Nina,žao mi je što te pogodio moj post.Ali nije bio namjenjen tebi nego ženama koje su pisale koliko im je sve to skupa naporno i iscrpljujuće. :* rekoh,meni tada tandem gubi smisao
Printable View
Nina,žao mi je što te pogodio moj post.Ali nije bio namjenjen tebi nego ženama koje su pisale koliko im je sve to skupa naporno i iscrpljujuće. :* rekoh,meni tada tandem gubi smisao
I meni su moja trojica ponekad naporni i iscrpljujuci, jel to onda znaci da ih nisam trebala ni imati, jer eto, takvo sto onda gubi smisao?
Martić, to je rijetko lijepa situacija i kada zna bit' gusto. to sam od tebe čula ;)Citiraj:
marta prvotno napisa
Što to Trini i meni toliko uzimate za zlo? :*
Ja nista. Dapace, slazem se. Kad budem odlucila krenuti u novu trudnocu, polako cu i njezno prekinuti dojenje malise.
Pa da mi tandem nije naporan i iscrpljujući, ne bi ni otvorila ovaj topic.Citiraj:
Trina prvotno napisa
I onda ti pitaš koji je smisao tandema? Da znam kako, prekinula bih ga. Ali vjerojatno znaš (s obzirom da imaš troje djece) da ne možeš kod svakog djeteta samo reći "od danas za tebe nema cice", a bez da to izazove buru negativnih reakcija prema mlađem bratu. I onda kad sve to skupa odvagneš, ispadne da se je lakše nositi s tandemom, nego s ispadima dvogodišnjeg cicoovisnika u apstinencijskoj krizi.
Nina :love: , potpuno te razumijem, ali nemam pametan savjet.
Muku sam mučila sa svojom cicoovisnicom zadnjih par mjeseci dojenja dok jedan dan nisam sebi rekla ovako dalje ne ide. Kod tebe je situacija kompleksnija i zato ne znam kako ti savjetovati prekid dojenja, a da starije dijete to ne prihvati tragično. Biva li to uopće tako, ili samo mi mislimo da je prekid starijemu trauma s kojom se ono ne može nositi? Ne znam. Ako starije dijete nije željno tvoje ljubavi i pažnje, šetnje i zajedničke igre, mislim da bi mu to bilo dovoljno da shvati da se mama s njim igra, šeta, gleda crtić, zajedno kuha, a onog mlađeg jer je beba (i to im nekad imponira, biti velik, stariji) mazi tako da ga i doji i mislim da je to to. Odnosno, mislim da bih ja tako postavila stvari da budem načisto sa svojom eventualnom grižnjom savjesti i tako prekinula tandem.
Ali kako nema univerzalnog rješenja niti garantiram da bi svi bili sretni, tako i ti moraš sama vidjeti možeš li se nositi s mukama po tandemu ili ćeš napraviti rez, pa se nadati i raditi na tome da djetetu to ne bude trauma ili kamen spoticanja u odnosu prema mlađem bratu.
Nina :love: , potpuno te razumijem, ali nemam pametan savjet.
Muku sam mučila sa svojom cicoovisnicom zadnjih par mjeseci dojenja dok jedan dan nisam sebi rekla ovako dalje ne ide. Kod tebe je situacija kompleksnija i zato ne znam kako ti savjetovati prekid dojenja, a da starije dijete to ne prihvati tragično. Biva li to uopće tako, ili samo mi mislimo da je prekid starijemu trauma s kojom se ono ne može nositi? Ne znam. Ako starije dijete nije željno tvoje ljubavi i pažnje, šetnje i zajedničke igre, mislim da bi mu to bilo dovoljno da shvati da se mama s njim igra, šeta, gleda crtić, zajedno kuha, a onog mlađeg jer je beba (i to im nekad imponira, biti velik, stariji) mazi tako da ga i doji i mislim da je to to. Odnosno, mislim da bih ja tako postavila stvari da budem načisto sa svojom eventualnom grižnjom savjesti i tako prekinula tandem.
Ali kako nema univerzalnog rješenja niti garantiram da bi svi bili sretni, tako i ti moraš sama vidjeti možeš li se nositi s mukama po tandemu ili ćeš napraviti rez, pa se nadati i raditi na tome da djetetu to ne bude trauma ili kamen spoticanja u odnosu prema mlađem bratu.
Nista ja ne uzimam za zlo. Ja bih se prva pretrgla da se izvucem iz mozebitne situacije da imam tandem. Meni osobno se na rijec tandem dize kosa na glavi, ali samo u vezi mene osobno. Takodjer, ne bih bila ni prva ni zadnja da mi se tandem unatoc tome sto ga se plasim ipak dogodi. Ja sam vase komentare dozivjela u stilu "ko ti kriv sta si si to dozvolila". To me rastuzuje, jer mi ulazi u kategoriju komentara "ko ti kriv sta si dala bocicu pa sad imas problema".Citiraj:
AdioMare prvotno napisa
:(
Žao mi je što je tako ispalo. :( Istina je da nisam to željela.Citiraj:
marta prvotno napisa
U stvari, rijetko komentiram ako ne pročitam sve postove od prvog do zadnjeg, bar glavninu, a ovaj puta sam to učinila. Ispričavam se tisuću puta ako me je netko doživio kao onog koji pametuje, zaista.
Mi smo prekinuli tandem...mogu reci bezbolno za S. Jedan dan sam samo shvatila da ne mogu vise. Zalepila sam flastere na cice i rekla da sam se jako udarila i da ih ne smem skidati. Nije ni jednom zaplakao niti trazio da ih skinem. Mogu reci, prilicno razumevanja je pokazao. (premda, skoro svaki dan pita tek reda radi...u sred igre ili sl). Prestali smo pre skoro mesec dana.
Bravo, nelzi :D
I meni se čini da smo na početku kraja.
Par dana dojimo, onda 2 dana pauze, pa opet 2 dojenja i evo sad 2 dana bez dojenja. Nadam se da je to TO :)
Nelzi, to kod mene ne pali. Ja sam jednom iz fore rekla da su se ispraznile. Naravno da je prihvatio. I onda je za 15 minuta Ian tražio jesti, ja mu dajem a Patrik veli "Hu'aaaa, napunije su seee!!" (hura, napunile su se).
Ja ne mogu prekinuti sve da se na glavu postavim, jer Patrik zaista treba cicu. Ok, ponekad je to iz dosade jer kao što Maja reče, mi smo puno sami (bez tate) ali ja znam da on bar 2 puta dnevno treba to dojenje. I nije mi to bed. Mene samo muči kad se ne može skoncentrirati da ne "žvače" pa me boli ili kad su me (sad manje) na početku prali totalno čudni nelijepi osjećaji vezani uz dojenje starijeg djeteta dok novorođenče tamo negdje u nečijem krilu čeka svoju mamu... valjda se priroda pobrinula da novorođenče tako zaista i dobije ono ekskluzivno iskključivo dojenje. Uglavnom, ja se sad samo trudim smanjiti. I ne umarati se toliko jer sam onda nervozna, nestrpljiva i nabrijana pa mi zato smeta.