riječ je o budućnosti...naglasila sam kada odraste :roll:Citiraj:
Mima prvotno napisa
Printable View
riječ je o budućnosti...naglasila sam kada odraste :roll:Citiraj:
Mima prvotno napisa
Kako bude odrastalo dijete neće više biti ovisno o tebi onoliko koliko je to kao mala beba. Normalno je da su potrebe male bebe takve da je praktično ovisna o roditeljima, pa se roditeljske potrebe potisnu u drugi plan. Kad je dijete veće, to se mijenja. Ja sam npr. danas uspjela i čak prelistati novine 8)
ne možeš biti dobar roditelj ako izbrišeš sebe....to je moja filozofija
Svaka čest, Zorana! Mislim da ovdje ima previše pametnih! Mišljenja sam da se svi tudimo i dajemo sve od sebe kako bi za svoju djecu učinili najbolje. Svatko od nas uživa onako kako želi, onako kako zna, u onome što nam pričinjava zadovoljstvo! A da djeca trebaju red i odgoj trebaju. Mišljenja sam i da sam ja čovjek sa svojim potrebama, te da sam u braku sa svojim mužem iz ljubavi dobila djecu, ali da ta naša ljubav nije tada nestala i da ne trebamo zaboraviti nas kao par. Zato treba postojati vrijeme za obitelj, za djecu i muža. :)
da....jedna poznanica čije dijete ima 6-7 god. je rekla da je sad na konju, sad čak stigne i nokte nalakirati :mrgreen:
ne znam...kad gledam svoju sveki...ona je cijeli život posvetila obitelji i sad kada su joj djeca odrasla i kad više ne radi ne zna šta će sa sobom jer je po putu, čini mi se, izgubila sebe.
i onda savjeti za mame...imajte neki hobi...ma koji hobi, dobro ako se otuširam tu i tamo :roll:
apsolutno se slažem s tobom....Citiraj:
maria71 prvotno napisa
samo mi kažite praktične primjere....ja ne spavam već 11 mj. i osjećam se prilično izbrisano
i osjećam se kao neuspješna majka
i neuspješna žena
ne brigaj, da vidis kako ce ti biti super kad nakon ohoho vremena prespavas noc, taj dan ces moci planine pomicati 8)Citiraj:
betty boop prvotno napisa
a sad ozbiljno, tvoja bebica je još mala pa ti se cini da ce tako biti dok ne odrastu, no nece biti
vrlo brzo ces vidjeti pomake u samostalnosti i malo malo ce i tvoje potrebe dolaziti u prvi plan
recimo, ja kad sam prvi put otisla sama u soping, vratila sam se jako brzo doma, samo sam cula oko sebe djecu koja placu, drugi put je vec bilo lakse 8)
i tako ima niz primjera gdje je polako dolazio do izrazaja i tata, a ja sam mogla gustati u necemu samo za sebe
a recimo ovo ljeto je prvi put ostala kod bake na moru, 5 noci bez nas, i vrlo brzo smo se MM i ja vratili u đir ljetnih izlazaka
Citiraj:
larmama prvotno napisa
juhuuuu...ipak ima nade za mene :mrgreen:
malo smo u depri svi skupa zadnjih dana pa otuda sve te crne misli...
bit će bolje :)
Citiraj:
a ja ću se samo javiti da obznanim da ignoriram ovaj topic
i ustvari, ipak ne mogu odolit: pokušavala sam, pokušavala i pokušavala...kupila sam knjigu o kojoj se pisalo tu, Julesu, i oduševljeno ju čitala...DOK SAM IMALA VREMENA!!I NEMAM VIŠE VREMENA!!Naprosto ne stignem istvremeno i razmišljati i raditi ono što je ispravno!! a ako ne razmišljam, uradim krivo, ako razmišljam, dok ja razmislim, prošla baka s kolačima, i mojoj Anji ne bude jasno o čemu se radi i o čemu ja to pričam!
zato moram raditi impulsivno, i nadati se da je to ispravno!!! :mrgreen:
Ne mogu reći ništ posebno za ne spavanje. Ja sam od samog starta imala nekoliko pravila kojih se nisam htjela odreći: prvi je bio dijete spava u svom krevetu a ja u svom. Iako su sisali do 10 mj. nakon svakog sisanja ja sam ji vraćala u njihov i nikada nije bilo upitno gdje tko spava. Nakon nekog kraćeg vremena spavali su cijelu noć. I mislim da je to jako važno koliko a dijete toliko i za majku koja se mora ujutro ustati i ići raditi, te tijekom dana imati snage za sve što treba, tak i za kvalitetno vrijeme provedeno sa djecom.
kao i svaka od vas i ja svoje dite volim najviše na svitu.
nema ništa prije ni posli nje. ona je centar svega. :heart:
ali mi nekad dođe da je lansiram na mjesec, da se ja skinem iz vlastite kože od muke, da pošaljem sve u krasni k...., izvalim se u krevet sa sve četiri u zraku i uživam.
ja sam se doslovno spasila kad sam počela radit.
svaka čast ženama koje mogu bit samo i isključivo majke. ja ne mogu.
nije to moje poslanje na zemlji.
da bi bila dobra majka (nikad savršena) meni moraju bit ispunjene i ostale životne potrebe: da izlazim, da sam s ljudima, da radim, da se fino obučem.....bla, bla, bla i onda kad dođem doma s ditetom iz vrtića imam i volje i želje joj se maksimalno posvetit.
ali ne cilo božje vrime dok ne ide spavat.
ja uživam u ulozi nesavršene majke.
i duboko patim za vrimenom kad je sama u svom krevetiću brojala muve po plafonu i tonila u san uljuljana u svom krevetiću.
danas nam popije krv na slamčicu dok ode spavat. uvik netko mora ležat ko mumificiran u krevetu dok ona skače, diže se, sida, ode u zahod, kuhinju, vidit di su mačke.....i tako do 23 sata.
svaka čast onima koje imaju cili vagon živaca, ja ih nemam.
na 100. upozorenje ja urlam i beštiman.
na 101. počnem već i pritit svim i svačim.
na 102. više nisam nikome zanimljiva :mrgreen:
emanuela, napad je najbolja obrana ?! čemu to ?! pljuvanjem po tuđem načinu odgoja (koliko god bio čudan il bezvezan il kakav već) tvoj vlastiti odgoj ne postaje bolji.
nema potrebe za tim, mada mogu razumijeti tvoju frustraciju (mogu razumijeti i a70v - spremna je za lindticu :mrgreen: ). ne, ja sebe ne ubrajam u savršene majke, dapače, i meni zna sve dozlogrditi, pa i ponašanje vlastitog djeteta. i ne smatram se lošijim čovjekom, al pitanje je jel bi to ikad ovako javno napisala, da ne bih pobrala pitanje poput ovog:"Tko te je tjerao imati dijete ako ti je gnjavaža?".
prvo moraš biti svjesna da na ovom forumu (kao uostalom na svakom javnom) informacije se dobrano filtriraju... tako da nikad ne možeš biti sigurna da neka majka koja se ovdje hvali kako nikad nije ispalila na živce i udarila dijete il koja tvrdi da ima andjela od djeteta, il koja tvrdi da nema kamenca u wc školjki :mrgreen: ne laže prije svega sebe, a onda i nas. a i ako je istina to što se piše - bujrum... svatko kako najbolje zna i umije. ni s jednom ni drugom verzijom se ne opterećujem previše (naravno da mi je drago pročitati postove istomišljenica, čisto da znam da nisam potpuno skrenula) - savjet kao savjet, ako mi pomaže, zahvalno primjenim, utješim i dam savjet gdje mislim da mogu, kontriram gdje mislim da treba. :saint:
tako i ti draga moja, tvoj način odgoja ništa nije bolji od drugih odgoja. odgajaš ga sebi, i njemu za budući život, a ne da bi kontrirala nekim napušenim rodama. :mrgreen:
što se tiče našeg spavanja - nisam štovateljica co-sleeping metode, smatram da je noć za spavanje (preko dana ima dovoljno vremena za ljubljenje, nosanje i maženje), al htjela ne htjela imam u (bračnom) krevetu malu bou constrictor, koja čim me osjeti po noći, samo mi se obavije oko vrata. sama sam si kriva :/ i pokušavam to blagim metodama dovesti u prvobitno stanje kad je sama zaspivala u svom krevecu. svakim danom u svakom pogledu sve više napredujemo... 8)
stoga, cool down, što bi rek'o đole...
Ja pevam svoj blues u srcu dubine
I drzim se pretezno zlatne sredine
To je bar rutinska stvar... 8)
e to je to ;) ! mislim da je to veliko rješenje svega! i ja svoj posao doživljavam kao spas, imam svoje potrebe, naravno, i na poslu ih ispunim gotovo do maksimuma!i to je mojih 8 sati!Citiraj:
ja sam se doslovno spasila kad sam počela radit.
navečer, kad dijete zaspe, imam komp i družim se sa vama, šta mi treba više?!
moji ventili ispuhani
8)
:mrgreen:Citiraj:
mama courage prvotno napisa
Umjesto zakuhavanja na Forumu kojeg očito još nisi detaljnije pročitala, slobodno poslušaj gore navedeni vlastiti savjet, ako misliš da će knjiga stvoriti slobodno vrijeme iza 20h.Citiraj:
E vama bi dobro došla jedna knjiga iz psihologije odgoja djece drage moje!
Osobno nisam pročitala nijednu knjigu o odgoju zato što smatram da mi ne treba jer sam ja savršena mama.
dobro jutro, govori vam moderator 8)
savršeni moderator!
Dobro jutro apri, kako si danas?
:saint: :*
dijete se valja po krevetu s tatom dok sam ja ovdje.
ali sam joj još rano dala doručak.
i kuća je čista.
još nisam histerična, ali stupanj raste kako se kazaljke okreću oko svoje osi.
i to je normalno, bilo savršeno ili ne.
idemo na neki izlet na istrčavanje i zrak, to je savršen dan!
A jesam se nasmijala :lol: :lol: :*Citiraj:
apricot prvotno napisa
Svaka žena je za sebe.Citiraj:
ne znam...kad gledam svoju sveki...ona je cijeli život posvetila obitelji i sad kada su joj djeca odrasla i kad više ne radi ne zna šta će sa sobom jer je po putu, čini mi se, izgubila sebe.
Imaš žena koje su isto cijeli svoj život posvetile obitelji pa nisu izgubile sebe.
Ja sam trenutno svu sebe posvetila djetetu. Ostat ću doma do njegove 3. g., tako sam i s prvim. I nisam se izgubila. Vratila sam se na posao bez problema.
Posao mi nikad nije falio, imam hobi koji mi je zapravo kao posao i pruža mi zadovoljstvo. Volim biti u muvingu, iako sam doma, rijetko ćeš me naći doma.
Moje pravilo je čim se ustanem: obući se i obaviti kupaonicu. Nema piđame do podna, nepočešljanih kosa i neopranih zuba. Ja u podne već pola stvari odvalim.
Ja sam trovremenska taft žena! :lol:
Imam 3 klinca za koje ne govorim da su zahtjevni jer mi je ta izjava prilicno besmislena, ne znam po kojem mjerilu se to odredjuje. Moji se recimo bude u 6 i 15 svako jutro. I nedjeljom! Prvih 15 minuta su mirni jer se jos nisu razbudili, ali onda krece raspasoj. Jel to znaci da su zahtjevni? Ne znam. Takvi su, kakvi su - meni su dobri.Citiraj:
betty boop prvotno napisa
Htjedoh reci da uz ta 3 klinca koji se bude u 6 i 15 ja imam i bar toliko hobija i zanimacija, kojima se mozda ne bavim svaki dan, ali nisam ih prepustila zaboravu, ni sad dok sam na porodiljnom, ni dok sam radila.
svaka ti čast...ja ti se divim...možda je caka u tome da treba imati više djece pa se stvari nekako poslože....barem tako tvrdi MM (nije on neko mjerilo jer je njemu do vježbanja, a ne do drugog djeteta :mrgreen: )Citiraj:
marta prvotno napisa
Postoji krizno vrijeme prvih godina s djetetom.... Moja prva kriza nastupila je sa 11 njegovih mjeseci. Tada sam i otvorila neki topic s pucanjem, ne sjećam se više naziva. Bilo mi je teško sve i bilo što.... jednostavno sam bila na rezervi snage, motivacije i volje. Prema starijem djetetu ponašala sam se očajno.. i sve je bilo još gore nego što bi bilo da nije bilo tog mog groznog stava.
Nekako se postupno dogodilo da sam se oporavila, shvatila da je sad realnost kakva je, a da je isto tako realnost da tako neće biti zauvijek i da se na to moram podsjećati. I dok istovremeno uživam u malim mirisnim kosicama, nožicama i neodoljivim rječima što se proizvode tako slatke zahvaljujući tim dječjim glasnicama.... pa taj zagrljaj bucmastih ručica... to je sve druga strana medalje nespavanja po noći, ponekad nemogućnosti da budeš aktivniji itd itd.... Dvije strane medalje - prekrasno - preteško.
Nakon toga shvatiš da si upravo to htio i da kad prođe.... biti će jako žalosno što je prošlo, ako je u vrijeme kad je trajalo naša glava bila u teškom pijesku.
Stvari su kakve jesu.... u nekim periodima iscrpljujuće i teške. Imati dijete je ponekad strašno iscrpljujuća stvar, ponekad je pak dosadno.... Putem ovih godina ipak sam naučila da nema savršenih mama, niti osoba. Postoje periodi u kojima netko još uvijek vjeruje da to može biti, a nakon toga najčešće uslijedi žestoki kolaps (iz iskustva govorim, s prvim djetetom). Ono najbolje što možemo učiniti je znati da je dijete najveći dio nas. Više nego itko drugi. Naš najbolji prijatelj. Naše najvoljenije biće. Netko tko će nas voljeti bili dobri ili zli... odgajali ga nježno i ap ili žestokom strogom Metodom 1. Oni će nas uvijek prihvaćati i oni će se oporaviti od svega, oni su jači od sveg lošeg što im možemo učiniti. S druge strane, rane ostaju, a posebice one na našoj savjesti.
Ja se još uvijek držim svojeg pitanja kad donosim odluke u kriznim trenucima: "Činim li ovo iz straha ili iz ljubavi?" Kada sam izvan sebe, to pitanje me vrlo brzo vrati u svjesnost o dobrom i lošem.
No, vratimo se sad na topic. Stvar je u tome da znamo topice otvarati u afektu, možda upravo u trenutku pucanja. Želimo da nas netko/nešto spasi ili da se oslobodimo tereta riječima.... A puno bi korisnije bilo provesti to vrijeme sam sa sobom, promotriti koja su naša očekivanja za ovu životu fazu nerealna i dovode do osjećaja frustracije.
Sve se na kraju svodi na to.. na naša mišljenja o tome da bi netko nešto morao, trebao u toj dobi/fazi... pa se ljutimo ako tako nije.
_________________________________________________
Da. Imati dijete znači prvih godina misliti vrlo malo na sebe! Ali ako ne misliš o tome kako ne misliš na sebe, već samo daješ, zapravo dobijaš nevjerojatno puno! Učiš sebe i svoju okolinu o nesebičnosti. Putem pobjeđivanja otpora davanju, rasteš kao osoba. To je ponekad teško, posebno ako sam nisi imao u okolini primjer nesebičnosti. Ali zato mi imamo čast staviti stvari na svoje mjesto i započeti kako treba u svojoj vlastitoj obitelji.
Kako dijete raste, tako mu se realno možemo sve manje (vremenski) posvećivati i sve više vremena podariti sebi. Sve dok ne dođe vrijeme kad ćemo žaliti za malim nogicama što sa tisuću koračića prelete stanom, jer ćemo tad imati mudro, samostalno dijete koje će nas trebati povremeno i na njihov način. Dijete koje će samostalno spavati po noći, puno vremena provoditi samo i imat ćemo priliku raditi sve bitne i nebitne stvari koje nismo mogle koju godinu ranije. Ali, kao što rekoh, neće biti ni slatkih nogica....
Zato... sada uživati u nogicama, kasnije u mudrosti, uzimati od života sve što nam daje. Kad pucamo, izbjegavati donošenje radikalnih odluka/promjena, već tražiti podršku od drugih i nahraniti se i uvijek ostati svjesne da nam život daje dvije strane medalje i da samo mijenja kategoriju i vrstu teškoća/slatkoća.... a to je taj naš ultra težak/sladak put zvan roditeljstvo.
__________________________________________
:klap:
Hvala ti Anita :heart:
:bye:
Svaka čast!
yes,yes,yes, anita! :heart: :heart: :heart:
Bravo Anita! :heart:
Ti nam dodješ kao moderator, nakon tvojih iscrpnih postova topici se obicno polako ugase, nekako sumiras najvaznije na vlastitom primjeru.
Ah, baš sam se svega načitala i dosta toga naučila.
Bilo dobro ili loše sve je dobro čuti i znati. Svako oma svoj put ka sreći. Svako treba iživati u svom djetetu u svakom trenutku.
"Savršena mama", SAVRŠENSTVO! Zar to postoji?
Slažem se da treba Anitinom izjavom treba provoditi puno vremena sa djecom,jer vrijeme stvarno brzo prolazi i oni će jako brzo odrasti.
Ali kada ste mi već o svem i svačem pričale na moju temu.
Šta vi želite kakva da vam budu djeca jednog dana kada odrastu?
Ja mislim da neke norme ponašanja treba da se stvore od samog djetinjstva. Kao odlazak djeteta u osam na spavanje,kako će te ih otjerat u krevet u ossam kada se ujutro budu dizali u školu a imaju 11god a do tada su mogli bit budni dokle hoće.
Kao i samostalna igra neće ovisit o nekome kada bude starija. Meni je grozno kada ljudi stalno trče za djecom i vise im nad glavom. Stvarajući tim djecu koja su ovisna o tome da ih neko zabavlja a jednog dana u životu isto tako biti ovisna o nečijoj podršci i pomoći a neće je uvjek imati kao sto i sam znamo.
Smatram da su PRVE TRI NAJVAŽNIJE djeca tada nesvjesno uče neke obrasce ponašanja a većina roditelja im svašta dobušta zato što su mali i slatki,što jesu, a kada budu odrasli i imalo loše ponašanje onda će nam oni biti krivi.
ne znam što znači "visiti nad glavom".
i ne mislim kako se obrasci ponašanja razvijaju samo i baš kod tako male djece.
moj jedini obrazac je bio da dijete zna da sam tu, da može uvijek računati na mene, da joj ja budem sigurnost.
da, visila sam nad njom jer ni priroda nije napravila tako da se, npr, trogodišnjakinja brine sama o sebi.
pa makar to značilo i dvosatno uspavljivanje.
danas... i po nekoliko sati zna sama biti u sobi i čitati, ni ne znam da je u kući.
i nema potrebe da "visim".
ali je sretna (a i ja sam sretna), kada ZNA da smo tu, ZA nju i UZ nju.
kao beba je išla spavati iza ponoći; takav joj je bio ritam koji si je, valjda, još u trbuhu stvorila.
pa se ta granica pomicala, pomicala... i sada je na 21h.
kad krene u školu i kad se bude dizala u 6:30, sigurna sam da će joj se i bioritam prilagoditi novom načinu života.
zašto o takvim stvarima brinuti unaprijed?
osim iz vlastite komocije...
samostalna, samouvjerena, samosvijesna, odgovornaCitiraj:
emanuela100 prvotno napisa
reka jedan japanac:
voli druge i tebe će voljeti
poštuj druge i tebe će poštivati
djeca koja nisu dobila dovoljno pažnje dok su bila mala i ovisna o odrasloj osobi kasnije to neće moći kompezirati niti kroz ikakvu ovisnost (šečer, duhan, alkohol...)
vječna praznina koja može ostaviti takav trag da kao odrasla osoba npr. mama ostavi svoju 2mj bebu kod svekrve i svrati u posjet svakih mjesec dana, na vikend
sama je odrasla bez roditelja ,bez pažnje i brdo ljubavi, jer su morali ići raditi vani...
da je djeci dovoljno samo strog raspored, hrana i igračke onda bi djeca u Domovima za nezbrinutu djecu bila najsretnija na svijetu
ali nisu, jer im fali nešto bitnije i od zraka - fali im ljubavi i nježnosti
fali im pusa u ranu da brže prođe, zagrljaj bez povoda, nježna riječ ....
djeca nisu psi da ih se dresira
djeca su kompletne osobe, samo male
poštuj ih i naučiti ćeš ih da poštuju druge
daj im ljubavi, da nauče voljeti druge
postoji nešto što se zove posesivnost i prezaštitničko ponašanje, i loše je za dijete kao i zanemarivanje
Tko te je tjerao imati dijete ako ti je gnjavaža? Roditeljstvo nema radno vrijeme.
E pa draga Martina roditeljstvo ima radno vrijeme koje traje 24 sata.
Rodila sam djete ali isto tako želim da to djete jednog dana stvoriti osjećajnu, dobru, samostalnu,odgovornu osobu. A mislim da se to može postici samo ako djeci postaviš granice, puno ih maziš, učih ih samostalnosti.
Meni je osim ljubavi koju dajem svom djetetu i koju dobijam od njega njegov odgoj posao koji se trudim dobro obavit.
A misli isto tako da ako slušamo svoje srece uvjek to nije doro uvjek za djete.
Znaci, svi se slazemo? :mrgreen:
emanuela, prvo prouči i nauči razliku između permisivnog roditeljstva (to je zapravo ono što kritiziraš, a što rijetki ovdje prakticiraju) te AP i juulovog roditeljstva (to je ono što puno nas ovdje prakticira, i to nije ono o čemu ti pričaš)
Drage moje vi ste se postavile kao da ja ne dajem ljubav svom djetetetu što uopće nije točno. Danas smo naprimjer kada se probudila upalile glazbu i sat vremena se mazile u krevetu što ona obožava. Kasnije je ona više od sat vremena slagala kockice i pisala (škrabala) dok sam ja na neki način imala svoje slobodno vrijeme. Stvar je u tome da daš djetetu ljubav i onda će ono biti sretno i znaće da se može samo igrat a ako bude osjetila potrebu doće se pomažit jer zna da sam ja uvjek tu na raspolaganj i osjeća se sigurnom.
Citiraj:
AP nije roditeljstvo u kojem udovoljavate baš svim djetetovim željama. Možda ste čuli ili brinete kako ćete, odgovarajući na djetetove potrebe, možda razmaziti dijete i naučiti ga da manipulira vama. Zbog toga često ističemo kako je bit AP-a primjereno zadovoljavanje djetetovih potreba, znati kada reći "da", a kada "ne". Ponekad je, u silnoj želji da djetetu udovoljimo, lako popustiti i dati djetetu sve što poželi.
AP dovodi do ravnoteže – roditelj nije popustljiv, ali je istovremeno pažljiv. Dok vi i vaše dijete zajedno odrastate i upoznajete se, uspjet ćete razviti ravnotežu pažljivosti, a ne popustljivosti.
Npr. roditelj ne treba jednako brzo reagirati na plač djeteta starog sedam dana i onog starog sedam mjeseci. Kako vaše dijete raste, postat ćete sve bolji u prepoznavanju razloga plača i bit ćete u stanju postupno odužiti vrijeme reagiranja. Ako ste zaposleni u kuhinji i vaše se sedmomjesečno dijete igra u vašoj blizini i počne plakati u želji da ga podignete, umjesto da odmah potrčite i podignete dijete, jednostavno mu pokažite da ste ga primijetili i "pošaljite" mu neki od pozitivnih, "sve je u redu" znakova. Budući da ste vi i vaše dijete povezani, dijete će znati pročitati govor vašeg tijela i osjetit će kako vi niste uznemireni situacijom u kojoj se ono nalazi. Tako ćete svojem djetetu uputiti poruku: "Nema problema, dijete, možeš i samo riješiti situaciju." i ono će se lakše početi osamostaljivati.
AP nije popuštajuće roditeljstvo. AP roditelji su kao vrtlari – ne mogu kontrolirati kada će i kojom bojom cvijeta biljka procvjetati, ali mogu čistiti korov i njegovati biljku tako da ona procvjeta u punom sjaju. To je oblikovanje. AP roditelji su stručnjaci za oblikovanje ponašanja.
AP majka nije mučenica. Nemojte misliti kako AP roditeljstvo podrazumijeva skakanje na svaki djetetov mig. Zahvaljujući međusobnoj povezanosti roditelja i djeteta, vrijeme roditeljevog odgovora postupno će se produžavati, kako starije dijete bude naučilo odgoditi zadovoljenje nekih potreba. Da, prvih mjeseci ćete ulagati mnogo sebe u izgradnju odnosa s djetetom, ali ćete zauzvrat dobiti mnogo više. AP roditeljstvo je jedna od najboljih investicija u vašem životu, najbolja dugoročna investicija u vaše dijete i vas osobno.
AP ne znači da ćete razmaziti svoje dijete. Novopečeni roditelji pitaju: "Neće li pretjerano nošenje djeteta, reagiranje na svaki plač, dojenje djeteta na njegov zahtjev i spavanje s njim učiniti dijete pretjerano ovisnim i manipulativnim?". Naš je odgovor odlučno NE. U biti, i iskustvo i istraživanja pokazala su upravo suprotno. AP način odgoja podrazumijeva prikladno reagiranje na djetetove potrebe, razmazivanje djeteta nameće neprikladan odgovor na djetetove potrebe. Teorija o razmaženoj djeci pojavila se u prvom dijelu prošlog stoljeća kad su roditelji podredili vlastita instinktivna načela odgoja različitim "stručnjacima"; na žalost, tadašnji su mislioci zagovarali prisilu i odvajanje (tzv. recepti za odgoj djece), kao i industrijski proizvedeno umjetno mlijeko – mliječnu formulu za prehranu beba. Smatrali su kako će zbog čestog nošenja, hranjenja na zahtjev i odgovaranja na djetetov plač, dijete biti suviše vezano i ovisno o roditeljima. Takva teorija nije imala nikakvih znanstvenih osnova, bila je bazirana samo na neutemeljenim strahovima i mišljenjima.
Istraživanje je konačno dokazalo ono što su majke odavno sumnjale: nemoguće je razmaziti dijete povezujući se s njim. AP način odgoja djece ne podrazumijeva pretjerano popuštanje ili neodgovarajuću ovisnost.
Drage moje vaš je problem što dajete ljubav a ne postavljate granice.
A djeci je potrebna ljubav i granice.
Granice su njima potrebne a ako ih postavljmo od ranog djetinstva nama je lakši odgoj a oni postaju bole osobe.
što se tiče solo igranja, ne možeš zaključivati na temelju samo jednog djeteta.
ja, na primjer, imam jedno dijete koje se može bez problema samo igrati i zabavljati i nije mu potrebna moja konstantna pažnja.
a imam i drugo, koje me konstantno traži i želi da budem prisutna svo vrijeme.
što sam ti sad gore napisala?Citiraj:
emanuela100 prvotno napisa
hajde malo bolje pročitaj
AP NIJE PERMISIVNO RODITELJSTVO