o ne dojenju

Tražeći nešto o zaostalim kvržicama nakon prestanka dojenja naletim na ovu temu i kako me već 3 mj. muči osjećaj krivnje što ni s drugim djetetom uz svu pripremu i informiranje o dojenju nisam uspjela u dojenju želim se i ja javiti. Po mnogima koje su se ovdje javile ja spadam u grupu onih koje ne žele dojiti, ali to ne priznaju već traže isprike za svoj slučaj (uvučene bradavice, kvržice, ragade, preeeeviše mlijeka u dojkama, mali teško hvala bradavicu itd.).
I iako je sve počelo savršeno (porod bez epi i pucanja, susretljive sestre u Merkuru, podrška kod kuće, savjetnice na SOS-u...) nekako se sve uspjelo zakomlicirati i kvržice su se počele proširivati i penjati da više nisam znala na koju stranu ih istiskivati, ragade nisu prolazile i ja nakon previše suza i nervoze nakon 3,5 tj. odlučim prestati s tom agonijom. Za usporedbu mene i jedne moje prijateljice koja mi je došla pomoći tjedan dana prije nego što sam odustala: ona kaže da je ona imala veće kvrge i puno gore rane na bradavicama, ali je izdržala. To vam samo govori da nismo svi isti i da neke stvari nekoga više potresu, nekoga manje. Meni je slaganje bočice (iako adaptirano ne preporučam) puno manji problem nego moje dojenje kad sam i po pola sata namještala dijete na dojku, a kad je on uspio uhvatiti više nisam gledala jel me boli niti hoće li mi napraviti rane, već sam samo bila sretna što je napokon uhvatio i što će se najesti. I tako i drugi put trauma u vezi dojenja... tada sam rekla da ću treći put odmah popiti bromergon nakon poroda i da neću više ni pokušavati s dojenjem. Sad mi je već žao unaprijed i to treće dijete osuditi na adaptirano, pa tražim ono u čemu sam pogriješila da je mlijeka bilo previše i štopalo se. Treću put ću jesti i piti minimalno, samo onoliko koliko mi je potrebno da preživim, jer kod mene mlijeka očito ima i kad ne jedem. A ja sam živi dokaz da mlijeka ima i kad smo pod stresom. A ako i tada budem imala kvržice... I zato poručujem svima onima koji pitaju Pa zašto žene ne doje-DOJENJE JE TEŠKO! Mislim da malo žena odustaje od dojenja unaprijed (barem se ja nisam s nijednom susrela), već odustaju zbog poteškoća.

Moj sedmogodišnjak je dojen 10 mj.
Preživjeli smo razdvajanje u rodilištu,njegovu žuticu,moju dehidraciju i relaktaciju sa tri mjeseca,povratak na posao i stanke za dojenje sa šest jer nisam mogla izdojiti dovoljne količine.
Dojenje je završilo sa njegovih deset mjeseci zbog štrajka kojeg su uzrokovali zubi.

Drugi put je sve pošlo "krivo".
Saznala sam u trudnoči da beba ima kompliciranu srčanu grešku.
I znala sam da ja ne mogu izdajati ,bar ne mogu izdajati dovoljne količine za obrok.
I onda smo skupa preživjele odvajanje po produ i njezin transport u drugu bolnicu.Počela sam izdajati taj dan popodne,na prazno ...
Drugi dan otišla sam biti uz nju popodne.I tada sam izajala na prazno,ona je bila u ikubatoru.
Treči dan sam tražila otpust iz bolnice i od tada sam provodila svaki dan od 11-19 uz nju.Tražila sam da mu ja stavljaju na dojku uz vaganje prije i poslije,izdajala sam po 20 mililitara.
Nakon tri tjedana joj se pogoršalo i mogla je jesti samo na sondu,izdajala sam osam puta dnevno da bi ona po obroku dobivala barem 20 ml. mog mlijeka.
Nakon tri tjedna je operirana,na respiratoru je provela osam dana ,na kisiku još osam.Jela isključivo na sondu.
Izdajala sam se i dalje,izdojena količina se nije povečavala,ali svaka kap mi je bila važna.
Nakon osam tjedana izašla je iz bolnice i čak je nekoliko dana željela dojiti barem malo,ostalo je jela adapirano.
I onda više nije htjela ni blizu dojci,refleks se bio slab,isprobala sam razne metode relaktacije,ali nije išlo.Izdajala sam tri mjeseca i onda mi je postalo naporno i frustrirajuće jer su količine bile minimalne.
Bila sam sretna što ona uopće jede i dobro napreduje.
Bila sam tužna jer joj ne mogu omogućiti najbolju hranu za nju i to je teško.

Jedna moja rodica je kroz trudnocu stalno pricala da zeli dojiti da se informira i da je to najbolje.
Naravno lako nas je lagala dok se beba nije rodila.Od prvog dana daje flasicu i tvrdi da joj se odmah nakon poroda POKVARILO MLIJEKO.
"Pa kako zeno draga"?Ne zna kako ali tako je i ne zeli dalje nista da prica,navodno je jako tuzna zbog toga.......

Kad danas sagledam prve mjesece M. života mogu samo zaključiti - sretne su, a da ni ne znaju koliko, one kojima dojenje krene otprve i bez većih problema.
Unatoč silnoj vlastitoj edukaciji i svoj mogućoj pomoći koju sam od Roda-savjetnica i prijateljica imala, meni nije uspjelo dojiti prvih mjesec dana (M. nikako nije prihvaćala cicu, padala na težini). Izdajanje mi NIKAD nije osobito išlo (10-20ml), a samo me vlastita tvrdoglavost držala da ne odustanem od očekivanja čuda koje se i dogodilo 34. dana kad je M. ničim izazvana sramežljivo počela sisati i kad smo počele relaktaciju.
A cijeli taj projekt i njegove posljedice (do 3. mj. života zatvoreni krug izdajanja 0-24, zastoja, upala, gljivica, blistera i svega što prati konačno uspostavljanje ponude i potražnje) nisu ostale bez traga na starijem djetetu odnosno cijeloj obitelji. Za A. ja jednostavno nisam postojala :( ! Tih se mjeseci UOPĆE ne želim sjećati, mučno mi je i kad gledam slike iz tog razdoblja.
Da nije bilo Rode i podrške njenih članova i forumaša niti u ludilu ne bih dojila. Zato razumijem sve one koje su bez podrške u cijeloj priči i koje nisu spremne žrtvovati ostatak obitelji kad se suoče s velikim problemima kod dojenja. Nije ista borba kad ti je novorođenče jedino dijete i kad te već jedno doma jako treba.

Moja je prica slicna tvojoj, Čoksa, s tim da ja nisam imala starije dijete koje je trebalo mamu, pa mi je utoliko bilo lakse. I danas uistinu razumijem mame koje nakon uzasnih problema jednostavno kazu "dosta je". Mene je izvukla moja tvrdoglavost, ali osim dana provedenih u bolnici s M-ina 2 mj., to mi je bilo najteze razdoblje zivota. I mene slike vracaju u njega i nerado ih gledam, jos i danas. A proslo je vremena, M je danas skoro 17 mj.
Ne moram ni reci da nakon tako gadne bitke, cuvam dojenje ko malo vode na dlanu. Jos dojimo i dojit cemo dok god ona bude zeljela a ja budem mogla.

Citiraj:

---

Lucija Ellen prvotno napisa

I danas uistinu razumijem mame koje nakon uzasnih problema jednostavno kazu "dosta je".

---

Hvala ti, osjećam to :heart:! Dosta sam slušala vezano za osjećaje grižnje savjesti, ma ne toliko grižnje, nego kako to da meni ne ide, a druge uspijevaju, sam prošla i sa sestrom, koja je pričala da će dojiti još kad je bila u 1. razredu srednje škole jer je dosta orijentirana na zdravlje i zdrav život i kako nije OK da je nas mama dojila samo 3 mjeseca (kao i većina mama tada), da je dojenje jako bitno za imunitet i ostale informacije. Ona je, dakle, jako htjela, uložila trud, s prvim djetom i uspjela, ali tako da je prvo za svaki obrok išao podoj, pa bočica, s drugim nije nikako išlo, vjerojatno je djetetova motorika bila u pozadini problema, imala je i veliku podršku Rodinog ST dijela koji daje podršku dojenju, ali išlo je tako kako je išlo (nije išlo).

Osobno, super mi je gledat mame kako doje, nemam niti žala, niti ljubomore, samo divljenje :heart:! Jedini moj žal je kad osjetim da se mame dijele po toj osnovi i imaju predrasude jedne prema drugima, ali, opet, možda bih razmišljala drugačije da sam na svojoj koži osjetila kako je naporno objašnjavati zašto dojim, a ne dajem adaptirano i da sam tu "u manjini". Općenito smatram da je razumijevanje tuđih bilo izbora, bilo okolnosti prilično bitno, a vidjela sam i u rodilištu koliko je dojenje nekima lako išlo, a nekima (manjini) teže, tako da ne startaju svi s istih polaznih točki, a i istina je da nemaju sve žene istu upornost u pitanju dojenja, ali smatram da se ne bi oko toga trebale stvarati podjele.

dobro kažeš ina! :*
ja sam baš happy što nam je dojenje uspjelo tako neproblematično iako sam nekako polazila od toga da bi moglo biti problema - uopće ne znam zašto... žalosno mi je čuti i čitati o problemima na koje su žene sve naišle i razumijem da im je bilo užasno teško. potpuno shvaćam one koje su prestale i divim se onima koje su unatoč velikim problemima ustrajale. sumnjam da bi ja to uspjela... zato sam tako zahvalna što nam dobro ide :D

Ja sam se jedva oporavila od soka da mi ni drugi put nije islo glatko, iako sam dojila kroz celu trudnocu to veliko dete (kad se Izi rodio Novi je imao 3 godine i 3 meseca).
Osecala sam se bukvalno nesrecno. Toliko sam morala da prodjem, a nisam mogla da dobijem tu nagradu da bar ovaj put ide lakse. :oops:
Mleka je bilo i previse, LD je bio prejak, ragade su bile prebolne i ogromne... pri tom je Izi dobijao jos i manje nego Novi, a s Novijem sam mesec dana navlacila mleko koga je bilo stvarno malo.
Dva i po meseca bila sam bukvalno u 24-casovnoj boli.
Strasno nesto.
Srecom, oko treceg meseca sve je proslo, a kako smo vec 20-ak dana u virozi zbog ove sulude zime i temperaturnih oscilacija, srecna sam sto dojim, i to obojicu :)
Neverovatno je kako Noviju, koji sad ima 3 godine i 7 meseci, temperatura pada dok sisa... O malenom da i ne govorim....

:love: cure

prvih mj. dana L. je dojila iskljucivo samo lijevu. desnu nije mogla zadrzati u ustima.
uz hiperprodukciju, prejaki LD, imam srece da je sve to donekle "glatko" proslo (mislim, dojila je 35mj.) i uvijek govorim, sreca sto je htjela barem jednu. toliko sam se napatila dok nije prihvatila desnu, ne znam da li bi imala snage da su u pitanju bile obje....

Citiraj:

---

Anonymous prvotno napisa

Citiraj:

---

JaMajka prvotno napisa

meni bi se bilo puno napornije ustajati po noći i raditi bočice nego dijete privinuti uz sebe.

---

Pa to sam napisala na onom topicu zašto dojite...Iz LIJENOSTI...na stranu činjenice o dobtobitima dojenja, ovo je jedan dobar dio...nema tog boga koji bi mene natjerao da se uz cicu koja je na raspolaganju dižem tri puta po noći i ubijem minimalno 15min na mućkanje, porvjeravanje temperature...

---

:lol: istina živa..
kakva bočica, dok ja ugrijem vodu, ohladim zmiskam i još malcu dam već ga stoputa mogu nahraniti sikom.. a on uživa.. :heart:
meni su najgluplje rečenice mojih prijateljica nemam mlijeka.. halo, pa kud je otišlo??a razlog je samo što im se neda više vaditi siku, a neće priznati jer bi time ispale kao nemajke i sl..
po meni svatko ima odabir , ali vidim po svom djetetu da je majčino mlijeko najdragocjenija stvar koju mu mogu dati(osim neizmjerne ljubavi)
moje dijete neće ni blizu bočice, ni dude ni adaptiranog.. e sad i to je dvosjekli mač jer je stalno vezan za mene.. :heart:

i da kao što ina kaže glupe su podjele na mame koje doje i ne doje..
svi neizmjerno volimo svoje mališane i ne može se nijedna nazvati nemajkom ako ne doji.. :)

I mene je moj muž neki dan time utješio, jer sam opet čitajući forum pala u depresiju zbog nedojenja. Rekao je da se ljepše odnosim prema našoj djeci i bolje ih odgajam i brinem se za njih nego par žena koje mi poznamo, a dojile su duuuugo.

Citiraj:

---

Leni prvotno napisa

i da kao što ina kaže glupe su podjele na mame koje doje i ne doje..
svi neizmjerno volimo svoje mališane i ne može se nijedna nazvati nemajkom ako ne doji.. :)

---

Ja uopće ne znam kako bi nazvala svoju susjedu koja se meni smije što dojim i hvali se kako njoj neće biti "obješene" sise. Ona spada u onu grupu majki koja je već imala zalihe formule i prije rođenja.

Imam i ja jednu kolegicu koja se doslovce zgrazala sto "jos dojim" tada sestomjesecno dijete. Potkrijepila je zgrazanje argumentom da se njoj povracalo pri pomisli na dojenje i da je maloj dala bocicu cim se rijesila rodilista. Ismijavanje i izrugivanje itekako moze ici u oba smjera. No, to je do covjeka, a ne do toga dojis li ili ne dojis. Mene ce danas za moje dojenje netko pohvaliti a netko (pokusati) ismijati. Ipak, meni je najvaznije ono sto je u mom srcu i pogledu moga djeteta. Uvjerena sam da cinim ispravno i osjecam da je moje dijete sretno zbog naseg izbora ali i nase mogucnosti. Lako je moglo biti drukcije, jako lako.
Koliko ne dam da me diraju ismijavanja, toliko i pohvalu uzimam samo kao pohvalu, a ne kao putokaz sto dalje niti potvrdu da je to sto cinim dobro. Potvrda je, kako rekoh, u ocima moga djeteta. I u meni samoj.

Citiraj:

---

Pepita prvotno napisa

Citiraj:

---

Leni prvotno napisa

i da kao što ina kaže glupe su podjele na mame koje doje i ne doje..
svi neizmjerno volimo svoje mališane i ne može se nijedna nazvati nemajkom ako ne doji.. :)

---

Ja uopće ne znam kako bi nazvala svoju susjedu koja se meni smije što dojim i hvali se kako njoj neće biti "obješene" sise. Ona spada u onu grupu majki koja je već imala zalihe formule i prije rođenja.

---

Pa čuj, najbolje da je izbjegavaš, tako da ona neće doći ni u priliku smijati se što dojiš, a ni ti da razmišljaš kako bi je trebala nazvati.

Citiraj:

---

Lucija Ellen prvotno napisa

Ismijavanje i izrugivanje itekako moze ici u oba smjera. No, to je do covjeka, a ne do toga dojis li ili ne dojis.

---

x

Citiraj:

---

Pepita prvotno napisa

Citiraj:

---

Leni prvotno napisa

i da kao što ina kaže glupe su podjele na mame koje doje i ne doje..
svi neizmjerno volimo svoje mališane i ne može se nijedna nazvati nemajkom ako ne doji.. :)

---

Ja uopće ne znam kako bi nazvala svoju susjedu koja se meni smije što dojim i hvali se kako njoj neće biti "obješene" sise. Ona spada u onu grupu majki koja je već imala zalihe formule i prije rođenja.

---

A ta nije cula za gravitaciju! :mrgreen:
Ne zamaj se !

Citiraj:

---

bebelina prvotno napisa

Citiraj:

---

Pepita prvotno napisa

Citiraj:

---

Leni prvotno napisa

i da kao što ina kaže glupe su podjele na mame koje doje i ne doje..
svi neizmjerno volimo svoje mališane i ne može se nijedna nazvati nemajkom ako ne doji.. :)

---

Ja uopće ne znam kako bi nazvala svoju susjedu koja se meni smije što dojim i hvali se kako njoj neće biti "obješene" sise. Ona spada u onu grupu majki koja je već imala zalihe formule i prije rođenja.

---

A ta nije cula za gravitaciju! :mrgreen:
Ne zamaj se !

---

Čekam topljie dane k'o Boga da mogu sjesti pored nje na klupicu i podojiti Lauru :P baš ću guštati!!!
Ne mogu je izbjeći, susjeda mi je, zgrada do moje i vidimo se skoro svaki dan.

Kad se meni netko nasmije što dojim dijete, pa to je meni baš razlog da se ja nasmijem duplo više.

Nedavno sam dobila savjet: "Nemoj je dojiti na zahtjev. To će ti poslije biti problem, jer kad odraste neće imati naviku da jede kad i vi svi ostali već će jesti kad ona hoće" :shock: :shock: :shock:
Još uvijek ne razumijem što je pjesnik htio reći :/

Citiraj:

---

Lu prvotno napisa

pa mislim da svi osjecaju neku nesigurnost, osim mozda vec veteranki dojenja. ja dojim skoro 5ipo mjeseci a uvijek imam kutiju (kršitelj koda)a iako nikad nisam dala malome jer se bogu hvala nije ukazala potreba, ali se bez obzira na zelju i na kraju ipak uspjesnost dojenja osjecam sigurnije kad to imam doma.

---

xxx
za svaku sigurnost,uvijek prije polaska u rodiliste pripremim kutiju adaptiranog.
i svaki put na kraju ta kutija zavrsi neotvorena u smecu.
i sad mi jedna stoji neotvorena na polici,a moj osmomjesecni bebac jos uvijek iskljucivo dojen na zahtjev i za dohranu ni da cuje :)

Ja nikad nisam imala pripremljenu niti hranu, niti bočice. Jednostavno sam znala da ću dojiti i to je to. (a onda još nisam ni znala za Rodu).
Uspjela sam dvije frendice odgovoriti od bočice nakon prvih skokova u razvoju i dojile su dugo i danas mi zahvaljuju na tome.
Ali najbolju frendicu nisam uspjela, čak se naljutila na mene i rekla mi je da ju gnjavim, a dijete joj je gladno. Jako mi je žao radi toga i svaki puta se pitam šta sam krivo rekla, da li sam pretjerala u objašnjavanju, napravila preveliki pritisak?

...ali ja sam mislila na to da netko kupi formulu zbog straha, već zato što to želi...to mi je :(

Dobila sam na poklon 10 dudica i 10 bočica. Sve stoji spremljeno i zapakirano. Ne mislim joj dudu nikad davati, a umjesto bočice imam onu čašicu.
Međutim, ona neće ni da čuje za ništa drugo osim za siku :mrgreen:

Citiraj:

---

Pepita prvotno napisa

...ali ja sam mislila na to da netko kupi formulu zbog straha, već zato što to želi...to mi je :(

:

---

Nejasna mi je rečenica :oops:
Htjela sam reći da još mogu razumijeti da netko pripremi kutiju zbog straha, ali da netko unaprijed odluči ne dojiti to mi je :(

ja sam oba puta odlučila dojiti pa se dogodilo da trčimo po adaptirano i bočicu u 6 ujutro.

ako bude slijedećeg, ima da lijepo pripremim adaptirano i bočicu na vidljivom mjestu, pa bu možda dojenje bilo uspješno 8)

ovo za obješene grudi i dojenje mi je najsmješnija fora..
ja po tome dojim od 15-te jer su mi otada grudi obješene..

Citiraj:

---

Leni prvotno napisa

ovo za obješene grudi i dojenje mi je najsmješnija fora..
ja po tome dojim od 15-te jer su mi otada grudi obješene..

---

:lol:
...i bez prestanka, jel da?

:lol: zenu mozda netko uvjerio da je dojenje krivac za "sise koje vise".
kao sto su mene uvjeravali da se ne moze dojiti s malim sisama.
neki misle da su sise kao tetrapak pa one male su od pola litra,a one vece od litar.
jedno znam iz iskustva,da mi se s brojem dojene djece trajno povecao i broj grudnjaka.
i usprkos gravitaciji-ne vise!
dakle za povecati sise ne bacajte lovu na silikone nego dojite vase bebace sto duze :)

Citiraj:

---

M&A prvotno napisa

:lol: zenu mozda netko uvjerio da je dojenje krivac za "sise koje vise".
kao sto su mene uvjeravali da se ne moze dojiti s malim sisama.
neki misle da su sise kao tetrapak pa one male su od pola litra,a one vece od litar.

---

:lol: :lol: :lol: onda su moje onaj tetrapak sa slamčicom, ono 2 dcl :lol:

jedno znam iz iskustva,da mi se s brojem dojene djece trajno povecao i broj grudnjaka.
i usprkos gravitaciji-ne vise!
dakle za povecati sise ne bacajte lovu na silikone nego dojite vase bebace sto duze :)[/quote]

daješ mi nadu, sad su opet na predtrudničkoj "veličini" a još dojimo.

Citiraj:

---

Pepita prvotno napisa

Citiraj:

---

Leni prvotno napisa

ovo za obješene grudi i dojenje mi je najsmješnija fora..
ja po tome dojim od 15-te jer su mi otada grudi obješene..

---

:lol:
...i bez prestanka, jel da?

---

:lol: da bez prestanka dojim..
makar nema veze što sam dijete rodila u 28-oj :lol:

Citiraj:

---

Leni prvotno napisa

Citiraj:

---

Pepita prvotno napisa

Citiraj:

---

Leni prvotno napisa

ovo za obješene grudi i dojenje mi je najsmješnija fora..
ja po tome dojim od 15-te jer su mi otada grudi obješene..

---

:lol:
...i bez prestanka, jel da?

---

:lol: da bez prestanka dojim..
makar nema veze što sam dijete rodila u 28-oj :lol:

---

Leni svaka čast, baš si me slatko nasmijala. I slažem se :love: :heart:

pepita, :*

manal, ništa ako ne budu poslije dojenja kakve želimo uvijek postoji izbor plastičnjaka :lol: :lol:

Pa kad cure mogu stavljati silikone zbog "izgleda", što osobno podržavam u potpunosti ako nekog usrećuje, onda možemo i mi posjetiti plastičara s obješenim grudima. Bar mi imamo razlog za to :lol:

Citiraj:

---

Lu prvotno napisa

i onda mi jedna rece (nije mama) ˝niko ti ne bi vjerovao da je toliki samo od tvog mlijeka˝ kao da mu potajno dajem spek i luk a okolo pricam da dojim!

---

Mogla sam izdvojiti još par citata koji ukazuju na ono što mene osobito smeta....
A to je što mislim da puno žena odustaje od dojenja zbog te fame o gladi i debljini tj. težini djeteta.
Kao da je cilj hranjenja bebe ( vjerojatno evolucijski negdje zapisano u našim staničicama, a i predanjem a koljena na koljeno od razdoblja stvarne gladi i štednje hrane) napucat je da bude ko praščić koji se budi malo ili uopće ne po noći....
I te tablice težine.... radi profita.
To je TEROR.

Znam kako sam se s N frustrirano osjećala kad bi me pitali - aha, samo dojiš....zato je tako tanka, .....ili- kad ces poceti davati dohranu...
S R nitko nis ne pita jer je on okruglastiji, iako su slični prirasti težine...

Uglavnom, moja je poanta da bi trebalo udarit na tu sliku debljeg djeteta kao izrazito poželjnu i jedinu socijalno prihvatljivu i istaknuti da je to jednako nasilje kao propagirati ženama da većinu života dok su menstrualno u funkciji imaju težinu tinejdžerki...
(Opet profit!)

Naravno, ne stajem u ničiju obranu, meni je ok i kad se doji do 5 g, i kad se ne doji, jer ne možeš nikog prisilit na ništa. Ako bi žena to osjećala kao žrtvu, i bila frustrirana, pod stresom, bolje da ne doji, već sa ljubavlju da bočicu.

Ili to neke od dojilja (i ja dojim) cijelo vrijeme kalkuliraju svoju žrtvu, pa ih to odustajanje drugih živcira...

Čisto primjećujem, nekad mi se čini da to "njušim".... :mrgreen:

Imam bebu od 6 mjeseci...mučili smo se sa dojenjem skoro dva mjeseca,ali svi problemi su iza nas-bar sam ja tako mislila:( E sada,ono što mene muči je da ja imam nekih zdravstvenih problema i trebam prestati dojiti,a toliko sam se mučila i željela to,jedva navikla dijete na cicanje i sada ne želi ništa drugo osim cice(meni nema veće sreće,a ni njemu)...terapiju svaki dan odgađam u nadi da će se dogoditi čudo,ali se ne događa...I onda u ovom baby boomu od skoro svake druge mame po gradu čujem da ne doji jer su joj se "cice ispuhale"-nema mlijeka,beba neće i hrpu drugih gluposti,što me još više tjera u očaj-zašto onda od svih baš ja i moje dijete?!Malo jadanja...žao mi je,ali stvarno me to ljuti!!!! :evil:

Prvo dijete sam dojila 22 mjeseca, nije mi nikada palo na pamet da neću moći dojiti, da mi je mlijeko slabo ili da ga nema dovoljno. Dobivao je i adaptirano, 1-2 flašice na dan jer je puno bljuckao, po cijele obroke pa sam mu dodavala (savjet pedice). Sad znam da nisam trebala, ali onda je bilo to tako. Osim početnih problema, ragade i prepunjenost, sve je dalje teklo bez ijednog problema. Niti jedna upala, niti jedna kvržica, nikakve gljivice, ugrizi niti ništa.

Onda je došlo drugo dijete i nije mi ni palo na pamet da bi moglo biti problema. Počelo je jakom boli odmah u rodilištu, mali nema istinkt sisanja prvih par dana, mlijeka previše, prva temp., 3. dan navečer mali počne sisati ali prejako stišće bradavicu. Doslovno je gnječi. Ima sindrom stiskanja. Boli sve više, ne prestaje ni nakon 2 tjedna. Pojavi se prva kvržica i saznajem da imam soor. Dobivam i prve ragade i to stravične veličine :shock: ...

Uglavnom, soor sam liječila 6 mjeseci, do sada sam 5 puta imala mastitis, jednom sam bila i na antibiotiku, ragade su prošle negdje sa 2 mjeseca, grice, štipa... E da, blisteri su mi bili skoro pa dio inventara na cici :roll:

Prošla sam sve i svašta! Plakala prva 3 i pol mjeseca ko kišna godina svaki podoj, a do 6. mjeseca me iako manje, ali i dalje bolio svaki podoj. Pila ljekove za soor 3 mjeseca, bila na strogoj dijeti i smršavila 7 kg (opet zbog soora). E da, imala sam i puknuće kapilare pa je malac popio brdo krvi i zbog moje panike završili u bolnici.

Sad će proći prva godina i ja još uvijek dojim. Ne pada mi na pamet prestati. Kad me netko pita do kada mislim dojiti ja jednostavno odgovorim "dok ne krene u školu!" Time im začepim usta :mrgreen:

I onda kad čujem nekoga da mi kaže da nije mogla dojiti jer ju je boljelo, ili nije imala dobro mlijeko, ili slične "sitnice" ja poludim.

Dojenje zna biti jaaaaaaaako teško, bolno i naporno ali se isplati svaka suza, svako stiskanje zubi i svaka patnja.

Roditeljstvo općenito nije lako, bolno je, teško, komplicirano, naporno ali nesmijemo nikada odustati. U ničemu. Svaki mali trud se isplati.

Tuntun, a nema terapija koja se može primjenjivati s dojenjem?

Citiraj:

---

Pliska prvotno napisa

I onda kad čujem nekoga da mi kaže da nije mogla dojiti jer ju je boljelo, ili nije imala dobro mlijeko, ili slične "sitnice" ja poludim.

Dojenje zna biti jaaaaaaaako teško, bolno i naporno ali se isplati svaka suza, svako stiskanje zubi i svaka patnja.

Roditeljstvo općenito nije lako, bolno je, teško, komplicirano, naporno ali nesmijemo nikada odustati. U ničemu. Svaki mali trud se isplati.

---

E sad, nije mi namjera svađati se, jer naš stav o dojenju je isti....
I s N i s R dojenje nije bilo, odn. nije pjesma. R i sad siše ležećki u mraku i to je to, a nijedno dojenje nije preskočio, dakle tada smo doma. Znači nema šetnjice i dojenja vani, dojenja kod prije. On hoće dom, i ništa ne pije na bočicu.

Moja poanta je da sam to ja, ono što si ti napisala si ti, ali otkud nam pravo zbog toga sto smo se mi "pomučile" da osuđujemo druge koje to nisu imale snage (ili htijenja)... Pa životi su nam, stavovi, sposobnost trpljenja, vrijednosti i podrška okoline različiti, čak i u slučaju jednake informiranosti.
Mislim da nas to ne čini boljim majkama...

Možda netko tko nije dojio će djetetu u ovim prvim godinama, a i adolescentskim, biti daleko bolji roditelj od mene, davati djetetu taman ono što mu treba....

Sa djecom je neizvjesan ishod, mislim bitna je ljubav, ali nikad zapravo ne znaš što tvoji postupci danas donose djetetu sutra u njegovom odr. životu...

Ma sad sam se raspisala, ali grozna mi je ta dojiljska "majčinska nadmoć " i uspoređivanje.

:love: nisu svi sretni kao mi koji osjećamo ljubav pri dojenju i koji smo osjetili važnost toga za naše dijete :*

I da - ja nekad posustanem i odustanem (ne u dojenju, čak i desetak+ puta noćas:( s podočnjacima), a sutra opet prionem... Griješim i prihvaćam to

tandina, jako lijepo pišeš :*

Citiraj:

---

tandina prvotno napisa

Citiraj:

---

Pliska prvotno napisa

I onda kad čujem nekoga da mi kaže da nije mogla dojiti jer ju je boljelo, ili nije imala dobro mlijeko, ili slične "sitnice" ja poludim.

Dojenje zna biti jaaaaaaaako teško, bolno i naporno ali se isplati svaka suza, svako stiskanje zubi i svaka patnja.

Roditeljstvo općenito nije lako, bolno je, teško, komplicirano, naporno ali nesmijemo nikada odustati. U ničemu. Svaki mali trud se isplati.

---

Moja poanta je da sam to ja, ono što si ti napisala si ti, ali otkud nam pravo zbog toga sto smo se mi "pomučile" da osuđujemo druge koje to nisu imale snage (ili htijenja)... Pa životi su nam, stavovi, sposobnost trpljenja, vrijednosti i podrška okoline različiti, čak i u slučaju jednake informiranosti.
Mislim da nas to ne čini boljim majkama...

---

baš sam se i ja htjela osvrnuti na taj dio.
svakome je njegov križ najteži.
dok čitam ove probleme koje je pliska opisala ili neke druge o kojima pišu mame na pdfu problemi s dojenjem, pomislim, ma ja bih već 100 puta odustala, svaka im čast. a za neke koje su odustale zbog neke (po meni) sitnice, pomislim, pa mogla se još malo potruditi.

ali nisam ja u njihovoj koži.

i znam da ću se jednom boriti i rukama i nogama da dojim svoje dijete, ako se budem trebala boriti. i da ću uz sebe imati svo znanje koje sam upila s ovih stranica (i broj sos telefona ;) ) zbog kojeg ću znati zašto ustrajem i ne odustajem.

a ako i odustanem, to će opet biti samo moja odluka.

Imam frendica ko u priči koje mi pričaju bajke o tome zašto nisu dojile,ali primjetila sam da su glavno ulogu odigrale nihove majke koje nisu njih dojile...vidim ja po svojoj mami(dojila me 1 tj.nakon čega je završila u bolnici)koja mi je visila nad glavom "joj,kaj nije gladan,kaj se najel,kaj nije žedan...ja mislim da je on gladan,daj mu flašicu bude bolje spaval,kak je tak mršav itd...(sa 5 mj je imao 7 kg,u mjesec dana nakon poroda natukao je 1125g,isto i sljedeči mj...)zbudil se...gibam,nastavim dr.put