POMOĆ NEĆAKU!!!

Citiraj:

---

Lisca prvotno napisa

nisam u mogućnosti donositi tako veliku odluku u ime svojih roditelja i ostatka obitelji. Iako sam spremna na to da do kraja života ne prozbore samnom niti riječ ako prijavim stvar Centru, u glavi mi stoji mogućnost njegovog odlaska.

---

Morate biti svjesni jedne stvari, to dijete pati, skuplja u sebi i jednog dana ta njegova frustracija mora negdje izaci.
Kako ce se manifestirati ako nece imati pomoc? Samo Bog zna, a kada do toga dodje - onda ce tek otici.
Ako zbog svega toga dodju problemi s skolom sto mislis da ce se desiti?

Pocnite razmisljati unaprijed, mislite na njegovu buducnost.
VI ste ti koji mu je trenutno krojite, razmislite o tome kakav "kroj" zelite za njega jer vi ste ti koji cete zivjeti s time do kraja zivota.

Sretno!

Citiraj:

---

Lisca prvotno napisa

meni se ovdje vise cini da nedostaje volje da se dijete udomi u konkretnu obitelj jer "sto ce netko tamo od susjeda i rodbine reci" zasto je dijete kod njih?


Puno je toga ovdje napisano,ali je ovo prevršilo svaku mjeru i granicu ukusa. To je dijete od prvoga dana života živjelo s nama, ja sam ga čuvala dok sam studirala, mjesecima nije vidjelo svoga doma jer je u kući bilo hladno,pa je ostajao s nama i dan i noć, i vikend, i svetkom i petkom.

---

Mozda je previse, ali vjeruj mi, kao teta necaka kojem nisam mogla pomoci osobno jer sam imala samo 12 godina i koji je sada sa svojih 15 godina u psihijatrijskoj bolnici zbog problema u ponasanju govorim iz osobnog iskustva.

Ti nemas problem kao ja, dakle svom necaku mozes pomoci, dakle pomozi mu.
On sam si ne moze pomoci, a ni mama mu.

Nisam mislila opet se javljati jer je situacija jasna i rekla sam što mislim.
Ali,opet,moram.Ne moraš se bojati CZSS zato jer oni zaista ne guraju djecu u domove.Moja rođakinja je soc.radnica i radi u spomenutom centru,pa znam iz prve ruke.Lijepo vas pozovu na razgovor i vide da funkcionirate i dobijete malog. Nema govora o domu, ako postoji stabilna okolina koja je rodbinski bliska. Budi bez brige, samo se pokreni i spasi malog!
Sretno

Uh, bilo je svega ovdje rečeno, shvaćam Lisca da se trenutno osjećaš kao pod svojevrsnim linčom od svih silnih napada, mada ti je namjera bila sasvim druga, pa si od one koja vapi za savjetom i pomoći, postala direktna osuđenica zbog inertnosti... nažalost mnogi se ne mogu sužuviti sa poteškoćama i odgovornostima s kojima se susrećeš, jer nisu bili u sličnim situacijama, pa su brzopleti u osudama i onim ekstremnim zaključcima tipa "ne dolazi više ovdje - nerviraš nas"... nažalost, učestalo ovdje vlada klima kao iz crne anegdote kad čovjek prepričava kako je šetao ulicom, a ono vidi četvorica cipelare jednoga, i onda shvati kako će bolje proć ako se prikloni većini, nego zaštitit slabijeg - pa njih petorica ubiše boga u njemu! smeta mi taj neindividualni stav ljudi inače, povodljiv većini štiteći vlastitu guzicu, a pogotovo u masovnosti pojave na jednom mjestu, al to je ipak za neku drugu priču...

moraš naprosto smireno pročešljat i iz mnoštva izfiltrirat dobronamjernost raznih reakcija i izvući korist iz onih koje to jesu - a eto nažalost nisu to sve ovdje, ima ih i neprilično sirovih i grubih i baš zato će ti filter pomoći da ne odustaneš od podrške ovog mjesta, već pronađeš one bitne savjete susretljivog tona onih koje žele pomoći, a ne samo direktnih izraza osude! S druge strane inertnost ti mnogi zamjeraju na prvom mjestu, dakle u tom pogledu moraš svakako hitno odreagirati, nadam se da i sama osjećaš taj pritisak i trebala bi tu reakciju iz zabrinutosti prema djetetu shvatiti vrlo ozbiljno.

Situacija je postala ozbiljna i nije dovoljno više slušati savjete nego i poduzimati konkretna djela, naglasak na KONKRETNA! Odlazak dr.Jovančeviću to definitivno nije! Ali opet shvaćam da su ljudi, zatečeni u novoj situaciji, skloniji pokušati prvo sa uhodanim znanim postupcima i dostupnim metodama... liječniku su išli "milion" puta i prvo se hvataju te slamke spasa kao najjednostavnijeg i najpristupačnijeg modusa pomoći. Ali očekivanja su prevelika, on je pedijatar i slovi doduše kao vrlo dobar, ali psihologija i nasilje u obitelji nisu njegova domena. Ako se dogodi kakva nasilna ozljeda, dužan je službeno reagirati i prijaviti slučaj adekvatnim službama, ali rastrojenost jedne majke nije dužan prijavljivati nikome. Stoga je reagirao apsolutno u skladu svojih ovlasti i lječničke etike, dao vam je otvoreni sud, ali to je ujedno i sve! Ne znam šta si uopće očekivala i nadala se od njega, ali on je dao i više nego je trebao, kao autoritet ti je dao svoje mišljenje i svojevrsni "blagoslov" viđenja situacije, pa da u tom pravcu idete dalje. Ali opet i to je samo njegovo paušalno mišljenje, bez ikakvog dubljeg istraživanja slučaja i uplitanja u njega van svoje pedijatrijske domene.

Mišljenja sam da se stvorila već dovoljna masa materijala konkretnih savjeta ovdje da se zaključak i potpunom laiku ove situacije može nametnuti sam po sebi... dakle bitna je ekspeditivnost na slučaju što je najveća zamjerka većine, treba se obratit pravim ustanovama od kojih je lokalni CZSS jedna od značajnijih i očito se iz nekih navedenih potvrda iz sličnih iskustva, ne treba bojati odvođenja djeteta u dom, kao moguće represalije, što i meni nije logična i prihvatljiva reakcija Centra pored ovako primjerenih udomitelja kao što ste vi!

Taj imaginarni strah kao kočnice me doduše i iznenadio, jer nedavno sam u jednoj zadarskoj bolnici, dok sam boravio uz dijete poslije operacije, susreo ženu od svojih 30-tak god koja ima troje djece (trudna s četvrtim), došla je s najmlađom curicom radi udarca u glavu i pretpostavljenog potresa mozga i bila zadržana radi promatranja. Dijete je inače vrlo živo i nemirno i jako teško zadržavalo smirenost u tako skučenom prostoru bolničke sobe, majka je trudnica pred porod - otvorena 2cm i svjesna činjenice da je i sama u vrlo opasnoj situaciji i jasno daje do znanja da želi ići kući s obzirom da je djevojčici bolje i da nema neke izražene simptome. U toj sveopćoj gunguli pita med.sestre da li može kući s djetetom i one normalno štiteći profesiju i bolnicu kažu, "možete gospođo, ali trebate potpisati da izlazite na svoju odgovornost". To ju je toliko zaplašilo da je ostala još jednu noć i cijeli dan uz djevojčicu - podsjećam 2cm otvorena trudnica. Kad je konačno oko sljedećeg popodneva tu činjenicu podijelila s nama, par roditelja u istoj sobi - da ona ne može više izdržati, a da su joj "priprijetili" da mora potpisati, a da su joj neke žene na selu prije par godina rekle da kad jednom potpišeš "te papire" da te imaju u registru i da te "nikad više neće htjeti primiti u bolnicu", mi smo redom ostali zatečeni njenom naivnošću i tim imaginarnim strahom i zdravom razumu neprimjerenim babskim pričama!

Dakle smatram da ne treba nikako prizivati takvu imaginaciju straha, u ovom slučaju prijetnju od slanja u Dom i biti time ograničen ne poduzimajući iz tog razloga daljnje korake! Slažem se i sa jednim mišljenjem da je po srijedi vjerojatno i veliki malograđanski strah od reakcije okoline - što će susjedi reći - poglavito u glavama Liscinih roditelja, što po meni spada u prošlo stoljeće i neke druge okvire rasuđivanja, odavno već zastajele, ali nažalost ne još i iskorijenjene iz društva. To definitivno ne bi smjela biti kočnica i trebala bi Lisca tu stvar zrelo moći predočiti roditeljima i argumentirati, tim više što je krivnja od nepoduzimanja ičega puno veća i prema djetetu daleko opasnija opcija!

I na kraju nije mi žao potrošiti ovo vrijeme na podrobnu analizu i jedan obuhvatni pregled vlastitog viđenja situacije, ako će to u konačnici potaknuti na HITNIJE pružanje pomoći malom nećaku i nalaženje argumenata predočavanja ozbiljnosti situacije vlastitim roditeljima! Ali ako ove riječi ne nađu odijeka u tvojoj svijesti Lisca, bit će to uludo potraćeno vrijeme i jedan period više u djetetovoj boli i strahu, i mogu se još jedino nadati da će u nekoj doglednoj budućnosti makar neki savjesni susjed prijaviti slučaj Socijalnoj službi. Nadam se da iz svega shvaćaš više ozbiljnost svoje uloge!

pozdrav

Citiraj:

---

Lisca prvotno napisa

Tata!, upravo se toga svi bojimo. Ženi oduzmu dijete jer nema dobar ormar, pobogu, a šta bi tek bilo sa ovim slučajem.

---

Iskreno se nadam da je ovo samo stilska figura ekstremnog karikiranja, a ne doista tako visoki prag usađene zastrašenosti od moguće represalije Centra.

Citiraj:

---

Lisca prvotno napisa

Netko je napisao da nemamo muda... Opet ću ponoviti, nisam u mogućnosti donositi tako veliku odluku u ime svojih roditelja i ostatka obitelji.

---

Možda da bi olakšala sebi i skupila podršku roditelja i obitelji, pokušaj im isprintati ova silna vijećanja i reakcije oko ove teme, neka pročitaju u miru, možda im otvori oči... nismo profesionalci koji daju najbolja rješenja, ali smo normalni mladi ljudi sa visokosenzibiliziranim stavom zaštite prema djeci, većinom nas nije sudbina nimalo mazila i osjetili smo težinu loših procjena i poteza u životu na vlastitoj koži ili iz iskustva drugih oko nas...

a bojim se da naši roditelji ne razmišljaju tako moderno i osvješteno kao današnje roditeljske generacije i da se ne snalaze najbolje u ovim novonastalim društvenim situacijama, rastava, neskladnih brakova i veza, povampirenja karaktera partnera, rastajanja i sastajanja i sl... ipak se u njihovo vrijeme brak držao više manje u okvirima patrijarhalne stege, a disciplina nad djetetom još uvijek utjerivala šibom... nekako sam mišljenja da im se zato lampica alarmantnosti bitno kasnije pali, nažalost nesvjesni posljedica egzaltiralih u tom međuvremenskom "delay-u"!

Oprosti za grube riječi.
U tako teškoj si poziciji da ti najmanje od svega treba da ti neko prisjeda na muku.
To što se sa tim djetetom dešava očito sve nas izbija iz cipela a ni ne znamo ga, zato je tvoja briga prema njemu u odnosu na našu nemjerljiva...

Nemoj samo da se desi da dijete odraste pa da ti u oči kaže, tebi i svima vama - bili ste tu, vidjeli ste sve, znali ste sve, a niste poduzeli ništa.

Ja se ne bih ispricavala, mislim da su reakcije sasvim primjerene. Lisca je pitala za savjet, vrlo dobronamjernih savjeta je i dobila i ...ništa. Osobno me uznemirava ta situacija, sad kad sam s njom upoznata i uzasava me stav koji s jedne strane kaze "stalo mi je do djeteta", a s druge "ja ne mogu preuzeti odgovornopst za cijelu obitelj". Odgovornost je SVAKE osobe koja zna za zanemarivanje, zlostavljanje i sl. da reagira.

Priče o oduzimanju od strane CZSS su apsolutno neopravdane i puste bajke. Slučajno znam kako to funkcionira i CZSS oduzima djecu samo u vrlo ekstremnim slučajevima, a i tad vrlo rado udomljavaju dijete kod članova obitelji i rođaka koji su normalni i voljni preuzeti dijete. Obzirom na situaciju o kojoj Lisca piše, vjerojatnije bi CZSS stavio mjeru nadzora nad roditeljskom skrbi (tj. da 1X tj. netko iz Centra dolazi u obitelj pratiti situaciju i savjetovati).

Lisca, ti sve to lako možeš saznati ako se raspitaš na svom CZSS, ne moraš odmah ni prijaviti. Strahovi o kojima pišeš nemaju veze s realnošću našeg sustava. Istovremeno, to ti je dobra isprika pred samom sobom što ništa ne podizimaš. Obzirom da si odrasla osoba, to je tvoja odluka, a ne odluka tvojih roditelja! Iskreno, dijelim frustraciju mnogih koji su se ovdje javili i dojam da ovom prepiskom samo pereš savjest dok tvoj nećak ne dobija pomoć ni od koga.

ima li novosti? Iskreno se nadam da je sve u redu. JAVI!!!!!

Ovo je prestrasno za citati..

Lisca,

jeste li uspjeli nešto napraviti? kako je malac? priča me je užasno potresla, da jedno tako malo biće toliko pati, vidim da mu želiš iskreno pomoći, nadam se da si se "pokrenula" da ne bude prekasno.

Mače malo....

Da, i mene zanima što je sa djetetom, jeli se situacija išta promijenila ili je po starom?

Ima li iko ikakvih novosti vezano za cijeli ovaj slučaj???

Čitala sam sve od početka do kraja, sve se nadajući da ću na kraju pročitati da se nešto desilo - pokrenulo. Zaista se nešto mora napraviti - prijaviti taj slučaj ipuno puno razgovarati sa tvojom sestrom - bilo bi najbolje da ode od tog tipa - sve je moguće samo da se što prije nešto promijeni. Trebala bi to prijaviti a ne slušati roditelje - oni ponekad šute o takvim stvarima jer ih je sram, misle više na sebe nego na unuka.Cijelu tu situaciju gledaju vjerojatno s aspekta - što će ljudi reći, tak si mislim jer sam imala takvih iskustava, mislim.... koma je cijela priča, pretužno. Javi se da znamo šta je i molim te poduzmi nešto.

Posto sam nova claniva, sada sam citala za ovog decaka. Sta je bilo ?
Gde je decak? Strasno!!!!!

da je nešto poduzeto - sigurno bi bilo napisano.

ovako... :cry: :cry:

Možda obitelj ima neke svoje probleme zbog kojih vjeruju da nisu kandidati za udomljenje, usvojenje, a Lisca o tom nije pisala.....Ako među njima nema nasilnika i sl., ne vidim zašto bi trebalo dijete u dom (doduše, govorim iz logike-nadam se da je tako)....
a i sestra očito kondome drži po komodama za ukras (zločesto, znam) :evil: pa bi odmah trebali i bebu (nju nitko ne spominje) uzeti-kako drugačije, nažalost, ukoliko se mama ne opameti i ne sredi, čemu čekati posljedice, da bi se raegiralo.
Lisca, uvijek se plašimo zla koje je daleko, a ono ispred nosa nekad ne vidimo-pišeš o zlostavljanjima i pedofiliji- to se i u kućama događa, za ovo prvo znaš, a za drugo-šanse od problematičnog očuha i doma su statistički gledano li-la....Ako je sve po starom-onda je još gore-dvoje djece, mala zahtjevna beba, s druge strane-možda tip sam odseli, ako mu je samo do sexa i zabave....

....ah, da je to barem izoliran slučaj :(