Printable View
Pardon, ja mu nisam vikala "ne možeš, past ćeš" :mrgreen:Citiraj:
apricot prvotno napisa
Ali sam se gurala kroz gužvu od većih klinaca koji su bili brži i jači od njega, da bih mogla uskočiti u slučaju eventualne potrebe (budući da on sa svoje nepune 2 godine baš i nije bio u rangu petogodišnjaka koji su se verali po velikom toboganu).
(kad smo sami na Bundeku, nema sprave koja nije njegova)
A sad ga tobogani uopće više ne interesiraju... izgustirao ih je :/
Hm, da i meni ovo jako ružno zvuči...Citiraj:
apricot prvotno napisa
Ja ipak koliko god nekada ne imala takta, kada su takve stvari u pitanju kažem "Može, probaj, a ja ću biti ovdje pored tebe za svaki slučaj..."
Inače, čitam ovo cijelo vrijeme, zbrajam i oduzimam i moram priznati da sam ipak malo promjenila taktiku i način "opominjanja" pa vidjet ćemo, možda ipak promjenim stvari.
Hvala cure. :*
Nisam ja rekla da si ti nešto vikala, samo znam da sam rekla "ma, pusti ga" :*Citiraj:
tanja_b prvotno napisa
otkud ti ideja da nisam primjetila pomak ? :? ovom rečenicom sam se referirala na apricotine riječi, čije dijete je starije od mog, pa mi je potpuno shvatljivo da ona "ne pretpostavlja da (joj dijete) ne razmislja kako hoda". kod nas - za sada - to nije slučaj.Citiraj:
zaista mi je nevjerojatno da nisi primjetila napredak na njoj u tom pogledu tijekom 4 godine.
radilo se o skakanju niz stepenice, a ne o spravama za igranje na igralištima (recimo na bundeku). pomak mi je da niz stepenice silazi pažljivo i ozbiljno, a ne da pravi saltomortale na njima, ma koliko to spretno izvodila.Citiraj:
ne misliš li da bi imalo više smisla (bilo produktivnije) usmjeriti (svoju i njezinu) pažnju na pozitivne pomake,
umjesto donositi ovako kategorične izjave?
ne mogu vjerovati da me ovo pitaš... :? a što ima pozitivno u tome ? ako trebamo vježbati motoriku, upisani smo na gimnastiku, odlazimo na dječja igrališta, penjemo se po svemu i svačemu... čemu sad vježbanje snalažljivosti i na stepenicama ?Citiraj:
što ima objektivno loše u preskakivanju stepenica?
jesam. neka radije plaćam psihijatra koji će je liječiti od traumčica zato jer joj nemajka nije dozvolila preskakanje stepenica, nego da plaćam fizioterapeuta jer se skršila il eventualno ostala nepokretna.Citiraj:
Ok, možda je to za tebe neprihvatljivo, ali jesi li 100% sigurna da ti je od presudne važnosti uvjeriti i svoju kćer u to?
e, moja, MC...Citiraj:
mama courage prvotno napisa
kada pišem o ovome, pišem o onoj tamo Orki, kad je bila mala...
sad mi više ne pada na pamet upozoravati je na takve stvari.
ili joj dopustim ili ne dopustim...
ah, ponavljam se!
Kako šta ima pozitivno? Meni je pozitivno to što su presretni kad nešto mogu. I onda, zato što su presretni, mogu još više. I onda su još sretniji. Zašto bi se motorika vježbala samo na igralištu i satu gimnastike, kad može i na stepenicama, na zidićima, na kauču, na krevetu, na stablu... Osim toga, pozitivna je zabava! Zabava, zabava, zabava! Najbolja stvar kad si dijete, što te toliko malih stvari tako ludo zabavlja i onda ti to čini život lakšim čak i kad odrasteš.Citiraj:
mama courage prvotno napisa
Naravno, ne treba cjepidlačiti. Nije mi sad cilj raspredati o tome je li baš zxuja sposobna za preskakanje stepenica ili nije. Ali ja osobno ću uvijek ići za tim da dijete osposobim za preskakivanje stepenice. Nije odlučujuća stvar u životu, ali jest pločica u mozaiku.
ok, očigledno imamo različito mišljenje. ne mislim da mi je prioritet u odgoju osposobiti zxuju da preskače basamake, barem ne u ovoj dobi života. dapače, bitnije mi je da je naučim oprezno silaziti niz njih, preskakati ih može i kao mladi i buntovan adolescent (slušajući škoru na mp3).Citiraj:
Ali ja osobno ću uvijek ići za tim da dijete osposobim za preskakivanje stepenice
drago mi je. moja nije tako napredna kao tvoja. prije neki dan se zapričala, zaboravila i sama krenula niz stepenice, slobodnije hodajući, potpuno dekoncentrirana, izgubila je ravnotežu i na svu sreću je nogom zapela za gornju stepenicu inače bi se zabila glavom o zid na dnu stepenice.Citiraj:
pišem o onoj tamo Orki, kad je bila mala...
uh, moji su prilicno smioni i spretni, i ja cesto zmirim ali ne govorim 'past ces', nego pitam 'jesi li oprezan' ili nesto takvo...
i tako ljetos moja sestricna se penje na neko stablo smokava a mi dolje gledamo gdje je koja dobra, i moj jaks gleda zadivljeno pa kaze: KAKO JE OPREZNA!!!
danas je Marko skakao po stepenicama, prema dolje ,širokim i niskim ,ali ipak stepenicama....
moje kolegice i učenici su me ovako gledali :shock: :roll:
Marko je s tatom došao po mene u školu, samo zato da skače po tim stepenicama....
puštam ga da radi ono što on smatra da može....a ako ne može taj tren, ne ubijam ga u pojam ,nego ga ohrabrujem da pokuša ponovo....
ja pustam svog starijeg, on je zbilja kritican i nece srljatiCitiraj:
puštam ga da radi ono što on smatra da može....
a mladji... taj je uvjeren da bi mogao skociti s drugog kata :roll:
marko je oprezan, meni je s njim zbilja lako.....
takva sam bila i ja, no mene su bespotrebno sputavali
ja sam upozorila svoje da malom ne govore "past ces" nego "pazi da ne padnes" ili "bojim se da ne padnes". ovo "past ces" i slicne fore mi zvuce kao zloguko prorocanstvo i ne volim da mu se to govori. ali sveki se ne da. past ces, past ces, past ces. "drzi ga", veli ona meni. a ja velim-necu. :mrgreen:
ma ne, padanje uopce ne treba spominjati, ne treba mu govoriti negativno, nego nesto tipa: dobro se drzi, budi oprezan, gledaj ispred sebe i sl.
vertex, rukama, nogama i zubima X
Sad ako cemo povuci paralelu s vozacima, mislim da bi doticne vise uvrijedilo da im se kaze "gledaj ispred sebe" ili "budi oprezan", nego da mu zaurlas "slupaces se"....
Malo pocinjemo pretjerivati oko semantike.
A ja se svakom ko se i u kriznim situacijama skulirano drzi semantike klanjam do poda.
Ja nekad hocu i opsovati ako dovoljno crknem od straha...
I uporno me nervira sto se stalno tezi tome da se sva djeca i svi roditelji ukalupe u neke "metode i pristupe", a pametan covjek rece - Metod je da metoda nema....
Istina, počesto se iznose generaliziranja i univerzalni recepti....
Univerzalnog recepta za odgoj nema....bilo za skakanje po stepenicama ,bilo za školski uspjeh
ono što virjedi za Marka, može ali i ne mora vrijediti za Viktora
mc, iskreno mi je žao što sam se nespretno izrazila, pa je ispalo da radim predrasude o tebi :(Citiraj:
mama courage prvotno napisa
upravo suprotno tome, bila sam uvjerena da jesi (budući da pratiš svoje dijete) primjetila napredak na njoj.
stoga sam i izrazila mišljenje (ili sam barem to htjela) da bi možda imalo smisla dati više značaja tom pozitivnom.
u konkretnom slučaju, za mene nije bila sporna samo pretpostavka da dijete razmišlja kako hoda,
nego i pretpostavka da se dijete trudi ispuniti naša (verbalna i neverbalna) očekivanja, prema svojim mogućnostima.
ne uvažavati njegov trud (bez obzira na rezultate) meni djeluje kao oduzimanje vjetra iz jedara (ne znam kako da to kažem, a da opet ne ispadne grubo...).
ali, kao što reče apricot, roditeljske se prakse razlikuju - namjera mi je bila samo iznjeti svoj pogled, žao mi je ako sam ostavila drugačiji dojam.
što se tiče razdvajanja igre, sporta, učenja i zabave, XXX vertex :preskaceuze:
ne tezim nikakvom ukalupljivanju, ali neces skuliranom i opreznom vozacu reci da gleda pred sebe, ali onome tko npr. salje sms u voznji hoces.Citiraj:
ninet prvotno napisa
ako mu kazes pazi da se ne slupas, nisi mu rekao nista. sto mome jakovu znaci pazi da ne padnes? kako da pazi? ali ako mu kazem da stavlja jednu nogu ispred druge, gleda ispred sebe ili vec prema tome sto se dogadja, to vec nesto znaci. u tom mu slucaju dobro dodje savjet, uputa, tako nesto, a ne 'pazi da ne padnes'. kao da itko zeli pasti, i bas namjerno ne pazi.
i jos nesto: uvijek se koncentriram na jednu uputu. ne stojim pokraj njega i ne sufliram sve ovo sto sam nabrojala nego samo jedno. i ostatak vremena sutim i zmirim. ako ipak padne ili ne uspije, brisem suze, vrlo sam kul i tjesim.
dok pada, uglavnom vristim. tu se ne mogu suzdrzati. ali tad je ionako vec kasno....
Mene su roditelji po tom pitanju odgajali slično kao ja svoju djecu, osim što to nije bilo tako svjesno/racionalno (odrasla sam na selu i radilo se više o nekakvom nepisanom memu - bok čuva djecu i pijance... ). Djeca su se u različitim okolnostima i od rane dobi (ne znam točno od kad, ali ne dugu nakon što bi prohodala) igrala bez nadzora odraslih. Naravno, bilo je nezgoda, ali ništa što bi odstupalo od generalne statistike. Ono što hoću reći je da se sjećam da sam uvijek bila puna masnica, ali da sam imala ogromnu sigurnost u svoje fizičke sposobnosti, vjeru i znanje o iscjeljiteljskim sposobnostima svog organizma, "zdrav" odnos prema boli (primala ga bez straha, ali i znala prepoznati njegovu upozoravajuću ulogu). Ukratko, osjećala sam se odlično u svome tijelu, a tako je ostalo i do danas :)Citiraj:
tanja_b prvotno napisa
Potpisujem vertex od pocetka do kraja.
Zivimo na katu s vanjskim stepenicama, po kojima se klinci pentraju maltene otkad prohodaju. Dogodila nam se jedna nezgoda: Andrija je slomio zub jer je pao na skalu (s 2g6mj). Ja sam ga drzala za ruku. I nakon sto je opalio ja sam ga jos uvijek drzala za ruku.
Upozorim ih da budu oprezni i objasnim zasto.
Po normalno ne govorim "PAZI ovo, PAZI ono!" i dize mi se kosa na glavi kad cujem svekije kako izgovaraju "PAZI, past ces sa stolice!". Mislim, tko normalan i pod normalnim okolnostima pada sa stolice? Ako situacija tako zahtjeva, viknut cu PAZI, mozda, ipak preferiram OPREZ.
Sad cu mozda zazvucati i hladno, ali ja ni ne tjesim puno kad se razbiju. Dam pusu, saniram ozljedu ako je uopce ima i sibaj dalje. Oduvijek su mi isli na zivce ljudi koji tuku "zlocesti, zlocesti, stol, ormar ili pod koji je udario njihovog malog Pericu" :roll:
vjezbanje na stepenicama?
ovisi o stepenicama. :/
mi u stanu imamo dvije stepenice koje vode na terasu. njih je F. savladao jos s 13 mj. i nemam problema sa skakutanjem po njima.
ali nedavno je na stubistu pao s vrha stepenista. da MM nije stajao nekoliko stepenica ispred njega i uhvatio ga taman prije nego li je opalio glavicom u rub, ne smijem ni pomisliti sta bi se dogodilo da se skotrljao do dna stepenista.
i zato, za sada jos vjezbanje silazenja i penjanja po takvim stepenicama - da, ako je netko pored njega, ali skakutanje i igra ne dolazi u obzir.
Svojedobno sam otvorila sličnu temu ;) - zaključak je bio više nego jasan!Citiraj:
marta prvotno napisa
Tanja, pročitah temu...
Slažem se sa zaključkom.
A glede "pazi", često čujem kako se klincima govori "pazi da ti ne ispadne sladoled!"
Pa kako bi mu namjerno ispao sladoled???
Mislim da djecu to kvocanje non stop jako živcira. Barem mene bi. :roll:
hehe, namjerno da ispadne sladoled :lol:
a moja sveki je odlicna u takvim situacijama. oduvijek je prema mm-u bila sve samo ne puna podrske, ajme, bus pal, ajme, bus to strgal. a sad je skroz evoluirala i vise mojim klincima nista od toga ne govori. nego nama potiho brunda: ajme, valjda se ne bu oko skopal. ajme, ruku bi si slomil. ajme, bude pal, kaj bumo onda.
ali to je kod njih nasljedno, bojim se. mm-ova je baka svaki put kad bi on otisao nekamo na put plakala da kak bumo mi sad kad bu on zginul....
joj ivana, ja bih pukla da moram takve stvari slusati. stvarno grozno.
uh, marta. kad je mm-ova baka umrla, ja sam jos mjesecima izbjegavala ici k njima kad bi on bio na putu. a cesto je bio, i to ponekad prilicno daleko, pa u ratnim podrucjima, ma stvarno opasno. i cesto bih se i sama bojala da ce mu se nesto dogoditi. i npr ode u iran i ne uspije se javiti, mi odemo dedi i baki da ne mislim na to, a baka me doceka s kuknjavom, onak, ko prava narikaca...
a kopanje oka i to, vec se i klinci sale s tim...