Citiraj:
panda32 prvotno napisa
Mislim do 9 ili 10, zaboravila. UZV ti mora biti od istog dana ili od jučerašnjeg dana, znači, ne može bit stariji.
Printable View
Citiraj:
panda32 prvotno napisa
Mislim do 9 ili 10, zaboravila. UZV ti mora biti od istog dana ili od jučerašnjeg dana, znači, ne može bit stariji.
Citiraj:
uciteljica prvotno napisa
Hello učiteljice....
ja sam ti isto bila u Harniju
Jedan dio se radi kod ginekologa a drugi dio u Vinogradskoj. Zato se i zove Kombinirani test. Taj UZV pregled kod ginekologa je malo opširniji i duži nego inače i tu ti gleda: nuhalni nabor (zadebljanje na vratu bebe-navodno bebe koje imaju više od *** mm tog nabora jedan je od znakova Trisomije 21), veličinu glave i ostalih dijelova tijela, unutranje organe (ako su razvijeni prema određenim procjenama, onda je ok), ptorok kroz dvije glavne arterije, kčs (kucanje čedinjeg srca) i nos (ukoliko je nos više spljošten ili nezamjetan, znak je Trisomije 21). Gledaju se i neke druge stvari i razgovaraš sa ginekologicom o bolestima, te se procjenjuje rizik godina, a zatim sa svim tim nalazima ideš u Vinogradsku gdje ti vade krv i kontroliraju dva hormona čija razina pokazuje koliki je rizik za najčešće dvije Trisomije: 21 i 18. Skupa sa svim nalazima se pravi procjena rizika koju onda dobiješ (ja sam dobila mailom od Vinogradske) a dobije i tvoja doktorica u Harniju, znači ne moraš ići ili nositi nalaze svojem liječniku. Mene je doktorica zvala sutradan da mi očita rezultate (iako je već na samom rezultatu pisalo). eto. pa sretno...
Lilisol puno hvala. Pozdrav :bye:
i ja sam ga odbila...mislim da nema smisla..ako je pozitivan na bolesti velika je mogućnost da nije točan i obratno, pa ne vidim smisao testa..Citiraj:
kloklo prvotno napisa
Mene je doktor bez objašnjenja i pitanja poslao na vađenje krvi za triple test. S tim da trudnoća nije rizična i ja nema iznad 35. godina. Tek poslje kad sam shvatila, tj. malo proučila šta je to sam došla do zaključka da bez obzira kakvi rezultati bili nebi prekidala trudnoću a i MM me u potpunosti podržao. Da mi je dr. lijepo objasnio o čemu se tu radi i da test nije 100% apsolutni bi ga odbila. Hvala Bogu moj rezultat je bio dobar, ali zamislite da nije koliko bi se živcirala, a uvijek ostaje onih 15% šansi da je test pogrešan. I znam za slučajeve gdje je rezultat bio loš, a rodila su se savršeno zdrava djeca.
Ja sam dakle protiv tih testova osim ako žena unaprijed zna da je spremna prekinuti trudnoću.
Ja ne bi radila nikakve testove, samo iz jednog razloga. Rodila bi svoje dijete .Inače, čula sam mnoge priče kada dr. govore da beba nije uredu, a na kraju se rodi predivo dijete, skroz zdravo i napredno.
Cure je li neka od vas sad skoro radila ovaj test? Pitam jer me zanima koliko košta? Našla sam neke postove u kojima se je spominjala cijena, ali oni su od prije dvije godine. Hvala! :)
Ja nisam platila ništa... ali sam čula da se plaća. Ja kod svog doktora idem privatno ali sam kod prijavljena i preko socijalnog (kod istog) pa on vjerojatno to
nekako riješava preko tog socijalnog dijela.
Radila sam taj test prošli tjedan. UZV u Viliju (550 kn) kod dr. Kosa. U privatnom labu izvadila krv (350 kn). Doktor kaže da se vađenje krvi naplaćuje i u Vinogradskoj (330 kn; ali provjeri informaciju). Bitno je da između UZV-a i vađenja tih dvaju hormona (f-beta HCG i PAAP-A) ne prođe puno vremene. Najbolje je sve obaviti isti dan, ako se odlučiš za tu pretragu. Sretno!
Svakako bih radila kombinirani, pa i ostale testove ako su indikacije takve. Već moja dob nosi određene rizike.
Pravo je svakoga čovjeka na izbor, bilo da se radi o testovima bilo o daljnkoj trudnoći. MM i ja znamo unaprijed što ćemo, oboje smo složni u tome i to je to. Mislim da nitko nikoga nema pravo osuđivati drugoga radi nečega što će napraviti ili ne. To su svakako teške odluke i stvar su isključivo dvoje ljudi koji će u budućnosti biti roditelji.
Svatko ima neke svoje razloge - one za i one protiv. Nikada nikoga ne bih osuđivala pa ne bih željela niti to da mene netko osuđuje.
Danas sam potpisala da odbijam te testove. Imam 33 godine.
Lagala bih kad bih rekla da sam to napravila olako i da nisam zabrinuta. Užasno sam zabrinuta i bojim se Downa, u obitelji imam nekih bolesti i znam što je skrb za osobe koje nisu samostalne...
Dok nisam bila trudna mislila sam-hvala Bogu da postoje takvi testovi, žene imaju izbora, liječnici šalju sami trudnice i oni će reći trebaš li pobaciti, ja ću napraviti test-samo da znam, da se pripremim, zadržat ću bebu....ali sada sam nekako uvidjela da su to iluzije i koliko nisam bila upućena.
Sami odlučujemo i imamo pravo odlučivati. Nikakvi doktori ne odlučuju itd.
Osim amniocenteze nijedna pretraga nije dijagnostička.
To dijete treba ...ne znam ni koju riječ upotrijebiti-bez osude, stvarno nikoga ne bih osuđivala-možda "prekinuti trudnoću" tako kasno, nevjerojatno, ali sam uvijek mislila da trudnice koje poznajem nisu ni vidjele dobro bebu na UZV (ja sam je vidjela radi problematične trudnoće-mahala je, sklanjala se od sonde....ma svašta).
Ne znam uopće kako to nazvati jer ne znam kako taj prekid izgleda u 20. tjednu! :?
Priče koje sam slušala uglavnom su bile:"Ma moja setra, tetka je napravila, nije amnio tako rizična, sve je bilo o.k.-a ". "Ja sam to radila-ali bih dijete zadržala"...
To je jako utješno, međutim, danas sam shvatila kako nikad nisam čula slučaj u kojemu je trudnica s lošim nalazima ipak zadržala bebu s Downom.
Svi znamo što napraviti kad ispadne o.k., a što kad ne ispadne?
Da ne govorim o etičkim dvojbama s Downom jer poznajući takve osobe-ne vidim da ne žele živjeti, dapače. Teške bolesti-nespojive sa životom u kojemu bi to dijete izrazito patilo-to mi je drugačije, meni.
Žao mi je što nisam zatrudnila ranije, jedino to. Mislila sam da ću raditi krvne pretrage dok nisam danas ušla u ordinaciju i razgovarala s doktoricom (žena je odlična, nemam zamjerke), ali stvarno mislim da za one kojima pobačaj ne dolazi u obzir-nema smisla dovoditi dijete u rizik nekim pretragama...nema.
I MM je odlučivao-ima pravo na to, ne želim sama snositi posljedice, ako šta i bude-morat ćemo se nosit s time...a s drugom opcijom znam da se ne bih mogla nositi, ni ja, a vjerojatno ni on...
Nije lako, nikome, mi ćemo drugo dijete valjda imati nakon 35.te.
Sretno svima, što god odlučile, nadam se da će medicina toliko napredovati i da će naše kćeri na ovakve testove ići prije trudnoće..
Lijepo si to sve rekla :)
Ne smije se smetnuti s uma jedna stvar... od kad se zatrudni pa do kraja zivota mi se ne prestajemo brinuti i biti zabrinuti za svoju djecu. To nije nesto sto ce prestati s rodjenjem... tek onda predstoje temperature, razne bolesti, padanja, lomljenja i sve ono sto znaci odrastanje.Citiraj:
linolina prvotno napisa
Smanjivanje brige se jednostavno mora (na)uciti. I vjerujem da taj proces treba zapoceti jos u trudnoci :)
Potpisujem potpuno i radim na tome-definitivno se može naučiti, da ne može, tko zna gdje bih već bila...
I stoga nije nuzno raditi sve te testove, jer u jednom trenu cete shvatiti da vam oni ne donose mir.. Mozda ce vam ga donijeti privremeno, ali ce opet s vremenom iskociti nesto sto ce vas brinuti. Dakle taj mir i prihvacanje djeteta koje raste u vama (i sve sto ce u zivotu doci s tim djetetom) dolazi iz nase unutrasnjosti - to se ne postizne nikakvim vanjskim utjecajima. A to cete sve spoznati kad rodite i kad uvidite do koje mjere vi u stvari nemate kontrole nad tim djetetom i njegovim zivotom :love:
Davno sam procitala izraz "odluciti se na dijete u stvari se odlucujes da ce ti srce zauvijek hodati izvan tvoga tijela". I to je toliko tocno da je za nevjerovati :heart:
Ne bih nikada radila ništa od toga, kao što ni nisam, mada su mi preporučivali zbog veće vjerojatnosti od Down sindroma.
Evo kako sam razmišljala tada i nisam promijenila mišljenje:
Želim roditi zdravo dijete, ali mi isto tako nitko ne garantira da zdravo dijete tokom svog života ne može postati teško bolesno, pa što bi tad trebala učiniti? lišiti ga života?
Radila bih samo one pretrage koje bi pomogle da se na vrijeme otkriju anomalije koje se mogu ispraviti, a ono što se ne može - ne može.
Imam par prijateljica koje su isto tako odlučile i nisu požalile, a svjedoče velikoj životnoj radosti koju posjeduju njihova djeca.
Srećom i uz Božju pomoć dijete mi je zdravo, a želim barem još jedno, samo kad malo zaboravim na porođajne muke.
linolina da te utješim ja sam svoju djevojčicu rodila sa 38 godina (prva trudnoća, prvi porod), a muž je 18 godina stariji od mene.
Gdje god sam došla na pregled svi su mi izračunavali statističku vjerojatnost za Down, a da ih uopće nisam ništa tražila.
Jedan me je doktor čak malo i našpotao, jer kao ja nemam pojma kako je biti roditelj djetetu sa Downom itd, ali kada sam ga pitala što ako mi dijete rođeno zdravo iz nekog razloga oboli, nastrada, postane invalid... dali da ga dovedem njemu da ga on.........................., jer što će mi takvo dijete? Tada se primirio i rekao mi: "Dobro, u redu, poštujem vašu odluku."
Rado bih imala još jedno dijete i sada nam je rizik još puno veći, ali nemam srca ostaviti svoju kćer samu, bez brata ili sestre, a opet kako će njoj biti ako se loše slutnje obistine?
Ali, takav je Život i nema razloga da vjerujemo da je sreća i blagostanje samo u zdravlju, novcima, ljepoti i sl.
Možda tako razmišlja i Steven Hawking.
Nikad nisam radila nikakve testove koji upučuju na mogučnost malformacija, downa, ili drugih težih bolesti. Niti u ovoj a niti u ikojoj sljedečoj ako ih bude, neču raditi nikakve testove. Nakon gubitka 3 dijece mm i ja smo spali na to da molimo Boga samo za živo dijete, to je dovoljan blagoslov. I znam da možda zvuči kao da pričam o nečem o čemu nemam pojma, istina je nemam - imam samo majčinsku ljubav i instinkt, ali da mi pet testova potvrdi da mi je beba bolesna ne bi ni jednu mili sekundu promišljala na prekid trudnoče. Svaki dan života našeg dijeteta je vrijedan cijelog mog života. I zato mi testovi ne trebaju, kakvo god dijete dobijemo presretni smo da če nam uopče biti dana prilika biti roditelji!
ja sam odlucila ne raditi testove. racunala sam da ce se tijelo, majka priroda, genetika, ionako sami odluciti moze li beba zivjeti ili ne moze (inace nisam sklona fatalizmu, ne znam sto me ulovilo u trudnoci). jest da mi je nuhalni nabor doc gledao na UZV-u bez da sam ista pitala i da ako cu biti iskrena, na neki nacin mi je laknulo kad je rekao da sve izgleda super. ne mogu sad tvrditi sto bi napravila da je rekao da ne izgleda super.
s druge strane znam zene koje su napravile sve testove jer im je tako bilo lakse. mislim da je u konacnici najbitnije napraviti ono sto ce donijeti mir u trudnoci i omoguciti da tih 9 mjeseci prode sa sto manje stresa. nekom su testovi smirenje, a nekome stres. ono sto je najvaznije da svatko sam i bez pritiska donese tu odluku.
Ma šta da ti kažem- moja mama je posljednje dijete rodila s 38-a nju je njena mama rodila s 42! Djed je imao garant 50 :mrgreen: .Citiraj:
marijanada prvotno napisa
Moram reći i to da je to dvoje djece ispalo s genima ka da su na lutriji dobili-inteligentniji, ljepši, okretniji od ostale braće i sestara u obitelji (živa istina, ja nisam, nažalost, najmlađa ;) ).
Nadam se da to ima neke veze...mada, pojedinačni slučajevi nam zapravo ne znače puno, za tuđe priče znamo selektivno, ono što me drži je logika tog argumenta koji si dala doktoru...a znam da, zbog osjećaja koje gajim prema tom djetetu, ne mogu učiniti ništa drugo.
meni je moj dr rekao da odem napravit tripl test onako, nije bilo nekakvih posebnih razloga zbog kojih me poslao i naravno pokazao se povećani rizik na trisomiju 18, naravno da sam išla na amnio, koja je riskanatna za normalne trudnoće a kamoli za moju (skraćeni cerviks i ležanje od samog starta, AIH...) hvala Bogu nalaz je bio uredan ali komplikacije bezveze. tak da ja to ne bi nikome preporučila, jedino kad stvarno postoje konkretne sumnje.
rozica imaš pp
Nisam išla ni na kakve testove,a ni drugi (treći ,četvrti put ;) ) ne bih išla.
Savrseni primjer kako od niceg moze nastati komplikacija.. A i ako ne nastane, taj nemir koji ti testovi donesu zeni joj stvarno nije potreban :nono:Citiraj:
h.kitty prvotno napisa
hej, ja bih imala pitanje vezano uz taj test. Moj ginekolog me šalje raditi prenatalni test tj. na vađenje krvi u 15 tt (kažu mi da je najbolje u tom tjednu). Kad sam zvala u laboratorij kad mogu doći napomenuli su mi da dođem s ultrazvučnim nalazom što mi naravno nitko od ginekologa nije rekao. E sada, koliko star mi može biti utz nalaz? Koji parametri se gledaju na utz za taj kombinirani probir?
u prvoj trudnoći nisam radila testove
nakon toga sam imala 2 spontana
u ovoj trudnoći sam radila rani kombinirani test (sa 12 tjedana)
nalazi su bili dobri, a da nisu bili, iskreno, ne znam što bih
jer prošla sam s prvim djetetom sve i svašta u prve 3 godine, i sad je hdB sve u redu, ali nije tako moralo biti
Ako se ja ne varam (neka me slobodno ispravi netko), ti testovi idu na statisticku vjerojatnost. Dakle ne govore vam nikakve cinjenice, govore vam samo kolike su sanse da ce dijete imati down itd. Tako da meni stvarno ni dan danas nije jasno zbog cega oni to rade (obzirom da se nista konkretno ne moze saznati iz testa).
u pravu siCitiraj:
anchie76 prvotno napisa
osim amniocinteze, svi ostali kažu samo statističku vjerojatnost
kad sam ja radila test nisam razmišljala o rezultatu, išla sam s tim da će biti ok. i bio je - tj. pisalo je rizik manji od graničnog (iako i dalje to ne kaže da je 100% sve ok)
da test nije bio dobar (a ni sama nisam sigurna tko bi mi to objektivno "odlučio") tek tada bi razmišljala što dalje
govorim samo za sebe, i jedino što sam sada sigurna jest da ne mogu govoriti o šbbkbb situacijama
pa makar mi moji rezultati testova bili samo statistička vjerojatnost
Ima gore na ovom pdf-u stickano pod važno cijeli topic na temu tko bi radio koji test, zašto, što pokriva koji test, kako su se žene odlučivale u dilemama itd...
Problem je upravo u tome sto ne daju tocne informacije nego vjerojatnost.
Pa i ako je rezultat testa dobar
1) sva nervoza koju je trudnica dozivjela cekajuci rezultat
2) ne daje garanciju da se svejedno nece roditi dijete s down sindromom ili nekim drugim genetskim poremecajem ili srcanim problemom ili sasvim necim desetim
A ako je rezultat testa los (znaci jos uvijek govorimo o statistickoj vjerojatnosti)
1) da ne spominjemo nivo nervoze i straha sto to prouzroci kod trudnice
2) ne daje opet nikakvu garanciju za nicim, bez obzira na vjerojatnost
3) mozda ce se zena odluciti na amnio koja nosi svoje rizike sa sobom (jedan je od njih da dodje do pobacaja u zdravoj trudnoci)
Ako je amnio rezultat dobar
1) i nista drugo lose se nije dogodilo kao rezultat te pretrage, kolicina straha i nervoze u iscekivanju rezultata. Ima tu prica po forumu - pogledajte. Ja sam sigurna da to ne treba niti jednoj trudnici i da to nije dobro za dijete.
Ako je amnio rezultat los
1) sta cete sada?
Ako je vas odgovor na ovo zadnje "nista", onda preskocite ove sve pretrage i preskocite sav strah i nervozu koje one donose (jer odlazak na jedan test moze povuci odlazak na drugi), priustite i sebi i djetetu koliko je god moguce mirnu trudnocu :)
anchie, ja ti i dalje mogu odgovoriti samo na ova prva dva pitanja, jer sve ostalo su za mene situacije šbbkbb
1) nervoza je trajala 5 sati, jer od UZVa i krvnog testa do rezultata koje sam dobila na mail je prošlo 5 sati (rezultati su bili kakvi sam već napisala, a meni dovoljni da ne radim daljnje pretrage)
2) opet ponavljam da sam svjesna koliko je sve to skupa samo statistička vjerojatnost, ali ako je mene umirila ne vidim svrhe dalje o tome pisati
nisam glupa i znam što znači vjerojatnost, ali eto, moja odluka je bila da napravim taj test
Ma nitko tu ne govori da je netko glup, boze sacuvaj. Zelim samo osvjestiti curama koje ovdje pisu o cemu su te pretrage u stvari. Doktori salju na to automatski (i mene su slali), da ni ne objasne trudnici sto je to u stvari i sto (ne)ce saznati iz toga
definitivno je najvažnije da se trudnica informira kakva je pretraga, što ona znači i da sama odluči što je najbolje za njuCitiraj:
anchie76 prvotno napisa
i meni je koma kad ti dok kaže "to bi trebalo napraviti." i onda se to radi jer je on tako rekao...
informiranje i svjesnost što one znače su najvažnije stvari koje se tiču pretraga uopće
ja sam isla. meni je ok
ne razmisljam previse o tome, pa me i ne brine :)
I nervoza od samo 5 sati može imat kobne posljedice na trudnoču, kao npr prijevremeno otvaranje, pucanje vodenjaka i slično. Meni su u prošloj trudnoči prije cerklaže rekli da izgleda da imam neku infekciju i da se odgađa zahvat, jer mi je crp povišen. Pošto je slična situacija bila u prvoj trudnoči koju sam izgubila, ja sam 2 sata bila na totalnim mukama, nekontroliran plač, tlak 180, treskavica, tahikardija...tek onda su došli ispričali se i rekli da je s nalazom sve OK!!!! :evil:Citiraj:
rahela prvotno napisa
Evo jedne zanimljive teme vrijedne citanja
Stres u trudnoci i utjecaj na dijete
Ej cure, evo da se i ja priključim raspravi :) Pozdrav svima!
U 10-om sam tjednu trudnoće i imala sam jedan spontani prije 4 mjeseca. Ginekolog me naručio da dođem u 12 tjednu na mjerenje nuhalnog nabora. Tada nisam znala što to znači, ppa sam se malo informirala. Zaključila sam da bez obzira na sve želim roditi svoje dijete :heart: . Tako da mislim da to mjerenje nema nio potrebe raditi, ali ići ću s obzirom da sam već naručena. Ašto se tiče ostalih testova-NE, samo bi me stavile u brigu, a kao što sam rekla, nikada ne bih pristala učiniti prekid trudnoće. Eto, to je moje mišljenje :mrgreen:
ja bih samo rekla da je sve u redu,dok imate zdravu djecu,a kad se desi nešto neplanirano,nedaj Bože, pušete i na hladno,ne znam čemu ovaj topić kad se javljaju samo one koje nebi pravile testove,čini mi se to je to samo još jedna fama savršenih majki,trudnica,iz ovoga svega i vaših nastupa proizlazi samo da one koje žele napraviti testove su loše majke i tom slično
Možda sam nešto krivo shvatila iz ovih postova ali otvaram svako malo i stekla sam takav dojam :love:
ne mogu govoriti za ostale, ali nit ja sebe smatram savrsenom niti druge nesavrsenima zbog nekakvog odnosa prema testu, a niti tako nesto kao sto je savrsenstvo uopce postoji. mislim da je poanta ovog topica kao i foruma generalno vidjeti kakva su razmisljanja, diskutirati, razmijeniti iskustva i dobiti podrsku ili bar razumijevanje. pitanje ovih testova je nesto na sto je svaka od nas morala sama odgovoriti i napraviti ono sto ce njoj najvise odgovarati. glupo mi je radenje ili ne radenje testova svrstavati u kategoriju dobre ili lose majke (jednako kao sto mi je glupo to isto raditi temeljem pelena, dohrane, dojenja, kolica, spavanja, nosenja ili bilo kojeg drugog aspekta odgoja i brige o djetetu). mozda ja predobronamjerno citam postove, ali stvarno nisam stekla dojam da je itko osudivao nekoga tko je radio testove, kao sto nije niko osudivan jer ih je odbio napraviti...jer u krajnjoj liniji sve mi radimo najbolje sto mozemo i znamo...Citiraj:
Pink-OS prvotno napisa
Nikako se ne mogu složiti s tobom. Svrha ove teme je da se trudnicama predoči i jedna druga mogućnost. Da ih se educira, i da ne uzimaju sve stvari zdravo za gotovo - da budu svjesne što određene odluke nose sa sobom. A mislim da je to bitno.Citiraj:
Pink-OS prvotno napisa
Jesi, krivo si shvatila. :)Citiraj:
Pink-OS prvotno napisa
Mislim da nijedna odluka nije lagana, ne vidim tu neke sukobljene strane, sve smo jednako nemoćne, a medicina još uvijek ne liječi sve ove bolesti-tako da nitko od nas ne može izabrati ono što želi i ono što bi, na kraju krajeva, i to dijete sigurno izabralo (da se rodi-živo i zdravo).
Nažalost, to je jedina istina.
Mene je nedavno jedna trdunica, koju uopće ne poznajem pitala nešto o ovim testovima, rekla sam da nisam radila-nisam objašnjavala zašto ni kako (nije mi ni padalo na pamet-bilo je još ljudi), a ona se postavila kao, kao...da sam valjda trebala lagati, jer sam i starija od nje. Njezin problem, šta da kažem, što bih ja trebala? Stvarno, bi li trebala lagati? Imam osjećaj da bi bila sretna samo da sam rekla da ne znam što je to uopće...šta moja beba ima s njenom, to su naše odluke... :?