Kada i kako djeci objasniti da postoje različitosti...

Citiraj:

---

sorciere prvotno napisa

fegusti, ima li džeparac i koliki je?

a s 11 godina više nije dijete kojem se nešto ne može objasniti. itekako može. zato još jednom pročitaj boldanu rečenicu.

osim toga - na nju ne utječu samo priče o ne(i)manju... kad ideš u dućan, kupuješ li točno ono što ti treba, ili još nešto što ti se npr. sviđa, ili bi moglo "jednog dana poslužiti"?

---

nema džeparac, jedino ušteđenu lovu (uslovno rečeno) što joj daju bake, dede, ujak za novu godinu, odličan uspjeh i tako to.
ona to odmah potroši na nešto što joj se trenutno sviđa.
uglavnom kupujem prema unaprijed napravljenom popisu.
odstupanja su minimalna.
ali kad smo kod toga, vidi ona da se troši i na stvari koje nam baš i nisu potrebne (npr. cigarete).
kako joj onda reći da nema za mp3, kada toliko mjesečno ode u dim? :/
dakle, ne možemo se vaditi na ne imanje ili nepotrebnost nečega što si je ona poželjela.
možemo se samo poklopiti ušima ili se odreći poroka.
kada ovako razmišljam i analiziram, ovo bi mogao biti dobar dodatni motiv. :mrgreen:

Citiraj:

---

sorciere prvotno napisa

kikica je kao mala tražila haljinice, cipelice, igračke... jednostavno sam joj rekla: mama nema. hoćeš žvaku?

a ona je odgovorila: može! :D

---

Ovako odgovaraju neiskvarena djeca.
Roditelji su ti koj forsiraju nešto. Od crtića koji se gledaju do marki koje se nose. Baš mi je smiješno dok čujem ovdje na forumu kako je netko po neku igračku jurio u Graz jer maleni to mora imati. Odakle djetetu od dvije godine takvo saznanje. Svašta!

Mi crtiće ne gledamo često, većinom smo na zraku i izvodimo svašta. Nema pojma tko je Bob (graditelj ili spužva - svejedno). Jednom je dobila majicu Boba graditelja, obukla joj kao svaku drugu. Klinci je skoro skinuli. Jadna nije imala pojma zašto pa to je samo deček s bagerom. :? :lol:

Najjače mi je kad se kupe igračke za pokazivanje, preskupe pa se djeca ne smiju igrati već se izvlače kad dođu gosti. Radije ću joj kupiti nešto jeftinije pa nek uživa kako i koliko hoće. Slomilo se? Ništa strašno.

Citiraj:

---

fegusti prvotno napisa

nema džeparac, jedino ušteđenu lovu (uslovno rečeno) što joj daju bake, dede, ujak za novu godinu, odličan uspjeh i tako to.
ona to odmah potroši na nešto što joj se trenutno sviđa.

---

kikica ima neku vrstu džeparca od prvog razreda. tada je dobivala 2 kune dnevno, iako je imala plaćenu užinu i ručak, i još je nosila neki slatkiš. ponekad je kupila cedevitu (1 kuna), ili neko pecivo... kasnije je to došlo na 3 kune - ali nije trošila svaki dan toliko. dopunjavali smo.

u starijim razredima je počela dobivati džeparac, koji sada, nakon prvog srednje - iznosi oko 100 do 150 kuna mjesečno.

nema od koga sa strane dobivati novac, ali kad nešto kapne - stavi sa strane dok ne skupi dovoljno da si kupi nešto što želi.

meni se čini da novac koji se sa strane daje tvojoj curi bez kriterija - ima više utjecaja na njeno ponašanje nego to što joj ti priuštiš. mislim da taj dio trebaš regulirati na neki način... možda da ih zamoliš da joj bar dio stave na štednju, ili nešto slično tome...

Citiraj:

---

sorciere prvotno napisa

...meni se čini da novac koji se sa strane daje tvojoj curi bez kriterija - ima više utjecaja na njeno ponašanje nego to što joj ti priuštiš. mislim da taj dio trebaš regulirati na neki način... možda da ih zamoliš da joj bar dio stave na štednju, ili nešto slično tome...

---

misliš ono - kada tako lako pada s neba, može se isto tako lako i bez razmišljanja potrošiti?
hm, valja o tome razmisliti!
tvojoj kikici :naklon:

Citiraj:

---

fegusti prvotno napisa

misliš ono - kada tako lako pada s neba, može se isto tako lako i bez razmišljanja potrošiti?

---

upravo to. ;)

Mi imamo neka pravila i uglavnom se toga držimo, makar ima iznimaka.
Pokloni iznad 100 kn dobivaju se za slavlja ili izuzetne nagrade.
Inače dobiva dosta raznih sitnica, ali granice postoje.
Ima svoju ušteđevinu: stečena uglavnom preko njegovog kućnog minishopa i raznih sitnih poslova koje mu platimo. Najviše ga boli kad mora potrošiti nešto od ušteđevine - onda se malo trga između želje za igračkom i želje da ima što veću ušteđevinu, a na kraju odluči kao da sam ja sama odlučivala. :mrgreen:

Citiraj:

---

Ivana2 prvotno napisa

Mi imamo neka pravila i uglavnom se toga držimo, makar ima iznimaka.
Pokloni iznad 100 kn dobivaju se za slavlja ili izuzetne nagrade.
Inače dobiva dosta raznih sitnica, ali granice postoje.
Ima svoju ušteđevinu: stečena uglavnom preko njegovog kućnog minishopa i raznih sitnih poslova koje mu platimo. Najviše ga boli kad mora potrošiti nešto od ušteđevine - onda se malo trga između želje za igračkom i želje da ima što veću ušteđevinu, a na kraju odluči kao da sam ja sama odlučivala. :mrgreen:

---

Danas sam slučajno čula razgovor u kafiću...duge uši ,što ćeš.... :mrgreen:

sjede 3 muškarca u srednjim godinama, i ja par stolova dalje, mislila sam da pričaju o kladionici ili autima ( da ponekad i ja imam predrasude :mrgreen: )

oni su se jedan drugom jadali kako njihova djeca od 20 tak godina uopće ne cijene novac i da ih ekonomski iscrpljuju

veli jedan da radi do 10 navečer, a njegova kćer samo izvoljeva, doduše solidan je student, daje sve u roku,ali.... niti tata nije magarac

kad joj je rekao da proba nać posao preko ljeta, rekla mu je da je lud i da ona ide na more, i da što hoće da je dala sve ispite u lipnju....

ja sam se pravila da ih ne čujem ,mada su pogledavali u mom pravcu, jer se znamo iz viđenja, jer nisam znala što bih im rekla....bilo mi je :(


ivana sviđa mi se tvoj sustav :*

Citiraj:

---

maria71 prvotno napisa

Kako odgovoriti konkretno , na licu mjesta, na pitanje iz mog prvog posta ?

I ja provodim suptilnu edukaciju u trgovinama itd , no zanima me me kako bi vi odgovorili umjesto moje mame u slučaju s barbikama?

---

odgovorila bih iskreno. ono sto mislim. a to znaci da ti moras prvo biti nacisto, da li mu nesto sto si on zeli, ne zelis, ili ne mozes priustiti.

pa ako ne zelis, jer smatras da je bespotrebno, onda bi mu to i tako rekla.

ako ne mozes, jer ti je skupo, onda bih mu to tako i objasnila.

globalno se nalazim u onome sto je zdenka napisala.

odnos prema novcu koji ja imam i zeljela bih prenjeti svojoj kceri je vrlo pojednostavljeno receno:
novac je dobar sluga i jako los gospodar.
koliku ce kolicinu novaca zeljeti u zivotu zaraditi i stvoriti, sto ce njoj biti puno, dovoljno ili malo, prepustam njoj na izbor.

razgovaramo cesto o siromastvu, bogatstvu, trecem svijetu, novcu, djeljenju, odgovornosti prema sebi, bliznjima i zajednici. volim te razgovore. npr. nedavno smo bili par puta sa ljudima koji su prilicno bogati, sto se i vidjelo po njihovoj imovini tipa kuca, imanja, voznog parka.... pa nas je ina poslije pitala zasto oni imaju toliko kuca i kako se postaje tako bogat... pa onda nase pojednostavljeno objasnjavanje prilicno apstraktnog posla kojim se oni bave....pa razgovori o raznim zanimanjima...
i inino pitanje: i kad nisi bogat , mozes biti sretan?:heart: pa onda razgovori povezaní s tim o zivotu, ispunjenosti, razlicitim vrstama i izborima srece, itd...
o putu: biti, stvoriti, imati, nasuprot imati pa kroz to biti.

cuvam se demagogija i populizma svake vrste, tipa : novac je los i prljav; siromasni su dobri i posteni; bogati su losi i lopovi.
nimalo mi ne sjeda etiketiranje i procjenjivanje, da ne kazem segregacija ljudi prema kriteriju da li su obuceni u h&m ili pradu, ili po tome koji auto voze i koliko novaca imaju.

svi smo mi od nekoga bogatiji i od nekoga siromasniji.

Vidiš, možda je i tu issue ,

ne smatram da su bogati ,zli, a siromašni dobri- toliko plitka ipak nisam ;) , no ne družim se sa osobama čiji životni ritam ne mogu pratiti

to mi je čisti gubitak vremena, a meni je vrijeme novac

ti se naravno ne moras druziti, ali je vjerojatnost tu, da ce tvoj sin kroz skolu, razne aktivnosti, sport, ili... vec nesto drugo, dolaziti u dodire intenzivnije ili manje intenzivne sa djecom razlicitog socio-ekonomskog statusa.

pa u tom smislu mi se cini da je saznanje da svatko od nas dolazi u situacije i da je siromasniji i da je bogatiji od nekoga drugoga, vazno za razumjevanje relacija.
pogotovo ako se dijete zbog toga sto ima manje osjeca manje vrijednim, ili ako ima vise, vise vrijednim od nekog drugog. sto je situacija koja moze lomiti srce.

to da su neki ljudi bogatiji, neki manje bogati, neki pametniji, neki manje pametni, neki prelijepi, neki manje lijepi, neki hrabri, neki strasljivi....su cinjenice.

kako se dijete s tim nosi, je ono sto je vazno.
moja iskustva sa sedmogodisnjim djetetom su takva da je ini i djeci s kojima se ona druzi blize i sire, prilicno nevazno da li netko ima vise ili manje igracaka ili neceg drugog.
moze biti da ce se to kroz nesto godina promjeniti.
zasada je neopterecujuce.

Jednom sam na satu razrednika nešto komentirala za odjeću i rekla glavno da je čisto i popeglano......i zaboravila na to....

i na hodniku, klinac iz mog razreda kaže drugom koji se pravi važan markiranom robom, rekla je moja razrednica da je bitno da je roba čista i popeglana! :lol:

tako da sva je meni teorija jasna,no praksa je izazov...

i sve situacije u životu nisu linearne ...

Moji susjedi crnče ko ludi da njihove cure imaju sve što požele.Sve bi bilo u redu da one to bar cijene ali koje im gadarije govore i pred drugima čist ti dođe da zaboraviš sva dječja prava i zakone o zlostavljanju !! :evil: :evil:

Citiraj:

---

sandra123 prvotno napisa

Moji susjedi crnče ko ludi da njihove cure imaju sve što požele.Sve bi bilo u redu da one to bar cijene ali koje im gadarije govore i pred drugima čist ti dođe da zaboraviš sva dječja prava i zakone o zlostavljanju !! :evil: :evil:

---

tako i ova 3 tate s kave...... :(

ivar je opterecen siromastvom, ali onim drasticnim, plase ga beskucnici i marginalci, jedno vrijeme je bio stvarno zabrinut da bi i mi mogli tako zavrsiti.
jucer je npr ispitivao o tome kako beskucnici mogu platiti lijek ili bolnicu. utjesilo ga je da drzava osigurava svoj djeci zdravstvenu zastitu, a za odrasle sam mu morala lagati :cry: jer sam skuzila da mu se grlo stislo a oci se orosile

kad sam s njim, svakom prosjaku i prosjakinji moramo udijeliti barem deset kuna.
voli i ulicne svirace i zabavljace i cijeni kako oni zaradjuju :)
neki dan mi je komentirao (a zanimljivo mi je da je isti komentar imala i moja frendica, znaci 5 puta starija), kad smo prosli jurisicevom gdje je onaj stricek koji svira a psici spavaju, ja sam tuzno rekla: vidi male psice, jadni na ovoj vrucini, a on mi je rekao: pa i stricek je jos i jadniji, on mora raditi na ovoj vrucini.
i vratio se tridesetak metara natrag da mu da novce (koje je od mene posudio jer ja nisam htjela dati iz principa zbog zlostavljanja zivotinja, hebala me takozvana ispravnost).


ove manje razlike trenutno ne komentira. jedan dio smo vec prosli (velicina stana i starost auta), a ostalo je valjda tu iza kantuna.

Masu puta sam vidjela kako roditelji na svaki djetetov zahtjev skaču ko opareni i nemisleći da li je to uistinu dobro za njih udovoljavaju svakom hiru.E a poslije jauču kako su zahtjevni ,razmaženi i sl.Opet ću napomenuti što svi znamo ali ih se malo pridržava:Daš prst- uzeše ruku!Ma neka me i cijelu uzmu-ako im poslije kraćeg puta taj teret ne postane pretežak i ne slomi ih.Radije nek grickaju pomalo-ionako sam uvijek tu!! :)

Citiraj:

---

maria71 prvotno napisa

J
tako da sva je meni teorija jasna,no praksa je izazov...

i sve situacije u životu nisu linearne ...

---

ma jasno je to meni.:) samo do sada nisam imala nekih iskustava u tome s svojim djetetom.

cini mi se usto da je vazno kakav stav imaju roditelji. u smislu da li su oni optereceni s tim da mogu kupiti jednu igracku, a ne tri. cini mi se da ako oni tomu ne pridaju takvu vaznost, da je i djeci lakse.
(naravno govorim o stvarima koje nisu egzistencijalne prirode, jasno mi je, da kad se mora triput razmisljati o svakom novcicu za kruh i mlijeko metaforicki receno, da je covjek prilicno opterecen)

mozda su i vremena druga. ja sam odrasla prilicno skromno. i moji su se roditelji jako stisnuli da bi moja sestra i ja otisle u zagreb u mioc, odnosno studirati. a i mi smo svako ljeto dva mjeseca sezonski radile u turist birou, ili sporadicno preko godine na velesajmu, davali instrukcije iz matematike.. i slicno.
tek sam u zagrebu vidjela da ima djece koja idu na skijanje, ljetovanje, putovanja, kampove za jezik, u italiju po odjecu, dobijaju aute za maturu i stanove poslije diplome....
ali sve nam to nekako nije bilo tako vazno, niti je bilo prepreka bilo cemu..
mozda su se vremena promjenila.

Sve više najmodernijih igračaka a djeci je koliko vidim sve više dosadno.Nekako ne viđam u zadnje vrijeme (bar u mom naselju )onako zaigrane grupe dijece oko obične lopte ili "kolača" od blata kao kad sam ja bila mala(nije to bilo taaaako davno)Šta vi mislite?Gdje su svi ti klinci?

Maria, ti govoriš o djeci koja imaju i nemaju i kako objasniti svom djetetu da postoje bogatiji i siromašniji... No meni se, gledajući malo ljude, uopće ne čini da bogatiji kupuju više i bolje, a siromašniji manje i lošije. Dapače, vidim djecu ljudi osrednje ili čak slabije kupovne moći odjevenu u jako skupu odjeću kako se igraju ogromnim količinama skupih igračaka i obrnuto. Djeci zapravo treba objasniti da ne može svatko imati baš sve, no isto tako da posjedovanje predmeta ne znači bogatstvo - pogotovo ne danas, kad su mnogi u višegodišnjem minusu kako bi si mogli kupiti cipele za nekoliko tisuća kuna i pripadajuću torbicu. To su ljudi koji djeluju bogato, ali to nisu i meni je važno da moje curke shvate tu razliku i da skuže zbog čega nije dobro živjeti iznad svojih mogućnosti. E sad, kako im to objasniti... Vidjet ćemo kad dođemo do toga.

Hoću samo reći da jednadžba nije jednostavna u stilu bogati roditelji=skupa odjeća i puno igračaka, siromašni roditelji=loša odjeća i malo igračaka.

Citiraj:

---

seni prvotno napisa

moja iskustva sa sedmogodisnjim djetetom su takva da je ini i djeci s kojima se ona druzi blize i sire, prilicno nevazno da li netko ima vise ili manje igracaka ili neceg drugog.

---

Seni, čini mi se da se tvoja iskustva u Austriji teško mogu mjeriti s hrvatskima. Sjećam se da u Fioninom vrtiću, koji je bio jedan od skupljih (tj. pohađala su ga djeca dobrostojećih roditelja), uopće nije bilo takvog tipa pokazivanja. Neka su djeca nosila odjeću i h&m-a, druga višestruko skuplju iz Peek&Cloppenburga, neka pak i jednu i drugu... Igračke se uopće nisu nosile u vrtić i ni u jednom trenutku nisam stekla dojam da među djecom postoji neka statusna priča. (Znam - moja Fiona je tada bila još mala, no imala sam kontakt i sa starijom djecom, pa mi je dojam svejedno isti.)

Nekako mi se čini da što su ljudi siromašniji imaju tim veću potrebu mahati statusnim simbolima. Austrijsko društvo je puno bogatije od hrvatskog, ima tradiciju relativno visokog standarda, pa su i ljudi mnogo manje opterećeni dokazivanjem svog bogatstva sebi i drugima.

Od nijedne austrijske mame (ili naše mame koja dugo živi u A) nikad nisam čula da je dijete "moralo imati" neki odjevni predmet ili igračku, a od ovdašnjih sam mama to čula jako mnogo puta. Putovanje u inozemstvo kako bi dijete dobilo "baš to", jer se bez "baš toga" ne može pojaviti u vrtiću je fenomen koji mi je do povratka u Zg bio nepoznat.

Curice iz Fioninog zg-vrtića znaju razlikovati Benetton i h&m. :shock: Meni je to nevjerojatno, no nisu to same na učile. Kužiš što želim reći.

Citiraj:

---

Sanja prvotno napisa

no nisu to same na učile

---

ne "na učile", nego "naučile", tipfeler

Citiraj:

---

Sanja prvotno napisa

Curice iz Fioninog zg-vrtića znaju razlikovati Benetton i h&m. :shock: Meni je to nevjerojatno, no nisu to same na učile. Kužiš što želim reći.

---

Ma daj,!? I koje smatraju boljim?

Ja sam samo jednom čula curicu iz F. grupe da tenisice ne zove tenisice već imenom firme.

A kod K. nikada.

Istina je da djeca to čuju i gledaju doma, ali ja od svojih čujem i puno toga kaj nisu čuli od nas.

Citiraj:

---

NanoiBeba prvotno napisa

Ma daj,!? I koje smatraju boljim?

---

Što misliš? :mrgreen:

Čula sam dio dječjeg razgovora u garderobi dok sam maloj oblačila šlapice, nisam mogla vjerovati.

sanja, cini mi se tocno to sto kazes za razlike austrije i hrvatske, odnosno zemlje ustaljenog visokog zivotnog standarda i tranzicijskog drustva.

ja sam u rovinju isto primjetila da djeca komentiraju tenisice i cipele mm-a kao adidas ili geox. dakle ne lijepe sandale, nego ooo geox.

mislim ina ima 7 i pol godina i vizualno su joj poznati logo h&m, benetton, esprit i slicno jer sad vec cesce ide sa mnom kad joj kupujemo odjecu, ali ona odjecu, igracke i slicno uopce ne percipira na nacin brenda, odnosno toga da li je nesto vise ili manje "vrijedno" zato sto je odredena marka.

Sanja, kužimo se... :*

uf , teška mi se pitanja motaju po glavi....možda previše preispitujem svoje postupke ,a i tuđe

Citiraj:

---

Sanja prvotno napisa

Citiraj:

---

NanoiBeba prvotno napisa

Ma daj,!? I koje smatraju boljim?

---

Što misliš? :mrgreen:

Čula sam dio dječjeg razgovora u garderobi dok sam maloj oblačila šlapice, nisam mogla vjerovati.

---

ja znam kaj je meni bolje, a sad pojma nemam kaj djeca misle.

Ja mislim da moji ne znaju niti šta je Benetton niti šta je H&M. Al mogu ti zamisliti facu, jer sam ja tako bila zabezeknuta kada sam taj jedini put čula tak nešto u vrtiću.

naravno da djeca nisu ono sto cuju i vide doma
svijet bi ostao na mjestu bez drugih kombinacija


sjetila sam se sad nedavnog ljetnog druzenja, nekoliko puta smo bili u posjeti kod jednog djeteta koje jaako skromno zivi. ne da ne kupuju sokove ili slatkise nego mali nikad nije kupio nijedan strip, ima mislim par djecjih knjiga doma, u kupaoni stoje k+ zubna pasta, nn sampon od litre i nivea od pola kila.
ivar je bio gladan, u frizideru nije bilo nikakvih namaza, nista sto on voli. i opet nije pomislio da je taj mali siromasan niti je vidio sve te detalje koje sam ja vidjela :oops: .
pomislio je valjda da mu mama nije bila taj dan u butizi.

ja mu nisam nicim dala do znanja da su ti ljudi jako siromasni, bi li vi ucinili isto? ni kasnije doma, ni sljedeci put doma. mislim se da bi ga takvom informacijom samo uznemirila (jer mu je takva faza) a da bi i ljude nekim svojim zapazanjem jos doveo pred njihovim djetetom u neugodnu situaciju. a mozda je i sam skuzio sve pa nije pitao nista. a ja ga nisam htjela provjeravati da ne pridam time tome paznju. eto, zapetljala se ja a prica jednostavna

i podsjetilo me to tamo koliko stvari imam oko sebe, a nepotrebnih skroz. i koliko trosim na gluposti koje bi mogla i zaobici.

ja mislim da si dobro napravila, a i Ivar je inteligentan i vjerujem da je i on shvatio

Citiraj:

---

ivarica prvotno napisa

i podsjetilo me to tamo koliko stvari imam oko sebe, a nepotrebnih skroz. i koliko trosim na gluposti koje bi mogla i zaobici.

---

ponekad bismo se svi mi (ili bar većina) trebali podsjetiti na tako nešto...

ivarica, mislim da si dobro napravila.

+ siromastvo i bogatstvo postoji samo u relaciji s "drukcijim". kada bi svi oko tog djecaka imali/nemali slicno, onda on ne bi bio ni siromasan ni bogat. nego bi imao "dovoljno". nadam se da kuzite sto hocu reci.

kad covjek procita ili pogleda doku o djeci u africi , kao npr. zadnje sto sam citala u njemackom geu o dijeci u mislim kongu, o majci 8 djece koja kad vise nije bilo bas nicega za jesti, cetvoro djece ostavlja sa sobom, a ostalih 4 tjera iz kuce na ulicu, medu ostalu djecu koja vec na ulici zive.. i onda price jednog od te djece - 9-godisnja curica o njenih 2 godine na cesti pune ocaja, bijede, silovanja... koju je ispricala jednoj od voditeljica humanitarnog prihvatilista koji pokusavaju pruziti dom djeci s ulice i pokusati im koliko je to moguce izljeciti modrice na dusi.
u poredenju s njom svi mi u europi koji imamo i najmanji krov na glavi, bilo sto za jesti i mamu i tatu smo nezamislivo bogati.

u tom smislu bih ja djetetu ukazivala na siromastvo u situaciji koju je opisivala ivarica samo kada bi ona pocela razgovor o toj temi.
prvo:
zato sto automatski kao najvazniji kriterij opisa osobe uspostavljas siromasan / nesiromasan, a ne napr. simpatican, otvoren, sramezljiv, rjecit...ili slicno
ako kod drugih ljudi najprije primjetis bogatstvo i sebe usporedujes na svoju stetu, to bi mogao biti znak da podsvjesno upravo to postavljas kao najvazniji kriterij "vrednovanja" ljudi, bez obzira sto verbalno tvrdis suprotno.
drugo:
zato sto mislim da djeca najvise "uce" socijalnom i drustvenom zivotu kroz nase ponasanje i svijesne i nesvjesne reakcije. puno vise nego kroz to sto im "kontrolirano" pricamo.

kada djetetu ne kupite 10. igračku istog tipa npr Barbiku i opravdavate to da mama nema novaca, zapravo dajete krivi info jer:
- da imate sav novac ovog svijeta, nakon koje Barbike bi rekli dosta, da li bi rekli i zašto? Zato što smatrate da djetetu to ne treba
- da djetetu je potreban lijek za spašavanje života, prevrnuli bi svijet da nađate potrebna fin. sredstva - jer je to djetetu stvarno potrebno.
Ističući u 1. plan imanje/ne imanje novaca, stvarima dajemo pretjeranu materijalnu vrijednost i onda nije čudno da i djeca svijet gledaju kroz materijalnu vrijednost stvari

nadice, izvrstan point, apsolutno se slažem.

Mi smo pokušali klincu objasnit baš to, da ćemo dat sve od sebe da ima što mislimo da mora imati, a ostalo ćemo nabavljat tempom kojim možemo, ili dozvoliti da sam kupi, ili ne smije nabavit ni ako mu netko pokloni novce.
Iako je on bio svjesan da te kategorije dijelom ovise o financijskim prilikama , ipak je dao sve od sebe da pogura hrpu stvari iz nižih u više kategorije, i u ponečem uspio. On je nama nabrajao prijatelje koji imaju ovo i ono, a mi njemu skretali pažnju da to ne znači uvijek bolji život. Npr jednog prijatelja već velikog tata je redovito pratio van, a drugi ne smije sjest na tramvaj i odvest se u grad, treći ima stroža ograničenja za kompjutor...

Ovdje se naravno radi o njegovom neprihvaćanju financijskih i drugih ograničenja naše obitelji.
U odnosu prema drugima - nisam primijetila (i jako mi je drago) da je prijatelje ikad dijelio po onome što imaju i nemaju. Istina, zna s divljenjem ili zavisti prokomentirat što je netko dobio. Ali ako se zgraža, to je zbog strogosti nečijih roditelja i ograničenja koja ne razumije.
S druge strane, njemu je iz vlastitog iskustva jasno da je ljubav jedno, a financijske i zdravstvene mogućnosti nešto sasvim drugo...
Mi ga dodatno pokušavamo "cijepiti" kad u raznim prigodama, npr uz TV komentiramo pozitivno trud, predanost, pozitivne osjećaje, povezanost sa zajednicom, a negativno bahatost, samoživost, pasivnost i bezvoljnost.
Trudimo se pokazati da nemoć dolazi od neznanja, ali i da se dobri ljudi mogu naći u lošim prilikama, da nije dobro poopćavati i izjednačavati pojedince s kategorijama...
I još pokušamo to zbiti u kratke komentare da ne budemo naporni. Nije to lako. :roll:

Citiraj:

---

Vlvl prvotno napisa

Ovdje se naravno radi o njegovom neprihvaćanju financijskih i drugih ograničenja naše obitelji.

---

ja bih i u tome trazila i pozitivnu stranu.
napr. da pokusa svoje neprihvacanje npr. financijskih ogranicenja transformirati u aktivno trazenje puta kako ih vlastitim snagama prevazide.
dakle ako jako, jako, jako zeli nesto sto mu vi financijski ne mozete priustiti, mozda moze sam naci nacin kako da zaradi taj novac.

kad se radi o ogranicenjima proizislima iz svjetonazora, stvar je malo kompliciranija. ali i tu bih tri puta razmislila kako da razlozim to ogranicenje. da li je moja istina jedina istina?

argumente tipa: ne mozes sve imati i moras nauciti da ne mozes sve imati, nikako ne volim. to nema nikakve veze s tim da konkretno u odredenoj situaciji nesto ide, a nesto ne ide.

uvijek je bilo i biti ce situacija kada smo ini rekli ne (i na nematerijalno i materijalno). medutim to je uvijek bilo konkretno ne, zbog konkretnog tog i tog ili tih i tih razloga.

mislim da imam "organsku averziju" :lol: (valjda traume iz djetinstva) prema recenicama tipa: ne moze se imati sve sto se zeli. (obratite paznju na trece lice jednine i opcenitost te "politicke korektnosti")

sto to uopce znaci? i zasto bih ucila dijete da opcenito nema pravo na zelje, ili ne moze/ ne smije ostvariti svoje zelje?
ono sto je zelim uciti, je da kako da sama sa sobom razluci "suvislost" zelja, da ih promotri iz svih uglova i razmisli o svrsi, kvaliteti, konzekvencama....
i da onda trazi nacin kako da "suvisle" zelje ostvari vodeci naravno racuna i o drugima, okolnosti, situaciji......

ponekad mi se cini da smo prema djeci strozi nego prema sebi.
vecina nas ima puno zelja i nematerijalnih i materijalnim. samo mozda o njima manje pricamo, ili ih razlicito kompenziramo, ili lazno negiramo...

ali djeci kao da to pravo negiramo. pazite, ja govorim o pravu na zelju, ne o tome da cemo im svaku zelju ispuniti.
pa je u podtekstu uvijek, da smo prema djetetu koje zeli brdo barbika, ili kamiona, ili cega vec onako po defaultu "sumnjicavi"

a koliko nas zeli "drugaciji" zivot, vise prijatelja, novi posao, veci stan, odredeni auto......

vrlo mi je suvislo ovo sto je nadica napisala, samo bih ja to malo prosirila.

mozda je za jedno dijete 10 barbika bas "dovoljno", a za neko drugo su i dvije previse. kuzite? jer se radi o razlozima zelje o "svemiru" tog djeteta.
moja kolicina knjiga i casopisa je nekome potpuno nesuvisla. a meni je bas "dovoljna". i moja "nekolicina" neceg drugoga je nekom nezamisliva. a meni vise ne treba.
pa u tom smislu razgovor s djetetom o tome sto je za njega malo, dovoljno ili puno ne moze biti definiran nekakvim politicki korektnim brojcanim pokazateljima, vec vrlo osobnim "svemirom" tog djeteta i njegove obitelji, "zacinjenim" naravno realnom situacijom u kojoj se nalaze.

malo sam zapetljala i preprosirila temu, ali bas me inspiriralo.

htjela sam zapravo reci da stvari nisu tako jednostavne i da ponekad imamo drugacije kriterije prema djeci nego prema sebi.
i da vrlo cesto zapadamo u nekakve politicki korektne klisee, koji bas nemaju puno smisla kad se udubis u njih.

Nisam se našla u ovim zadnjim odgovorima, no nekome će možda i pomoći....

Mislim da ću postupiti kao i mama ali ipak s biranijim riječima!

hvala svima na mišljenju

Draga maria71, ipak je mamin odgovor bio ok, bez obzira na riječi, jer važna je bit, zar ne? ;)

Evo male digresije s obzirom na situaciju ...

Imali smo običaj, kad se K. rodio braci, da joj često kupujemo razne stvari (puzzle, slikovnice, pastele i sl.), jer su mnogi donosili darove za bebača, a nismo željeli da se osjeti zakinutom.
Naravno, nismo je zaboravili maziti, pričati joj priče, pjevati naše zajedničke pjesmice, ali tada smo živjeli nekako ubrzano, želeći da svi nađemo neki prihvatljivi ritam življenja u novonastalom kvartetu. :)

Inače, nikada nisam promatrala (prihvaćala!) ljude kroz pojedine statusne simbole, pa ni prema stupnju obrazovanja, što je također mnogima jaaaako važno, ali ovom zadnjom tvrdnjom bih otvorila neki drugi pdf. ;)

ispravak: ... kad se K. rodio braci= ... kad se K. rodio braco ...

Brzina u pisanju čini svoje, he, he :mrgreen:

Nisam mogla izdržati a da ne otvorim new topic :oops:

http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewto...152739#1152739

Citiraj:

---

Marna prvotno napisa

Nisam mogla izdržati a da ne otvorim new topic :oops:

http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewto...152739#1152739

---

hm.. jel se ti to reklamiraš? :lol:

A jooooj sorci, lipa moja, ovo moje priznanje sa smajlićem se čini kao reklama, ali ne bijaše takav moj naum!

D. ima tri godine i mi se već pola godine dogovaramo što mu treba od igračaka, obleku ne bira sam, ne zanima ga previše.
Dakle, ima malo igračaka, pokušavamo izbjegavati jeftine kineske, a to znaći da prosjećno dobije jednu igračku (čitaj auto, kamion, bager) mjesečno.
Baš imam anegdotu sa mora o tome. Bio je nervozan, te lupio MM po ruci - namjerno, te mu izbio digitalac iz ruke..Zona sumraka, a fotić se više ne da popraviti. Rekli smo mu da će sada on dati sve svoje kovanice za fotić. Skupljamo kovanice cijelu godinu, a on si je taman htio kupiti Lego aerodrom. Plakako je ali je naučio lekciju. Sada kada želi Lego, pitamo ga, a imaš li ti kune, a on će - nemam, dao sam kune za novi fotić, sad štedim. Nema cviljenja, moljakanja, živčanjenja.
Sada ćeka 3-ći ročkas, pa ima par želja - naravno da će ih dobiti ali nikako ranije.
Kada bi mu kupili sve što vidi - mogli bi unajmiti i priručno skladište.
Razgovaramo o tome što mu treba, a što ne, objašnjavamo i mislim da neće imati nikakve traume jer ne može imati sve.