ronin :love:
Printable View
ronin :love:
Ajmeee, ja se baš palim na pilote! :lol: :lol: :lol:Citiraj:
iridana2666 prvotno napisa
MM često drži nekakve seminare, ali nikada nije odsutan više od četiri-pet dana u komadu, a ja još nešto brundam u sebi... :mrgreen:
Sada kada vidim kako je vama cure, stvarno shvaćam da je ovo moje mačji kašalj! Svaka vam čast... :love:
ronin, drž se, nadam se da ćeš ti uskoro biti bolje!
vibram ti ozdravljenje i snagu da izdržiš ~~~~~~~~~~~~~~~~~~ :heart:
hvala cure na toplim riječima i vibricama,baš ste zlatne
malo mi je bolje,još boli,ali podnošljivo :heart:
:* svima vama.....
ipak je malo podnošljivije kad vidim da nisam sama :(
svaki dan idem na posao i slušam žene i muževe kako planiraju što će danas, sutra...dogovaraju se, vesele se vremenu koje će provesti zajedno poslije posla
onda hodam gradom pa vidim djecu s oba roditelja kako šetaju i zabavljaju se,vesele.....i onda pomislim a gdje smo moj sin i ja..kada će mog sina njegov tata uzeti za ruku i prošetati nekuda s njim, kada će npr. po mene muž doći poslije posla
moj sin ima 2,5 godine i mislim da smo svega jednom ili dva puta, do sada (ako izuzmem ljetovanja) uspjeli npr. prošetati "nas troje" gradom.
MM radi 1000 km daleko, dok se nismo vjenčali dolazio je recimo blagdanima i na ljeto, znači viđali smo se svakih nekoliko mjeseci i bilo je teško, ali sada iako dolazi češće, sada je teže.kad smo se vjenčali kupili smo stan koji je trebalo renovirati, a to renoviranje nažalost traje još uvijek jer muž sve radi sam.tako da i kada dođe s terena zapravo opet nije s nama jer radi u stanu non-stop.mi smo inače kod moih roditelja što je nekad dobro a nekada bas i nije dobro rješenje.dobro mi je utoliko što mi ima tko dijete pričuvati i pripaziti ga ali nje dobro sto nemamo svoj mir, svoju rutinu i da ne idem dalje da ne gnjavim. dobro je to što se konačno nazire kraj renoviranju pa ćemo konačno imati svoju kućicu svoju slobodicu, ali pretpostavljam da će me ta odvojenost onda još više "puknuti"..
hrpa je stvari koje želim podijeliti s vama jer zapravo vi koje imate sličan život jedine možete shvatiti kako je to. istina, ima dobrih i ima loših dana, ali od svih stvari koje me muče zaista najviše me muči i najviše se bojim koiko će sve to utjecati na našeg sina :(
ne želim da mu tata bude neki stranac u kući..takvih obitelji sam se nagledala u svojoj okolini.gdje otac terenac dođe i onda gotovo da svi jedva čekaju da ode jer su tako navikli i on im remeti njihovu svakodnevnicu. bojim se da će mu nedostajati taj muškarac u njegovom životu s kojim bi se on trebao poistovijetiti. pa i sada kad postaje svjestan svojeg spola..uh puno je toga...
evo mališa me treba, moram ići (možda je to i dobro pa da prekinem svoju "svakidašnju jadikovku").
želim vam svima svako dobro i puuuno snage :love:
Uh, mene baš ovih dana drži neka depresija i nekako ne mogu više, nemam snage dalje tako i više nekako ne vidim nekog smisla, ne da mi se čekati bolju budućnost, jako mi fali MM, jako mi fali da smo normalna obitelj, da nakon posla budemo zajedno s djecom, da zajedno jedemo, spavamo...
Nije mi PMS, ne znam što mi je došlo, možda jesen ili sam možda jednostavno skinula ružičaste naočale ili sam doživjela blagi slom živaca...
Baš sam jako tužna i samo bi :cry:
ovo. danas baš nemam snage.Citiraj:
sfinga prvotno napisa
Bog cure!
Ajde živnite malo!
Ne dopustite da vas puca :cry: iako sve imamo takvih dana.
Sjetite se zašto sve to podnosimo i mislite na dane kad ćete ponovo biti zajedno i što ćete sve skupa raditi.
Ja se zadnjih dana osjećam baš nekako :D iako je MM na brodu već 2 mjeseca i bit će još 2.
Valjda ma pucaju hormoni jer sam trudna, ali srećom oni dobri.
Glavu gore i velika :* svim mojim supatnicama!
Sad dok ovo sve citam, vidim da moja situacija nije toliko losa koliko sam mislila, ipak vidimo tatu svaki dan. No zna biti tesko jer kroz tjedan odlazi raditi u 7 i ne vraca se prije 18h, cesto i kasnije. Ja se jos i uspijem vidjet i napricat s njim navecer, no nekad mi je tesko sto je I. malo s njim, ujutro jos spava, navecer ide spavat u 20h, pa ga vidi na cca. sat vremena. Usto, zivimo u gradu gdje nemam nikog svog, dede, bake i ostala rodbina,svi zive po drugim gradovima pa sam jako puno sama s njim i vidim da mu tata fali. :( Srecom, vikendima ne radi pa tada nadoknađujemo propusteno vrijeme :love2:
Stvarno svaka cast svima vama koje vec dugo tako zive, mogu mislit koliko je tesko, al covjek se na sve navikne... Bitno je da ta veza tako funkcionira, da svi imaju razumjevanja jedni za druge,da imaju neki cilj,da znaju za sto se bore, pa da su sretni i uzivaju kad se vide, i iskoriste to vrijeme maximalno. :heart:
ja sam isto sama po cijele dana sa karlom i tako mi nekad bude teško da bi samo :cry: .
Sada smo se upravo spremili za ić vani i njega šefica zove da dođe za pola sata do nje i tako bude svaki put.
Divim se ženama koje imaju muževe koji nisu doma po par mjeseci, ja ne bi mogla
I ja sam zena poporca.
Prije mi je bilo jako tesko, sad mala ima skoro tri godine pa je malo lakese, vec smo drustvo, konacno je prihvatila tatu, vise se ne srami i ne tuli u njegovom drustvu.
Kad je bila manja trebalo je skoro mjesec dana da ga prihvati. Drzala se grcevito mene ko pijan plota.
Sad planiramo ic na drugo dijete i moram priznat da me malo strah kako cu to sve sama obavljat sa N i malom bebom??!! :/
Moji roditelji zive u drugom gradu, njegovi isto tak da nemamo pomoci sa strane.
No jake smo mi sve, samo malo stisnemo zube i snadjemo se!
Zato smo zene, a ne cendravi muskarci :P
_________
N 28.12.04.
HNB u vrlo smo sličnoj situaciji.
Moja kći ima 4 godine, druga beba će se roditi u veljači a tata na brodu!
Ni ja nemam puno pomoći sa strane i ponekad me uhvati strah kako ću sama s dvoje djece.
Onda sama sebe utješim da nema smisla sada misliti o tome.
Vidjet ćemo kad bude. Nekako ćemo se već snaći! Samo neka moja dva :saint: budu živa i zdrava a drugo će sve nekako sjesti na svoje mjesto.
Veliki :* i naprijed s drugom bebom.
Pozdrav i ostalim curama!
yokok,
tako i ja mislim da cu se vec nekako snac, u situacijama koje mislis da su neizvedive uvijek se nesto desi da sve dodje na svoje.
Sad kad dodje doma primamo se posla da napravimo drugog bebaca ;)
:*
__________
N 28.12. 04.
MM je sada na terenu. Sada kad mi treba. Jutros sam bila na pregledu. Termin je za tjedan dana. Doktor me je uznemirio umjesto obrnuto. Pričala sam o tom MM-u preko telefona. Nije mi postalo lakše.
Moje dijete isto danas nije bilo dobro raspoloženo. Oko 19 sati se sklupčalo do mene na krevetu. Probudio se čim je zaspao zato što je povraćao. Tako ga je povraćanje budilo svako 10-15-20 minuta.
Ja sam još uz to i malo prehlađena, glava mi je teška, sinusi mi puni, nos isto...zapravo nam nije nšta tako alarmantno da zovem nekog da prespava s nama, al nisam ni dobro.
Eto, zbog ovog gore navedenog mi je koma kad MM-a nema. Po danu još kako-tako...po noći sam :(
Makita :love:
Makita :love:
I ja sam supruga terenca. Blizu radi pa je svaki vikend doma, ali svejedno nam fali.
Za vrijeme trudnoće s Lovrom je bio u Njemačkoj, ja sam ležala u bolnici, rodila ranije, a on došao tek 15 dana nakon. :( Opet se vratio i onda smo odlučili da takvu razdvojenost od nekoliko mjeseci ne možemo podnjeti. Sada je u Italiji, 1,5 sat udaljen pa da nešto zatreba može doći doma kada hoće.
Uz dvoje djece imam još i psa koji traži šetnju. Tako da mi je svaki dan točno isplaniran.
xCitiraj:
Paulita prvotno napisa
Makita :love:
_________
N 28.12.04
Makita :love: drš se
Prebrodit ćeš ti to.
Dobro je sve prošlo, povraćanje izgleda nije bilo od viroze neke crijevne nego je samo pokvario želudac, pa je prestao povraćat oko 11 h i spavali smo.
Hvala vam :love:
Makita, biti će sve u redu, samo se nemoj ustručavati zatražiti pomoć kada ti bude trebala. Stretno! :love:
Zašto ovo nisam vidjela prije?
Možda bi bilo manje suza. Ja sam u istoj situaciji kao ronin. Ja s curicom u Vž a suprug u Osijeku. Tamo je otvorio malenu firmu i nema mogućnosti povratka kući. Razmišljali smo da odem ja u Osijek al neznam da li bismo imali za vlažne maramice a kamoli što više.
Koliko me veseli njegov dolazak subotom popodne, toliko me ubija njegov odlazak nedeljom navečer. I kad dođe toliko je umoran da me ni ne vidi. Curica ga obožava. Jednom sam rekla da je sva sreća što tata nema ciku jer inače on i curica ne bi trebali mamu za vikend.
Ali tako je teško. Već mi se po stoti put znalo dogoditi da ne stignem ni ručati ni večerati, ne istuširati se. Kad D spava onda me čeka peglanje, čišćenje. .... Priključila sam se na forum jer bi inače pukla od muke i nervoze.
Toliko bi toga mogla napisat, al toliko je osjećaja i to ne samo u srcu nego i u glavi, da jednostavno ne mogu.
Samo bih htjela reći da čestitam svim ženama terenaca na hrabrosti i snazi jer kad treba znam da dajemo i 500 puta više od sebe nego bi inače dale i mogle.
E sad sam pukla. D je malo zaspala pa si ja razmišljam.
Stvarno je bilo teško kad sam rodila a njega nije bilo. Strah, muka, tuga a njega nema. Curicu je vidio tek za vikend. I onda opet otišao.
Nije fer. :cry:
Al znam da moramo biti jake samo zbog naših beba jer su one anđeli koji zaslužuju svu ljubav svijeta.
Idem kuhati i td, itd.
Ali koma mi je što sve moram sama. Usto često moram s D u zg u bolnice jer muku mučimo s nekim čudnim bolestima pa se i tu raspadam polako. :(
Moram sve organizirat u detalje jer inače je raspad sistema.
Koma!
ma za :love:
:love:
Ma za imaš li koga da ti pripomogne?
Susidu da izbaciš iz sebe barem što kuhaš, meni forum pomaže, al da ne pričam, pukla bih. Pravo žensko :mrgreen: :roll:
Evo ti :love:
ma za, znam kako ti je.
Cuvaj se i smogni sange za curku,.
:love:
Ja sam upravo saznala da mi muz sa broda ne dolazi 18.11. nego tek iza 1.12.
A vec smo se tempirale i bile u noskom startu za dolazak :cry: :(
_________
N 28.12.04.
Imam roditelje da mi tu i tamo pripomognu, al uglavnom smo same. Evo upravo je bio tu moj brat pa sam se ja uspjela u miru otuširat a on je čuvao D. Al zato sad imam rode, kad god zagusti. Pozdrav :love:
hnb..... :love:
A meni je bed jer me MM zvao da ne dolazi sutra, tek u subotu... :roll: Ali i jedan dan nam je bitan, jelda?
Ljudi, stvarno vam svaka čast što to izdržavate...!
Meni je bedara kad moram negdje putovati na dan-dva, a kamoli da me nema mjesec ili više... i to vidim da imate djecu mlađu od godine dana... stvarno šteta što neke ljude život dovede u takvu poziciju...
:love:
I ja mislim kao i Mmoover, i htjela bih vam nekako pružiti podršku... Iako osobno ne bih pristala na takav način života. MM često putuje, ali to je na dan-dva, i to mi je previše. Sad postoji mogućnost da dobije puno bolji posao u drugoj državi. Ako bude tako, idemo svi.
MM dolazi ovih dana i ostaje dva mjeseca :)
Kojoj državi? MM je u Sudanu, tamo ne bih Doru vodila ni turistički. Dok je bio u Sarajevu većinu vremena smo bile s njim ali to nije uvijek moguće :/Citiraj:
Sad postoji mogućnost da dobije puno bolji posao u drugoj državi. Ako bude tako, idemo svi
Ni kod nas nije moguce da budemo zajedno.
Nemogu biti sa malom cetiri mjesaeca sa njim na brodu, a od toga mozda dva puta vidimo kopno :x
No kad dodje doma probamo to sve nadoknaditi i uzivamo ko prasci. ;)
_________
N 28.12.04.
Ja ne mislim da sam pristala na to,životne okolnosti su nas na to prislile.
Meni je primarno da mi djeca imaju sve što mi treba,i to im tek sada omogućujemo.
Ja ipak živim u vlastitom stanu(ne mogu ga prodavati,pola je moj a pola sestrin) i imam siguran posao,i da odlazim negdje grlom u jagode ...ne pada mi na pamet.
Nadam se da nam sljedeća godina nosi kraj te agonije. :)
Imaš pravo, Sudan je ipak malo too much... :(Citiraj:
irenas prvotno napisa
Slažem se s Ronin da nitko od nas to ne izabere, jednostavno se u životu tako stvari namjeste.
Nastojiš u tome gledati pozitivne strane a ne obraćati pažnju na ostalo jer kad počneš mislit tome što sve u životu propuštaš zbog takvog načina života poludiš.
MM dolaz za nekih mjesec dana i iskerno se nadam da neće biti odgoda jer bismo onda ja i moja curica za Božć bile same i bile bismo beskrajno :cry:
HNB i ostale cure koje ste se već spremale na aerodrom a muževi vam kasne iskreno suosjećam s vama jer su mi ti dani odgode GROZNI. Spremiš se već na to da dolazi i cila si :D a onda opet čekanje...
A navikle smo već na čekanje pa ćete izdržati.
Velika :* svima!
Ma istina je. Život te prisili da činiš čuda i kada je to nemoguće.
Ponekad se zapitam da li sam to zbilja ja i moj život.
Evo mi čekamo našeg tatu, dolazi za 2 sata. Čak smo i kupanje odgodile da bi i on mogao s nama se malo bučkati.
Ali tu odmah meni pada na pamet da dolazi samo na jedan dan i onda opet sve ispočetka.
Najsmiješnije je da mi već jako dugooo živimo zajedno, no otkad smo u braku nismo proveli više od 2 dana zajedno. :P
O, ma za mi smo onda jos super!
Kad je doma onda smo barem 2 mj. nerazdvojni. :heart:
_________
N 28.12.04.[/b]
I ja se slažem, nije to baš bio moj/naš izbor i nismo baš tako zamišljali zajednički život jer dugo smo zajedno a ovako je tek posljednje cca 3 godine, da je puno odsutan. Jednostavno, promijenile su mu se stvari na poslu. Prije je bilo super, tu i tamo bi se desilo da ga nema tjedan-dva ali možda dva puta godišnje. Radio je normalno od 7-3, bio začas doma, imao slobodne vikende, spajao blagdane... Stalno smo mogli ići vikendima na izlete, ljeti more, zimi skijanje...Citiraj:
Slažem se s Ronin da nitko od nas to ne izabere, jednostavno se u životu tako stvari namjeste.
Nastojiš u tome gledati pozitivne strane a ne obraćati pažnju na ostalo jer kad počneš mislit tome što sve u životu propuštaš zbog takvog načina života poludiš.
MM dolaz za nekih mjesec dana i iskerno se nadam da neće biti odgoda jer bismo onda ja i moja curica za Božć bile same i bile bismo beskrajno
Nije baš uvijek odsutan, nekad je i tu, dođe predvečer doma, pa smo vikende skupa, pa zna biti po tjedan-dva slobodan. Ali zna biti i da ga nema i nema... Evo prošli Božić i N.G. smo bile bez njega... Ali drago mi je npr. da je uspio biti na oba poroda...
Skroz te razumijem. I meni kad je najteže mislim si, pa zar sam to ja? Kako sam se uspjela dovesti u takvu poziciju? Kakav mi je to život? Pa ja to nisam tako zamišljala ni htjela...Citiraj:
Ma istina je. Život te prisili da činiš čuda i kada je to nemoguće.
Ponekad se zapitam da li sam to zbilja ja i moj život.
Evo mi čekamo našeg tatu, dolazi za 2 sata. Čak smo i kupanje odgodile da bi i on mogao s nama se malo bučkati.
Ali tu odmah meni pada na pamet da dolazi samo na jedan dan i onda opet sve ispočetka.
A poznat mi je i taj feeling kad znaš da dolazi samo na vikend, oprat stvari, uzet čiste i opet ispočetka. Kad dolazi umoran a i ti si umorna od svega... Kad si sama s dvoje bolesne djece, glava ti puca, ne spavaš noćima...
Ja sam jedno vrijeme bila toliko poludjela i :evil: da sma razmišljala čak i o rastavi. Ne jer ga ne volim i jer je loš prema meni i djeci, nego samo što bi bio kraj mukama, znala bi da sam sama i da se mogu osloniti samo na sebe, mogla bi otvoriti novu stranicu, organizirati si život
Ovako prilagođavaš planove njemu, a planovi se izjalove jer on ne dođe pa ti izvisiš i baš si :x
Ili računaš na njega a on ne može od posla
Planiraš more ali promjene mu godišnji, a ti si u svojoj firmi okrenuo nebo i zemlju da dobiješ termin kad i on i ne možeš sad opet mijenjati tri dana prije...
Odgodiš djetetovo krštenje jer su mu u zadnji čas rekli da će ići mjesec dana u inozemstvo... Pa otkazuješ restoran, zoveš ljude da ne dolaze... Da bi na kraju ispalo da ipak nejde on u inozemstvo, nego će netko drugi... I kaj sad da radiš? On ostao a ti sve otkazala, ma ne pada mi na pamet opet sve mijenjat, taman kuma drugačije isplanirala dolazak, drugačije rezervirala avion... Svi ljuti jer je on doma a krstitki nema
I ja puno puta pucam po šavovima, onda provedemo predivan obiteljski vikend, ujutro se dugo izležavamo, mazimo svi četvero, kad vidim koliko ga djeca vole, koliko on nas voli, koliko ja njega volim i ne mogu si zamisliti život bez njega, pa u šetnji Jarunom izluftam mozak i zaboravim sve muke i popucale šavove od prošlog tjedna...
Ipak vjerujem u bolje sutra i kako mi je jedna draga osoba rekla bolje proživjeti sve te muke kad je čovjek mlađi, strpljiviji, dok još ima živaca podnositi to sve...
A onda dolaze bolje i mirnije godine kad stvarno uživaš u obiteljskom životu, kad se materijalno osiguraš, kad su već i djeca veća i sve te vrtićke boleštine i neprospavane noći iza tebe...
A i činjenica je da se bar ne stigneš svađati kao susjedi/ prijatelji, nemaš onih pravih kriza u braku pred razvod, je da budeš ljut i koji put poklopiš telefonsku slušalicu, ali kad je tu cvatu ruže i život je ružičast... Tko je ono negdje na početku napisao, kao žena mornara, vječno zaljubljena...
Sad sam ja odužila... trenutno mi je nekako bolje pa sam zaboravila na one dane kad nemaš 5 min za sebe ni za osnovne potrebe poput najesti se i istuširati, spavati... Sad primjećujem da mi je mrvicu lakše jer su cure mrvicu veće. A i bio nam je tata neko vrijeme tu, bili smo prava family, skupa jeli, spavali, šetali, skupa spremali djecu u krevet i otišao je sad samo na vikend pa sam :) što mi se čini da dolaze mrvicu bolja vremena da je više s nama...
bas vam hvala na ovim postovima. posebno tebi mina :)
znaju mi se događati faze kada budem ljuta i ocajna i usamljena i onda si pomislim pa sta, bolje da se onda i razvedemo..ionako se vidimo svakih nekoliko mjeseci na nekoliko dana. onda cu bar znati ...necu morati iscekivati...ionako sam stalno sama,a to nije obiteljski život kakav sam si zamisljala. onda se te misli vrte, kad se cujemo budem ljuta, prigovaram za kojekakve gluposti koje mi zapravo nisu ni bitne, kao da imam potrebu povrijediti ga...ono bas bljak...nakon toga naravno mrzim samu sebe i mislim si pa kakva si ti to osoba kada mozes tako nesto misliti i raditi covjeku koji te voli i koji se brine za tebe i vase dijete. koji tamo sam zivi, sam se hrani (i to kako :( ), sam si pere i jos radi dan i noc.
ah, ma ni ne znam sta zapravo hocu reci, toliko toga puno ima. svakakvih situacija i svakakvih misli.
evo sada vec treći mjesec teče kako nije dosao, vec sam poprilicno nervozna zbog toga. mozda dođe uskoro a možda i ne. sve ovisi o poslu. znati ce tek ovih dana.
i da, za kraj ... MM bi volio jos jedno dijete, voljela bih i ja, ali.... jednostavno ne mogu se odluciti, pa kako cu sama s jos jednim djetetom? kako? dok sam bila trudna bio je mozda 2-3 puta dosao, kad sam rodila nije bio tu ..tek nakon cca 2 tjedna je dosao? ne osjecam se sposobnom i dovoljno snaznom. iako..danas sam se gotovo rasplakala u trgovini kad sam vidjela jednu obitelj s troje djece i zamislila si kako bi to bilo. ne znam, a vrijeme leti i s obzirom na godine krajnji je trenutak (zapravo vec malo i kasnim)...a onda opet s druge strane nekada pomislim pa čemu? zašto još jedno dijete? da i ono mjesecima iščekuje tatu, da ga stalno spominje i pita za njega a ja više ne znam sto da kazem.
oprostite...sad sam stvarno prekradašila sa svojim pričama, nažalost povrh svega ovdje nemam skoro pa nikoga kome bih to mogla ispričati a da me razumije i da shvaća to što osjećam
i da, znam da zapravo nije sve tako crno, naravno da ima lijepih dana i sretna sam i presretna sto imamo zdravo i dobro dijete i sto smo mi zdravi, ali...
i jedva čekam da dođe jer tek onda se osjetim potpunom, tek onda je sve dobro. tek onda bih rekla da osjećam da živim život punim plućima. i svaki problem tada izgleda tako malen i beznačajan. i jedva čekam da vidim osmjeh na licu našeg sina kada konačno ugleda svog tatu.