Vjerujem da je i u ovom slučaju individualno percipiranje, po vlastitom iskustvu.
Ali tako je i sa doktorima, i sestrama, sa svima s kim se susretnemo.
Najbolje, a ujedno i najteže je uvijek izvući najbolje iz osoba, situacija i problema.
Printable View
Vjerujem da je i u ovom slučaju individualno percipiranje, po vlastitom iskustvu.
Ali tako je i sa doktorima, i sestrama, sa svima s kim se susretnemo.
Najbolje, a ujedno i najteže je uvijek izvući najbolje iz osoba, situacija i problema.
Ici, teško ti je reći. Na VV-u neće odbiti nikoga, osim žene koja nema maternicu, npr, ili par kojemu je jednoznačno potrebna donacija jajne stanice ili spermija, tad će ih uputiti u Prag s kojima surađuju. U Mariboru mislim da neće odbiti, ali će realno prezentirati mogućnost uspjeha, kokja je koji put minimalna pa par odustane. U Mariboru se tako priča - onako - u glavu, hladno, nekome to paše, nekome ne - druga rečenica koju sam ja čula je "ljudska bića su neplodna". Na VV-u je druga rečenica koju sam čula "uspjet ćete unutar 2 godine". Ovisi ti što ti više paše za čut', meni je, "perverzna" kakva jesam, prva pobudila nadu - jer je ona po meni istinita i sukladna je mom iskustvu, a druga mi je pobudila sumnju i upitnike u glavi u stilu ma zašto me "mulja"? Opet se vraćam na percepciju, ona je jako bitna - nekome paše ovaj, nekome onaj pristup, stvarno smo svi različiti, a uvjerena sam da doktori svoje rečenice izgovaraju iz najboljih namjera. A propos VV-a, koji neće gotovo pa nikoga odbiti, mislim da će oba liječnika realno svima reći šanse, ako ih se pita, pa bile one i 5%, iako je nezahvalno tu bit prognozer, netko tko izgleda zicer neće uspjet u xy godina, a neko ko izgleda koma uspjet će iz prve-druge i već su se doktori "opekli" na tome i možda nerado prognoziraju. Želim vjerovati da će isto napraviti i svaka privatna i državna klinika ovdje i u svijetu (mislim - to je osnov - prezentirati realno pacijentu šanse), a onda je na pacijentu odluka dokle želi ići.Citiraj:
ici prvotno napisa
Maribor nije ništa posebno što druge ustanove ne bi mogle postići.
U MB su stvari posložene i organizirane, imaju certifikat kvalitete koji malo znači ako je samo na papiru, a puno ako se provodi kao dokaz organiziranog posla i odgovornosti. MB je uspio izgraditi tim liječnika i biologa koji može izdržati veliki broj postupaka i time osigurava rast i kvalitetu. Ima on i svojih propusta, ali u ukupnom rezultatu MB je uspješan, čemu pridonosi i veliki broj postupaka godišnje (nešto manje od 1000),
Bila sam u Mariboru i kod njih je dio opreme također doniran. IVF lab je opremilo njihovo Ministarstvo znanosti, neka oprema je donirana od strane pravnih osoba.
Ali važna su dva faktora koji utječu na povoljan razvoj. Jedan je klima u društvu koja je u svakom slučaju proaktivna i vodi u razvoj. Drugi faktor je zasluga grupe pojedinaca koja se bori da se njihova "stvar" izbori i bude vrijedna pažnje, a onda i svih resursa.
A stanje u HR i hrvatskom MPOu je ružna slika društva, a usudim se reći pomalo i nas samih. Tko će organizirati i unaprijediti neki odjel, ako se ne unese trud i volja. Odgovor je uvijek nema ljudi, sredstava, resursa, uvijek neki prioriteti koji nas ne vode prema naprijed. Kada se to stvarno želi onda će i uspjeti.
Ima u hrvatskom zdravstvu svjetlih primjera sa svjetski dobrim rezultatima, što znači da se može, usprkos svim problemima.
Možda je bolje u par mjeseci napraviti manje postupaka, pa dio vremena iskoristiti na dodatnu edukaciju, poboljšanje procesa i organiziranosti, koje dugoročno vodi u bolje rezultate.
Nemam iskustva sa Sv. Duha, i ne želim ga istaknuti kao negativan primjer, ali palo mi na pamet u kontekstu Rode i ljudi koji su se jako trudili oko doniranja opreme koja se zasada ne koristi. Moje gledanje sastrane je da nije fer da se donirana oprema ne koristi, nije pošteno prema svima koji su poklonili svoje vrijeme i trud, novac da se nešto poboljša i napravi. TAkvih primjera ima tako puno i u svim područjima -inicijalni trud nije dao rezultate kakve je mogao.
Liječnici se trude, ali trud nije dovoljan. Za uspjeh potrebno je uložiti puno u edukaciju, opremu, laboratorij i stalno poboljšanje. Ako se jedan dan ne uloži u poboljšanje, drugi se već stagnira.
U MPO-u ne vjerujem isključivo u ljudski trud, puno ovisi o laboratorijskim uvjetima, opremi, modrenim tehnikama i metodama. Kada se to sve posloži uspjeh će doći. Do tada su rezultati premali da bi se moglo govoriti o pravim rezultatima i uspjehu.
ti pippi imaš info da se inkubator za koji je roda skupljala novac ne koristi?
pa kako onda ljudi idu u postupke?
mi takvih informacija nemamo pa tako mislim i da ove koje si ti sad iznijela nisu prave informacije, vjerojatno se radi o nekom nesporazumu.
mi nismo niti jedan drugi komad opreme donirali SD-u niti smo za njega skupljali novac.
Slažem se. Rođenje zdrave bebice veliki je uspjeh MPO-a, jedino bi bilo idealno kad bi za velik broj parova kraće trajalo da dođu do toga, da odvrte ta 4 "magična" IVF-a unutar kojih, kažu, njih 60% uspijeva, ali uz mogućnost zamrzavanja i sve normalne stvari - evo, meni je trebalo 7 godina od prvog javljanja u sustav za 2 HZZO IVF-a, što iz subjektivnih, a dosta i iz objektivnih razloga - čekanja, komplikacija. Zato je koji put korisno "presjeć" čekanje postupkom sa strane negdje gdje je velika uspjašnost, još dok je paru na vrijeme.Citiraj:
pippi prvotno napisa
A propos SD-a, navodno se čeka preseljenje odjela pa će proraditi.
Krioprezervator..
super mi je ova tema i vas neagresivan nacin komunikacije. cure :love: rode su mrak i bore se za super stvari. jedva cekam da i ostatak gradjanstva postane takvim. barem svatko lokalno u svom polju. lijecnicima hvala. sustav sucks, ali smo svi mi dio tog sustava. usavrsavanje i dobra komunikacija i gdje ce nam biti kraj :heart:
svima :heart:
Samo da nadodam info iz prve ruke da se inkubator na SD koristi i ima na sebi veliku naljepnicu piše nešto u stilu donirano od udruge Roda!
A Krioprezervator još nije u funkciji i kao što reče naša sveznalica ina misle ga aktivirat nakon preseljanja jer su sad zbog preuređenja prostorno skučeni, a i klime su im u ovom dijelu kao nesigurne što ne bi smjelo biti u slučaju kria... Nadajmo se da će preuređenje ići brzo i da neće biti drugih zavrzlama.
A vezano na dr. ja sam tip koji voli čuti prave informacije, a ne tipa neodređeno zavlačenje ma bit će nešto, sve je to ok i sl. Po meni u IVF-u važniju ulogu od dr. igraju labos, inkubator, krio, bilozi i sl. pogotovo kada dr. jednom nađe shemu za dobiti kvalitetne JS. I s obzirom na statistiku važna je i mogućnost dovoljnog broja IVF-a u razumnom periodu kako sve skupa ne bi trajalo xy godina ako može puno kraće, tipa ako je potrebno mora postojati mogućnost da odradiš neka 3-4 IVF-a u 2 godine i uz to još koji prirodni. S obzirom da je MPO ipak jako osjetljiva tema minimum neke ljudskosti je nužan, tj. to bi trebalo biti normalno u bilo kojoj grani medicine i bavljenja ljudima, ali nažalost nije uvijek tako.
Samo da podijelim s vama za mene bitnu vijes: 29.4. idemo po "drugo misljenje". Dogovorila sam konzultaciju s drugom klinikom, ovaj puta je doktorica u pitanju, za koju moja prijateljica (sada T s blizancima) kaze da je zena super, da joj je radila svaki AIH osobno, uvijek nesto mijenjala i pokusavala nove stvari kad ne bi bilo uspjeha i uvijek bila dostupna i spremna pomoci kad god je trebalo. Lijepo nosim sve kopije nalaza i svega, pa da vidimo sto ce biti...
Inace, od mog doktora nikakva uputstva ni nakon neuspjelog AIH-a. I dalje sve ide preko njegovih sestara, i za ovaj postupak opet samo 50 mg klomifena, sve po starom...Kad su mi javili negativnu betu, ja pitam, OK, sto sad? A sestra meni kaze, pa ne znam, kako vi hocete...ono, nema nista u stilu, nije uspjelo, doktor kaze idemo opet, s toliko i toliko klomifena ili s nekim drugacijim pristupom. Ma za ne vjerovati. Eto, znam da zvuci cudno u najmanju ruku, ali tako se veselim tom 29.4.
Ovo mi se, iz mog iskustva gledano, čini jako bitno - i čisto psihološki (eto, ja uvijek se zezam na te psihološke razloge, ali ovo je meni bilo psihološki bitno - da su makar neke varijacije na temu, iako se uspjeh često dogodi i u istom protokolu jer je stvar sreće i poklapanja zvijezda koji put, ali lakše je pacijentu vrtit postpuke makar da se nešto mijenja). Ta druga dr. zvuči super, sretno, pola uspjeha leži u komunikaciji s doktorom, tj. u uvjerenju da je klinika u kojoj se liječiš OK.Citiraj:
Naomi prvotno napisa
Da, i meni se to cini jako bitno. Ta moja prijateljica ima isto malo guscu krv kao i ja i kako se nista nije dogadjalo jedno vrijeme, doktorica je rekla ajmo probat nesto drugacije i lijepo ju je stavila na baby aspirin i prije zaceca, i eto cura je sad T. Naravno, mozda njena T nema veze s tim, ali ipak, mozda bas ima...to je samo jedan mali primjer.
I ono najbitnije od svega: ti svi postupci su toliko iscrpljujuci, mislim psihicki, a i financijski, da nam stvarno najmanje od svega treba da uz sve to jos i ne mozemo vjerovati nasem doktoru i biti zadovoljni. Mislim da je bez dobrih vibracija s obje strane puno, puno teze doci do uspjeha. I kao sto MM rece, pa sto se cudis draga, taj nas doktor je vise biznismen, nego doktor :shock: