Urlanje na porodu

Meni je pasalo da šutim i da svi oko mene drže jezik za zubima. To mi nije bilo teško postići jer sam rađala u prostoriji s kadom, a tamo osim mene, MM-a i babice nije bilo nikog, a često smo bili MM i ja sami. U tišini sam disala, slušala muziku, šetala, hopsala...
Dok sam bila u predrađaoni, čula sam jednu ženu koja je par puta jauknula. Nije to bilo ni urlanje ni vrištanje, a glas joj je bio neobičan, kao kad sanjaš da vičeš, a zvuk koji zapravo proizvodiš je nekako prigušen, ko iz bunara. Žena je očito bila u transu, a trenutak kasnije zavrištala je njena bebica! :) Ja sam se raznježila i zapravo ohrabrila. Pomislila sam, ako to ide sa tri jauka, sigurno nije tako strašno. :trep: Eto, moj je porod prošao i bez ta tri jauka! Daj Bože i drugi put ovako :mrgreen:

Prvi porod čekala sam tri dana u predrađaoni, naslušala sam se svakakvih glasanja, ali nije me smetalo nit me prestrašilo. Uglavnom su žene jaukale pred sam kraj. Neka tiše, neka glasnije, i ubrzo nakon toga čuo se plač bebe :heart:
Sve to vikanje mi je bilo nekako prirodno, znala sam da je njima teško i da boli i možda im je tako lakše. Čekajući tamo u dosadnoj predrađaoni mislila sam si: "Da barem ja uskoro tako kao one pa da dođe ta moja beba" :lol:

čitam neke od postova ovdje i mislim se kako sam ja i neke cure imale totalno drugačije iskustvo - to valjda ovisi od osobe do osobe. Samo ću vam reći da se moje tijelo prilikom poroda uopće nije ponašalo na uobičajeni način i da je njima u bolnici moj porod bio toliko iznenađenje da ga nisu očekivali - čitaj otvorila se 4 cm u 45 min i počeo porod. Oni su, naravno, mislili evo još jedne mimoze (kao što i neke druge curke na ovom postu očito misle) i nisu me previše obadavale. Tiskati sam počela sama jer sam osjetila stravičnu potrebu za time. Da nije bilo jedne babice koja mi je došla i još vikala na mene da prestanem tiskati, a ja na nju da ne mogu (a ja sam opaka kad sam ljuta, pa ju je valjda to prenerazilo). Onda je pozvala nekoga, mislim ipak da je bila babica (kratko pošišane crne kose - curke koje su rodile na SD da li možda znate tko je ta žena) i kad je žena vidjela što se događa nastao je totalni kaos. Tog kaosa se sjećam iako se ne sjećam ničeg drugog (valjda bila u nekakvoj čudnoj zoni, bilo je negdje već na forumu, pisala cura kako joj je za vrijeme poroda pao žohar na nju a da ona to uopće nije primijetila). Samo ću vam reći da je box bio premali za sve osoblje koje se skupilo. I da, da nisam urlala i očito ih time nervirala tko zna što bi se dogodilo. Grozim se i pomisli, jer taj je krevet u box-u na popriličnoj visini, i što bi se dogodilo sa mojim djetetom da je isplao i palo na pod :evil:

Prvi porod mi je totalna trauma.
Nisam vrištala jedino kad sam bila u nesvjesti.
Bol je bila neizdrživa.
Inače odlično podnosim bol.
Mislim da je stvar bila u dripu.
Drugi porod - prekrasan, prirodan i bez glasa

Urlala sam na dvije babice i jednog specijalizanta da mi se gube iz boxa jer nisu bili od koristi, sto vise silno su me nervirali :P Par puta mi je pobjegao urlik (od boli) dok mi nije dosla sjajna babica koja me odlucno i strucno vodila, disala sa mnom i radila vjezbe da potaknemo trudove.

Citiraj:

---

rinče prvotno napisa

Meni je babica savjetovala da tokom samog izgona bebe ne ispuštam zvukove jer se time gubi energija koja je potrebna za tiskanje već da duboko udahnem zatvorim usta i izdahnem na nos i tiskam i doista mi je to pomoglo .

---

ja sam se trudila ne ispustati glas ali na izgonu to je jednostavno izaslo van i tako mi je bilo lakse

nisam vikala za vrijeme trudova sam sam mantrala u sebi daj prestani vise samo na minutu da se odmorim ali kad je poceo izgon onda se vise nisam mogla kontrolirat :oops:

Meni je za vrijeme poroda jako trebao mir i tišina. Ne samo da mi je smetalo vikanje nego mi je smetao i MM-ov glas. Između trudova smo razgovarali a onda sam ja za svaki trud rekla "šuti, počinje", prebacila se na bok i koncentrirala se na disanje, zamislila da se idem kroz šumu i penjem se na brdo. Sve oko mene lijepo zeleno, svira Enya (to mi je pasalo jer mi se uklapalo u tu šumsku atmosferu) , naporno je hodati prema gore ali vidim da ima još malo i onda se polako spuštam. Tak su mi prolazili trudovi kad sam se otvarala i to mi onda uopće nije bilo teško, ali je zahtijevalo punu koncentraciju tak da se ne bih baš složila da treba isključiti mozak.
Ja to inače radim kad me nešto boli i rijetko uzimam sredstva protiv bolova, ali se moram totalno uživiti u to.

Ms. Mar ja u tom trenutku nisam razmišljala o sramu jer nisam uopće imala potrebu za vikanjem, imala sam potrebu za mirom i tišinom. Sram bi me bilo da se ne mogu kontrolirati, ne samo na porodu nego i općenito i vjerojatno bih se pokušavala suzdržavati. Valjda bi i to onda negativno utjecalo na porod, ali ovaj put nije u tome bio problem.

Citiraj:

---

Sirius Black prvotno napisa

Meni je za vrijeme poroda jako trebao mir i tišina. Ne samo da mi je smetalo vikanje nego mi je smetao i MM-ov glas. Između trudova smo razgovarali a onda sam ja za svaki trud rekla "šuti, počinje", prebacila se na bok i koncentrirala se na disanje, zamislila da se idem kroz šumu i penjem se na brdo. Sve oko mene lijepo zeleno, svira Enya (to mi je pasalo jer mi se uklapalo u tu šumsku atmosferu) , naporno je hodati prema gore ali vidim da ima još malo i onda se polako spuštam. Tak su mi prolazili trudovi kad sam se otvarala i to mi onda uopće nije bilo teško, ali je zahtijevalo punu koncentraciju tak da se ne bih baš složila da treba isključiti mozak.
Ja to inače radim kad me nešto boli i rijetko uzimam sredstva protiv bolova, ali se moram totalno uživiti u to.

Ms. Mar ja u tom trenutku nisam razmišljala o sramu jer nisam uopće imala potrebu za vikanjem, imala sam potrebu za mirom i tišinom. Sram bi me bilo da se ne mogu kontrolirati, ne samo na porodu nego i općenito i vjerojatno bih se pokušavala suzdržavati. Valjda bi i to onda negativno utjecalo na porod, ali ovaj put nije u tome bio problem.

---

Da, kao što sam i rekla, očito je da kod tebe to nije bio slučaj, ali mislim općenito da nije dobro da se netko zbog srama suzdržava od puštanja glasa ili bilo čega (a čini mi se da ima i takvih slučajeva).

A što se tiče isključivanja mozga, mislim da sam rekla da je poželjno da nema 'pameti' što bi zapravo bio dio mozga, ako mogu tako reći. Inače i ja sam slušala Enyu i imala slične vizualizacije, koje su počele svijesno, a poslije se vrtile same, a na dripu su to već mislim bile halucinacije, ali dobro to je druga tema.

Citiraj:

---

bucka prvotno napisa

javlja se kraljica svemira u urlanju!! :mrgreen:
culo me valjda pol zagreba!!
MM kaze da me u zivotu nije vidio/cuo u takvom stanju!!
meni je to bilo koma-nikada nisam htjela urlati, a tada si nisam mogla pomoci!

---

još jedna- kod drugog poroda. Toliko me je boljeo svaki trud da sam se već pri kraju počela gubit. Ne ponovilo se :(
Kod prvog nisam glasa pustila nije me niš boljelo.

Citiraj:

---

bundevica prvotno napisa

Tri puta sam rodilo ko dama, nisam glas pustila.Razlog je najvjerojatnije visok prag boli i prisustvo MM.

---

Tom Cruise bi bio ponosan :mrgreen:
Ja sam samo zastenjala, zabijala glavu u jastuk i guzvala plahte kad je bilo tesko. Nisam se susprezala, ali nisam imala potrebu za vikanjem, iako je bolilo uzasno. Srecom sam radjala u posebnom boxu pa me nije toliko ometalo vikanje ostalih rodilja.

prvi porod(induciran) je trajao 10 sati,nisam vikala sve do samog izgona kad sam ispustila krik(taj tren sam bila nesvjesna da dolazi iz mojih usta).

drugi porod mi je spram prvog bio pjesma,trajao 50 minuta,vikala sam svako malo jer se jednostavno nisam mogla i htjela suzdržavati.

oba puta sam se ponašala prema nekom svom instinktu.na porodu sramu ne bi trebalo biti mjesto.

ja sam sebi rekla prije poroda da se necu derati, da cu disati i nastojati biti tiha.
tako je i bilo u predradjaoni, ali kad sam dosla u radjaonu...druga prica.

kao prvo ostavili su me samu, ja sam osjetila kako mi djete izlazi, uhvatila me panika, sve me bolilo, nisam znala sta da radim i pocela sam urlat. kasnije su mi trudovi oslabili (kad je beba bila vec na pol vani) i mislim da je to zato jer me panika uhvatila.

da su mi bolje vodili porod, mislim da ne bi toliko urlala.

Citiraj:

---

morena24 prvotno napisa

da su mi bolje vodili porod, mislim da ne bi toliko urlala.

---

i ja isto. urlala sam i zapomagala, bila sam najglasnija trudnjača tog dana, babice su me mrzile al su barem dolazile do mene svako malo. čak me i nisu trudovi tolio boljeli koliko ta samoća. pa ja tu rađam! prvi put. a oni pored mene prolaze ko pored turskog groblja. znam da im je gužva bila al ipak, nisam robot ****te!

no, čim mi je dragi ušao u rađaonu, vriskovi su prestali. :heart:
i kad sam trebala tiskat, nije mi na pamet palo da vrištim . stisla sam zube i ajmo...

idući put definitivno nejdem u rodilište! rađat ću doma il platit suhim zlatom humanost ali kod onih bezosječajnih mesara no way! :evil:

Ja sam prvi put urlala 4 sata. Prva dva pod dripom sam se suzdrzavala, ne iz srama nego zato sto mi se to cinilo uzaludnim trosenjem energije, ali poslije jednostavno nisam mogla izdrzati trudove bez prekida i bol u krizima od lezeceg polozaja.

Drugi put, kad sam trudove odradjivala doma, nije mi bilo ni na kraj pameti urlati. Samo sam disala i to je bilo to. Ni onih pola sata na bolnickom stolu nije bilo tako strasno :) samo sam zavristala na doktora kod mi je isao sjesti na trbuh :x

Samo da se kratko osvrnem na ovaj nagon za tiskanjem i tiskanjem u krivo vrijeme. Cini Mi se da je to opet problematika vezana iskljucivo za forsiranje lezecih i slicnih polozaja kod poroda.
Ja sam se totalno prenerazila kad sam treci put radjala i shvatila da sam rodila skoro bez ikakvog nagona za tiskanjem. Kod drugog poroda sam imala najruzniji polozaj, lezala sam na boku. Tada je nagon za tiskanjem bio najjaci, a porod najbolniji.
Zakljucak: nezamislivo mi je da bi zena koja radja neometano, u polozaju koji sama odabere slijedeci govore tijela ima nagon za tiskanjem u pogresno vrijeme.

Citiraj:

---

Zorana prvotno napisa

Zakljucak: nezamislivo mi je da bi zena koja radja neometano, u polozaju koji sama odabere slijedeci govore tijela ima nagon za tiskanjem u pogresno vrijeme.

---

Potpisujem 100%
Oduvijek o tome razmišljam, o riječima babice"Neeeeee, tiskati, to još nije dobro ni za bebu ni za Vas"

Ma zašto ne? Pa to je prirodni nagon i ja ne mogu drugačije nego slijediti ga. On je prejak da bih ga ignorirala, a još kada boli.... radiš ono što osjećaš da će ti olakšati bol, zar ne?

Da. A nema toga sto moze vise fizicki pomoci od mogucnosti da se tijelo namjesti u polozaj koji mu odgovara. Npr. ja sam rodila stojeci na nogama. S nogama samo blago savijenim u koljenima. Dijete je prakticki samo izaslo van. Bez ikakvog napinjanja, jakih nagona za tiskanjem ili napora s moje strane. Samo je iskliznula van. A kod prva dva poroda sam morala dusu ispustiti dok nisam dijete istisnula iz sebe.

uz ovo sto si rekla, zorana, ima jos jedna stvar, a to je drip u bolnickoj rutini :x kad te drip natjera na tiskanje, to moze stvarno biti u pogresno vrijeme, jer drip ne pita jesi li spremna i je li dijete spremno, drip samo siba trudove bez pauze i odmora... :x

E, naravno...i drip. :(

Ja nisam imala drip, a nagon za tiskanjem sam imala 1,5 sat prije nego sam smjela tiskati a to vrijeme nisam uopće provela na krevetu nego na stolčiću i stojećki obješena MM-u oko vrata. Tak da ne znam baš u kojem to položaju ne bih imala nagon za tiskanjem. I rodila sam na stolčiću tiskajući iz sve snage

Jesi bila klistirana?

Jesam i mislim da to nije bio razlog. Klistir su mi dali u 3:00 ujutro kad su mi tek počeli lagani trudovi jer sam došla s puknutim vodenjakom (puknuo oko 1:30) Nakon klistira trudovi nisu bili puno jači, tek kasnije su se pojačali. Otvorila sam se skroz oko 11 i onda je počeo taj nagon za tiskanjem a beba nije bila spuštena.

Meni je bilo dobro kaj su mi napravili klistir jer sam ionak morala često na wc prazniti mjehur, a nije baš zgodno kad te hvataju trudovi nasred hodnika. Uvijek mi se činilo da su mi nakon toga trudovi manje bolni i da mi je manji pritisak. Ne znam kak bi bilo da su mi bila puna i crijeva.

Citiraj:

---

Felix prvotno napisa

uz ovo sto si rekla, zorana, ima jos jedna stvar, a to je drip u bolnickoj rutini :x kad te drip natjera na tiskanje, to moze stvarno biti u pogresno vrijeme, jer drip ne pita jesi li spremna i je li dijete spremno, drip samo siba trudove bez pauze i odmora... :x

---

A koliko tek boli :shock: Mislim da je to glavni krivac za moje urlanje, jer mi bez njega to uopce nije padalo napamet.

sirius, jesi tiskala kad si imala nagon ili ne?

Nisam, rekli su mi da ne smijem

a u kojem si polozaju bila? sori kaj gnjavim, pokusavam si sloziti sliku u glavi.

nisam stenjala ni urlala za vrijeme trudova.
kad je beba išla van e onda sam urlala.
i drugi put ću opet :mrgreen: - bilo mi je lakše.........

mikka, ne gnjaviš, samo si ti slaži sliku :mrgreen: Znači ovako, u 11 sam se otvorila u 15:15 sam rodila, i ta zadnja 4 sata uopće nisam bila na krevetu. Sjedila sam na stolčiću, stajala i držala MM oko vrata a on me držao jer mi je bilo teško stajati u trudovima, stajala naslonjena rukama na krevet, išla nekoliko puta na wc na drugi kraj hodnika pa sam imala trudove i na hodniku, držala me primalja i specijalizant koji je bio u prolazu me uhvatio da joj ne padnem i tak.

SB, i ja tako...
vješala se na koga i što sam stigla i mogu reći kako je to najugodniji položaj u trudovima. lopta je isto dobra stvar, ali to vješanje... stvarno olakšavajuće (hvala Saradadevii na informaciji o tome)...

e, da...
nisam vikala, samo sam pitala smijem li tiskati jer imam nagon. babica je samo rekla: naravno, kad osjetiš potrebu, upri iz sve snage!

meni je uzasno cudno da postoji taj "lazni" nagon za tiskanje. otkud to? kako?? ili su mozda oni bili u krivu, pa bi rodila koji sat prije nego da si cekala da ti daju zeleno svjetlo...

Meni isto nije logično da žena koja rađa prirodno, onak kak joj paše ima bilo kakav 'lažni' nagon. Dobro, ja ne bih znala puno o tome jer moj nagon je bio dripovski i nepopustljiv. Uopće ne znam kako bih mogla zadržati takav nagon. Meni je primalja govorila nek ne tiskam, ne zato što ne smijem, nego neka čuvam snagu jer se ionak ništa ne događa, beba je i dalje visoko. A ja tiskala, valjda nikad ništa jače u životu nisam radila. Tako da je to bilo čuti - e to je prava bol. I tako satima. A probala sam ne tiskati, to jednostavno nije išlo. Puno više snage sam trošila za suzdržavanje pa sam joj rekla da to sa čuvanjem snage ne drži vodu.

Nisam vikala i nije mi smetalo vikanje drugih žena, a vikalo ih je stvarno puno (za tih par sati rodilo se 10-tak beba). Cijelo vrijeme sam mislila meni je super, znači još ne boli kad ne trebam vikati, stalno sam čekala kad će početi tako jako boljeti i hvala Bogu nije. Mene je to vikanje drugih žena na neki način tješilo, što se ne može reči za MM, on veli da mu je to bio najgori dio poroda.

ja sam svoj porod poprilično zaboravila (valjda sam potisnula), znam da me strašno boljelo jer sam bila osam sati na dripu, ali nekako je sve kao u magli

ali sad kad vas čitam sve se više ljutim..ja sam došla u bolnicu na dan termina u rutinsku kontrolu, nikakvo rađanje nije bilo na horizontu, a onda mi je doktor samo rekao..vi ćete danas roditi (?!)

pa ok, mislila ja, on je doktor, zna čovjek (inače do tada ja osobno poprilično needucirana vezano uz neki alternativniji pristup rađanju)

i tako me natjeralo da rodim..nisam bila spremna ni ja ni dijete..još uvijek ful zatvorena, sasuli su bocu dripa u mene, ležala sam cijelo vrijeme na leđima što mi je bilo nepodnošljivo jer sam cijelo vrijeme bila doslovce na rubu nesvjestice - baš je neko super ovdje rekao, oni ti NE DAJU da se pomakneš u položaj koji ti odgovara..

ja sam u to vrijeme imala poriv čučati, stalno sam se dizala na wc, nije mi se pišalo, ali uništavalo me to ležanje na leđima, doslovce me izluđivalo i MORALA sam se ustati..uz neprestano zvocanje od strane sestara kako to ne smijem raditi..osim što mi je bilo teško još mi se nabijala grižnja savjesti da se zbog mog komoditeta ugrožava život djeteta..ma mislim...

a dijete mi je bilo najnervoznije u rodilištu..ja sam i dan danas apsolutno uvjerena da je to zato što su je NATJERALI da se rodi, a nije bilo vrijeme

katastrofa..valjda se zato se sjećam puno

osim kad mi je doktor u totalnoj tišini došao i bez riječi probušio vodenjak..tad sam se osjećala najponiženije u životu

a da li sam vrištala? mislim da sam stenjala ..ja ne mogu više.., ali sam bila apsolutno kooperativna, u jednom trenutku mi je prošlo kroz glavu da nikako ne mogu zaobići ovu situaciju i da samo od mene ovisi hoću li roditi i da to jednostavno moram..i onda sam samo rodila

sofke :love:

Citiraj:

---

mikka prvotno napisa

meni je uzasno cudno da postoji taj "lazni" nagon za tiskanje. otkud to? kako?? ili su mozda oni bili u krivu, pa bi rodila koji sat prije nego da si cekala da ti daju zeleno svjetlo...

---

Baš to!
Ja sam uvjerena da su oni u krivu. Nema lažnih nagona, kakve su to fore.

Ja brijem da ako me stisne da tiskam a beba se još nije spustila kak treba, onda joj očito treba malo pomoći. Kaj to nije logično?!
Zamišljam sebe u svojem normalnom izdanju, dupence ko plivadon, sva neka mala, a bebać od 4 kg se mora probiti, napraviti si mjesta, spustit se i izići. Dakle, na meni je da se slušam, ustanem ak treba, tiskam ako moram, čučim, hodam - bilo kaj, ali onda kad mi tijelo kaže. I stisnut "mute" na sve oko sebe :mrgreen:

A vikanje ili kak velite urlanje po meni nije uopće upitno. Ovisi o ženi. Ja ne volim cviljukanje tipa "nemrem ja to umrijeću" i "svi su krivi kaj me boli" ali mislid da urlanje, vikanje, stenjanje ili bilo kakvo (pogotovo ono čudno životinjsko pred kraj) - ima itekako smisla.

ja sam zaurlala na izgonu i cijela me bolnica cula.mali je zapeo glava je bila veća od 10 cm moje otvorenosti,skocili su na mene,rezali,pukla da bi majstor od 4750 kg i 56 izašao.

nikada nisam vikala ali ova bol se nemoze objasniti.

A nitko nije pomislio da je taj lazni nagon za tiskanjem zbog neprirodnog polozaja na ledjima i pritiska bebine glave na prazno debelo crijevo?
Meni to zvuci logicnije jer meni je bebica bila 1,5cm od ovoja, prakticki nije ni sjela u zdjelicu kako treba a ja potpuno otvorena s nagonom koji ne mozes obuzdati.
Naravno nakon 12h provedenih na dripu :/

Citiraj:

---

Marsupilami prvotno napisa

A nitko nije pomislio da je taj lazni nagon za tiskanjem zbog neprirodnog polozaja na ledjima i pritiska bebine glave na prazno debelo crijevo?

---

je pomislio je netko, na nekoj od prethodnih stranica :)
jedino se cudimo kako to da je i sirius imala taj "krivi" nagon iako je sve bilo "po njenom"...
evo malo zaguglah
pa sam nasla na http://www.naturalchildbirth.org

Citiraj:

---

[url=http://www.naturalchildbirth.org/natural/resources/labor/labor59.htm prvotno napisa

ovo[/url]]you can tell when a woman is pushing
because her body (rather than someone outside it) tells her
to do so. These women usually do quite well if left to their
own method of birthing. Rather than swelling or damaging the
cervix, their pushing seems to "push it away" and they have
rapid labors. These women's bodies do know what they're
doing, and even though it contradicts everything the
caregiver might believe, they work just fine. You know the
idea that all women are different and all labors even in the
same women can be different? Maybe with your next labor you
won't have these "pushing pains," but if you do, consider
that your body might know just what it's supposed to do.
-Joyce Jones RNC

---

ima i drugih misljenja na istom searchu, a zna li itko tko je ova(j?) joyce jones?