovati nasu zelju, ako smo rekli kod koje bi uciteljice".
Takodjer, skola nam pocinje 3.9. u 18h kada cemo, najvjerojatnije, preuzeti knjige i upoznati se s dodijeljenom uciteljicom i reci hocemo li na vjeronauk ili ne.
Dobra vijest je da uce engleski od prvog razreda, a od drugog i talijanski.