Kako vi s poslom i djecom?

Da se nadovežem na ifigenijin post i komentare ispod. Pa meni se podrazumijeva da, ako je žena odlučila ostati kući s djecom i odgajati ih, može to sebi priuštiti. Ja sam s njima (i kad pogledam unatrag vidim koliko nisam pogriješila i koliko su djeca dobila time), nemamo viška ali imamo dovoljno. Kao što je netko spomenuo, muž je upregao i uhvatio se posla i to je bila naša zajednička odluka. Je, teško je i naporno ali se isplati. Iako moram reći da nisam skroz bez prihoda jer ljeti iznajmljujemo app i to je isključivo moja briga pa zaradimo savim pristojnu svotu love. Da nemamo dovoljno, ostanak kući mi nebi bila niti opcija.

A ifigenija je lijepo opisala činjenično stanje kod nas-da se žena domaćica ne cijeni niti malo i na takve osobe se gleda kao na komotne ili lijene osobe. A eto, svatko tko je iskusio takav život svjestan je "komoditeta" takvog načina života. Ali ne žalim se jer sam postigla to što sam htjela. Djeca rastu brzinom svjetlosti, nikad više neću imati priliku da su mali i da sam im potrebna. I da me imaju u punom smislu te riječi

Ima nas svakakvih.

Meni se čini da je Deaedi u pravu kada kaže da je financijska situacija primarna stepenica u odlučivanju hoće li žena ostati doma, raditi part time ili pak nastaviti rintati po 9, 10h dnevno.

Možemo filozofirati o ljubavi , želji za provođenjem vremena s djecom i sl., no ostaje činjenica da se familija na rubu siromaštva neće tako lako odreći jednog dohotka. I da će doma ostati žena čiju familiju muž može uzdržavati. U suprotnom (da muž iz peteročlane familije primjerice zarađuje 4.000kn, a žena odluči biti kućanica), onda bih se usudila govoriti o puno "površnijim" motivima od želje za bivanjem s djecom.

Teoretski, ja bih mogla ostati doma u dva slučaja: da muž radi 1oo h tjedno ili da dozvolimo da nas moji uzdržavaju.
A bome, nijedan od ta dva scenarija nisu vrijednosti koje želim prenijeti djetetu.
Logičnije je da ja radim ako zaradim nekoliko puta više. Volim L, no volim i muža i ne bih dozvolila da se on ubije od posla samo da ja imam mogućnost odabira biti ili ne biti doma.
(a i nisam taj tip)

Citiraj:

---

Trina prvotno napisa

da se žena domaćica ne cijeni niti malo i na takve osobe se gleda kao na komotne ili lijene osobe.

---

Ja se s ovime ne bih složila - jer isto tako možemo reći i da se kod nas smatra da žena s karijerom ne zna kako izgleda pegla, površna je i priča samo o kozmetici i poslu.

Olakotna okolnost kod domačica je što ne moraju putavati sat vremena na posao, 8, 9,10h rintati i onda putovati sat vremena natrag.
Isto kao što je kod npr. nas olakotna okolnost da muž radi part time i da si možemo priuštiti tetu čistilicu da me kućanski poslovi ne čekaju kad mrtva umorna dođem doma.

Dok se od (nazovimo) prosječne žene koja radi očekuje da 9h dnevno bude radnik, a onda još 9h domačica.
Moja baka je domačica cijeli život i znam koliko se naradila.
No, sjećam se davno i svoje mame koja nije bila domačica - mrtva umorna trči s posla da nam skuha, opere i opegla .

Trina ti pišeš nešto sasvim drugo od onoga što piše Ifigenija. ti si iznjela svoju priču o svom izboru, koji je za tebe bio dobar. ona je ustvrdila da bi po njenim uvjerenjima, citiram, svaka majka trebala biti kući s djecom.

to je njezino uvjerenje i mišljenje, može biti čak i uvedljivo za žene koje zbog financijskih ograničenja NE mogu ostati kući, ili za one koje to naprosto NE žele, jer se kao osobe ne ispunjavaju samo kao majke ili domaćice, već i kroz svoj posao.

osim toga u ovoj priči nedostaju očevi. oni se ovdje uopće ne spominju. zar djeca ne trebaju i očeve. postoje i majke koje rade, dok su muževi izabrali biti samo očevi i voditelji kućanstva. tradicionalistički pristup obitelji i podjela poslova su kod nas toliko ukorjenjeni da se iz toga rađaju brojne predrasude i nejednakosti u našem društvu. a i ovo Ifigenijino o skandinavkama karijeristicama i kineskinjama mamama je užasna predrasuda. kao što zbog predrasuda omalovažava one žene koje su odlučile otati kući s djecom.

ja kao icyoh ne bih dopustila situaciju da samo moj muž potegne da bi zatvorili obiteljski proračun. mislim da je mojoj N jednako važno imati prisutne i oca i majku.

Citiraj:

---

icyoh prvotno napisa

Možemo filozofirati o ljubavi , želji za provođenjem vremena s djecom i sl., no ostaje činjenica da se familija na rubu siromaštva neće tako lako odreći jednog dohotka. I da će doma ostati žena čiju familiju muž može uzdržavati. U suprotnom (da muž iz peteročlane familije primjerice zarađuje 4.000kn, a žena odluči biti kućanica), onda bih se usudila govoriti o puno "površnijim" motivima od želje za bivanjem s djecom.

---

Slažem se. Tad čitava priča o razlozima ostanka s djecom i kvaliteti života (koja obuhvaća sve spekte života, znači i osiguranje financija dovoljno da se zadovolje potrebe jedne obitelji) pada u vodu.

brziprsti edit na moj prethodni post: kao što SE zbog predrasuda omalovažava...
Ifigenija naravno nije omalovažavala domaćice

Citiraj:

---

anamar prvotno napisa

Trina ti pišeš nešto sasvim drugo od onoga što piše Ifigenija. ti si iznjela svoju priču o svom izboru, koji je za tebe bio dobar. ona je ustvrdila da bi po njenim uvjerenjima, citiram, svaka majka trebala biti kući s djecom.

to je njezino uvjerenje i mišljenje, može biti čak i uvedljivo za žene koje zbog financijskih ograničenja NE mogu ostati kući, ili za one koje to naprosto NE žele, jer se kao osobe ne ispunjavaju samo kao majke ili domaćice, već i kroz svoj posao.

osim toga u ovoj priči nedostaju očevi. oni se ovdje uopće ne spominju. zar djeca ne trebaju i očeve. postoje i majke koje rade, dok su muževi izabrali biti samo očevi i voditelji kućanstva. tradicionalistički pristup obitelji i podjela poslova su kod nas toliko ukorjenjeni da se iz toga rađaju brojne predrasude i nejednakosti u našem društvu. a i ovo Ifigenijino o skandinavkama karijeristicama i kineskinjama mamama je užasna predrasuda. kao što zbog predrasuda omalovažava one žene koje su odlučile otati kući s djecom.

ja kao icyoh ne bih dopustila situaciju da samo moj muž potegne da bi zatvorili obiteljski proračun. mislim da je mojoj N jednako važno imati prisutne i oca i majku.

---

Ispada da sam ja u daleko najboljoj poziciji od svih ovdje :mrgreen: Jer moj muž, iako se naradi ko konj, opet stigne biti tata i ne provodi vrijeme na poslu od jutra do sutra. nego je taj njegov posao izveden na odličan način-radno vrijeme 8-16, ljeti upregne ko konj tri dana a ostatak skoro pa slobodan...a ostali poslići koje radi ne oduzimaju toliko puno vremena pa stigne sve. Vidiš, dale ste mi povoda da ga ljubnem u čelo moje sposobno i pametno

nisam čitala topic, samo bih se htjela požaliti. MM i ja smo ovaj mjesec radili kod kuće (a i inače nam je ovo period kad je najviše posla) i odlučili smo manjega ostaviti s nama jer kao pa od nas dvoje uvijek će ga netko moć pričuvat
luda sam, luuuuuda totalno!
iako je mali jako dobar i ne čuje ga se, sama činjenica da je tu, mi je stres i ne mogu se uopće koncentrirati na posao, a kao trebala bih biti kreativna. da ne velim kako mi je teško pričati na telefon s njim u sobi.to mi tako popije svu energiju da sam več u 5 iscijeđena do max i malo mogu dati starijem koji dođe iz vrtića (uglavnom su to igre na krevetu - mama leži a on skače oko mene i glumimo nešto, bitno da mama leži :mrgreen: )
sve u svemu, loša odluka

Daj nam svima savjet gdje da prekvalificiramo muževe :mrgreen:

Citiraj:

---

Trina prvotno napisa

Ispada da sam ja u daleko najboljoj poziciji od svih ovdje :mrgreen: Jer moj muž, iako se naradi ko konj, opet stigne biti tata i ne provodi vrijeme na poslu od jutra do sutra. nego je taj njegov posao izveden na odličan način-radno vrijeme 8-16, ljeti upregne ko konj tri dana a ostatak skoro pa slobodan...a ostali poslići koje radi ne oduzimaju toliko puno vremena pa stigne sve. Vidiš, dale ste mi povoda da ga ljubnem u čelo moje sposobno i pametno

---

to je super. da imamo takve mogućnosti ko vi možda bih razmislila o tome da ja radim pola radnog vremena. volim ono što radim i što moja profesija radi od mene :)

Citiraj:

---

icyoh prvotno napisa

Daj nam svima savjet gdje da prekvalificiramo muževe :mrgreen:

---

Njegov čitav život je vezan za more, brodove isl. I našao je takav posao di je samo širio znanje koje već ima. Uz to je naučio još jedan posao (vezan za istu stvar) koji je poprilično unosan. Tako da stoji ona da je najbolji posao onaj kojeg voliš i za kojeg si talentiran. Moj ćaća je recimo najtalentiraniji za ležanje pa nije uspio naći takav posao i eto ti štete po obiteljskom budžetu :mrgreen:

ja ne kuzim sto ste toliko napale Ifigeniju - meni je njen post bas zanimljiv.
i kuzim je donekle, iako sam sama onaj tip koji radi (a mogli bismo zivjeti i bez moje place, i ne bismo bili na rubu siromastva).

Ej, ja ne mogu vjerovati da niste čitale, a kritizirate me.
ja sam napisala da je cijela priča tko ostaje doma, tko bira bolje plaćen posao, a tko neki bliže kući s manje para posljedica cijelog spleta okolnosti.
I da se puno puta ne može birati, ali da vjerujem da je samo važno da se bira ono gdje su ipak djeca na prvom mjestu. Ponekad to znači da je mama cijeli dan vani - jer bez novca djeca ipak ne mogu.

I možda sam filozofirala, ali rekla sam da nema ni pravog odgovora, niti jednostavnih rješenja. I da mi se sve sociologiranje čini bezveze - jer u osnovi žene jesu gdje jesu dijelom jer su prisiljene tom emancipacijom i malim muškim plaćama, a dijelom svojim izborima koji su hoćeš nećeš usko vezani uz obitelj.

U društvu u kojem živimo gubimo kako god okreneš. Al bar da gubimo na interes djece... koji god on u danom trenu bio!

Citiraj:

---

ivy prvotno napisa

nisam čitala topic, samo bih se htjela požaliti. MM i ja smo ovaj mjesec radili kod kuće (a i inače nam je ovo period kad je najviše posla) i odlučili smo manjega ostaviti s nama jer kao pa od nas dvoje uvijek će ga netko moć pričuvat
luda sam, luuuuuda totalno!
iako je mali jako dobar i ne čuje ga se, sama činjenica da je tu, mi je stres i ne mogu se uopće koncentrirati na posao, a kao trebala bih biti kreativna.

---

Potpisujem! :) . Btw. mislim da smo se vidjele kad si bila u našem vrtiću s juniorom koji se baš malo zaigrao, ja sam pitala jeste li novi, a ti si rekla da samo razgledavate, pročitah to na topicu o Pikulici

A sad evo mojeg iskustva s radom/boravkom kod kuće: Petar ima 2 godine i 7 mjeseci, ja sam bila s njim doma prvih šest mjeseci porodiljnog plus mjesec godišnjeg, dakle do njegovog sedmog mjeseca, a drugu polovicu porodiljnog je s njim bio mm (to je jako htio, a i okolnosti su nam bile takve da smo se mogli tako podijeliti). Onda je s 14 mj. krenuo u jaslice, bio non-stop bolestan (nikad nije skupio više od 3 dana zaredom), našli smo koma čuvalicu kod koje je razbio glavu i ja sam tog popodneva, bez razmišljanja, dala otkaz telefonom i ostala doma (posao mi je bio dobra plaća i malo rada, reklo bi se idealno), s prvotnom namjerom da radim što više mogu honorarno od kuće.

Bilo je super, ali zbilja nisam ništa stizala raditi, jedino noću (Petar je tada išao spavati oko 7, budio bi se u 5), to je neko vrijeme funkcioniralo, ali sam bila već na izmaku snaga. Financijski sam morala raditi da zaradim bar pola nekadašnje plaće, uglavnom sam se krpala dok se on malo igrao sam ili gledao Pepu Piga, kuhanje, spremanje i sl. - 0 bodova. Ne mogu reći da je zima bila laka iako sam bila s njim doma i to mi je bio gušt... Mm se trudio ranije dolaziti s posla da bar nešto stignem, uglavnom kad još pribrojim cicanje do iznemoglosti svakih sat vremena, uf...

Uglavnom, od petog mjeseca je krenuo u vrtić, a ja sam konačno počela normalno funkcionirati. Definitivno je i vrijeme koje sada provodim s njim puno sadržajnije i ispunjenije jer mu se posvećujem što više mogu aktivno i to vrijeme koje smo zajedno smo fakat zajedno. Činjenica je da to nije više 10 sati nego 4 sata, ali nekako ih puno više doživljavam nego kad smo bili skupa po cijele dane (a i mislim da je njemu u vrtiću puno zabavnije u društvu vršnjaka)...

Udavih vas, sorry. svima :*

o, Petar prijatelj :love:

ifi, pisi kako hoces, ali molim te nemoj trpati feminizam tamo gdje mu nije mjesto. :mrgreen: mislim da je to jedan od najzloupotrebljaniih pojmova na ovom forumu.
feminizam covjeka zaista ne mora interesirati, ali onda je bolje o njemu ni ne pisati.

i stvarno me zanima gdje si nasla ono o skandinavcma i kineskinjama. prilicno citam + tisak austrijski i njemacki, plus o ravnopravnosti spolova, te drustvenom podrzavanju istog, gdje je skadninavija u puno tekstova referentna, te nigdje, ali zaista nigdje nisam naisla na taj podatak.

postoje neki linkovi?

ne bih se sad upustala u one vec poznate diskusije......kucanice i ne kucanice.
ifigenija misli to sto misli, sto je njeno legitimno pravo.
u njen osobni izbor se uopce ne bih mjesala, to je njena stvar.

naravno o opcim izjavama tipa svaka zena.... (koje su takode kao izraz osobnog misljenja legitimne) mozemo raspravljati, ako nam se naravno da, te ako se nismo umorile od tih tema koje se javljaju svakih par mjeseci. :mrgreen:
ne mislim da je tekst na bilo koji nacin uvredljiv, ali je nekonsistentan, ponesto populistican, i malo ko minestrone...svega pomalo, pa su tu i kineskinje, kao valjde ideal zenskog postojanja koje siroti svedani moraju zamislite, uvoziti sa dalekog istoka.

pokusava ifigenija svako toliko reci, da je naravno moguce biti dobar i los roditelji u radnoj ili neradnoj varijanti (mada pri tom bas ne zvuci uvjerljivo, posto je ton cijlog posta nesto drugacijia), ali onda sama skoci sebi u usta, pa smo opet na onom poznatome "sve su zivotinje jednake, ali su neke jelti ipak jednakije".

ali mene bi zanimalo par stvari.

Citiraj:

---

Ifigenija prvotno napisa

Sada, s malim, malim odmakom, kada sam odlučila staviti obitelj na visoko prvo mjesto (s time, da budem iskrena, ja nešto od doma radim, nešto što je hobi, nešto što uzdiže, povremeno kapne kinta - kad mi se da potruditi) .....

---

ne poznam ni tebe, ni supruga. ali ako dobro zakljucujem, on radi izvan kuce.
dakle, kako se moze biti u braku, ljubavi, ..itd, s nekim tko ide protiv tvojih najacih uvjerenja:
jer on radi, dakle nije stavio djecu, obitelj i tebe na prvo mjesto?
posto kad odmotamo politicki korektene omote, to ono sto ti tvrdis. onaj tko bira srcem ne radi izvan kuce. onaj tko obitelj stavlja na prvo mjesto ne radi izvan kuce.

Citiraj:

---

Ifigenija prvotno napisa

Ako se mora raditi, ili ako se želi raditi uz djecu, okej... sve dok taj posao ne crpi previše energije. Ako daje, ako oplemenjuje, ako čuva, i umnaža.
Mislim da je loše po ženu, djecu i obitelj ako je posao ubija.

---

sto cemo sa svim onim tatama, koje posao jako iscrpljuje, te ih ne oplemenjuje, niti umnaza, niti cuva. logika nam govori da ih ima vise nego dovoljno, a i ako se okrenemo oko sebe, vidjet cemo vise nego dovoljnio i muskaraca i zena koje posao ne ispunjava, ali raditi se mora.
koliko su oni losi po obitelj, djecu....

i sto cemo s tim, da nam logika stvari kaze, da je vjerojatnost da ce muzeve/tate nase djece, posao ubijati, te da ce na njemu provoditi jako puno vremena, tim veca, sto se sami novcano skrbe za obitelj, te si ne mogu dopustiti niti otkaz, niti manje rada, niti bilo sto slicno, posto je partnerica sebi uzela taj luksuz da zaradivanje prepusti nekom drugom?

da li oni smiju postaviti legitiman zahtjev, da ostanu kod kuce s obitelju na prvom mjestu?

ovo je naravno nacelno pitanje, kako ce koja obitelj organizitrati svoje zivljenje je njihova osobna stvar.

Citiraj:

---

Ifigenija prvotno napisa

jer u osnovi žene jesu gdje jesu dijelom jer su prisiljene tom emancipacijom i malim muškim plaćama, a dijelom svojim izborima koji su hoćeš nećeš usko vezani uz obitelj.

---

nicim one nisu prisiljene. a pogotovo ne tom "emancipacijom" (ne, to nisu vodene kozice)

mene stvarno zanima otkuda taj novi "pokret" da covjek ne treba raditi, te da normalno i legitimno ocekivati, da te netko drugi uzdrzava?
meni je stvarno sve nejasnije ovo drustvo, u kojm ljudi sve vise i vise misle da ih ovaj, onaj, drzava, drustvo....itd treba i mora uzdrzavati.

ako ne zelis raditi, te nades partnera koji je spreman preuzeti kompletan financijski teret obitelji, sve 5. jasna podjela: on zaraduje izvan kuce, ona za uzvrat, obavlja cijelo kucanstvo i najveci dio ili cijeli dio odgoja djeca. cisti racuni, duga ljubav.
ako se ljudi sloze, a ima sasvim dovoljno i muskaraca i zena kojima se taj model svida, sve je super.

no ima sasvim dovoljno muskaraci zena kojima se svidaju i neki drugi modeli.
ti mislis da svi muskarci zele i po defaultu preuzeti sav financijski teret obitelji?
i zasto bi oni to morali?

ima dovoljno muskaraca koji zele biti vise sa djecom nego njihovi ocevi, sto je daleko lakse ostvarljivo ako oboje rade.

i please, nisu mi dovoljni argumeneti: sve je to za dobrobit djece. to je takode jedan prilicno zloupotrebljen pojam. u njega mozes utrpati sto god zelis.

ne da ti se raditi, posao je dosadan, nemas neku super kvalifikaciju. nisi dovoljno sposobna/sposoban.
ali ne zvuci bas dobro kad to tako kazes. no evo rjesenja:
" sve je to za dobrobit djece"

to je jedna od rjetkih stvari u kojoj su zene u prednosti. muskaci nemaju taj "exit". zene imaju. i koriste ga. sto je naravno isto tako posve legitimno. i u redu. i svatko ima pravo da svoj zivot uredi kako zeli.

ali ovdje na forumu, jos nisam cula nikoga da je rekao: ne radim, jer ne zelim. a mogu si to priustiti. bez "svetog" celofana - dobrobiti djece.
u realnom zivotu sam to cula od par prijateljica i poznanica. i bas sam se zamislila. i bilo mi je to jako simpaticno.

ja recimo radim i zbog dobrobiti mog djeteta, i zato sto zelim raditi, jer me to sto radim ispunjava.
jer smatram da je to sto oboje radimo i stvaramo, dobrobit nasem djetetu. covjek je stvaralacko bice.
to zelim svom djetetu ne samo govoriti, nego mu to i zivjeti.

takode smatram, da netko drugi ima druga razmisljanja o "dobrobiti". i super je da zivimo u svijetu u kome svi ti razliciti nacini zivljenja mogu sasvim lijepo uzajamno kooegzistirati.

Citiraj:

---

Nikolina-Zagreb prvotno napisa

Da ne bih otvarala novu temu, osvježavam postojeću.

Kako se nosite s činjenicom da smo s djecom (već nakon njihove prve godine života) samo u naše slobodno vrijeme i vikendom (ovdje ne ubrajam roditelje koji iz bilo kojega razloga (majke-domaćice, roditelji s većim materijalnim primanjima, nezaposleni, roditelji s djecom s posebnim potrebama) moraju/mogu s djetetom biti i duže).
Kako ste organizirali vrijeme/vaš život da ste s obitelji što više (da li ste uspjeli naći posao sa skraćenim radnim vremenom).
Da li vam vaš posao ima smisla kada znate da bi u to vrijeme mogli biti s djetetom - igrati se, smijati se, gledati ga kako raste i mijenja se

Ako uzmemo za primjer (prosječnoga) roditelja koji svakodnevno radi 8 sati (i zanemarimo prekovremene, noćne sate i dežurstva), a dijete ide spavati od 21 sat proizlazi da je s djetetom oko 3-5 sati (ovisno o vremenu koje se gubi u prometu) i vikendom, te da i u to vrijeme obavlja i poslove koji nisu direktno/indirektno vezani uz dijete.

Nastojim sve poslove koje mogu prebaciti za vrijeme dok sin spava, a u vrijeme dok smo zajedno izabrati zajedničke aktivnosti (npr. boravak u prirodi: vožnja biciklom, a on u sjedalici na biciklu). Međutim, i dalje ostaje činjenica da je to vrijeme prekratko (tako da razmišljam i o poslu s drugačijim radnim vremenom - npr. u prosvjeti), pa me zanimaju vaša mišljenja i iskustva.

---

nikolina, da tebe ne zaboravimo. :)

ja ti sad necu pisati o mojoj dnevnoj rutini i simo i tamo jer sam ja ja, a ti ti, pa mozda ono sto je meni super, tebi nije i obrnuto.

cinjenica jest da zivimo u "ubrzanim", "zgusnutim" vremenima, necu reci teskima, jer su svaka na svoj nacin i teska i laka.
svi se mi dovinjujemo na razne nacine kako da organiziramo svakodnevnicu, zelje, mogucnosti, a kada dode obitelj i djeca, to postaje jos vaznije i kompliciranije.
inace vrijeme je uvijek prekretko.
kad sam studirala, htjela sam stici puno toga i nisam uspjevala. kad smo mm i ja poceli skupa zivjeti i zaposlili se opet smo vise zeljeli nego sto smo stizali. kad smo dobili curku, nije nam bilo jasno u sto smo ulupavali ono kakti slobodno vrijeme prije djeteta :lol: (mada nam se prije naravno isto tako cinilo da je vremena premalo)

meni se cini najvaznijim jedna stvar:

tocno definirati "zid" po kojem se zelis "penjati". zid tvog zivota. to je najveci i najtezi dio posla. nije vazno sto zele ili smatraju ispravnim i marko i janko, nego ti sama.
kad to stoji, idu poslovice:
gdje ima volje, ima i nacina.
tko zeli nesto napraviti naci ce nacin, tko ne zeli naci ce izliku.

drugi korak je "definirati tehniku":
dakle kakve su okolnosti, vrijeme, tvoje vlastite sposobnosti, snaga, izdrzljivost, znajna, stremljenja,...
tvoja okolina, partner, i ostali koji mogu pomoci, ali i odmoci.
kakve tips6trics trebas za ostavriti ono zelis.

te jos jedna vazna stvar: poceti imajuci na umu kraj. sto znaci da sagledas svoj zivot, te to gdje i kako zelis bili za 5, 10, 20 godina.
to je jako vazno. u tom kontekstu je puno lakse izdrzati neke situacije i vremenska razdoblja u kojim nam bude tesko i naporno.

i naravno uvijek preispitivati, da li se penjemo pravim "zidom". moze se dogoditi da ponekad moramo promjeniti i zid. :)

Seni, debeli potpis na tvoje ranojutarnje postove!

Citiraj:

---

ivy prvotno napisa

nisam čitala topic, samo bih se htjela požaliti. MM i ja smo ovaj mjesec radili kod kuće (a i inače nam je ovo period kad je najviše posla) i odlučili smo manjega ostaviti s nama jer kao pa od nas dvoje uvijek će ga netko moć pričuvat
luda sam, luuuuuda totalno!
iako je mali jako dobar i ne čuje ga se, sama činjenica da je tu, mi je stres i ne mogu se uopće koncentrirati na posao, a kao trebala bih biti kreativna. da ne velim kako mi je teško pričati na telefon s njim u sobi.to mi tako popije svu energiju da sam več u 5 iscijeđena do max i malo mogu dati starijem koji dođe iz vrtića (uglavnom su to igre na krevetu - mama leži a on skače oko mene i glumimo nešto, bitno da mama leži :mrgreen: )
sve u svemu, loša odluka

---

ajoj, jesi me zabrinula, ja sam mislila da je baš super što sam si organizirala život tako da ja i muž možemo biti cijeli dan s djetetom. Jeste li ga podjednako čuvali ili je veći teret ipak bio na tebi pa zato nisi ništa stigla?
Mi oboje radimo od doma s tim da ja radim najviše budući da je MM slikar i bude mjeseci kada uopće nema posla. Spali bi na niske grane ako ja ne uspijem od djeteta ništa napraviti. Ima li netko da uspijeva raditi od doma i biti s djetetom?

Citiraj:

---

seni prvotno napisa

mene stvarno zanima otkuda taj novi "pokret" da covjek ne treba raditi, te da normalno i legitimno ocekivati, da te netko drugi uzdrzava?
meni je stvarno sve nejasnije ovo drustvo, u kojm ljudi sve vise i vise misle da ih ovaj, onaj, drzava, drustvo....itd treba i mora uzdrzavati.

...

i please, nisu mi dovoljni argumeneti: sve je to za dobrobit djece. to je takode jedan prilicno zloupotrebljen pojam. u njega mozes utrpati sto god zelis.

ne da ti se raditi, posao je dosadan, nemas neku super kvalifikaciju. nisi dovoljno sposobna/sposoban.
ali ne zvuci bas dobro kad to tako kazes. no evo rjesenja:
" sve je to za dobrobit djece"

to je jedna od rjetkih stvari u kojoj su zene u prednosti. muskaci nemaju taj "exit". zene imaju. i koriste ga. sto je naravno isto tako posve legitimno. i u redu. i svatko ima pravo da svoj zivot uredi kako zeli.

ali ovdje na forumu, jos nisam cula nikoga da je rekao: ne radim, jer ne zelim. a mogu si to priustiti. bez "svetog" celofana - dobrobiti djece.u realnom zivotu sam to cula od par prijateljica i poznanica. i bas sam se zamislila. i bilo mi je to jako simpaticno.

---

Potpis.

I na icyoh:

Citiraj:

---

icyoh prvotno napisa

Ima nas svakakvih.

Meni se čini da je Deaedi u pravu kada kaže da je financijska situacija primarna stepenica u odlučivanju hoće li žena ostati doma, raditi part time ili pak nastaviti rintati po 9, 10h dnevno.

Možemo filozofirati o ljubavi , želji za provođenjem vremena s djecom i sl., no ostaje činjenica da se familija na rubu siromaštva neće tako lako odreći jednog dohotka. I da će doma ostati žena čiju familiju muž može uzdržavati. U suprotnom (da muž iz peteročlane familije primjerice zarađuje 4.000kn, a žena odluči biti kućanica), onda bih se usudila govoriti o puno "površnijim" motivima od želje za bivanjem s djecom.

.... Volim L, no volim i muža i ne bih dozvolila da se on ubije od posla samo da ja imam mogućnost odabira biti ili ne biti doma.
(a i nisam taj tip)

---

Citiraj:

---

seni prvotno napisa

ne da ti se raditi, posao je dosadan, nemas neku super kvalifikaciju. nisi dovoljno sposobna/sposoban.
ali ne zvuci bas dobro kad to tako kazes. no evo rjesenja:
" sve je to za dobrobit djece"

.

---

he,he..pravo u srž

Citiraj:

---

seni prvotno napisa

sto cemo sa svim onim tatama, koje posao jako iscrpljuje, te ih ne oplemenjuje, niti umnaza, niti cuva. logika nam govori da ih ima vise nego dovoljno, a i ako se okrenemo oko sebe, vidjet cemo vise nego dovoljnio i muskaraca i zena koje posao ne ispunjava, ali raditi se mora.

---

neka daju otkaz i nek ih žene uzdržavaju dok ne nađu bolji posao (i obratno muškarac ženu) :mrgreen: (govorim iz iskustva)

Citiraj:

---

seni prvotno napisa

ne da ti se raditi, posao je dosadan, nemas neku super kvalifikaciju. nisi dovoljno sposobna/sposoban.
ali ne zvuci bas dobro kad to tako kazes. no evo rjesenja:
" sve je to za dobrobit djece"

---

Seni, potpisala bih te od prvog do posljednjeg slova :) , ali ovaj dio posebno izdvajam, jer, promatrajući neke konkretne primjere, dosta toga se svodi upravo na ovo što si tako precizno primijetila.

Znam nekoliko žena koje su odlučile ostati kod kuće s djecom, dok im muževi rade, međutim, samo dvije, koje bi mogle poslužiti kao izvrsna real life ilustracija tvog citata, osjećaju potrebu iznositi svoj životni model kao "jedini pravilan" ili barem "pravilniji" od drugih, uz neizostavan stav moralne superiornosti i pozivanja na već ofucanu, a značenjem poprilično praznu frazu koja spominje famoznu "dobrobit djece".

Recimo, žena koja je dobila posao, na njemu nastupila bahato, o svima - a pogotovo o svom nadređenom - pričala da su nesposobne budale i da će im ona pokazati kako se radi... hm... kako da se izrazim a da ne bude preveć politički nekorektno... dakle, spomenuta žena, tako pametna i sposobna, nakon nekog vremena na tom istom poslu kiksa. Naravno, krivi su kolege, loši uvjeti rada, biometeorološka prognoza, položaj Venere u odnosu na Saturn te crna mačka koja joj redovno prelazi preko ceste kad jutrima ide na posao. :mrgreen:

I tako se neko vrijeme na tom poslu muči, sveudilj pričajući bajke o svojoj sposobnosti te, posljedično, o nedostatku iste kod svojih bližnjih. No, budući da su rezultati koji se kroz neko vrijeme od nje očekuju vrlo opipljivi i konkretni, kad shvati da realno ne postoji ništa čime bi dokazala tu svoju pamet, žena koristi porodiljni, na koji je u međuvremenu otišla, kako bi s tog posla jednostavno - pobjegla. Reorganizira mužev posao tako da jadničak crnči od jutra do mraka, obiteljske financije, izmaltretira svoje i njegove (ok, njegove više :mrgreen: ) roditelje da joj omoguće ostanak kod kuće i tada, kad je sve lijepo složeno, daje otkaz na omraženom joj poslu. Ne, to nipošto ne čini zato što je zeznula sve što se zeznuti dalo; ona je i dalje nevjerojatno sposobna žena koja je mogla imati svemirsku karijeru samo da je htjela, no odlučila je lišiti svijet svoje nevjerojatne pameti isključivo zbog, pogađate, dobrobiti djece.


I drugi primjer je žena koja se dovela u financijski podređenu situaciju uz muža koji f-e-n-o-m-e-n-a-l-n-o zarađuje (također rintajući od jutra do sutra), ali ima mali problem s jednom, nije važno kojom, ovisnošću; problem koji ima i te kakve posljedice i na tu ženu i na cijelu obitelj. Naravno, kad bi žena krenula raditi i imala svoj kruh u rukama, mogla bi se odlučiti na odlazak, no situacija pasivnog oklijevanja je, barem zasad (svoj patnji usprkos) još uvijek ugodnija i udobnija od života u materijalno skromnim uvjetima i odgovornosti za sebe i za djecu, koja bi tada bila nemjerljivo veća. Izgovor za život s ovisnikom, plus sve što ide uz taj život, je, naravno, činjenica da majka ne radi, pa ni ne može napustiti oca, a sve je to tako složeno upravo zbog dobrobiti djece.


Čudno je da toj djeci za njihovu dobrobit nisu potrebni očevi više od par sati tjedno (uglavnom vikendom, kad konačno uhvate malo zraka). :?

Oprostite ako sam malo zastranila :mrgreen: , krenulo me. :oops: :mrgreen:

Ja sam samo htjela dodati da odluke u vezi djece i posla ne trebaju i ne bi smjele biti uklesane u kamen... MOže se čovjek i predomisliti...a djeca rastu pa se situacija mijenja. Ili se pokaže da neka rješenja nisu dobra, pa se opet treba prilagoditi... Ne paše svima isto - naši životi su različiti.

Bila bih jako sretna da sam mogla ostati s djecom doma do njihove treće-četvrte godine... Nije išlo (razlozi su isti kao i kod većine - da osiguramo standard obitelji na koji smo navikli i slobodno vrijeme za oboje, moramo i raditi oboje) ali da mi je tada netko ponudio raditi posao od kuće, digla bih mu spomenik... No, umjesto toga otišla sam raditi. Nova uloga majke i odgovoran posao nisu mi sjeli zajedno... Izdržala sam neko vrijeme, a onda se odlučila na promjenu.

Da pomirim poslovne obveze i ono što sam željela pružiti djeci, mužu I SEBI, promijenila sam posao. Srećom, uspjelo mi je. U današnje vrijeme nije svatko u situaciji da to može.

Danas, moji su sinovi stari 8 i 9 godina. Već vidim trenutak njihove (relativne) samostalnosti i razmišljam o tome kakve mi to mogućnosti pruža... i svrbe me prsti pomalo... No, vidjet ćemo. ;)

Nije svatko u prilici pomiriti zahtjeve posla i obveze prema obitelji, a svakako i svoje želje i potrebe. To je prava umjetnost, a jedino rješenje često je spremnost na kompromise.

Citiraj:

---

pinguica prvotno napisa

ajoj, jesi me zabrinula, ja sam mislila da je baš super što sam si organizirala život tako da ja i muž možemo biti cijeli dan s djetetom. Jeste li ga podjednako čuvali ili je veći teret ipak bio na tebi pa zato nisi ništa stigla?
Mi oboje radimo od doma s tim da ja radim najviše budući da je MM slikar i bude mjeseci kada uopće nema posla. Spali bi na niske grane ako ja ne uspijem od djeteta ništa napraviti. Ima li netko da uspijeva raditi od doma i biti s djetetom?

---

ovisi kakav posao radiš. ja sam inače kontrol frik i ne mogu se posvetiti potpuno poslu ako mi dijete puže okolo,moram imati u svijesti cijelo vrijeme što radi(bez obzira na prisutnost MM-a). opet kad odem u drugi dio kuće, ne mogu se ne brinuti što njih dva sami izvađaju. e, tu sam si sama kriva :/
isto tako, koma mi je obavljati poslovni razgovor na telefonu dok mali nešto pijuće u pozadini. ako ništa drugo, onda neprofesionalno.
ovisi i o tome koliko se muž hoće angažirati.
mi smo se dobro uskladili jer sam ja jutarnji tip, tak da obavim puno do on baulja, a on opet preuzme na sebe popodne kad polumrtva padnem na krevet :mrgreen:
malo karikiram :) , ima veze i to što nam je ovo mjesec u kojem imamo puno posla, kad je posla manje, lakše je, no tu je opet druga zamka - kao mogu si sama organizirati vrijeme i onda sam na kraju ipak u zaostatku zbog prevelike slobode :roll:

Citiraj:

---

ivy prvotno napisa

Citiraj:

---

pinguica prvotno napisa

Mi oboje radimo od doma s tim da ja radim najviše budući da je MM slikar i bude mjeseci kada uopće nema posla. Spali bi na niske grane ako ja ne uspijem od djeteta ništa napraviti. Ima li netko da uspijeva raditi od doma i biti s djetetom?

---

... koma mi je obavljati poslovni razgovor na telefonu dok mali nešto pijuće u pozadini. ako ništa drugo, onda neprofesionalno.
ovisi i o tome koliko se muž hoće angažirati.

---

povremeno moram nešto napraviti od doma i ako MM nije kod kuće ja ne mogu obaviti niti telefonski razgovor, a kamoli nešto složenije uz pijukanje iz pozadine. srećom baka servis mi je na 5 koraka i uvijek je spremna pomoći.
pa čak i kad je MM prisutan, moram se potpuno izolirati da obavim posao kako spada. kako ne mogu sama odlučivati kad ću raditi, odnosno kad postoji potreba da radim od doma moram posao obaviti u tom trenu, moje iskustvo takvog rada prilično negativno.

Osim sto sam se dosla pokloniti elaboratu gospodje sene ;) :heart: ....moram reci da sam ja sama sebi na ovom topicu, forumu i svijetu - najbolja zena.
I doma i na poslu - za dobrobit djece.
Ima li neko jachi?
:mrgreen:

ja se isto nešto premišljam ostati kojih pola godine doma više,
ali je činjenica da sad imamo više love nego kad je mali napunio godinu dana

bez tog preduvjeta ja ne bih mogla zamišljati kako bi bilo lijepo s mojom djevojčicom ostati godinu dana

ali, cure, zaista mislim da je nemoguće svesti ostanak samo na imanje para, meni je sada čitav košmar u glavi:
od sebičnog 'imala bih s klincima još jedno ljeto' :mrgreen: , ali i 'nemati para na računu i pitati muža za svaku kunu :roll:' po do nekih njenih manjih zdravstvenih problema kod kojih se uzdajem samo u vlastitu njegu....

meni bi bilo idealno da mogu raditi nekih 4 sata dnevno: dobila bih onaj 'grown-up feedback' koji mi treba, nešto lovice; a opet bih veći dio dana bila s djecom :saint:

Seni, sve si ti to lijepo objasnila, svima si nam izanalizirala čitavu koncepciju. Samo mi nije jasno da žene koje imaju djecu tako teško prihvaćaju, odnosno nepovjerljive su prema ženama koje su odlučile same odgajati svoju djecu, ne raditi i ostati kući isključivo zbog njih. A nisu ni glupe ni nesposobne ni lijene. Razumjela bi da tako razmišlja osoba koja nema djecu ili muškarac koji možda nikad neće osjetiti ono što osjeća mama. Oće ali ne u tolikoj mjeri i na isti način. Meni je recimo skroz neprihvatljivo za moj život i moju djecu da ih rodim i viđam tri sata dnevno. Da ih odgaja nekakva teta čuvalica ili baka a da se veći dio mog dana vrti oko nečeg drugog što nisu oni. To mi je baš nezamislivo. Ali takva sam i svjesna sam da smo svi različiti i slažemo svoj život po mogućnostima/prioritetima/željama/volji/snazi/živcima. I nakon svega toga što ja jesam, mogu ti reći da se osjećam vrlo sposobna, pametna i kompletna jer u ovoj fazi mog života posvetila sam se onome što mi je navrijednije u životu. Za posao će biti vremena jer mi u tom aspektu života godine ne igraju nikakvu ulogu a kad su djeca u pitanju situacija je bitno različita.

Citiraj:

---

Peterlin prvotno napisa

Ja sam samo htjela dodati da odluke u vezi djece i posla ne trebaju i ne bi smjele biti uklesane u kamen... MOže se čovjek i predomisliti...a djeca rastu pa se situacija mijenja. Ili se pokaže da neka rješenja nisu dobra, pa se opet treba prilagoditi... Ne paše svima isto - naši životi su različiti.

Bila bih jako sretna da sam mogla ostati s djecom doma do njihove treće-četvrte godine... Nije išlo (razlozi su isti kao i kod većine - da osiguramo standard obitelji na koji smo navikli i slobodno vrijeme za oboje, moramo i raditi oboje) ali da mi je tada netko ponudio raditi posao od kuće, digla bih mu spomenik... No, umjesto toga otišla sam raditi. Nova uloga majke i odgovoran posao nisu mi sjeli zajedno... Izdržala sam neko vrijeme, a onda se odlučila na promjenu.

Da pomirim poslovne obveze i ono što sam željela pružiti djeci, mužu I SEBI, promijenila sam posao. Srećom, uspjelo mi je. U današnje vrijeme nije svatko u situaciji da to može.

Danas, moji su sinovi stari 8 i 9 godina. Već vidim trenutak njihove (relativne) samostalnosti i razmišljam o tome kakve mi to mogućnosti pruža... i svrbe me prsti pomalo... No, vidjet ćemo. ;)

Nije svatko u prilici pomiriti zahtjeve posla i obveze prema obitelji, a svakako i svoje želje i potrebe. To je prava umjetnost, a jedino rješenje često je spremnost na kompromise.

---

kao i uvijek, poklanjam se Peterlin i njezinom zdravom razumu. :heart:
Malo me zapeklo kako je Seni iščitala moje postove, pa ako je ikome stalo - ja sam htjela reć nešto slično kao Peterlin....

Citiraj:

---

anamar prvotno napisa

Citiraj:

---

ivy prvotno napisa

Citiraj:

---

pinguica prvotno napisa

Mi oboje radimo od doma s tim da ja radim najviše budući da je MM slikar i bude mjeseci kada uopće nema posla. Spali bi na niske grane ako ja ne uspijem od djeteta ništa napraviti. Ima li netko da uspijeva raditi od doma i biti s djetetom?

---

... koma mi je obavljati poslovni razgovor na telefonu dok mali nešto pijuće u pozadini. ako ništa drugo, onda neprofesionalno.
ovisi i o tome koliko se muž hoće angažirati.

---

povremeno moram nešto napraviti od doma i ako MM nije kod kuće ja ne mogu obaviti niti telefonski razgovor, a kamoli nešto složenije uz pijukanje iz pozadine. srećom baka servis mi je na 5 koraka i uvijek je spremna pomoći.
pa čak i kad je MM prisutan, moram se potpuno izolirati da obavim posao kako spada. kako ne mogu sama odlučivati kad ću raditi, odnosno kad postoji potreba da radim od doma moram posao obaviti u tom trenu, moje iskustvo takvog rada prilično negativno.

---

hm, držim fige da će onda meni ipak biti lakše jer moj muž uglavnom nema posla pa se može brinut o djetetu cijeli dan, a kaže i da se veseli tome. Vidjet ćemo kroz ovih nekoliko mjeseci kako će ić, valjda to zavisi i do karaktera samog djeteta

Uskoro se vracam na posao i jeza me uhvatila kad sam izracunala da cu s N. preko tjedna biti cca 2 h! A godinu dana smo bile skupa 24/7. Ne znam kako cu prezivjeti taj povratak na posao... Mislim, svi su pa cemo i mi, ali ipak...

A opet, mislim da ne bih mogla ne raditi cak i kad bih to financijski mogla jer posao mi puno znaci, jednostavno mi je vazno samoaktualizirati se i na taj nacin, upregnuti svoja znanja i sposobnosti i na tom frontu, ali i imati neku financijsku autonomiju. Drugo je to sto je radna sredina postala potpuno nehumana i neosjetljiva na ista osim golog sljakeraja - konkurencija je nemilosrdna, uvijek ima nekih mladjih i 'pozrtvovnijih' kolega koji ce rado ostati u firmi do sitnih sati dok ti trcis doma djetetu, a poslije ce ti to fino nabiti na nos, po mogucnosti pred sefom.

Bilo bi idealno kad se ne bi radilo o 10-satnoj odvojenosti od djeteta jer i mene sve vise muci pomisao da su bitne i kvaliteta i kvantiteta zajednicki provedenog vremena... Jer ne znam kako cemo ta 2 h provesti kvalitetno u vrijeme kad ja dolazim strgana doma i trebam malo doci k sebi, a njen dan vec zavrsava i vjerojatno ce vec biti sva cendrava. Tesko cemo tu dobiti neku kvalitetu... :(

A sto se tice prioriteta, jednom je netko lijepo rekao da kad se klupko zivota pocne ubrzano odmatati, nitko nece zaliti sto nije npr. proveo vise vremena na poslu ili odradio vise prekovremenih, svi ce zaliti sto nisu vise (kvalitetnog) vremena proveli s osobama koje vole...

Citiraj:

---

Sandee prvotno napisa

A sto se tice prioriteta, jednom je netko lijepo rekao da kad se klupko zivota pocne ubrzano odmatati, nitko nece zaliti sto nije npr. proveo vise vremena na poslu ili odradio vise prekovremenih, svi ce zaliti sto nisu vise (kvalitetnog) vremena proveli s osobama koje vole...

---

Mhm, ovo je tocno i nije tocno...

Moja svekrva je otisla u mirovinu (invalidsku) kad je mm imao 7 godina. I dan danas se preispituje da li je to bila dobra odluka... Po tome koliko je bila vezana za svoj posao i koliko joj je bilo vazno, mozda bi joj bilo bolje da je probala samo naci drugi posao koji bi je manje fizicki opterecivao. Ona i dan danas nakon 40 godina prica o tom svom poslu i imam dojam da ga nije prezalila... No u ono vrijeme kad je donosila odluku, mislila je da je tako najbolje. Vjerojatno je i bilo. Uostalom, svi mi cesto preispitujemo svoje odluke i nikad ne znamo sto bi bilo da smo odlucili drugacije... MOzda bi bilo bolje, mozda i ne bi. Ne znamo. Nije ni bitno.... Kad se sve zbroji i oduzme, bitno je samo gledati da rjesenje bude najbolje moguce za SVE umocene i da se nitko ne osjeca prikracenim.

Meni je teorija rada od kuće jednaka onoj o vježbanju kod kuće. Obično ostane u teoriji.

E sad, moja mama je recimo mogla raditi od doma (pardon i od doma), ali riječ je konkretno o šivanju. Ja s druge strane nisam baš mogla raditi od doma, jer mi se nikako ne čini ozbiljno obavljati recimo poslovni razgovor dok se u pozadini čuju djeca i ručak koji krčka. Svojevremeno smo se zezali u firmi kad skužimo da se netko tako javi iz kuhinje :mrgreen:
Ne želim omalovažavati osobe koje tako rade no ja definitivno ne mislim da je to ozbiljan pristup poslu.

Ja ni tekst ne mogu normalno i opušteno napisati ako su dečki budni.

Inače, poznajem jednu jedinu ženu koja otvoreno rekla da ne voli raditi i da joj je to mrsko. Radi od doma i kako i sama kaže, samo zato jer mora i koliko mora.

Mene posao ispunjava. Za dobrobit moje djece ja sam odlučila biti na porodiljnom do godinu dana (prvi put i manje) a onda ići raditi. Osobno, važnije mi je organizirati dan svojim klincima tako da ne osjete negativno to što me nema.
Iako sam u ovom trenutku recesije kao glavnog izgovora u fazi traženja novog posla, nisam posustala svima koji mi savjetuju da ostanem doma jer bi to za djecu bilo najbolje. Je rajt.

ah, počinje novi radni dan
jutros je stariji otišao na eeg, onaj kod kojega se mora biti budan od ponoći. tak da sam ja uzela prvu šihtu jer sam dočekala budna ponoć, lijepo ga razbudila, zabavila i potrudila ostati s njim koliko duže mogu jer je MM navukao nešto na sinuse.
suma sumarum oko 4 i 15 sam probudila MM-a za njegovu šihtu dežuranja, a ja nisam mogla zaspati do 5 jer su mi bubnjali crtići u ušima (stiže turbo dekrznatoooor, daaado tornado :tele: )
mlađi me probudio u pola 7 i od onda sam s njim, spremila alena za bolnicu itd.
i sada...juupii na posao! :/

Citiraj:

---

Tiwi prvotno napisa

E sad, moja mama je recimo mogla raditi od doma (pardon i od doma), ali riječ je konkretno o šivanju. Ja s druge strane nisam baš mogla raditi od doma, jer mi se nikako ne čini ozbiljno obavljati recimo poslovni razgovor dok se u pozadini čuju djeca i ručak koji krčka. Svojevremeno smo se zezali u firmi kad skužimo da se netko tako javi iz kuhinje :mrgreen:
Ne želim omalovažavati osobe koje tako rade no ja definitivno ne mislim da je to ozbiljan pristup poslu.

Ja ni tekst ne mogu normalno i opušteno napisati ako su dečki budni.

---

A da vidiš tek kad se javiš na telefon a u pozadini se čuje da netko pušta vodu na wc-u :mrgreen:

Ja sam imala najljepše djetinjstvo. Mama nije radila, a tata je radio svaki drugi mjesec. Stalno su se igrali sa nama, ulagali svo vrijeme u nas. Jako sam im zahvalna na to :heart:
Kad sam krenula na faks skužila sam da je mama tužna jer se navikla da se svi družimo po cijele dane i tada sam je počela poticati da razvija svoj talent i bavi se hobijem koji voli. Sada se prilično ozbiljno bavi tim hobijem i jako je sretna.

Zato sam ja danas organizirala život tako da mogu pružiti djetetu ono što su meni moji roditelji. I rad od doma nije nikako neprofesionalan ako svoj posao obavljate profesionalno. Mislim da mojim klijentima ne bi smetalo ni da im kažem da upravo ležim u krevetu i da ću ih nazvati kasnije (nije da se nije dogodilo sad u trudnoći) jer znaju moj rad i kvalitetu.

Ako ću zapošljavati ljude zaposlit ću ih tako da rade od doma jer meni to ima jako smisla i mislim da bi se takav način poslovanja trebao uvesti "pod normalno" za ljude koji žele raditi i biti sa obitelji.