bumblelee, autorica topica "zbog nemara med.osoblja nakon poroda dva puta skoro umrla" je digla tužbu. možda nađeš neke korisne informacije na tom topicu
http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewto...980&highlight=
Printable View
bumblelee, autorica topica "zbog nemara med.osoblja nakon poroda dva puta skoro umrla" je digla tužbu. možda nađeš neke korisne informacije na tom topicu
http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewto...980&highlight=
Bumblebee, moja sućut :cry:.
Bumblebee, ivana, crno labud :cry:
Držite se cure... bit će lakše s vremenom :love2:
Bumblebee žao mi je za vaš gubitak :cry:
nemojte se ljutiti sto dizem ovu temu ...al imam potrebu izjadati se ...
izgubila sam sam svoga andela , u 24 tjednu trudnoce ...porodili su me ..
beba je prestala rasti , plodna voda je oticala i na kraju nije bilo otkucaja srca..
sada sam doma , moram mirovati ...tuga me slama ...sanjam doktore , bolnice , stalno u snu cekam nalaze ..budim se svaka 2 sata ..
dusa mi se raspada ...
strah me je da mi se ovo opet ne ponovi , beba nije imala dobar protok kroz pupkovinu i sada moram na hrpu pretraga ...
jos cekam nalaz obdukcije ili kako se to vec zove ...strah me je ...
tviti22,
jako mi je zao! Drzi se :heart:
Tviti pratila sam tvoju potresnu priču na forumu hr :cry:
Strašno mi je žao :cry:
Drži se draga uz tebe smo :*
tviti :love2:
hvala vam cure .
Samo se bogu molim da sljedeci puta sve bude u redu ...
:cry: :love2:
:love:
nemam teksta, samo veliki zagrljaj
tviti22, bumblebee, mislim na vas i želim vam da vam vrijeme umanji patnju
:heart: :heart: za male anđele :cry:
I bit će u redu. Vjeruj...Citiraj:
tviti22 prvotno napisa
I ja sam među Vama. 26.01. bile su tri godine od mog prvog poroda. Rodila sam mrtvog sina u 39. tjednu. Nema odgovora na pitanja zašto, kako, tko je kriv? Ostala je samo bol u srcu i hrpa papira koji ne govore ništa, sjećanje na lijepu trudnoću.
Sada imam Marina i planiram drugu trudnoću. Vjerojatno ću se tresti svih devet mjeseci pitajući se hoće li biti sve u redu, a mora biti jer vjerujem u to...
Drž'te se cure! :heart:
Cure :cry:
:love:
drzite se curke drage :love:
tviti :cry: zao mi je....
drzi se :love2:
cure :love:
moja šogorica je izgubila bebu u 25 tjednu. Godinu i pol nakon toga rodila je prekrasnog dečkića koji sada ima 2,5 godine. Trudnoća je bila školska.
Dan danas joj zna krenuti suza kada se sjeti svog gubitka, kaže da ne može zaboraviti, ali tu je maleni koji je ispunio jednu veliku prazninu i koji ju tjera da ide naprijed...
tviti22 :cry:
i tebi i ostalim curama koje imaju svoje anđele želim da smognete snage za dalje :love:
draga sir oliver, evo i moje price....
prije 2 godine sam izgubila bebu u 21 sedmici, bilo je strasno, moram ti rec da svog malog angela nisam nikad zaboravila, uvijek mi je pred ocima, to je bila moja prva beba i vidjela sam je onako bespomocnu mrtvu malu, ta slika mi je uvijek pred ocima, jedan dan nema a da se ne sjetim tog malog stvorenja. Danima poslije tog gubitka nisam bila "normalna". Pokusavala sam to pred drugima pa cak i pred MM da prikrijem i svi su mi govorili "svaka ti cast kako si jaka" a samo bog i ja smo znali kako je meni bilo tada a mogu ti reci i sada. Poslije toga sam izgubila jos jednu trudnocu malu, nije bolilo kao kod prve ali ipak je i to gubitak. Sad evo 10.01.2008 sam postala mama jednog malog slatkog pileta, iako sam postala mama po prvi put nisam zaboravila ono svoje prvo pile ono je meni jojs uvijek pred ocima, i jos uvijek mogu da zaplacem ali necu zbog mog pileta malog, zbog njega idem dalje.....
Jednom mi je jedna zena rekla, svaka zena koja je to dozivjela, imace traumu cijeeloga zivota... Mislim da je upravu.
FIRDEVS :heart:
I meni je u glavi ostala ona zadnja slika s ultrazvuka gdje siše prst, a zapravo je već bio mrtav.. :cry:
cure, stvarno mi je žao. nesreća ne bira žrtve.
u zadnje vrijeme sam se posvetila sebi u smislu da idem na plivanje, jedem puuuno više voća i povrća, vježbam ...
ali onda se netko pojavi i pita me kako sam. :/ onda se uhvatim kako razmišljam šta da odgovorim. ako kažem da sam dobro lažem i sebe i njih, a ako kažem da sam loše onda se osjetim još lošije. i tako svima pokvarim dan.
a baš jučer sam srela jednu curu pa me pita da li još radim ili sam otišla na trudničko :cry:
mene jos ceka odlazak u "svijet"Citiraj:
sir_oliver prvotno napisa
jel tebe bolio trbuh ?
pijem bromergon i imam glavobolju od njega
Ja sam imala dužu kosu i minival. Kad sam se počela pojavljivati vani i poznati i nepoznati su me pitali kad sam rodila, šta sam rodila i nisam to mogla podnositi. Otišla sam kod frizera, stavila plave pramenove, pa me ni muž nije mogao prepoznati kad sam ga zvala, a on se okretao i nije me skužio.. 45 dana bila sam na porodiljnom i onda sam otišla kod ginekologa. Napravio je sve moguće pretrage i uvjerio me da sam potpuno zdrava, a i nalazi obdukcije su pokazali da je sa djetetom bilo sve u redu. Dok sam radila sve te pretrage, neplanirano sam ostala trudna i prestala sam razmišljati o prvoj trudnoći i posvetila se drugoj. Uz svog muža, obitelj i najboljeg doktora iznijeli smo trudnoću do kraja i tako je došao Marin. Vrijeme će učiniti svoje..
ne znam na koji period bola u trbuhu misliš. za vrijeme trudnoće me nije bolio i nije bilo nikakvih naznaka da se bilo šta moglo dogoditi. još uvijek čekam nalaze a na pregled kod gin idem za tri dana. iako sumnjam da će išta naći. dobila sam menstruaciju točno 30 dan iako je bila jako čudna, što je valjda normalno dok se organizam ne vrati na svoje.Citiraj:
tviti22 prvotno napisa
nakon samog pobačaja me nije bolio stomak i trudim se da ne uzimam nikakve lijekove kako bih bila "što čistija" za slijedeću trudnoću.
što se tiče odlaska u svijet bilo je čudno i meni i mojim kolegama. njima valjda neugodno da išta pitaju, a meni teško kako god da okreneš. s vremenom sam progovorila pa je svima bilo lakše.
tješim se da je svakako bolje da se ovako završilo nego da je kasnije bilo još većih posljedica. takva sam. trudim se tražiti pozitivno u zlu koje me snađe
:love:
ja sam se počela šminkati, a nikad prije nisam.Citiraj:
Vodenjak prvotno napisa
Srce mi se steglo dok sam čitala .... :cry:
Cure jako mi je žao, u ovom trenu ne mogu naći prave riječi.
U 16. tjednu trudnoće sam krvarila,i dok sam u bolnici čekala
da me prime ja sam se pitala - zašto ja ??
Dežurni ginekolog me pregledao i rekao da što radim paniku,
da je to kao nekakvo normalno kravarenje,ponio se tako bahato,
pa nisam ja završila medicinu i specijalizirala ginekologiju ??!!
Umjesto koje riječi ohrabrenja čovijek dobije još po nosu ?!?
Ne razumijem takve doktore ....
Cure puno :* :love:
Uff! Tako su i meni znali doc, pomazit po trbuhu i pitat kak je bebica.Citiraj:
sir_oliver prvotno napisa
Najteze mi je bilo izgovoriti "nema vise moje bebe" :cry:
Ali ne predajte se! Ja sad imam misica od 4 mj. savrsenog, prekrasnog i zdravog! I vi cete uspjeti! Boljet ce zauvijek ali ne tako jako.
drage moje, kad sam vidjela temu trebalo mi je dugo vremena da ju uopće otvorim! naime i mi imamo malog anđela! ja samo rodila živu curicu u 35 tjednu koja nas je napustila 9 sati nakon poroda! znam da je to bilo najbolje da se tako dogodilo jer bebica je bila jako loše i strašno se patila!
točno zanm kako se osjećate, i sve što osjećate je normalno! meni se od bromergona strašno vrtilo, i čim bi se malo brže ustala crnilo mi se pred očima!
isto tako 2 tjedna nakon poroda otišla sam pravo do frizera ošišala se i ofarbala, jednostavno nisam mogla se pogledati u ogledalo i vidjeti tu osobu!
još malo pa će biti godinu dana od kada nas je napustila. da li još uvijek boli? boli, ali drugačije! još uvijek je jednako teško otići na grob i nositi buketić cvijeća svom djetetu. mi još uvijek ne radimo na drugoj bebici, probali smo jedan mjesec, i pri samoj pomisli na trudnoću ja sam se zaledila! odlučili smo ipak pričekati još malo i kad prođe godina dana počet ćemo raditi na bebaču.
tu nevjerojatnu prazninu koju žena osjeća kada tako nešto doživi ne može se uopće opisati! ali s vremenom počne se gledati drugačije na sve, i znaš da gore imaš malog anđela koji pazi na mamu i tatu...
suosjećam sa svim curama koje su to prošle, i iako sada se to ne čini tako, s vremenom bude lakše! vjerujte mi!
:* i :love:
ja cu se svako vece pomoliti da se ovo vise nikome ne desi ...
ja znam da cu ja to preboljeti , jaka sam ja ...
samo molim Boga da se to vise nikada ne ponovi ...
Zelim bebu , mlada sam imam 22 godine i znam da se ne moram zuriti nikuda ..ali nakon ovoga imam strasno veliku zelju imati djete ..i pruziti mu maksimalno sebe ...sada pauza ...pa sve zive pretrage , nadam se da ce sve biti u redu i da cu moci krenuti u novu bitku ...
cure moje , znam kako vam je ...
tuga je prevelika , al jake smo mi i budemo izdrzale...
a nasi andeli nas cuvali sa neba ...
iako mi/nam se desilo nešto grozno ja sam sretna. sretna sam što sam žensko i što imam snage za borbu protiv tuge i bola. sretna sam što imamo jedna drugu pa se tješimo :love: :heart:
:heart: !
užasno je to kako nas nepravda prati tamo gdje ju najmanje očekuješ i najmanje trebaš. ne znam ni sama je li gore kad se gubitak desi u poetku, ili sredini trudnoće ili nakon poroda.
mislim da je od svega najgore kad cijelu trudnoću gledaš trbuh kako raste, pratiš razvoj svoje bebe i onda ti ju nešto odnese u momentu kad ju trebaš početi nositi na rukama, uživati u njenom svakom dahu.
teško je svima, tko god okusi bol i ogorčenje ovakvog gubitka, nema opravdanja, nema dovoljno dobrih razloga, svi bismo mi voljeli svoju djecu kakva god ona bila smao da su živa i s nama.
svim curama koje su prošle ovakve grozote želim puno sreće, da im se nikad više u životu ne ponove ovakva gorka iskustva, i da nađu utjehu koliko god se to činilo teško i nemoguće
:heart:
Cudno je kako sve reagiramo slicno. I ja sam dva tjedna poslije poroda otisla frizeru i razmisljala kako sam luda. Valjda samo zelimo osjecati se bolje.
Tviti22, bromergon moze izazivati puno nuspojava. Moje su bile: promjene u ponasanju (kao da imam PMS), zatvor, hemeroide (gore nego u trudnoci), glavobolje, povracanje itd. Morala sam ga piti cetiri puta po 14 dana. Na kraju smo i doktor i ja odustali. Mlijeka jos imam i nakon pet i pol mjeseci. Sad mi stoji u kucnoj apoteci za slucaj krajnje nuzde.
Mene je trbuh bolio i od ergometrina.
Doci ce tijelo na svoje, samo mu treba vremena. Probaj vise misliti na sebe, ne mislim samo na zdravlje, nego i na ludosti kao frizer, kozmeticar, setnje, kino ili nesto sto ce te smiriti.
Cure, skidam vam kapu i drago mi je zbog vas i vasih malih andjela!
Ja sam oduvjek htjela puno djece, ali sada se bojim ostati trudna. Sin me stalno pita kad ce dobiti drugu bebu. On se pomirio da je Lovre "...otisao na nebo s andjelima, ali ja ne zelim biti sam - hocu brata ili seku..."
Po prvi put ne znam sto da mu odgovorim.
Hvala na linku za tuzbu, ali ja to ne mogu tako, ne zelim medije, samo da pravda podijedi i da ta doktorica ne pridje trudnicama.
bumblebee, nisam mislila na medije, nego da bi možda mogla naći nekog advokata koji je upućen u takve stvari. no svejedno. važno da se ti polako oporavljaš. mislim da strah treba prevazići. ja jedva čekam da prođu još ta 4 mjeseca pa da se bacim na posao, iako me već sada strah šta bi mi se sve moglo desiti.
vjerujem da je gubitak teži ako se desi u kasnijoj trudnoći, a da niti ne pomislim kako je grozno kada se beba rodi, a onda napusti svoje roditelje. :cry:
Sir-oliver, znam da nisi mislila na medije, ostala sam zgrozena nad tim pricama i jos sam vise upasena. Razgovarala sam s advokatom prije prijave. Kazu da je ovako, za sada, jednostavnije, da ce odvjetnistvo, bez obzira hoce li ih tuziti i da li ce biti krivi, barem skupiti sve papire koje ja nisam mogla dobiti.
Hvala ti sto mislis na mene.
Drago mi je sto jedva cekas "baciti se na posao" :D !!!
Svidja mi se tvoj optimizam, daje mi snagu.
jako mi je žao zbog vasih anđela, drage moje :love:
da krenem od pocetka:
36 mi je god, imam djevojcicu od 10,5 g, a 8 god se borimo sa sekundarnim sterilitetom..
frisko sam izasla iz Petrove ( u petak) nakon misseda u 18 tt, a to mi je drugi missed u 5 god, a između sam imala i jednu vanmatericnu..
sto da vam kazem nakon 18 sati trudova, drzat u rukama mrtvu bebicu nije lako.. srceko je stalo koji dan prije, ne znaju zasto..
PHD nalaz ce biti za 3-4 tj, ali ne ocekujem puno jer onaj prije 5 g nije nista pokazao.
dr. koji me poradjao je rekao da bebac na prvi pogled izgleda savrseno formiran deckic :cry: ali da mu se cini da nekaj s posteljicom nije bilo ok..
no da ne duljim... zadnji put sam se zavaravala kako sam jaka i da sve mogu sama, pa su me nocne more i nesanice dovele na rub ludila..
sad vas molim za pomoc:
1. da li netko zna dobrog psihica?
2. sir oliver hvala na odgovor za BO, dogovorila sam se s dr. da sam od 1.3. na dusevnim bolima, sto je i istina, jer fizicki sam ok, jos malo krvarim, ali ok sam..
3. ceznem za trcanjem, boksanjem, rolanjem... kad bih mogla poceti s fizickom aktivnosti? moram ovaj bijes izbaciti iz sebe!!!!
i zadnje, ja mislim da vise nemam hrabrosti ostati trudna ponovo...
kad ti se u 5 god zareda missed (5mj t, a jedva izvukla zivu glavu zbog sepse), pa vanmatericna (jedva izvukla zivu glavu zbog unutarnjeg krv),
pa sad oped missed... ma horor.. bas me jako, jako pogodilo..
i pitam se.. da li sam ja nesto krivo napravila?
brinula sam se oko amniocinteze zbog godina i malo bila nervozna, ali sve drugo je bilo ok... uredna trudnoca..
muci me strasan osjecaj krivice... :?
hvala unaprijed na pomoci :heart:
cure drage ,iako nemam problema kao i vi i evo u 31 sam tjednu sa zdarvom bebicom,imam potrebu napisati da suosjećam s vama nakon ovih tekstova boli koje sam pročitala! želim vam svima da dobijete svoje male anđele i da budete sretne!!!! :heart:
Ima nas još ovdje, a van foruma još i više...takve stvari valjda ne čuješ dok ne dođeš u ove godine. Ja sam prije mislila da se to ne dešava, sad imam i prijateljice s više pobačaja i s mrtvorođenom djecom i s kiksevima na porodu..
Ja sam prvu bebu izgubila vrlo rano, tako da još okolina nije ni znala da sam trudna, pa sam barem izbjegla silna pitanja. Ali ja sam se već saživjela s bebom i trudnoćom...muž daleko na putu, roditeljima nisam ništa ni rekla, a frendice su govorile "ma daj, to je samo hrpa stanica, to još i nije beba..." pa sam prestala išta govoriti, prošla sam kroz najteže trenutke sama, uz MM na telefonu. Ginekolog mi je bio super, ohrabrio me i uskoro sam ponovo bila trudna. Moram reć da mi je nova beba stvarno umanjila tugu i dala razloga za veselje, iako mi je rupa ostala. A najviše me boli što su to svi zaboravili, čak mi tu trudnoću više ne pišu na nalazima, jer je, kao, bilo jako rano...pa ko da se nije ni desilo. Znam da jako puno trudnoća završi tako rano, ali svejedno.Citiraj:
sir_oliver prvotno napisa
:heart: svima, želim vam uskoro nove bebice, iako ništa ne može zamijeniti one koje ste izgubile
nažalost istina je da se taj gubitak ne može zamijeniti, i najvažnije, bar je meni bilo tako, prije odluke o novoj bebici pomiriti se u sebi s tim što se dogodilo!
ja sam se odlučila na novu bebu tek kada sam u sebi prihvatila činjenicu da se to dogodilo, da će ona uvijek ostati moje prvorođeno, i da ne mogu s novom bebom zamijeniti gubitak mog anđela.
evo, sada sam trudna 8 tjedana, iako sam u strahu non-stop hoće li sve biti u redu, presretni samo i MM i ja! i nekako sam sama sebe uvjerila da gore imam malog anđela koji će čuvati ovu bebu da se rodi živa i zdrava!
:love: svima koji su jednom u životu doživjeli takav gubitak...
pretužno :cry:
Cure drage :love:
aca, meni je ovo dosta pomoglo.inače, ja sam se počela baviti fizičkim aktivnostima nakon prve menstruacije.Citiraj:
lilium prvotno napisa
nego da li netko ima informaciju koliko se čeka na PHD nalaz za višu trudnoću. meni danas javili u bolnici da su tek stigli nalazi od 1o. mjeseca.
inače sam čula da cure koje rade na patologiji takve stvari ne vole raditi jer im je to potresno pa to ostavljaju za ono - kad se baš mora. da li je samo to uzrok mome čekanju ili je stvarno potrebno 5-6 mjeseci. pa prije ću ostati trudna nego dobiti nalaze. a ne bih baš voljela da mi se to desi.