Za kaznu: stani u kut!

Hana Sara :heart: čestitam ti na strpljenju s četvero djece i na hrabrosti i širini srca i duše na petom. Ali uskoro ćeš vidjeti da kaznama na bazi udaraca nećeš puno riješiti, kako ti djeca rastu te metode jednostavno više nemaju učinka. Razumijem da ti je teško i da lako izgubiš kontrolu, ali imaj na umu da će udarci uskoro izazvati kontraefekt, prkos, inatljivost i ostat ćeš bez oruđa za odgoj. Ali ne samo udarci, da se mi ne bismo zavaravali...isto je i sa svim drugim oblicima kazne...time-out...kako okrutno :evil: zvuči izolirati svoje dijete umjesto da mu se bude podrška i ljubav. Udarac na dušu boli i više. Drage mamice kad bi vama vaši ljubljeni muževi umjesto razgovora ponudili time-out ili vas stjerali u kut...Kazna je kazna...znak da je nešto pošlo ukrivo.

Ljiljana :heart:

moja baba je odgojila 4-ero djece bez batina,
i velik je protivnik ikakvog kažnjavanja
i odgajala je 8-ero unučadi

(ali upila riječima, 200x može ponoviti jednu te istu stvar,
valjda zato znam sve njene poslovice :mrgreen: , ne samo ja, sva njena unučad -8)

razlog:
-baba je rođena kao 9-eto dijete, mama joj je imala 50g, nisu je tukli, život je i sam bio težak, i lako se gubio (5-ero djece je umrlo od upala pluća, gripa.., 1 se utopilo, preživjeli su baba, i još 2)

di se ima volje ima se i načina

Citiraj:

---

ljiljan@ prvotno napisa

Kažem ti to u dobroj namjeri, iako se slažem da batina nije odgojna metoda. Može biti odgojna metoda samo kada je nešto debelo krenulo ukrivo. i.

---

nikad nije dobra metoda, to je namjerno nanošenje fizičke boli, neprihvatljivo
ako kažemo da je ok da roditelj istuče "zločesto" dijete , onda je skroz uredu da i muž tu i tamo izlupa ženu jer je pogriješila
sve je to fizičko zlostavljanje, a po našem zakonu je i kažnjivo

kad nešto debelo pođe krivu jedini spas je u psihoterapiji
dakle: razgovoru

bila sam žrtva školskog nasilnika, taj maleni je redovito prebijan od svog tate
drukčiji nije mogao ispasti nego da poput svog oca prebija slabije od sebe

gadno je dobiti batine, boli
no nema ništa gore i ništa jače ne boli nego kad ti te batine nanese netko koga voliš više od ičeg, kad te ozljedi mama

ako je moja baba mogla odgojiti 4-ero bez batina, moći ću ja i planiranih dvoje

Citiraj:

---

cvijeta73 prvotno napisa

neki dan hodam ja po cesti, a ispred mene tata i 3-4- godišnje dijete koje drži za ruku. u jednom trenutku, preko puta ceste dijete ugleda mamu, otrgne se tati iz ruke i potrči prema mami preko ceste - sve se događalo u sekundu - dvije. tata je ostao ukopan, a mama počela po guzi mlatiti dijete, plakati i vrištati. e sad, to mogu razumijeti; sigurno nije neko najsretnije rješenje (pogotovo jer djetetu nije bilo ništa jasno), ali pomrači ti se sve kad viddiš auto kako koči ispred tvog djeteta. ali, bilo kakva fizička kazna koja se smišljeno koristi kao kazna - to nikako ne odobravam. ono, skuliran si, dijete napravi nešto loše i ti onda lupiš dijete za kaznu. odakle nama pravo fizički kažnjavati dijete samo zato jer je slabije?

---

ne samo da nije najsretnije riješenje, nego je posve pogrešno i daje jako loš uzor dijtetu: uredu je nekog izmlatiti samo zato što poživčaniš?
a moš misliti kako je bilo djetetu? mama, moja ljuzbljena mama , sav sretan i šta dobije za to?! batine i javno poniženje!
užas

u takvoj situaciji je nemoguće reagirati smireno
ne treba kontrolirati emocije i usmjeriti ih u nasilje
mam se preplašila, smrtno, i to je trebala pokazati: strah od nesreče
zagrliti dijete čvrsto i dati mu do znanja da je napravi o nešto jako, jako opasno i da je mamu na smrt prestrašio
i miljon puta ponoviti; nemoj više, mamu je strah
i korisitit iskrenu reakciju: strah me je, ako ti se šta desi ... boli, suze..
to će zampatiti
iskrenost, istinu

a ne preusmjeravanje straha u nasilje: koji si ti idiot da tako pretrčavaš cestu i onda izmlatiti dijete?! ventil kroz batine

ne postoji situacija koja opravdava batine

jeste primjetili da granica fizičkog kažnjavanja prestaje onog trena kad je dijete dovoljno veliko da uzvrati udarac?

Citiraj:

---

nego, što mislite o kaznama tipa...nema gledanja tv, PS, komp x dana ili nema izlaska u park x dana i sl?

---

ne podržavam nikakve kazne
smatram ih neproduktivnima

ne zanima me poslušnost, nego odgovornost[/quote]

Citiraj:

---

cvijeta73 prvotno napisa

pa ne možeš očekivati niti od djeteta da svaki put kad kažeš odi pospremi igračke, on to bez pogovora i bez "neću" i napravi. ili možda griješim?

---

prvo: mislim da nije isto imati pravila na zidu i uvijek bespogovorno se držati tih pravila. tako da ne vidim loše imati pravila (napisana il nenapisana)

Citiraj:

---

možda mi dijete ne bi trebalo govoriti "neću"?

---

pa ne bi trebalo. po mom. prvo: što ti to toliko moliš dijete, pa da ona veli neću ?! e bas zbog toga... ide i drugo: jer ni ja joj ne govorim neću kad me nešto zamoli (a što me ona to toliko i moli ?! sve stvari koje joj rado ispunim). i to joj dam do znanja. znači po meni se ne radi o šturim pravilima i točno navedenim obavezama svakog člana (koji vise na zidu) nego o tome da smo obitelj. a u obitelji se međusobno uvažavamo i pomažemo. tako da ja svojoj znam tupiti :mrgreen: da sve što me ovaj dan zamolila, da sam joj učinila. kad me zamolila da joj pustim crtić, da sam joj pustila, kad me zamolila da joj napravim sokić i donesem joj, i to sam učinila... pa bi bilo lijepo i s njene strane, da ako je zamolim da se ode popiškiti prije nego što krenemo iz kuće, da to učini. naravno da ja neću biti tako blesava pa zahtjevati od djeteta da nakon što je bilo u wc-u prije pola sata da ide ponovo, al mogu otprilike znati da nakon 2-3 sata bi mogla otići ponovo posebice što imamo u planu izaći iz kuće i da onda za još sljedećih 2 sata neće biti u mogućnosti otići negdje na wc. i da to učini bez da pravimo baš SVAKI PUT dramu oko toga hoće li ili neće i zašto bi trebala me poslušati....

griješim li u svom pristupu, ne znam... al sad furam tu: do, ut des.... ne kao ucjenu (ako to ne učiniš za mene, neću ni ja ovo više za tebe), nego kao princip po kojem naša mala obitelj živi. međusobno se pomažemo, poštujemo i sl. (i naravno kod konkretnih stvari koje mogu zahtjevati od nje, s obzirom i na njene godine). i evo, sad ona meni već zna reći: mama, može dogovor: smijem li gledati još malo crtić, pa ću onda (spremit sobu, otići bez čitanja u krevet i sl)... i ja joj velim: može.

Citiraj:

---

što se vaša djeca isto ponašaju kod kuće i u vrtiću? ipak mislim da je vrtić sasvim nešto drugo od kuće - tamo je dvadesetero djece i jedna teta i kad bi svi zahtjevali objašnjenja i razgovore o tome da bi bilo dobro da pospreme igračke, da krenu jesti, da krenu spavati i sl. ne bi ništa cijeli dan radili nego samo raspravljali...

---

ne ponaša se. al ne vidim nikakav razlog zašto neke dobre stvari koje je naučila u vrtiću ne bi preuzela i kod kuće ?! recimo da imaš dijete koje kod kuće jede u hodu.... i sad je u vrtiću naučilo da se sjedi kad se jede. i da to svi čine, pa mora i ono. na neki način, teta je tu odradila taj dio posla za tebe, i zašto to nešto ne preuzeti... pa nije to loše... dijete od 2 godine sam još mogla naganjavati s žlicom po dnevnoj sobi (govorim hipotetički), al što je starija učim je određenom načinu ponašanja (kako se lijepo sjedi za stolom, gdje stoje ruke, ne podboči se i sl) i ne vidim ništa loše u tome (naravno ako se sve radi bez prisile)... u čemu je fazon odgajati male divljake ?! da se možeš okolo hvaliti kako imaš super individualca koji nikog ne šljivi pet posto ?! moja zna da se s punim ustima ne govori, da se ne čaprka rukom po nosu i da ako se i podrigne, da se veli "pardon". nekome se to može činiti užasno naporno i bezvezeno, al od tih sitnica se polazi i neće djetetu otpasti kruna s glave niti ću stvoriti robota, niti ću mu "ubiti" identitet ako je naučim da se prilikom jela ne ustaje sa stola.

Citiraj:

---

nema gledanja tv, PS, komp x dana ili nema izlaska u park x dana i sl?

---

neke kazne koristim, za neke je još mala (izlasci :mrgreen: ), al ne vidim razloga ne koristiti ih jednog dana. radi se o "dogovoru"... pa tko prekrši dogovor, mora snositi konzekvence. ne gledati tv smatram još najbenignijom kaznom.

p.s. moja ima četiri godine i za sada mi je (u nekim stvarima) bitna poslušnost i sigurnost da mama zna najbolje. s godinama će doći i odgovornost o kojoj mgrubi priča.

Citiraj:

---

ne samo da nije najsretnije riješenje, nego je posve pogrešno i daje jako loš uzor dijtetu: uredu je nekog izmlatiti samo zato što poživčaniš?
a moš misliti kako je bilo djetetu? mama, moja ljuzbljena mama , sav sretan i šta dobije za to?! batine i javno poniženje!
užas

---

pretjeruješ.

Citiraj:

---

ne postoji situacija koja opravdava batine

---

ne postoji, al ja se tebi divim kad bi u istoj situaciji znala učiniti pravu stvar (koju navodiš). i po tvojim postovima očigledno u svakoj takvoj situaciji znaš pravilno reagirati.

mc, ne znam da li sam dobro skuzila da ti ne zelis da ti ona kaze necu ili joj to ne dopustas? meni je izuzetno vazno da mi ona smije reci necu i ne - i ja to postujem, ne tezim bespogovornoj poslusnosti samo na osnovu toga da je ona mladja a ja starija.

MC
znam ja dignuti ruku, ipak sam "odgajana" batinama
ali ja svoju ruku usmjerim na zid ili namještaj

i ne pretjerujem, to dijete ničim nije zaslužilo batine, samo me podsjetilo na prijatelja koji je nakon šta je pao sa bicikle i gadno razderao lakat i nogu trčao drugom prijatelju kući da mu njegova mater zavije rane, jer ako tako krvav dođe kući dobiti će batina

meni je lako jer moj pristup podržava i primjenjuje MM, koji je moja suprotnost: smiren i strpljiv, i može beskonačno odobravati
ja pucam, on ne

Citiraj:

---

flower prvotno napisa

meni je izuzetno vazno da mi ona smije reci necu i ne - i ja to postujem, .

---

također
ako ja, roditelj, poštujem sad njen NE, ona će to tražiti i od drugih ljudi da poštuju njen NE
mislim da će to biti itekako važno s obzirom da s pubertetom počima odvajanje i moj utjecaj pada na minimum
btw. nw tražim , niti koristim goli autoritet , jer je tako neću dovesti u situaciju da bude žrtva zloupotrebe autoriteta od npr.: učitelja, policajca ....

goli autoritet je kad se traži poslušnost bez razumjevanja ,nema opcije za drugi izbor, samo na osnovu društvene pozicije: roditelj, policajac ...
želim da gleda ljude tko su i šta su , bez obzira na "uniformu"
kad tražim da me posluša, imam adut: iskustvo, pamet
(ako radnja ne ugrožava njeno zdravlje ili život ), i ona odluči da ide po svom, ja ju pustim neka pogriješi: donjela je odluku nakon primljene informacije, i odlučila po svom, no onda slijedi sučeljavanje sa posljedicom
važna poduka: mama je imala pravo, mama zna

npr. nekidan sam bila jako umorna, i ona zapela da se kupa, ja joj objašnjavam da nemamo tople vode, da je voda ledena i biti će joj zima, no Nera je jednako uporna i svojeglava kao i ja, i MM
odlučila se kupati i gotovo
ok, ja dajem zadnje upozorenje: voda je ledena, biti će ti zima, sutra ćeš se kupati kad mama ugrije vodu
ne popušta
ulila sam joj hladnu vodu u kadicu, ušla je , stajala je do pola lista u hladnoj vodi jedno 30-60sek, i tražila me da ju uzmem, jer je zima (zna reči: mama zima)
sad kad ju uhvati da joj se kupa , a meni to nije bilo u planu, samo joj trebam reči: nema tople vode, hladna je
i ona kaže: sutla - pupati (sutra ćemo se kupati)
i ode drugim poslom

naučila sam ju da mi vjeruje
njeno povjerenje gradim na takvim sitnicama, tako kad dođu krupne stvari , mislim, da neću trebati beskonačno pregovarati

Citiraj:

---

naučila sam ju da mi vjeruje

---

okej, to je tvoj pristup, al to nema veze s vjerovanjem u tebe i tvoje riječi, ona vjeruje u svoje iskustvo. :mrgreen: (što opet znači biti jako problematično, jer djeca ponekad zaborave neka svoja iskustva) moja meni vjeruje i bez da mora "pasti na njušku". i ne volim se uspoređivati s policajcem i učiteljom, ja sam joj roditelj i ona bi mi trebala vjerovati ne zato jer sam starija, nego jer je nitko neće voljeti više nego ja i nitko joj nikad neće htjeti toliko dobra kao što to želim ja. tako da mi je usporedba s učiteljem i sl. bezvezna.

mogu shvatiti da ne želite od djeteta stvoriti slugu pokornog (nitko od nas ovdje to ne želi) i da želite stvoriti slobodno i razumno biće (možda ne razumnog građanina, jer ta izjava izaziva ovdje podsmjeh), al mi nije jasna ta tolika a priori odbojnost prema poslušnosti. kao da si tek cool roditelj kad ti dijete s dvije godine veli neću.

mi nismo na istom nivou, nikad nećemo biti, mi nismo frendice, ja sam njena mama, ona moje dijete - i to će tako biti sad i kad bude ona u pubertetu i kad bude i ona mama. to ne znači da se u svim tim situacijama može (il trebaju) primjeniti ista rješenja, nego samo da će naš odnos uvijek biti (poseban) odnos roditelja-djeteta (tj. djeteta-roditelja). to vidim sada kad sam i sama mama. to ne znači da ona meni ne smije reći neću, nego samo da ne težim tome, kao što ne težim tome da joj ja velim: neću (što ne znači da neću i jednom reći).

Citiraj:

---

i ne pretjerujem, to dijete ničim nije zaslužilo batine

---

ja nisam ni rekla da pretjeruješ u tom pogledu. nego pretjeruješ u cijelom dramuletu oko toga.

Citiraj:

---

znam ja dignuti ruku, ipak sam "odgajana" batinama
ali ja svoju ruku usmjerim na zid ili namještaj

---

ja nisam odgajana batinama, al opet ne mogu se kladiti da ću cijeli život donositi prave odluke. no bezveze mi je na osnovu jednog tvog udaranja o namještaj zaključit da će dijete imati traumčice zbog toga, kao što mi je bezveze zaključivati da samo što ga ne tučeš da neće imati traumčice zbog nekog drugog tvog ponašanja...

Citiraj:

---

meni je izuzetno vazno da mi ona smije reci necu i ne - i ja to postujem
.... ne tezim bespogovornoj poslusnosti samo na osnovu toga da je ona mladja a ja starija.

---

meni su to tako općenite izjave koje ja u potpunosti ne mogu ni potpisati niti negirati... jer sve zavisi od situacije, a prije svega zavisi od dobi djeteta, tako da se ja klonim davati takve izjave, jer postoje itekako situacije i postoji itekako određena dob djeteta gdje me (barem moje) dijete bespogovorno mora poslušati, bez puno objašnjavanja i razglabanja. jer nekad nema mjesta i vremena raspravama, niti vremena pokusima tipa hladne vode u kadi.

Citiraj:

---

al ja se tebi divim kad bi u istoj situaciji znala učiniti pravu stvar (koju navodiš). i po tvojim postovima očigledno u svakoj takvoj situaciji znaš pravilno reagirati.

---

ja ne bih napravila kako sam rekla da bi bila bolja reakcija te majke tj. pravilnija
iz jednostavnog razloga: u iznimno stresnim i opasnim situacijama ja imam emocionalnu blokadu, moj razum preuzima kontrolu na svim i sve se vrti oko rješavanja situacije do sigurne točke
ili reagiram nekoliko sati ili dana kasnije kad postanem svjesna o kojem je riziku bilo riječ

bilo bi mi puno jednostavnije da mogu odmah emotivno reagirati, jer takva jedna iskrena jaka emocija je upečatljivija nego objašnjenje riječima

ja bih morala. objašnjavati, objašnjavati, svakom prilikom iz početka .. sve dok ne bih bila bar malo sigurna da je shvatila i onda još 5 puta za svaki slučaj
nakon par sati bi imala zakašnjelu emotivnu reakciju i onda bih najvjerojatnije MM-u očitala živčanu bukvicu o pravilnom držajnu djeteta za ruku u opasnim situacijama : ne za dlan, nego podlakticu tj. odmah ispod zapešča

Citiraj:

---

ja nisam odgajana batinama, al opet ne mogu se kladiti da ću cijeli život donositi prave odluke. no bezveze mi je na osnovu jednog tvog udaranja o namještaj zaključit da će dijete imati traumčice zbog toga, kao što mi je bezveze zaključivati da samo što ga ne tučeš da neće imati traumčice zbog nekog drugog tvog ponašanja...

---

ja se nikad neću kladiti na to, ja sam razumna

neće imati traume zbog mog lupanja namještaja, nego može uzeti to za obrazac kako rješiti bijes; da i ona počne lupati namještaj
a to nije baš prihvatljvio ponašanje ... društveno gledajući

za ono šta ne znam ne mogu odgovarati
ja znam da batine i emocionalno zlostavljanje ima za posljedicu trajne traume
te traume bi bile isključivo moja odgovornost, i zato dajem sve od sebe da ih ne napravim

Citiraj:

---

okej, to je tvoj pristup, al to nema veze s vjerovanjem u tebe i tvoje riječi, ona vjeruje u svoje iskustvo. (što opet znači biti jako problematično, jer djeca ponekad zaborave neka svoja iskustva) moja meni vjeruje i bez da mora "pasti na njušku". i ne volim se uspoređivati s policajcem i učiteljom, ja sam joj roditelj i ona bi mi trebala vjerovati ne zato jer sam starija, nego jer je nitko neće voljeti više nego ja i nitko joj nikad neće htjeti toliko dobra kao što to želim ja. tako da mi je usporedba s učiteljem i sl. bezvezna.

---

ima veze, sve je povezano sa svim
ona će još dugo provjeravati svaku moju tvrdnju, ja ne očekujem od nje da me sluša svaki put bez provjere
no to iskustvo, svaki put kad posljedica potvrdi moje riječi , će joj biti zabetonirano u podsvjest da mi vjeruje

dakle: ona bi tebi trebala vjerovati samo zato što si ti njena mama koja ju voli ?
a ne zbog tvog iskustva i znanja?

Citiraj:

---

itekako određena dob djeteta gdje me (barem moje) dijete bespogovorno mora poslušati, bez puno objašnjavanja i razglabanja. jer nekad nema mjesta i vremena raspravama, niti vremena pokusima tipa hladne vode u kadi.

---

u svim situacijama opasnim po život ili pod prijetnjom teške ozljede
npr. autosjedalica, držanje za ruku kad se šeta uz cestu ...
nema pregovora,to su ozbiljne situacije
ako hoće dobiti će sva moguća objašnjenja, ali bez mogućnosti drugog izbora (u biti ima drugi izbor uvijek: ostati će kući)

nekida nije htjela sjesti u AS, ona hoće na suvozačko sjedalo, pa sam joj rekla: auto neće voziti dok ne sjedneš
dakako, dobila sam odmah protest, moljakanje .. ja sam ko papagaj: auto neće upaliti dok ne sjedneš u svoju sjedalicu
i točka
nakon 5 min je sjela
kad nemam 5 min onda bih je prisilno sjela, koristila bih najgoru opciju: fizičku snagu
to je uvijek zadnja opcija, ako ne upali ništa šta ja znam
zato volim kad mi netko da ideju za još jednu opciju bez fizičke prisile

izuzmimo situacije opasne po sigurnost djeteta - tu nemamo problema jer dobro zna da mora biti vezan u autu, da mora prati ruke, da ne smije trčati po cesti itd - to više niti ne moram ponavljati, to mu je najnormalnija stvar (već je i velik, skoro 7 godina, a nešto ima i genetike u cijeloj priči jer je po prirodi dosta oprezan tako da od malena nismo imali čak niti raspravljanja oko toga-on ne dozvoli da krenemo dok nismo svi vezani u autu).
ali situacije kao: neću se sada ići kupati, neću ići kući iz parka, neću sada pospremiti igračke, neću ići spavati, neću sada prestati igrati komp...već možete i same nastaviti niz. u tim situacijama uopće ne znam kakva bi to objašnjavanja trebala krenuti; tu jedino pali moja domišljatost u smišljanju zabavnih igara koje rezultiraju obavljanjem određene radnje (npr. igra koja u većini slučajeva pali je "tko će prije" - tko će prije obući piđamu, ti ili ja - pa udri u trk). e sad, kad nemam inspiracije za igru - onda opalim "nema parka tri dana". e sad nastupa drugi problem - to bi, kao što kaže ronin, možda i bilo učinkovito kad bi ja bila dosljednja u provođenju kazne (/posljedice - to mi zvuči kao kut/time-out). ali samo njegovo oprosti mamice, idem se kupati - i ja zaboravim svu dreku koja je tom trenutku prethodila. jer - sutra je baš lijepi dan, a mi ćemo sad trošit vrijeme na durenje - no way.
eto tako vam ide moj odgoj...nastavak slijedi, sad idem uvjeriti dijete da bi trebalo spavati i istovremeno dati cicu M koja je budna kao da je podne.

Citiraj:

---

u tim situacijama uopće ne znam kakva bi to objašnjavanja trebala krenuti; tu jedino pali moja domišljatost u smišljanju zabavnih igara koje rezultiraju obavljanjem određene radnje

---

baš me zanima mišljenje mojih sugovornica... mislite da bi se od djeteta od sedam godina moglo zahtjevati da posluša mamu kad veli a sad idemo kući, il mama mora smišljati domišljate igrice da ga "zabavlja" i "oraspoloži" da je posluša...

Citiraj:

---

dakle: ona bi tebi trebala vjerovati samo zato što si ti njena mama koja ju voli ?
a ne zbog tvog iskustva i znanja?

---

baš me zanima što sad želiš čuti ? nije zbog iskustva i znanja, nego zato jer sam joj majka, il nije zato jer sam joj majka, nego zbog iskustva i znanja :? ... obrnimo pitanje: zašto mi moje četvorogodišnje dijete ne bi trebalo vjerovati ?

Citiraj:

---

kad nemam 5 min onda bih je prisilno sjela, koristila bih najgoru opciju: fizičku snagu
to je uvijek zadnja opcija, ako ne upali ništa šta ja znam

---

jako zanimljivo, ja sam bila uvjerena da si ti u stanju i ne otići nigdje. ne zamjeri, imala sam prilike pročitati na netu da je jedna majka jednom to učinila, jer mladje dijete nije htjelo sjesti u AS nije otisla nigdje (a nije htjela primjeniti fizičku silu da je smjesti u AS, a sve "molbe" nisu upalile, jer mali neron od 2 godine nije htio i gotovo). ništa to ne bi bilo možda ni tako strasno da ujedno time starije dijete nije otislo na balet (koje je bez problema sjelo u svoju AS i čekalo polazak).

Citiraj:

---

zato volim kad mi netko da ideju za još jednu opciju bez fizičke prisile

---

potpisujem te, kao i cijeli tvoj posljednji post. /ima nade za nas mlade :mrgreen: /

Citiraj:

---

ljiljan@ prvotno napisa

Hana Sara :heart: čestitam ti na strpljenju s četvero djece i na hrabrosti i širini srca i duše na petom. Ali uskoro ćeš vidjeti da kaznama na bazi udaraca nećeš puno riješiti, kako ti djeca rastu te metode jednostavno više nemaju učinka. Razumijem da ti je teško i da lako izgubiš kontrolu, ali imaj na umu da će udarci uskoro izazvati kontraefekt, prkos, inatljivost i ostat ćeš bez oruđa za odgoj. Ali ne samo udarci, da se mi ne bismo zavaravali...isto je i sa svim drugim oblicima kazne...time-out...kako okrutno :evil: zvuči izolirati svoje dijete umjesto da mu se bude podrška i ljubav. Udarac na dušu boli i više. Drage mamice kad bi vama vaši ljubljeni muževi umjesto razgovora ponudili time-out ili vas stjerali u kut...Kazna je kazna...znak da je nešto pošlo ukrivo.

---

ljaljana, stvarno ali stvarno ne razumijem tu potrebu da mi uporno (ne samo ti, i odredjeni drugi na forumu) solis pamet o necemu sto nije niti tema topica niti uopce ZELIM potezati tu temu. nije fer, pogotovo jer ja nikako ne zelim nametati svoje misljenje i postupke kao jedine ispravne, ali da vjerujem da radim najbolje sto mogu u danoj situaciji-vjerujem. i ne trebas mi niti ti niti drugi nadobudni roditelji sa jedno dvoje djece, ili oni koji imaju babu koja je imala petnaestoro djece :roll: govoriti koliko sam u krivu. anyway. zadnji put: ne zelim ovdje o fizickom kaznjavanju, razilazimo se u misljenju i necu nista "uskoro vidjeti" jer majka sam vec vise od desetljeca pa te molim da zadrzis takve komentare za sebe.

uf, bezveze trosim tu energiju, a djeca mi venu za suncem: vodim ih u park, aj bok :*

ps - MC mislim da se sa tvojim stavom najvise slazem... u potpunosti razumijem sve o cemu pricas 8)

baš me zanima mišljenje mojih sugovornica...

i mene zanima...jer, ja sam stvarno uvjerena da imam jako dobro dijete (didn't we all?).

ali, što da se lažemo, kad smo kod moje prijateljice, a njezin sin i moj su najbolji frendovi,igra je u punom zamahu, a ja se odnekud pojavim i kažem dosta je, kasno je, idemo doma...da mi on na to odgovori hoću mamice,evo odmah oblačim jaknu i cipele - ej, mislim da bi pala u nesvjest.

kad sam napisala njegove "neću" odgovore, to nije ono histerično NEĆUUUU (o, i toga je bilo, ali to smo prevazišli oko neke njegove treće godine), ali uvjeravanja tipa "još 5 minuta", "nemoj biti tako zločesta mama" i sl - to je svakodnevica.

naravno, kad teta u vrtiću kaže dosta je parka, idemo u sobu - to se bez pogovora sluša. kao i kad je na atletici, engleskom i bilo gdje drugdje...osim doma.

zato me i zanima da li je tako i kod vas. da ne bi bilo zabune - ja u tome ne vidim nikakav problem koji moram riješiti jer mi je to nekakvo prirodno ponašanje djeteta, ali svaki vaš način na koji vi rješavate dječji neposluh je super pročitati, primiti na znanje, a iskoristiti ću ionako ono što meni odgovara. a naravno ne uključuje kazne tipa po guzi, kutove, izolaciju i sl.

a da sam griješila i griješim još uvijek - to je sigurno. kao svoju veću grešku smatram (kad je imao cca 2-3 godine) korištenje metode mita i korupcije - to je bilo ono - znam da ne smijem, znam da ne smijem, ali na kraju popustim.

cvijeta, teško je dati neko univerzalno rješenje, a iskreno rečeno moja ima tek četiri godine, tako da se i ne usuđujem puno nešto reći, jer shvatih da je u odgoju bitnije znanje koje je "provjereno" iskustvom, nego ovako... teorijski.... a i stekla sam prethodnim postom utisak kao da si malo izgubljena u svom odgoju, no sad vidim da ti i ne predstavlja toliki problem... pa sam malo zbunjena....

elem, jednu grešku već vidim.... a to pretpostavljam će ti svaka od nas reći...

Citiraj:

---

onda opalim "nema parka tri dana".

---

ako misliš već koristit takve kazne (a možeš izabrati i mgrubin način pa ih uopće ne koristiti, niti ih izricati ijednim slovom), onda ne lupaj bezveze, nego odluči se za nešto što možeš prva ti ispoštovati. zato mislim da je kazna za ne gledanje televizije il ne igranja kompa (jednu veče! a ne sljedećih mjesec dana ;)) najbezazlenija, a može biti itekako učinkovita (može biti i poticaj: molim te, pospremi sobu, pa se onda možeš još igrati na kompu). ili, ako nisi u stanju držati se svojih riječi, onda bolje i ne opaljivati takve "prijetnje", jer samo ispadaš nedosljedna u očima svog djeteta.

Citiraj:

---

ali samo njegovo oprosti mamice, idem se kupati - i ja zaboravim svu dreku koja je tom trenutku prethodila

---

pa to po meni i nije tako loše, ako se on u trenutku zamisli i ipak te posluša. u tom kontekstu možda bi mu (i tebi) pomogla 123-metoda, kad baš zabrazdi tj. da mu daš malo više vremena da se "prekonta".

Citiraj:

---

ali, što da se lažemo, kad smo kod moje prijateljice, a njezin sin i moj su najbolji frendovi,igra je u punom zamahu, a ja se odnekud pojavim i kažem dosta je, kasno je, idemo doma...da mi on na to odgovori hoću mamice,evo odmah oblačim jaknu i cipele - ej, mislim da bi pala u nesvjest.

---

naravno, i ja bih. :mrgreen: al ne treba ići iz jednog ekstrema u drugi. ja pokušavam svojoj objasniti da ne mora svaka takva igra završiti (njenim) plačem i mojim ludilom. il ludilom bake koja ju vodi kod naših rođaka u igru. prvo: kao roditelj sam jako, jako svjesna da se ona voli igrati s djecom, posebice s našom rođakom. i potpuno je mogu shvatiti da čim se ja samo dignem sa stolice, ona problijedi. al teško da možemo kod ljudi prenoćiti... svakoj igri jednom mora doći kraj. stoga sam ja, mic-po-mic uvela tu metodu da se još smije igrati pola sata.... 15 minuta, 10 minuta... itd... naravno ja diktiram vrijeme, al ne da u posljednji tren skočim i velim: imaš jos 2 minute, nego da sama već na vrijeme počnem je pripremati da ima još jako puno za igrati... pola sata.... pa deset minuta (koji se naravno uvijek 2 puta ponove)... u svakom slučaju... ona pristaje na to i onda bez suza se polako odvaja... tako da sad još samo da naučim baku da primjenjuje taj način i mojoj sreći nema kraja :roll:

no kod godina tvog djeteta mislim da bi već unaprijed mogla reći: sad idemo kod ovih doma, i igrat ćemo se ovoliko i ovoliko i najavit ću ti kad budemo trebali se polako spremati, dat ću ti još vremena, no dovoljno si velik da znas da ne možemo ostati do ponoći. ako se pokažeš razuman, bez problema ćemo doći sutradan (na radost domaćina :mrgreen: )... ne znam, nekako si mislim da dijete od 7 godina neke stvari može shvatiti... barem donekle... (naravno ne mora biti oduševljen s njima)... posebice što stičem utisak da imaš dovoljno posla oko male bebe, pa bi ti tvoje veće dijete barem malo trebalo olakšati, il barem ne otežavati roditeljstvo. :/

Što drugo reći...MC....:naklon:

Citiraj:

---

ja pokušavam svojoj objasniti da ne mora svaka takva igra završiti (njenim) plačem i mojim ludilom. il ludilom bake koja ju vodi kod naših rođaka u igru. prvo: kao roditelj sam jako, jako svjesna da se ona voli igrati s djecom, posebice s našom rođakom. i potpuno je mogu shvatiti da čim se ja samo dignem sa stolice, ona problijedi. al teško da možemo kod ljudi prenoćiti... svakoj igri jednom mora doći kraj. stoga sam ja, mic-po-mic uvela tu metodu da se još smije igrati pola sata.... 15 minuta, 10 minuta... itd... naravno ja diktiram vrijeme, al ne da u posljednji tren skočim i velim: imaš jos 2 minute, nego da sama već na vrijeme počnem je pripremati da ima još jako puno za igrati... pola sata.... pa deset minuta (koji se naravno uvijek 2 puta ponove)... u svakom slučaju... ona pristaje na to i onda bez suza se polako odvaja... tako da sad još samo da naučim baku da primjenjuje taj način i mojoj sreći nema kraja

no kod godina tvog djeteta mislim da bi već unaprijed mogla reći: sad idemo kod ovih doma, i igrat ćemo se ovoliko i ovoliko i najavit ću ti kad budemo trebali se polako spremati, dat ću ti još vremena, no dovoljno si velik da znas da ne možemo ostati do ponoći. ako se pokažeš razuman, bez problema ćemo doći sutradan (na radost domaćina )... ne znam, nekako si mislim da dijete od 7 godina neke stvari može shvatiti... barem donekle... (naravno ne mora biti oduševljen s njima)...

---

J.Juul bi bio ponosan na tebe :mrgreen:

a, ne - nisam ja nimalo izgubljena u odgoju (u prijevodu, možda, a to izgubljena u odgoju jako ružno zvuči, barem kad čitaš, ne znam kako je kad to napišeš). naravno da preispitujem neke svoje odluke i naravno da griješim, kako sam već rekla, ali sve u svemu, znam da radim više-manje onako kako treba. a to što sam otvorena za druge poglede na odgoj i s vama dijelim neke svoje životne situacije, nikako ne znači da sam kao muha bez glave kad su djeca u pitanju.

a moje djete meni itekako olakšava posao oko male bebe, zato jer:
- obožava svoju malu sestricu od prvog dana
- nije pokazao niti mrvicu ljubomore, što mislim da je puno za dijete koje je 6 godina bilo jedinac
- pazi i čuva svoju malu sestricu kao kap vode na dlanu.

a da nije uvijek anđeo, i nije. ali, mi smo vam jedna vesela obitelj, pa nam u većini slučajeva to nije neki problem. a kad prekipi lonac, znamo i vrištati. Ne znam koja je to metoda odgoja, ali znam da upali u većini slučajeva - onda vidi da je vrag odnio šalu i vrijeme je za onaj "klik" u glavi kad se iz malog čudovišta djeca pretvore u anđele.

e da, kakva je to 123-metoda?

Citiraj:

---

Hana_Sara prvotno napisa

ne trebas mi niti ti niti drugi nadobudni roditelji sa jedno dvoje djece, ili oni koji imaju babu koja je imala petnaestoro djece :roll: govoriti koliko sam u krivu.

---

Hana_Sara

nije uopće bitno na koga si ovdje mislila, ali mislim da je suvišno i ne baš lijepo ovako etiketirati neke roditelje

ne osjećam se uopće nadobudnom ako želim odgajati svoju djecu ("samo" dvoje njih) izbjegavajući kaznu

sad ispada da svatko tko ima jedno ili dvoje djece nema pojma o odgoju :/

ja najbolje poznam svoje dijete i znam kako bi na nju djelovala nekakva ograničenja i znam koji je bolji put :)

Citiraj:

---

ja smatram da je kazna nuzan dio odgoja, pa bih kaznjavala i jedinca da ga imam. mislim da bih cak bila stroza prema jedincu

---

Citiraj:

---

i ne trebas mi niti ti niti drugi nadobudni roditelji sa jedno dvoje djece, ili oni koji imaju babu koja je imala petnaestoro djece govoriti koliko sam u krivu.

---

HS, pobijas sama sebe.

Svatko ima pravo odgajati svoje dijete kako želi i umije. Tu smo da podijelimo svoja iskustva i poštujemo tuđa, a ne da nekome govorimo kako bi on trebao ili ne trebao odgajati svoje. A kad čujem nešto tipa ti nisi dobra mama zato što radiš nešto što ja ne...stvarno mi dođe muka. Zato...dosta prepucavanja...volite svoje anđele i uživajte u njima, a ne trošite previše vremena na brigu o tome kako netko drugi odgaja svoju djecu.

Citiraj:

---

Fairy prvotno napisa

Svatko ima pravo odgajati svoje dijete kako želi i umije. .

---

dokle god fizički ili emocionalne ne zlostavlja svoje dijete
u našoj zemlji postoji zakon koji to zabranjuje (fizičko zl.)

MGrubi,
budući često (čitaj: svakodnevno) iščitavam forum,
imam osjećaj kao da te znam pa tako i poriv priupitati te oko onoga s djetotovom željom za kupanjem i tvojom pričom kako ima samo hladne vode?
ispast će kako sam pala s Marsa i odmah napadam :mrgreen:
djeca su nam bliske dobi i inače mi se jako sviđaju tvoji postovi i doimaš se jako sigurnom u svoje stavove, kao i osobom koja sjajno kontrolira svoje 'lošije' emocije, na čemu ti gotovo uvijek zavidim :)
zanima me kako ti, a i ostali, ofkors 8) gledaju na ta 'laganja'?
ja ih nikada ne koristim i u takvoj situaciji bih vrlo direktno rekla da mi se sada ne da kupati ga i da ćemo se kupati navečer..

nemamo centralno, bojler se treba upaliti i za jedno 30-40min će biti tople vode
tehnički nije laganje :mrgreen:
samo čeka trenutak da mi mala kažem da upalim bojler i da če se kupati poslije ....


kako gledam.. pa to mi je trenutno riješenje, ne vidim negativnu stranu pa mi se čini ok
dakako, nastojati ću priču prilagoditi njenom razvoju shvaćanja stvari oko sebe
do trenutka kad ću postaviti JA-zahtijev: JA sam umorna , molim te da to odgodimo kad se malo odmorim (za 1,2 sata) ili za sutra...

kontroliram neke emocije, npr. skroz sam slaba da pređem preko ovisnosti o slatkom ili izdržim dijetu itd ...
slaba sam za sebe

e da, to kupanje je bilo navečer oko 21-21,30, tako da imam samo opciju : sutra
rekla sam joj da ne želim, da bolje sutra .. ali Nera je uporna i tvrdoglava

I ja iskreno želim dijete koje ne treba kažnjavati, s kojim se sve da lijepo dogovoriti jer ja sam uvijek za dogovor, ako treba i kompromis, ali koliko god mu čitav njegov život pokušavam pružiti maksimum od sebe, toliko mi se sve više čini da je umjesto da to nauči cijeniti, samo naučio iskorištavati tu moju spremnost na dogovor i uvijek pronalazi načine da provede svoju volju i to čak i na silu............duboko osjećam da je ugrožen moj integritet kao roditelja i koliko god ja bila kriva, je li puno od trogodišnjeg djeteta očekivati da u jednom trenutku shvati da se ne moramo uvijek i non-stop svađati oko toga da ne mora i ne može uvijek biti onako kako on hoće i kako si je on zacrtao - možda i čisto iz neke tvrdoglavosti i inata............

moje je dijete prilično tvrdoglavo :lol:
skiciram: u stanju je lažno plakati pola sat kad nije po njegovom, uredno se naduri na mene kad mu nešto odbijem (ali bude tako sladak, da se nakon nekog vremena oboje počnemo kesečiti), bacanja po podu - više je riječ o podvrstu u vidu istočnjačkog klanjanja nekom božanstvu i tugaljivog jaukanja - su i više nego česta...
ne mogu ni nabrojati koliko je ljudi komentiralo njegovu snažnu i jasnu volju (tako ja percipiram njegovu tvrdoglavost 8) )
al' ja i dalje derem po čistoj istini isamo istini, s tim da uredno dodajem popratna objašnjenja - bilo tehničke, humanističke, ili kakve već, prirode ...
i to doista pali :)

mišljenja sam da kazne treba izbjegavati,ali ima trenutaka kada je to jedino moguće rješenje jer razgovor i opomena više nisu dovoljni. :)

mišljenja sam da kazne treba izbjegavati,ali ima trenutaka kada je to jedino moguće rješenje jer razgovor i opomena više nisu dovoljni. :)

Citiraj:

---

Stijena prvotno napisa

I ja iskreno želim dijete koje ne treba kažnjavati, s kojim se sve da lijepo dogovoriti jer ja sam uvijek za dogovor, ako treba i kompromis, ali koliko god mu čitav njegov život pokušavam pružiti maksimum od sebe, toliko mi se sve više čini da je umjesto da to nauči cijeniti, samo naučio iskorištavati tu moju spremnost na dogovor i uvijek pronalazi načine da provede svoju volju i to čak i na silu............duboko osjećam da je ugrožen moj integritet kao roditelja i koliko god ja bila kriva, je li puno od trogodišnjeg djeteta očekivati da u jednom trenutku shvati da se ne moramo uvijek i non-stop svađati oko toga da ne mora i ne može uvijek biti onako kako on hoće i kako si je on zacrtao - možda i čisto iz neke tvrdoglavosti i inata............

---

Stijena, ti možda samo imaš danas takav dan :)

Nemoj to tako gledati. Ja sam isto za razgovore i razgovore...nemoj to gledati kao njegovo iskorištavanje tebe. On je dijete. Vidim da si trudna i za koji mjesec će ti biti još teže. I ljepše, naravno, ali je zahtjevnije. Nemoj se upetljati u to da od njega očekuješ previše, bit će vam oboma samo puno teže.
Ja sad vidim da neke stvari koje ja ponavljam, njoj ulaze u glavu.
:love:

Nažalost u zadnje vrijeme ovakvi dani su sve češći..........i on vidi da su se neke stvari u našem odnosu (naravno) promijenile (sad bi uporno skakao po meni, a prije mu to, kad je bilo "dozvoljeno" i nije bilo tako jako napeto) jer kad počne divljati u ponoć, a ja ne znam više kak se zovem, više mi nije do razgovora, živci automatski popuštaju i osjećam se jadno i bijedno i pitam se gdje sam JA pogriješila, kako ispravno reagirati jer moje dotadašnje reakcije očito nisu urodile plodom, kazniti (za što i kako?) ili ostati mrtav-hladan (što je opet nemoguće), ponekad vidim da se gubim, a on polako preuzima kontrolu nad svim aspektima našeg života..............ima čitava masa svakodnevnih banalnih primjera gdje pričanje, razgovor, odlučnost, upornost jednostavno ne pale.

Znaš što, i moja je znala biti luda dok sam ja bila trudna...al je barem spavala :mrgreen:

E da, i ja sam prije puno češće znala poviknuti. A sad se stvarno ne sjećam kad sam zadnji put viknula na nju...
U početku sam se kontrolirala, a sad mi je to nekako, ne znam kako bih rekla, valjda su mi se živci udebljali 8)

Citiraj:

---

Anci prvotno napisa

Znaš što, i moja je znala biti luda dok sam ja bila trudna...al je barem spavala :mrgreen:

---

Viktor ustaje u pola sest ujutro. Nema vraga da ga natjera opet u krevet....Ja sam zombi, ali valjda se pripremam za mnogo ozbiljnije zombijanje.
Potpisujem ovo - lud. Lud on, luda ja.
Samo nam se tata izvukao jer je postao persona non grata za Viktora.
Totalno projicira jos nerodjenu konkurenciju na trenutno jedinu koju ima....

Ma strasno...
Ali izdrz'o je Mujo i gore...

Citiraj:

---

Stijena prvotno napisa

pitam se gdje sam JA pogriješila, kako ispravno reagirati jer moje dotadašnje reakcije očito nisu urodile plodom, kazniti (za što i kako?) ili ostati mrtav-hladan (što je opet nemoguće), ponekad vidim da se gubim, a on polako preuzima kontrolu nad svim aspektima našeg života..............ima čitava masa svakodnevnih banalnih primjera gdje pričanje, razgovor, odlučnost, upornost jednostavno ne pale.

---

ako osječaš da ti jeintegritet ugrožen, moraš ga braniti
to je zdrava reakcija
ti imaš pravo reči: JA ne želim, JA neću ...i pri tome ostati tvrdoglava
to je tvoje pravo
samo prihvati da u djetinstvu ima i loših dana, tj. dana kad si tužan, iznerviran ...
on ima pravo na tvoje odbijanje narušavanja tvog integriteta reagirati negativnim emocijama: ljutnja, tuga .. biraj
neka se nauči sa tim nositi

jako je bitno da pokažeš obranu svog integriteta jer ga tako učiš kako se brani integritet u društveno prihvatljivim okvirima

Citiraj:

---

Ta je razlika razumljiva s obzirom na različit društveni standard. No u oba slučaja, u Danskoj i u Hrvatskoj, danas se događa da roditelji često postaju sluge svoje djece, potpuno im se podrede. To je tipična reakcija na borbu protiv autoritarnog odgoja koji su dobili sami roditelji. Bilo bi netočno reći da u takvoj situaciji "djeca vladaju", jer djeca nemaju nikakve želje za vladavinom, ali ako se roditelji posve povuku i sve prepuste djeci, ja to zovem "nevidljivim" roditeljima, onda djeca iz nužde počnu upravljati čitavom obiteljskom situacijom. Kad su djeca u središtu pozornosti, kad se sve "vrti" oko njih, za njih je to jednako loše kao i za bilo koju slavnu osobu: ona postanu usamljena. Kad se nalazite u središtu, više niste dio grupe. Izolirani ste. I ljubavni odnosi u kojima je jedna osoba pijedestalizirana raspadaju se iz istog razloga. Djeca posebno dobro razumiju da ta vrsta asimetričnog odnosa nije ljubav, u njoj nema topline uzajamnosti, ali jedino što u njoj mogu napraviti je tražiti još, jer jedini jezik koji razumiju djeca permisivnih roditelja tiče se iziskivanja ili gomilanja, a ne izgradnje odnosa s vlastitim roditeljima. Ljubav koja se pokazuje tako da se djetetu daruje sve što god dijete želi stvara egocentrike, čiji je apetit naravno nemoguće zadovoljiti, pa roditelji počinju "pucati" i pokazivati sve veću agresivnost, okrivljujući dijete za obrazac ponašanja koji su sami proizveli.

Slamanje nakon adoracije vs. toplina uzajamnosti

Djeca su uvijek kooperativna s onime što im nudimo, ali mi smo ti koji ustanovljujemo modele ponašanja. Ako ih prvo tretiramo kao princeze, a onda se počnemo čuditi kad je dijete kasnije vječito nezadovoljan kućni tiranin, dakle jasno je da to dijete surađuje s modelom ponašanja koji smo odabrali i koji provodimo, tada nešto nije u redu s nama, a ne s djecom. Najčešći rezultat takva odgoja je slamanje djece fizičkim i psihičkim nasiljem u trenutku kada roditelji zaključe da ih više nisu u stanju "opsluživati", što je najgora moguća varijanta. Za slamanje djeteta potrebno je jako malo vremena, možda svega tri mjeseca, da bi posljedice ostale s tom osobom čitavog njezinog života. No čak i ta metoda slamanja djece funkcionira kratkoročno, kada je riječ o predškolskom ili školskom uzrastu. Čim dijete postane punoljetno, bilo emocionalno, bilo psihičko, bilo fizičko slamanje djeteta roditeljima se osvećuje na način da djeca s njima prekidaju ili bitno zahlađuju odnos. Nasiljem ništa ne postižem

---

http://www.zarez.hr/117/zariste3.htm

je si možda čitala J.Juul: Kako reći NE mirne savjesti ?

Citiraj:

---

Stijena prvotno napisa

pružiti maksimum od sebe, toliko mi se sve više čini da je umjesto da to nauči cijeniti, .

---

ne očekuj hvala-za-odgoj sad, nego za jedno 20-25g kad i sam postane roditlje

Citiraj:

---

Stijena prvotno napisa

samo naučio iskorištavati tu moju spremnost na dogovor i uvijek pronalazi načine da provede svoju volju i to čak i na silu............duboko osjećam da je ugrožen moj integritet kao roditelja i koliko god ja bila kriva, je li puno od trogodišnjeg djeteta očekivati da u jednom trenutku shvati da se ne moramo uvijek i non-stop svađati oko toga da ne mora i ne može uvijek biti onako kako on hoće i kako si je on zacrtao - možda i čisto iz neke tvrdoglavosti i inata............

---

spojiš inteligenciju i tvrdoglavost dobiješ "osvajača", hoće i nalazi način da dođe do svog cilja
mislim da taj zahtijev da on shvati da ne mora uvik biti po njegovom,.. ne znam kakvi su 3-godišnjaci .. možda je to preapstraktno razmišljanje za tu dob
srela sam odrasle ljude koji ne mogu shvatiti da je kompromis bolje riješenje

za svađu je potrebno dvoje, ti uvijek imaš izbor povući se iz svađe, JA neću, JA ne želim .. tvoja zadnja i rasprave više nema
uhvati se drugog posla

samo pripazi da njegova želja za pobjedom nije posljedica nedostatka nečeg drugog, neke potrebe (npr. za konstruktivnom igrom sa tobom, tvojom nježnošću.. i sve u tom stilu)
jer onda on može raditi jedinu stvar za koju zna da ima 100% tvoju pozornost na sebi tj. svađa ili sukob
djeca imaju jaku potrebu da ih roditelji "vide"

"sam nisam ništa, ja postojim tek sa drugima" reka neki pametan čovik