ne bas puno. poceli smo se cijepiti sa 8 ipo ili 9 mj. zadnje 5 u 1 je dobio sa godinu i par dana. MOPARU smo primili prije mjesec dana. iduce cjepivo umjesto sa goinu i pol ce dobiti sa 2 god. otprilike smo i sustigli vrsnjake.
Printable View
ne bas puno. poceli smo se cijepiti sa 8 ipo ili 9 mj. zadnje 5 u 1 je dobio sa godinu i par dana. MOPARU smo primili prije mjesec dana. iduce cjepivo umjesto sa goinu i pol ce dobiti sa 2 god. otprilike smo i sustigli vrsnjake.
Eto nas na mali prijavak vidim da smo zapostavili temu a baš je dobro otvorena. Moja Lea je trenutno zajedno samnom na mukama.Kako smo uveli novi antiepileptik TOPAMAX izgubila je potpuno apetit, pa tako inaće naš veliki problem - prehrana postao je još veći.Već tri i pol tjedna ne jede ništa dok je budna,a niti ne pije, tako da sam već prolupala od stvaranja atmosfere kako bi zaspala da ju mogu nahranit(kad spava onda nesvjesno pojede svoj obrok).Iako smo već uhvatile ritam nije mi baš draga situacija a svi viću ako se da tako gurat neka izdržim što dulje mogu(a mama ko za mamu pita već tri tjedna se dižem ako se to može nazvat dizanjem svaka dva do tri sata i hranim -postala sam hodajući zombi) uzevši u obzir da iako ima po topamaxu i dalje loš EEg nekako je uz njega sva krenula naprijed što govorno, što u razumjevanju a motoriku i da ne spominjem.Jako je učvrstila četveronožni i počela se sama posjedat i zadržavati sjedenje - za nas je to jako jako velik pomak!
U ponedjeljak idemo neuropedijatru pa ćemo vidjet što će biti ostaje li topamax i ova nepodnošljiva prića s hranjenjem ili ga skidamo i uvodimo tko zna što....
Usput vezano za cjepljenja Lea je stara 20 mjeseci a mi još nismo osim BCG primili niti jedno cjepivo tak da ova vaša mala kašnjenja nisu strašna. :bye:
Evo da se i ja malo javim, bebač je došao kući u otpusnom piše SEH ... PVL 1-2 ... vid tj. oči BO...
Prema prvim prognozoma - bolje da ih i ne spominjem to je sve jako jako dobro, dobro se hrani ima sve potrebne reflekse za tu dob, radimo nekih par vježbica 3 puta na dan i onda ćemo na kontrole kroz kojih 20 dana, ne primjećujemo ništa neobićno (gleda, guta, miće rukicama, prstićima, nogama, sam si okrene glavu i kad je na trbuhu) a za dalje ćemo vidjeti
Dudo2 pa to je sve super samo hrabro naprijed sve će to biti ok.
PVL 1-2 nije strašna dijagnoza iz toga u vrlo rijetkim slučajevima nešto proizlazi obično su kikači BO.
Velika pusa junioru a vama lijep pozdrav :*
zanima me gdje ste dobili ovakav opis dijagnoze? ispada da sam cijelo vrijeme od izlaska iz rodilišta dobivala krive informacije od neuropedijatara i iz tekstova sa neta!!!!Citiraj:
nadica_b prvotno napisa
vodeći neuropedijatar dr Vošnjak na http://www.zdravlje.hr/clanak.php?id=12789&
i dr Polak na http://hpps.kbsplit.hr/hpps-2004/07.pdf
Čuj, na kraju cijele priče, uopće nije bitno kako je došlo do PVL-a, nego kako smanjiti posljedice PVL-a
Drage mame i poneki tata, da vam javim kako je Ema! Znate onaj moj zadnji post,da idem OPET u ZG da probamo s cicom i da ću ostati koliko treba da nauči?E pa ja sam došla, s hrpom stvari, prvo na stan kog frendice sve to istovariti i onda k Emi.Dođem ja gore oko 11h,perem ruke i usput ulovim spominjanje svog prezimena u nekom tel.razgovoru, i juriš-pitam dr.-icu šta se dogodilo.Uglavnom, da ne prepričavam razgovor, oni su nazvali bolnicu u KC da dođu po Emu jer je dobro, pa da malo još bude na pedijatriji u KC.Još za vrijeme razgovora došli su po Emu i odveli je u KC, a ja naravno nisam mogla s njima jer su mi stvari bile raspakirane već i na stanu, pa sam išla kasnije vlakom doma-u pola 6 sam već došla u bolnicu u Koprivnici i bila s Emom.Stavili su je samu u sobu (Hvala Bogu!) u jedan od onih velikih željeznih kimbaća, ni traga procedurama već poznatim prije ulaska k bebi na postintenzivnoj u ZG-u.Došla sam kad sam htjela, samo oprala ruke i mogla ostati dokad sam htjela,prematati je i oblačiti sama, a dolazila sam od te srijede navečer u 18h do sljedećeg utorka 12h svaka tri sata (10km do tamo,pola sata-sat sam ostajala,10km natrag, doma bila sat vremena, pa opet), od 6 ujutro do 9 navečer,a preko noći su je hranili mojim izdojenim mlijekom (btw nisu mogli vjerovati koliko sam se mogla izdojiti za preko noći, a Ema je i cijeli dan jela koliko je htjela na sisi.Kravica muzara hehe.. :oops: )Od prvog dana kad je dobila flašicu i sisu ona je prihvatila i znala vući na oboje.Zato smo i išli tak brzo doma.Otpuštena je iz bolnice s 3170g, sad već ima oko 4kg i 50cm i pedijatrica je super zadovoljna kak napreduje. Dok ne papa samo spava, često ju budim skidanjem pelene jer inače spava i vrti se od gladi al ne da joj se probuditi.Već smo više vani u kolicima na zraku nego unutra i već je bila "gledana" od popriličnog broja ljudi ali, iako me to plašilo, srećom ništa nije pokupila.Sad čekamo razne preglede,uzv-e i tako.S očima je sve u redu, valjda bude i ostalo dobro.
Ma sigurno su nam vaše vibrice pomogle :heart: :heart: Hvala svima!
ps.Cicamo i ništa drugo nego cicamo, kakve flašice, pumpice...Izgleda da mi ne gine da budem ponosna vlasnica para obješenih cica ko neka bakica, al nek bude...Možda jednog dana i ja dobijem onu sedmicu na lotu pa "bumo ušminkali cure" da opet na nekaj liče :lol: Svima :love:
bigmamma :love: bas mi je drago
i meniCitiraj:
Dia prvotno napisa
bigmama, kako lijepe vijesti :heart:
bravo bigmama!!! samo pozitivno dalje, i to će se vratiti.
Nadice, ne znam pronaći vaš problem, jel i vi imate dijete s cerebralnom? još sam nova na ovimstranicama, pa se borim s tehnikom. do sad sam samo čitala i pričala s doktorima jer nisam znala nikog s kim bih podijelila brige i naše svakodnevne probleme. moj sin ima skoro 4god,puza tek 6mj i učimo govoriti, igrati se, svemu oko sebe. imam i stariju kćer,5,5god, sve 5 s njom.
Bravo bigmama jako mi je drago da je tako i samo pozitive i sve će biti u redu-super super super. :D :D :D :D
dudo2 i bigmamma supeeer što su vam klinci doma i što lijepo napreduju! Trebat će malo više strpljenja i angažmana oko njih ali u svakom slučaju isplatit će se jer će izrasti u vesele i zdrave bebe. :love:
Što se tiče hranjenja, joj kad se toga sjetim... Kad smo došli kući (N. je imala 17 dana) trebalo bi joj 1 h da popije 30 ml na bočicu mog izdojenog mlijeka a na kraju bi ostatak daloi žlicom jer nije htjela vući. Mislila sam da će mi dijete doslovno umrijeti od gladi. Ali nakon 10-ak dana kad je ona malo ojačala počela je jesti super. Na kontroli nakon mjesec dana dobila je 1950 g. Što se tiče posjeta bebi, mi smo odolijevali par dana ( samo moji starci) a poslije kad su navalili dolaziti... ali nisam se ja previše zabrinjavala oko toga, nije ništa pokupila.
Bravo bigmama kakav uspjeh i kakav angažman. Strašno mi je drago da se sve tak dobro završilo i da ste doma.Želim Vam da što više uživate :love:
evo otvorila sam ovu temu na POeškoće s dojenjem-majčino mlijeko opasno za dojenče.........ali evo možda i ovdje ima netko nekakav savjet za pomoć..HVALAAA!Citiraj:
vaj tjedan mi je prijateljica rodila, 5 tjedana ranije, carski, beba je bila na zadak, imala je pomanjkanje plodne vode..a oni su čekali da uđe u 36 tjedan mada je bilo upitno otkazivanje bubrega i predpostavljam, nedostatak kisika u mozgu bebe.
nakon carskog bebu su oveli na Rebro, nije ga uopće vidjela prva tri dana-žena je skoro umrla...izdajala se ali rekli su joj da ......
Bebine su nožice ostale skvrčene u položaju kao u trbuhu, i oni se boje da je nešto genetski i da bi dojenje samo štetilo jer bi se taj neki kromosom samo povečavao??????? nalaz se čeka 3 tjedna..... ima rascjep nepca, u inkubatoru je, hrane ga glukozom, tek ga je nedavno vidjela..ona je u jednoj bolnici on u drugoj....nisu joj rekli na što sumnjaju, mislili smo da nije Dawn ali kakve to veze ima s nogicama i dojenjem...rekla sam joj da inzistira da vidi bebu, jer ona sada bebi najviše fali i da će mali brž ozdraviti ako je s njom, ovako je djete pod stresom...kAŽE DA SE ODMAH ANĐEO MALI SMIRIO ČIM GA JE PRVI PUT UZELA NA RUKE NAKON 3-4 DANA...TO JE KRŠENJE PRAVA PACJENATA...NISAM JE HTJELA ZAMARATI S TIM JJER JE ŽENA U ŠOKU OD SVEGA ŠTO SE DOGODILO..IMALA JE NORMALNU TRUDNOĆU A SADA OVO...BEBA IMA OKO 2050g, i da ga u inkubatoru drže samo radi steriliteta...zašto ga ne smije dojiti??????Kako majčino mlijeko može biti štetno???? Ona će sutra doma a on tko za, za kojih mjesec dana, nisam sigurna da će ona toliko ustrajati u izdajanju...pomozite mi da je mogu savjetovati...ne mogu zamisliti kako mali anđeo pati bez nje...a tek ona..kaže da je skoro umra od sreće kada ga je prvi put vidjela i uzela u naručje..... Saint Crying or Very sad
hvala, pomoć!!!!!!!!!!!
ivana zg evo moja beba je bila jednako teska, rodjena u 36 tj trudnoce, ali nikakvih drugih poteskoca nije imao (rascjep, sumnja na down, neznan jesi jos nesto spomenula). bio je u inkubatoru 13 dana, i tek sam ga 14 ti dan prvi put dobila na ruke !!! :evil: :evil: :evil:
isto ga nisan mogla dojiti ali su mi rekli zato sto nema refleks sisanja, ja sam se izdajala i nosila mu mlijeko. otpustili su me kuci vec 3.dan, svaki dan smo putovali u bolnicu sat tamo, sat nazad da ga samo vidimo preko stakla :cry: tako da potpuno razumijem kako je tvojoj prijateljici :love:
stvarno joj zelim puno snage i strpljenja da sve to izdrzi jer ce joj trebati :love: :heart:
hvala i :evil: :evil: :evil: :evil: :evil: :evil: za naše bolnice i kršenje prava djeteta i pacijenata :evil:
već sam čula za jedan slučaj kad su mami na Rebru zabranili dojenje :? i to zbog žutice :? (ali beba je imala "već" 4 mjeseca), moram priznati da se ne kužim u to, možda ne bi bilo loše da traži drugo mišljenje u vezi dojenja. meni se nekad čini da je osoblju bolnice (posebno med. sestrama) komplicirano baviti s izdojenim mlijekom, pa bilježiti što ide kojoj bebi i sl. (čini mi se da im je jednostavnije svima napraviti adaptirano :/ ) i da uopće ne potiču mame na izdajanje ni dojenje. ja sam uspjela dobiti "termin za izdajanje" tek 5. dan i to kad sam se rasplakala kao kišna godina, i sva sam se uzrujala (pa mi je opet i tlak narastao pa su se i na odjelu zabrinuli za mene) i odjednom se našao termin :evil:
ja sam bebu dobila na ruke tek nakon 49 dana, a na dojenje nakon dodatnih 6 dana tako da itekako razumijem tvoju prijateljicu :love: i njenu tugu :(
mi smo uz adaptirano i dojili do 11 mjeseci (kad je konačno došla kući još je bila premala da pravilno prihvati dojku i najede se, ali s vremenom je naučila :heart: ).
šaljem vibre :heart: i tvojoj prijateljici i bebi, i neka proba čuti i drugo mišljenje u vezi dojenja - meni je bilo važno zadržati to dojenje ne samo zbog općepoznatih zdravstvenih dobrobiti, nego i zbog mogućnosti kasnijeg eventualnog boravka s bebom u bolnici, i to se pokazalo itekako korisnim kad je npr. s 4 mjeseca završila na Srebrnjaku, a i kasnije sam je uspjela npr. na ekg-u smiriti i uspavati upravo na dojci
Prvo veeeeeeeeliki pozdrav svima.
Tek sam sad pronašla ovu temu.... A spadamo u tu grupu... 8)
Dakle dana 16.05. je rođena naša cura Stella!
Rođrna je na carski sa 36+2 zbog zastoja u rastu... protoci kroz pupkovinu su se iz nekog nepoznatog razloga smanjili.
Ali naša cura je bila više nego za 5, dobila je 10/10! :mrgreen:
Jedino što je maaaala... Rodila se sa 1900g i 44cm.
Juče je punila 2mj i ima 3150g i 51cm! Manekenka mamina! :zaljubljen:
Danas smo bili na sistematskom i pedica nije zadovoljna sa dizanjem glave, pa ćemo idući tjedan kod neurologa da vidi malo bolje...
ivana zg kako je beba od prijateljice?
sweety pusa za bebicu, nadam se da ce sve biti u redu kod neurologa
ima li netko dijete s dijagnozom retinopatije 5.stupanj
Pozdrav forumaši! Sretna nova godina svima+bebačima! Mene dugo nema na ovom forumu, uglavnom zato kaj sam sama s klinkama a stalno je neko bolestan, ili gladan..žedan...A dok postanu pospane konačno ni ja nemam više volje ni za šta pa legnem s njima.Nije mi jasno kak ću se svaki dan na vrijeme pojavit na faksu dok jednom krenem na predavanja, al taj dio ću vidjeti kad bude.
Zasad sam vam samo htjela reći da mi Ema ima 9,5kg, prava je bucka,i još cica.Odkad je bila 5mjeseci stara pokušavam joj davat kašice a uspjela sam samo pobacat otvorene kašice tek načete i ostavljene,i sad tek nedavno je cura odlučila da voli sir s pizze i hrenovke,tu i tam koji smoki i to je to.Aha, juhica je bila u modi par dana..I to je to.I dalje je cica zakon.A flašicu ne šljivi pola posto.Ima baka neku čašicu ptaklenu prozirnu za rakiju i slično i iz toga se pije voda povremeno, ali samo i jedino iz toga.Uglavnom, cura je dostigla vršnjake, nema nikakvih posljedica toga što je rođena prije, jedino idemo na vježbice i tam urlamo iz petnih žila jer "netko" nije sportski tip i tek smo se uspjeli postavit u položaj za puzanje.Ali u hodalici juri odprve ko zvrk za sekom.ZNAM da sad te hodalice nesmiješ ni spo,enut al meni je puno puno lakše dok je stavim da malo hoducka a i ona to vopli.Starija mi uopće nije puzala a prohodala je s 10mjeseci a Emu forsaju da mora puzat.To se još čeka zasad ali počela je polako.
Najnovije je to da ima E.Coli u mokraći pa će i ona najvjerojatnije morati na defluks odn u bolnicu (Starija je s prestankom cicanja počela s tim bakterijama i antibioticima i otkrili smo refluks 3.stupnja.To se liječi već više od 1godinu, za to vrijeme je stalno na antibioticima itd itd a navodno je nasljedno pa ima i Ema iako se kod nje stanje prati a još je i na sisi pa nije imala upalu.) Zasad nas dr.ica šalje na uzv bubrega sljedeći tjedan pa ćemo vidjeti kakvo nas veselje čeka.
Veseli i zdravi bili dok se opet ne čitamo! Pozzz :love:
pozdrav svima,
tek sad sam otkrila ovu temu :oops: (trebalo mi je samo godina dana)
B se rodio u 32 tjednu i imao je 1670g i 43 cm. Nakon mjesec dana neonatologije mišić je došao doma i od tada ne prestaje maženje i paženje :mrgreen: Tih mjesec dana pamtim kao jedno jako naporno razdoblje života, odlasci u bolnicu dva put dnevno, izdajanje, iščekivanje hoću li ga vidjeti, dobiti u ruke, pokušati dojiti, ostatak dana i noći doma druženje sa izdajalicom...al pogled na mrvicu briše svu tugu i strah :)
I evo dan po dan prošla godina dana :shock: još uvijek smo vježbači, još uvijek se družimo sa raznoraznim stručnjacima koji ga prate, ali svakim danom hahar je sve bolji i bolji. Nedavno je propuzao, pa se počeo posjedati i sada je otkrio dizanje na noge i sad je glavna faca u gradu :) sav si je važan :D
Evo malo sam na ovome forumu i gledam poruke i citam,evo da vas malo razveselim..ja sam majka koja je prvu trudnocu prenjela 2 tjedna rodila sina 4000kg teskog i 52,5 dugog a druga trudnoca nakon 2 godine je zavrsila puknucem vodenjaka u 28 tjednu i uspjela sam u bolnici odlezati 10 dana nepokretna u krevetu krvareci i odlazenjem plodne vode koja se nadomjestuje .. od primitka inekcije za razvitak pluca...nitko nam nije garantirao da ce djete uopce prezivjet a kamoli disati,ali eto 19.08.2008 rodio se mali Noa a termin je bio 4.11,decko je bio tezak 1700 velika beba a dug 41cm.radi mojeg krvarenja tokom tih 10 dana poslje poroda bio u inkubatoru 6 dana dok ej primio radi sigurnosti antibiotik od sumnje da nije doslo do infekcije.7 dan je premjesten u topli krevetic i cekao kilazu..ja sam se izdajala doma i nosila mljeko u bolnicu i cjelo vrjeme sam odrzavala mljeko svaki dan bi ga jso i dojila kad bi dosla ga posjetiti..too je trajalo 1mj..i tada je dosao do kilaze za otpust i izasao sa 2300kg.sada ce 19 imat 5mj i ima 7000kg i dug je 59cm.raste igra se zapaza ..hodamo na goljak na vjezbe,i kod fizijatra i neuropedijatra cesce ultrazvuke i preglede ali eto sva ona patnja i muka je prosla i kako su na sv.duhu rekli mali borac je uspio i eto super napreduje,vidi se da je on jos uvjek djete koej se ne okrece na bok ali mi radimo vjezbamo i ide to polako..njega vode jos uvjek koda je star sada 2,5mj..ali motorila mu kansi 1,5mj za djecom u terminu..vesela je beba i eto drage mamice da vas oraspolozim nije sve tako crno..borite se jer djeca to osjete i sve ce biti uredu..naporno nam je ali eto...prebolio je tezak bronhitis kod kuce sa inahalatorom..i sad je ko novi..samo sto ga moramo paziti ko oko u glavi..stariji klinac nam se morao ispisati iz vrtica da doma ne donese prehlade..jer sve se odma prima i sjeda na bronhe..
nadam se da sam nekome pomogla ovim svojim iskustvom i dala mu nade da se sve da prebroditi.. :heart:
možeš ići na vježbe sa nnom koliko hoćeš, ako je nakon toga staviš u hodalicu upropastila si svaki dotadašnji trud. Tebi je lakše, a dijete nazaduješ totalno zbog svoje komocije.Citiraj:
bigmamma23 prvotno napisa
ne možeš uspoređivati dijete rođeno u terminu sa nedonošćetom. mislim da radiš jaaaako krivo.
kaj su ti rekli na vježbama kad si rekla da dijete stavljaš u hodalicu? jesi im uopće to priznala?
pogledaj na forumu mame i bebe, podforum nedonošćadCitiraj:
asantova@htnet-dsl prvotno napisa
Drage moje mame,čitam vaše postove i konačno sam se odlučila ponukana vašim pričama,i ja ispričati svoju priču. Moja curica rođena je iznenada u 28.tj.,imala je 1100g i 32cm,bila toliko prozirna da su joj se svi još nerazvijeni organi prozirali ispod kože..Drugi dan joj je stalo srce na 15 min,te se uspjela ipak izboriti za život s teškim posljedicama s kojima smo se susreli tek kasnije..Dva mjeseca u inkubatoru,mjesec na aparatima,sve skupa 4 mjeseca u bolnici. U mozgu je usljedilo krvaraenje i leukomalacija 4.stupnja,dobila je i hidrocefalus,glavica je oticala,a doktori su čekali da dobije 2kg...Teški dani suza i boli...Nakon operacije glave,usljedio je još jedan šok..uznapredovala retinopatija 3. i 4. stupnja,na Rebro na laser dolazi prekasno i moja curica ostaje slijepa s 5.stupnjem retinopatije i 0% vida.Nigje u svijetu joj nisu mogli pomoći...nema te opracije koja bi joj vratila dio vida...zasada ali mi se nadamo...I tako,..sada je moja curica stara 10mjeseci,ali prava dob joj je 7 mj.Ponovno je u bolnici jer je na sve to dobila i konvulzije..i tako ...to je naša priča...tužna,ali i priča ohrabrenja i nade..i vjere u Boga,priča o hrabrosti i volji za životom jednog malog bića...
mi smo slična priča tebi, ali s prekrasnim završetkom.
Zbog placente previe totalis, carski rez u 30. tjednu, on nije dobio nikakve injekcije za pluća, teške komplikacije, operacija shunta s 1 mjeseci starosti, retinopatija 5. stupnja na jednom oku, na drugom sivi očni živac i visoki stupanj slabovidnosti, moždano krvarenje 2/3, PVL, ....
Ima cerebralnu paralizu 5. stupnja, ali uz dobru habilitaciju je odličan đak 2. razreda redovne škole. Veseo i predrag dječak koji nam puno sreće donosi u životu.
Znam za vaše dijete i vas preko ovih foruma,odavno jer sam stalno u slobodno vrijeme na nijima,i to je stvarno jedna tužna ali ujedno i lijepa životna priča..Moja razmišlanja o budućnosti moje curice su većinom optimistična,ali i s određenom dozom straha i bojazni što nam još život donosi...Moja curica nikada neće vidjeti,ali učinit ćemo sve da prohoda,progovori,nasmiješi se i zagrli nas jer će nam to biti najveća nagrada za sve ovo kroz čega u ovim trnucima prolazimo.
potpuno je normalno da je prisutna doza straha i neizvjesnosti, i drago mi je da si toga svjesna..moj je dječak sad prešao 4 godine, i tek je prije par mjeseci propuzao, još ne govori, ali ja ga sve razumijem. i to moje priznavanje njega je dovelo do pokazivanja osobnosti, što je meni bio veliki uspjeh, toliki da se sad ne veslim hodanju toliko koliko svakom njegovom spontanom zagrljaju i poljupcu.
ne znam od kuda ste, ali mi smo iz sredine gdje nema puno djece sa pos. potr., ali je on super prihvaćen, tim više što su nam omogućili boravak u redovnom vrtiću par sati dnevno, što mu puno znači.
htjela sam reći, dopusti si trenutke nemoći, jer će te oni samo još ojačati, i pomoći da se napuniš snagom koja ti je više nego otrebna..jer ona crpi snagu od tebe :heart: :heart:
i okružite se ljudima koji misle pozitivno :love: :*
I ja sam rodila djete od 1300 g. u 32.tj. - mjeseca dana bolnice.
A šta da vam kažem drage mame..beskrajna je mamina ljubav...samo posebne osobe mogu to što vi prolazite jer uvijek ćete biti nešto više, jače bolje..plemenitije ..
:love: malim :saint:
evo mene nakon malo duzeg vremena i isto sam malo procitala porukice,eto mogu vam samo rec da budite hrabre i imajte vjere i sve ce ici na bolje,evo moj mali noa je roden kao sto sam jednom prilikom ispricala svoju pricu u 29 tjednu trudnoce,i sada ima 5mjeseci i hvata igrackice rucicama, vjezbamo da se pocne samostalno okretat na bok i nebi vjerovali ima 7200kg a roden je sa 1500kg.
budite uporne i vjerujte i bit ce sve na kraju uredu...mi se jso uvjek borimo i svaki pregled nas jako strah ali eto sve ide dobro..nas mali borac je veselo i zdravo djetesce..koje se zato i zove noa,jer je od prvog dana bio borac i bori se..
pozdrav....
dobra vecer..Citiraj:
alenka.lucija prvotno napisa
i kako je bebica sada?
malo novosti o nama :) za ohrabrenje onima koji to tek prolaze...
mala mrva koja je rođena 27.02. 2006. s 1220g i 39cm sad ima 3 godine, 97cm i skoro 13 kila
Više se na njoj uopće ne vidi da smo nekad davno morali vježbati, jako je spretna i živahna. U petak (17.04.) je bilo točno 3 godine kako sam je prvi put primila u ruke :heart: (izvadili su je iz inkubatora na pola sata) i točno 2 godine kako je napravila svoje prve samostalne korake :heart:
U svemu imitira stariju seku pa se tako i penje po visokim toboganima i penjalicama
priča dosta dobro, već se vide naznake glasa "r" iako još zna petljati (npr. započkati=zakopčati, pivaljo=prljavo, čapopis=časopis i sl)
spremamo se na kontrole kod raznoraznih specijalista koji nas prate, nadamo se da ćemo iza toga biti naručeni tek za 3 godine
imunitet joj je bolji nego kod seke
Pozdrav drage mame. Evo da se i ja predstavim. Mama sam prekrasne cure od 2 godine i još lijepše male princeze :heart: koje se zbog placente previe rodila u 28 tjednu sa 1 kg i 36 cm. Apgar 9/10. Dva mjeseca bila je u inkubatoru, mjesec dana još u bolnici na promatranju i da dobije na kilaži i kada je bila stara malo više od 3 mjeseci stigla je doma sa 3290 kg. Sada je sa nama doma malo više od 1,5 mjesec i stigli smo na kilažu od 4 kg i 57 cm. I ona je kao i sve druge bebe bila na respiratoru, pa ne, pa opet pa ne, ipa dodatni kisik, maskica... ima retinopatiju 2 stupnja koja prolazi bez laserske operacije, krvarenje mozga II stupnja... Dugo se hranila na sondu, no dobro je prihvatila bočicu. Sve u svemu kada se sjetim sve što smo prolazili, od te noći kada je počelo krvarenje, pa do sada kada je pogledam u svom kevetiću presretna sam da se uspjela izvući i da je sa nama. E da, naravno i mi odlazimo na vježbe za motoriku sad već mjesec dana i moram reći da se vidi napredak na njoj. Nadam se da će i dalje tako lijepo napredovati i da će sve biti u redu. Jedna stvar me jedino mući a to je da joj u bolnici nije napravljen probir sluha i to mi nije jasno zašto. Ali da ja budem mirnija, naručit ćemo se mi na pregled.
Drage mame šaljem vam veliki pozdrav, budite i dalje tako hrabre i nježne prema svojim anđelima jer oni su stvarno posebni. :)
drage mame eto da se i mi javimo.
Tin je sada dvije i po godine.Nitko ne bi rekao da je taj vražičak rođen u 25 tjednu i da je imao samo 890 grama sa apgarom 3/5.
U zadnjih godinu dana bilo je malo problema sa slabijim imunoglobulinima no sada je sve ok.
Starijeg brata prati u stopu i stalno mu nešto priča i naređuje.A kako je tek tvrdoglav.....
Budite hrabre i vjerujte u svoje malene
:* od nas
drage mame evo i naše priče... prije nepunih 3 mjeseca (5.2.) rodio se Vito u 25 tj. trudnoće sa 790 gr, 31 cm dug i API 2/3 - bili smo 3 tjedna na respiratoru, 2 mjeseca u inkubatoru i sad u četvrtak smo stigli konačno doma :))))
prošli smo svašta, krvarenje u mozgu II/III, infekcije i s retinopatijom koja je na sreću na vrijeme otkrivena i praćena i na prijelazu od 2. do 3. stupnja zaustavljena najprije s laserom (koji je zaustavio proces ali nije krenulo u regresiju) a zatim je dobio neke inekcije koje zaustavljaju rast krvnih žilica (nešto novo što se upotrebljava zadnjih godinu i pol na nedonošćadi s jako dobrim rezultatima za retinopatiju - samo se mora na vrijeme otkriti i upotrijebiti) - i sada smo još pod kontrolama ali kažu da je u jednom oku već krenula regresija i spuštaju se stupnjevi a u drugom oku ne raste dalje... što je jako dobar znak. U utorak smo opet na kontroli.
Ja znam da je pred nama toliko toga, vježbica, kontrola... ali vam ne mogu opisati koliko imam pozitivne energije i koliko duboko vjerujem da će biti u redu. Ime smo mu dali čim smo doznali da smo trudni - i obilježilo ga je u potpunosti, prošao je groznu trudnoću i još svašta vani a takav je borac i ja jednostavno vjerujem u njega.
Sada imamo 2.700, dobro papa (2 mjeseca sam se uspjela izdajati a zatim smo morali preći na pripravke jer nije više bilo mlijeka - uh kako sam to teško podnijela) - sada su nam dali da vježbamo 3 puta dnevno doma, a zatim kontrola za mjesec dana. Mi smo inače iz Istre i rodila sam u Rijeci gdje je i bio na neonatologiji - pa me zanimaju vaša iskustva iz ZG - kakav je bio tijek vaših vježbica i pregleda kod fizijatara od samog dolaska doma? ne bi voljela da nešto preskočimo a mogli smo mu pomoći nekih boljim pregedom ili kvalitetnijim vježbicama samo zato jer smo daleko od metropole :)...
hvala vam mame :heart:
Nije me bilo dugo pa evo samo da vam kažem da moja Lucija (ima 22 mj) napreduje genijalno -prohodala je s godinu dana, počela je s 15 mj govoriti po jednu riječ, a sad već priča debelo rečenice i inače je potpuno zdrava mala curica-u biti s njom je sve u redu od prvoga dana - ja sam bila "na niti" zbog preeklampsije.
Čak smo skinuli i dnevnu pelenu pred mjesec dana :D
I što je najljepše još uvijek dojimo :)
Držite se drage mame :love:
ja sam majka nedonoščadi rođenih u 35 tj (34+4), ali gestacijska dob im je 32 tj.Rođeni su s 1400gr/40cm i 1330/39cm. apgar 6/8.
Za mene je bio veliki šok kada sam ih prvi put vidjela na neonatologiji da sam zanjemila od šoka (doslovno). Vidjeti svoje djete (djecu) tako sitne i mršave, spojene na cjevi i aparate, ma strašno. Zapravo, vidjeti ljudsko biće od 700gr je...ne znam...možda sam ja previše osjetljiva, ali ni danas ne mogu opisati kako sam se osjećala tada.
Moji klinci su bili, od pedeset dana provedenih u bolnici, mjesec dana u inkubatoru. Nisu imali nikakvih probleme (infekcije, krvarenja i sl.) samo smo čekali kilažu.
Iz bolnice smo izašli s 2400 i 2200 i na otpusnom pismu smo već imali zakazane termine za Goljak, uzv mozga itd
Od tada redovno se prate na Goljaku kod fizijatra i neuropedijatra, a na vježbice smo išli do godine dana. Upočetku je bio određeni motorički odmak, a sada su već stigli djecu svoje dobi. Sada imamo 16mj, pužemo od osmog mjeseca, prohodali su s 13/14mj. Još čekam da propričaju. Seka već nešto brblja, a valjda će i braco skoro.
:bye:
Pozdrav svim mama i bebačima! Moja curica je napunila godinu dana, ali se nadam da nije prekasno da ispričam i našu priču. U 29.tjednu trudnoće rodila se moja curka sa 990 g apg 8/8. Od cijelog poroda u sjećanju mi je najviše ostala želja da konačno dođe neki doktor i pošalje me doma "jer šta ja tu radim, kada mi je termin tek za tri mjeseca". Svih ostalih 23 sata su mi u magli. Zatim su nas čekali dani i tjedni neizvjesnosti i brige, punih 40 dana u inkubatoru, zatim još 20 u toplom krevetiću. Sa točno dva mjeseca, tjedan dana pred Božić, pušteni smo kući. Nakon dva tjedna ponovno smo u bolnici zbog upale pluća, ali ovaj put smo bile zajedno u bolnici, i to nas je potpuno zbližilo. Ne znam kako je bilo ostalim mama nedonošćadi, ali kad je Leona prvi put došla doma nisam imala osjećaj da me doživljava kao mamu, uglavnom je spavala i jela, nije plakala, nije zahtjevala da je se nosi...Jedan od najdražih trenutaka na početku našeg suživota mi je kad sam prvi put primjetila da prestane plakati kad je uzmem u naručje, da se smiri kada ju zagrlim... Sada su iza nas godinu dana vježbica i šetnja po različitim ordinacijama, ali i velika nada da se za koju godinu nećemo bitno razlikovati od naših vršnjaka. Dugo nam je trebalo de se pokrene, tek sa sedam mjeseci je počela loviti predmete, sa osam mjeseci okretati se prema boku, sa devet se okretala...Sada puzi i diže se na nožice, ali nas čeka još puno posla dok konačno prohodamo. Dobro jede, mada uvjek u malim količinama, i ljepo spava (ok, budimo se 2-3 puta na noć, ali tko to broji :roll: ). I mi smo iz Istre, bili smo u KBC-u Rijeka, i sve pohvale timu na neonatologije. Jedino mi je žao da dječicu daju u ruke tek kad izađu iz inkubatora, šta kao u našem slučaju zna dosta trajati...