varaždinsko rodilište

Evo da i ja kažem dio svog iskustva iz Varaždisnkog rodilišta.

Svaka čast sestri Eriki trudi se, ali u praksi baš i nije baš tako.
Evo npr. kad sam prvi puta stavljala Elenu na prsa (prvo dijete mi je i carski rez i pet dana sam bila u bolnici) komentar starije
sestre bio je "Joj, ne vjerujem da će to uspijeti primiti, prevelike su bradavice", a ja si mislim Bože dragi, a imam normalnije da normalnije ne mogu biti, ako sam u šta tada sigurna bila, to je onda bilo to.

Druga stvar koja mi se urezala u pamćenje i srce bio je dolazak made sestre navečer sa punom flašicom i uzela moje dijete bez riječi, bez pitanja i nahranila ga!!! Ja od
šoka nisam znala šta da kažem i onda sam se tješila da je to neka rutina ili nešto slično i dijete je spavalo ko top. Drugi dan dolazi druga sestra (neka mlađa) u jutro, isto sa flašicom, ali je pitala da li dijete papa, ja kažem da, da je na cici stalno, a ona: pa koliko dugo, da li guta kak spada, pa to sigurno nije dosta, vama se još nije stvorilo mlijeko, dijete vam je gladno ..., ali ovaj puta ja nisam dala i pitala sam šta je to u flašici, i kažem da ne, ona se bude nacicala, u podne dolazi ista sestra i opet navaljiva i ja opet nedam, i eto nje navečer i bez pitanja uzme dijete i da flašicu,ona je pojela 60 ml, a ja sam suzdržavala suze i šutila. Nakon toga je naravno spavala ko top i naravno po mojoj glavi je išlo, da sa mojim nije zadovoljna kad nikad nije bila tako mirna. Ali to je bilo zadnje, više nisam dala i točka i moje je dijete je tek onda od mojeg mlijeka počelo dobivati na kilaži.
Mislim, ako je bolnica na strani dijeteta i čini sve za dobrobit dijeteta zašto sam se ja trebala još sva u šoku i smušena boriti da moje dijete samo doji, to nije u redu, mislim da se na taj način
iskorištava u prvom redu ne znanje mladih mama kao i poslije-porođajno stanje umor, iscrpljnost, šok...
I sad sve priče sa trudničkog tečaja, da treba dojiti i da je kolostrum dovoljan prvih dana, su pale u vodu kad su m ju nadohranjivali i to u toj istoj bolnici gdje kao forsiraju samo dojenje. Jedina koja forsira nešto dobro tamo se meni čini je sestra Erika, ali niti ona valjda (nadam se) ne zna kako je to u praksi.
Jedino stvarno svaka čast jednoj sestri koja se pomučila da mi lijepo objasni i nauči ručno izdajati se jer stvarno mi nije išlo.
Evo tek toliko da znate da po meni ipak zasluženo bolnica nema više tu titulu prijatelja dijece.
Istina je da je bolnica lijepa, i uvjeti su valjda prema drugim bolnicama savršeni, ali ...nije u redu... moram staviti taj ali....

Normalno da je bila mirna kad su je oborili s kravljim mlijekom. Ono se puno teže probavlja od majčinog. I kad se odrasli prejedu teške hrane, nije im do ničega, nego samo do odmora.

Oka, drago mi je da si ovo stavila i na forum ... mame će se moći bolje pripremiti na mogućnost da možda neće imati sreće da dobiju "prodojeće" sestre.
Ja mogu reći da u mojoj sobi nisu nudili flašicu bebama, sjećam se starije sestre koja je bila jako topla i ljubazna.
Ono što mi pada na pamet, ne prevaljuju li možda doktori teret na sestre ako beba pada u težini, pa sestre možda i bez znanja pedijatara šopaju bebe da se malo zdebljaju (ovo je teorija koja mi se učinila na prvom porodu, jer pedijatrica nije znala za to) ? Znamo da je normalno da beba nakon poroda padne u težini, a da li oni možda imaju kakvo pravilo da ne ide doma dok ne počne dobivati u težini? Kao npr. da majka ne može ići doma dok ne dobije stolicu (prvo te iskilistire na mrtvo ime, onda te hrane onom hranom koja nije dostatna niti za energiju potrošenu na disanje, čak i ja sam bila gladna), pa ne znam od čega bi se napravila stolica koja bi popunila potpuno prazna crijeva.

Citiraj:

---

oka prvotno napisa

Druga stvar koja mi se urezala u pamćenje i srce bio je dolazak made sestre navečer sa punom flašicom i uzela moje dijete bez riječi, bez pitanja i nahranila ga!!!

---

:shock: Kao da nismo bile u istom rodilištu, i to samo mjesec i pol razmaka!

A. je bio stalno na cici, drugu noć je jako plakao, i meni je bilo jasno da je gladan. Sestra mi je oko 2 ujutro ponudila adaptirano, ja odbila. Kako nije prestao plakati, oko 4 sam pristala na 20ml, i to je bilo to. Poslije mi sestre nisu ni nudile bočicu.

TinnaZ, što se tiče gubitka na težini i pedijatara, kod nas je bilo obrnuto. A. je izgubio više od dozvoljenih 10% (rođen sa 3350, na dan otpusta je imao 2950). Pedijatrica (Magaš) je to "zaokružila" na 3000, i rekla mi je da se ne brinem, jer praktički nije nadohranjivan i normalno da je više izgubio, a ona tako "zaokružuje" da mi ne rade probleme sa otpustom iz rodilišta :D

Ni za stolicu me nisu davili, samo su mi za doma dali Dulcolax tabletu koju naravno nisam popila.

da, i meni je sam dojam oko pristupa bebama bio ok

MartinaP neznam stvarno šta da kažem, ali mislim da ovisi na koje sestre dođeš. Meni se činilo da su mi se sve izredale koje tamo rade jer bila sam pet dana i skoro stalno su se mijenjale, recimo ovu koja je dala AD vidjela sam samo tada u početku i poslije više ne, dok sam ostale vidjela i poslije.
Ne znam da li ih doktori gnjave ili ne, ali mislim da to nije u redu i iskorištava se eventualno ne znanje rodilje i kad onda dođe doma i ako dođe do problema s dojenjem sigurno je da posegne za bočicom, jer ako su u bolnici davali onda nije štetno, ne?!! :evil:
Ja osobno sam puno čitala i mislila da dosta znam, ali tek kad sam mjesec dana poslije poroda saznala za ovaj forum tek mi je tada bilo jasno koliko malo znala. A šta je sa onima koji nemaju internet, jedino znanje im je možda ono što u bolnici nauče i šta bake i susjede kažu, a to znamo svi kakvi su to savjeti. :nope:

joj, ovo sve oko tih davanja bočica bebama i odnošenje beba mi ne zvuči nimalo primamljivo...Na Sv. Duhu prije 6 god. su nam donosili svaka 4 sata bebe, najčešće site i ispovraćane koje su čvrsto spavale. Nitko se nije trudio pokazati nam kako se doji, tj. kako dijete staviti na prsa, općenito savjetovati nas...i naravno, kad sam došla doma iscrpljena od groznog poroda, da je beba dobila flašicu već prve noći..to bih u svakom slučaju htjela s ovom bebom izbjeći...stvarno bih željela dojiti i nekako sam mislila da je u Vž rodililištu malo drugačija situacija, da se ipak više pažnje tome posvećuje...
Uglavnom, ja to ovaj put neću dozvoliti.

Nemoj se bojati, ti znaš puno više nego što sam ja znala tako da možeš biti sigurnija i čvršća prema sestrama i sve bude u redu. :love:

Citiraj:

---

oka prvotno napisa

Nemoj se bojati, ti znaš puno više nego što sam ja znala tako da možeš biti sigurnija i čvršća prema sestrama i sve bude u redu. :love:

---

potpisujem. Nemaš razloga za strah, ja npr. nisam imala negativna iskustva, a ako slučajno naiđeš na situacije koje ti se ne budu sviđale, trebaš samo točno znati što ti želiš i tako i reagirati.
Možda je kod Oke bio drugačiji pristup sestara zbog toga što je rodila na carski, iako to ne bi trebalo imati veze.

...stvarno bih željela dojiti i nekako sam mislila da je u Vž rodililištu malo drugačija situacija, da se ipak više pažnje tome posvećuje...
Uglavnom, ja to ovaj put neću dozvoliti.[/quote]
..... mislim da nema potrebe da se bojiš... i ja sam jedna od onih koja je prošla trudnički tečaj i sva ona objašnjenja vezana uz porod, sestre, doktore,dojenje..... rodila sam 01.05.2006, bebu su mi stavili odmah na prsa i mala je krenula, još malo plačući ali je potegnula....i tako smo mi već u prvom satu njenog rođenja naučili ( ja ) dojiti i ( ona ) cicati. sljedeći dan je ona bila malo požutila i odnesli su je pod plavo svjetlo, a sestra me molila da ako mogu da se što više izdojim, pa da moje mlijeko pomiješaju sa zamjenskim i bilo je super. iz bolnice smo izašli nakon 3 dana ( nije bila strašna žutica ) i ona još dan danas cica. vrlo sam sretna zbog toga. osim toga svoje nakupljene kilograme skinula sam relativno brzo ( imala sam 102 kg kad sam došla u rodilište, a sad imam 71 kg, baš toliko s koliko sam ostala trudna ), ne mučim muku sa bočicama, dudama i sl. od 2 mjeseca njene starosti povremeno bi joj dala vodu, ali na žličicu, tako da je i to već jako dobro savladala.
eto toliko ukratko od mene....

Citiraj:

---

milamit prvotno napisa

od 2 mjeseca njene starosti povremeno bi joj dala vodu, ali na žličicu, tako da je i to već jako dobro savladala.
eto toliko ukratko od mene....

---

A zašto voda?

...iskreno, dugo sam dvoumila s tom vodom i svi su graktali na mene, dok nisam dala žličicu,dvije i tak je krenulo, čak mi je to i pedijatrica rekla....ne mogu reći da je to bilo svaki dan, tu i tamo bi joj dala vode, mada znam da NEMA POTREBE, jer s obzirom da je još uvijek dojim, u majčinom mlijeku ima sve što joj treba.......ali,ali,ali......

ma to je neka opsesija s tom vodom, i mene je majka pilala da dam žličicu-dvije

a kad se toliko brinu o opadanju težine, nek uklone glavni uzrok tome:rano rezanje pupkovine
na stranicama udruge primalja je pisalo: kod beba kojima je pupkovina rezana nakon što im se njihova krv iz pupkovine vratila u tijelo primječen je znatno manji gubitak na težini i veća količina željeza, naime prilikom povratka krvi majčin organizam daje bebi extra dozu željeza

promjenili su stranicu pa ću ostaviti link kad pronađem tekst

Ovdje je kopija teksta:

http://209.85.129.104/search?q=cache...nt/view/37/44/

Citiraj:

---

oka prvotno napisa

Druga stvar koja mi se urezala u pamćenje i srce bio je dolazak made sestre navečer sa punom flašicom i uzela moje dijete bez riječi, bez pitanja i nahranila ga!!! Ja od
šoka nisam znala šta da kažem i onda sam se tješila da je to neka rutina ili nešto slično i dijete je spavalo ko top. Drugi dan dolazi druga sestra (neka mlađa) u jutro, isto sa flašicom, ali je pitala da li dijete papa, ja kažem da, da je na cici stalno, a ona: pa koliko dugo, da li guta kak spada, pa to sigurno nije dosta, vama se još nije stvorilo mlijeko, dijete vam je gladno ..., ali ovaj puta ja nisam dala i pitala sam šta je to u flašici, i kažem da ne, ona se bude nacicala, u podne dolazi ista sestra i opet navaljiva i ja opet nedam, i eto nje navečer i bez pitanja uzme dijete i da flašicu,ona je pojela 60 ml, a ja sam suzdržavala suze i šutila. Nakon toga je naravno spavala ko top i naravno po mojoj glavi je išlo, da sa mojim nije zadovoljna kad nikad nije bila tako mirna. Ali to je bilo zadnje, više nisam dala i točka i moje je dijete je tek onda od mojeg mlijeka počelo dobivati na kilaži.

---

Ja sam moju Elenu rodila prije skoro 5 godina. Nisam imala odmah mlijeka i ona je tulila cijelo poslijepodne i noć. Ja sam poludila jer joj sestre nisu htjele dati adaptirano, a bila je gladna. Jednostavno ju više nisam mogla slušati, a nisam joj mogla pomoći. Eto kak su iskustva različita. Šokiralo me kak su sestre inače bile grozne prema rodiljama. Prije poroda sam provela tjedan dana na katu iznad gdje su trudnice i sestre su bile stvarno super, pa mi je to bio hladan tuš.

Ne znam stvarno o čemu to ovisi i na temelju čega one stvaraju te razlike između dojilja, znam samo da je moje dijete bilo dobro i uopće se nije plakalo!!!!!!
I isto tako znam da nebudem zaboravila riječi:" Pa gospođo dijete Vam je gladno!"
A nije se plakala, ne znam, stvarno sam ljuta i sad pogotovo kad sam pročitala što je anči napisala pod - o udruzi - o adaptiranom i kolostrumu, šta on radi i koliko je važan za crijeva za cijeli život i koliko AD štete napravi ako se dobije u rodilištu. :cry: I nikako da to zaboravim.[/list]

ovaj post od Inesice odlično oslikava situaciju u Riječkom rodilištu, a ja mislim da to vrijedi i za varaždinsko rodilište, te ustvari više manje za sva rodilišta ..

Citiraj:

---

Inesica prvotno napisa

oni koji su pročitali moju priču s poroda i još nekoliko lijepih priča sa poroda iz riječkog rodilišta, znaju da je tamo moguće imati lijep porod i lijep početak za bebicu sa 24 satnim rooming-inom.
ipak, zna se naići i na postove koji zbunjuju i nakon kojih se postavlja pitanje 'pa dobro što je to sa tom rijekom?'. probat ću malo više napisati o svom iskustvu iz riječkog rodilišta, jel eto tih tri dana imali su i jednu promatračicu :mrgreen:

dakle, riječko rodilište je i dalje rodilište u lijepoj nam našoj gdje se prakticira interventni pristup porodu. osnovna razlika je u tome što ima kadu, stolčić i nekolicinu babica (pa i doktora) koji su prihvatili i takve načine rađanja i ima veliku mogućnost stvarnog 24 satnog rooming-ina.
pitanje je kako do svega toga doći.

da, da. do 'toga' treba doći. ono se ne nudi po samom dolasku u rodilište :(

osnovno je biti informiran o svemu što se želi postići. dakle zašto se nešto želi ili odbija te koje su prednosti i nedostaci toga. ako oni vide na prvom pregledu (kad se dođe rađat) da je rodilja (i njen partner/ica) informirana o tome što želi, vrlo brzo će i oni zaključiti što to sve povlači za tim i spremni su sve to prihvatiti. u slučaju da se nešto zaboravi treba im ponoviti.
ja vjerujem da je meni puno pomoglo i to što sam došla sa napisanim planom poroda. i to ne u svrhu da taj plan treba slijediti pošto-poto nego kao informacija kako bi se skratio razgovor prilikom prijema trudnice, jel iskreno razgovor u trenutku trudova je stvarno naporan i lagano je nešto zaboraviti reći ili ne dovoljno jasno reći pa čak i krivo objasniti.
plan poroda sam preuzela sa portala i skratila ga i promjenila onako kako je meni odgovaralo:

Citiraj:

---

Vezano za okolinu:
? Želim da moj partner bude uz mene čitavo vrijeme porođaja ostvareno
 Voljela bih imati mir i tišinu ostvareno
 Želimo fotografirati ostvareno

 Želim biti potpuno obaviještena o svim medicinskim postupcima koji će se provoditi nada mnom i mojim djetetom. ostvareno

Pod uvjetom da moj porođaj protječe normalno i bez komplikacija:

 Želim se tijekom trudova neometano kretati, koliko će biti moguće ostvareno
 Želim imati mogućnost da se istuširam tijekom trudova (nisam imala potrebu pa ne znam)
 Želim umjereno piti tijekom trudova ostvareno
 Želim da se dijete prati povremeno sa CTG-om ili bez CTG-a ostvareno - osim prvog pregleda bilo je bez CTG-a
 Želim da se ne gleda na vrijeme i da mi se porođaj ne ubrzava pa time
 Unaprijed odbijam prokidanje vodenjaka ostvareno
 Unaprijed odbijam drip (infuzija sintocinona) ostvareno
 Želim imati prirodan porođaj, bez lijekova za ublažavanje bolova ostvareno

 Ako postoji mogućnost, tijekom tiskanja želim zauzeti položaj koji mi tada bude odgovarao (poluležeći, bok, čučeći, četveronožni, stojeći...) ostvareno ha, stolčić mi je savršeno odgovarao

 Ako postoji mogućnost, želim koristiti sljedeću opremu za porođaj
 Porođajni stolčić ostvareno
 Lopta ostvareno

 Sve dok je sve u redu s mojim djetetom i sa mnom, želim da se ne gleda na vrijeme tijekom tiskanja ostvareno

 Informirana sam o prednostima i nedostacima ureza i puknuća međice te odbijam epiziotomiju (ukoliko je sve u redu s djetetom i sa mnom) ostvareno
CARSKI REZ - nije došlo do njega pa ne znam kako bi prošlo
Ukoliko bude potreban carski rez, ako je moguće, želim spinalnu vrstu anestezije
Želim kontakt koža na kožu s djetetom odmah nakon porođaja, ako je s djetetom sve u redu
Ako ja ne mogu ostvariti kontakt koža na kožu, želim da partner ostvari kontakt koža na kožu s djetetom odmah po porođaju (ako je ikako moguće)

NAKON POROĐAJA

 Želim da se odmah po porođaju dijete stavi na moj trbuh ostvareno
 Želim da se pričeka da pupčana vrpca prestane pulsirati prije nego što se prereže ostvareno
 Želim podojiti svoje dijete neposredno nakon porođaja ostvareno
 Ukoliko je sve u redu i postoji mogućnost, želim da se svi postupci s novorođenčetom odgode dok se ne povežem sa svojim djetetom. Svjesna sam da se postupci moraju završiti u roku od sat vremena nakon porođaja. ostvareno - prošlo je bilo i 2 sata

SKRB O DJETETU

 Želim isključivo dojiti svoje dijete (isključivo dojenje znači da se djetetu ne daje nikakva tekućina osim majčinog mlijeka) ostvareno
 Želim dojiti dijete na zahtjev ostvareno
 Ukoliko dijete plače, želim da mu se ponudi podoj ostvareno
 Želim da moje dijete bude smješteno sa mnom u sobi (rooming-in) ostvareno

 U slučaju bolesti djeteta - do ove situacije nije došlo ali pod nju bi podrazumjevala i žuticu
 želim što je moguće više vremena provoditi s djetetom
 želim dojiti koliko god je moguće
 želim sama sudjelovati u brizi za dijete, ako je moguće

Izjava:

U ovom planu porođaja naveli smo naše želje. Prije ispunjavanja plana smo se educirali i spremni smo aktivno sudjelovati u porođaju kako bi naše želje bile ispunjene u što većoj mjeri. Svjesni smo da se porođaj može zakomplicirati i da će u tom slučaju liječnik i primalja donijeti nužne odluke.
Unaprijed hvala na Vašoj suradnji u provođenju našeg plana porođaja.

---

na kraju, plan je potpisan od mene i mog MMa i ostao je kod njih.
kad sam došla u rodilište babica me zaprimila, preuzela dokumentaciju, poslala mene da se presvučem i za to vrijeme pregledala preuzete papire i plan poroda. tijekom CTG-a još je pitala što joj je nedostajalo i malo smo razjasnili neke detalje.
kad je došao doktor, prije pregleda me je i on upitao neke stvari ali se isto tako vidjelo da je i znao 'sa kim priča'. naime, ja sam se taj dan mailom javila babici, nazvala rodilište prije nego sam krenula iz zg i rekla da dolazim na stolčić, i babica sa kojom sam pričala na telefon najavila me slijedećoj smjeni.
sto posto sam sigurna da je 'moja primalja :heart: ' pripremila doktora i ostatak ekipe, a i napomenula mi je, prije nego su mene i Beu odveli na odjel babinjača' da je njima SVE objasnila.

dakle, ono što sam ja proživjela rezultat je stvarno spleta dobrih okolnosti ali i svega gore navedenog.

što sam još vidjela oko mene sasvim je druga priča. naime, nakon što sam rodila i uživala sa bebicom i MM-om u boksu slijedećih 2 sata, u boksu do mene rađala je žena i kroz rupice na roleticama nazirala se sasvim drugačija situacija. u jednom trenutku sam se pitala zar je moguće da smo u istom rodilištu. imala sam osjećaj kao da staklo koje je između dijeli dva jako udaljena prostora, a i vremena.

ta ista žena nakon što je rodila bila je kasnije samnom u sobi i doživjela, nažalost, često viđenu situaciju u našim rodilištima:
bio joj je to treći porod, došla je 7cm otvorena i bez obzira na to, dobila je drip i epiziotomiju da je jedva mogla ležati, a kamoli sjediti. rodila je nekih 45min poslije mene i nakon što je došla u sobu dobila je bebicu nakon 9 sati. ona ju je tražila u nekoliko navrata ali je i prihvaćala njihova objašnjenja. s obzirom u kojem je stanju bila ne znam je li to dobro ili loše. al sigurna sam da nije mogla dići bebicu, staviti je na grudi, promjeniti stranu... da li bi joj neko od sestara došao onoliko često koliko bi trebalo, sumnjam. u drugu ruku ona se je nekoliko puta pitala 'pa valjda nije gladna? ha, valjda je oni tamo nahrane'. svejedno, ona je bila skroz za dojenje i dojila je (a i svoje dvoje starije djece je) no mislila je da doza-dvije adaptiranog nije strašno. isto tako joj je bilo ok da bebici i daju malo adaptiranog, treću noć, kako bi ona mogla malo odspavati. tada se desilo da je malena bila dosta neirna, često plakala i kako smo bile u sobi do sobe sestara jedna je to čula i odlučila 'pomoći' te je došla po bebicu i rekla kako će ju odnjeti u dječju sobu. niti meni niti drugoj 'cimerici' njena bebica nije smetala ali eto bila je noć i bla, bla....

druga cimerica prošla je isto uobičajeni tretman tijekom poroda, osim dripa kojeg nije dobila, jer je u trudovima zdurala do pred sam kraj. inače je bila hospitalizirana na odjel dva dana prije ali navečer nije spominjala da ima trudove jer se bojala dripa tako da ju je odjelna sestra 'uhvatila' na samom kraju. i njoj su jednu polovicu noći odnjeli bebicu kako bi ju smirili i kako bi se ona odmorila.

ono što je nezgodno kod tog odnošenja bebica je da jednom kad odnesu ne žure ih se vratiti.

što se tiće savjeta o dojenju ima ih svakakvih. koliko god se sestra promjenilo (mislim njih oko 6), svaka zagovara dojenje ali i daje više-manje čudne savjete i ono što može zbuniti mame, pogotovo one po prvi put, što se međusobno njihovi savjeti razlikuju.
tu mislim na učestalost podoja, na trajanje podoja, na potrebu za izdajanjem, na potrebu za nadohranom.

recimo meni je treći dan sestra, nakon što je zaključila da meni još nije nadošlo mlijeko (to kod mene ide četvrti dan), rekla 'ako želite, ako se beba nebi mogla smiriti, mi joj možemo dati malo čajeka ili adaptiranog. u teoriji kažu da je kolostrum dovoljan ali u praksi...'. ja sam ju samo prekinula da mi to što predlaže nije opcija i razgovor je bio gotov.

znači oni jesu ZA dojenje i potiču ga možda više nego u nekoj drugoj bolnici ali su i spremni 'pomoći' mamama. one koje nisu educirane ili su iscrpljene lagano mogu prihvatiti 'pomoć'

ipak, bebe su više sa mamama nego u bilo kojem zg rodilištu.
tome pridonosi što nema odnošenja beba za vrijeme obroka i vizita. i sva presvlačenja i kupanja i vizite beba obavljaju se u sobama. za završni pregled bebe se odnose do dječje sobe, mame idu za njima i pregled se obavlja u prisustvu mame.
e da, sad sam se sjetila. što se tiće presvlačenja, pogotovo kupanja, da je jedna sestra spomenula kako kad je vani jako hladno (s onzirom da su sobe na sjevernoj strani) i kad puše da neki put ne mogu dovoljno zagrijati sobe pa tada bebe odvoze.

mislim da bi to bilo to što sam ja ulovila iz riječkog rodilišta.
dakle može se dobiti dosta toga ali TREBA TRAŽITI jasno i precizno.

---

Sad sam se sijetila nečeg važnog vezanog za VŽ rodilište. Moja priča je već gore ispričana, ali nešto sam zaboravila. Predzadnji dan je došao na vizitu stariji doktor - pedijatar i on je forsirao samo doojenje obavezno, piti mogo tekućine... onako oštro i uvjerljivo da je to najbolje. Vidio je da mi bebica super nabire i raste samo na mojem mlijeku i hvalio nas. I onda je ugledao čašu ili flašicu sa vodom ili neznam čim unutra, gore na mojem stoliću. Ja niti sam kad pitala šta je to niti me zanimalo. E, a on pita, a šta je to, pogleda oštro sestre, kaže, čemu to, to ničemu netreba, kaže on. Sestre su samo pokušale nešto reći, ali nisu znale šta.
Pa si sad mislim da li nisu ipak jedino sestre odgovorne za sve te silne nadohrane, možda ipak one same odlučuju, a poslije mogu svašta reći kao razlog. :?

Jedna anegdota vezana uz bočice na ormariću - dijete mi je pokupilo nekakvu crijevnu virozu, lagano dehidriralo (neuka ja sam ga svako toliko dizala i nosila, bez da sam na vrijeme skužila da to dizanje uzrokuje povraćanje), i završili nas troje svi skupa u Zaraznoj, maleni na infuziji. I, dolazi sestra s dvije bočice čaja (bez našerafljene dude), ostavlja ih u našoj sobici i odlazi. MM gleda i pita za koga je to, a ja isti tren odgovaram - pa za nas :lol:. I popili mi lijepo čajeka, dijete bilo meni na grudima cijelo vrijeme, infuzija u njega iscurila i otišli doma.

U Čakovcu pozdano znam da su sestre nadohranjivale krišom moju curicu bez znanja pedijatrice, koja je od svih liječnika tamo bila nadasve humana i korektna osoba. Kad sam skužila i rekla da kako mogu bebi davati tu zašećerenu vodu ili kaj već daju bez mojega pristanka (nisam ništa znala niti o dojenju tada niti o Rodama, ali svejedno mi je to diglo tlak), pedijatrica je reagirala i sve sestre zajedno sa pedijatricom su došle u moju sobu. Sve su se opravdavale da to nije istina, da niti jedna od prisutnih sestara nije ništa dala (moš' mislit, a beba mi dolazila nakon prematanja u sobu zabljuckana, podrigivala se, imala bijeli trag oko usta a ponekad joj se i cijedilo oko usta još, spavala, nije htjela sisati, a meni prsa pred upalom). Na kraju krajeva, jedna sestra mi je čak rekla jednom prilikom da kako sam to nahranila dijete (nakon što mi ga je otela sa prsa i odnijela na prematanje), da je bilo gladno.
Da sam mislila da joj daju adaptirano možda bih i prešutjela (ma ne bih vjerojatno, jer sam skoro dobila upalu prsa, davali su mi ono pod jezik protiv upale, pa sam zbog toga pošizila), no ova glukoza mi je stvarno digla živac (ono šećer bebama, i to mojoj bebi .... fuuuj)

Cure koje ste nedavno rodile u Vž, molim vas da mi onda objasnite koga je nakon poroda najbolje zamoliti za pomoć oko dojenja i tko pri tome ima najviše strpljenja? Da li rade probleme ako dojke nisu "ko iz knjige", konkretno ja imam jako male bradavice?
Znam za neke sestre i doktore (ne iz Varaždina) koji su mamama sa uvučenim bradavicama sugerirali da bolje da prestanu pokušavati dojiti, da ne muče sebe i dijete...grozno...umjest da se tek takvim mamama posvete kak treba. Kod mene su isto malo kimali glavama jer imam jako malu bradavicu, da beba to ne može primit. Bože, pa ne dolazi mlijeko iz bradavice! :evil:

Koliko malu? pa ja imam male i nikada nije zbog toga bilo problema ...
Meni su obje sestre za bebe bile ok, jedna starija je bila tako topla, uvijek je nešto tepala i pričala bebama kad ih je prematala, mamama se obraćala ljubazno, ako ju je mama tražila da bebu nadohrani na bočicu, uvijek je prvo provjeravala majčine dojke, da li se može kaj istisnuti, predlagala da se beba prvo podoji itd.
Sestra za mame je isto bila meni ljubazna, davala dodatne uloške, presvlačila posteljinu ako se dodatno zaflekala, vodila me na wc, čekala da obavim i svakih 10sec pitala "mama, jeste dobro, mama jeste dobro, kako ste, itd." (prvi odlazak na wc, rekli su joj valjda da je porod bio težak, da pripazi na mene) ... a meni je bio super lagan u odnosu na prvi.
Mislim da je ta starija sestra bila na Rodinoj radionici za dojenje kad smo organizirali u Varaždinu.

super, TinnaZ, kad čujem takva lijepa iskustva, odmah mi je lakše. Prvi porod i općenito poslije na odjelu babinjača ostalo mi je u užasnom sjećanju (osim cura koje su bile sa mnom u sobi i dijelile istu muku, one su bile super, unatoč svemu znale smo se dobro nasmijati da su nas šavovi boljeli...)
Uglavnom, možda i previše pitam i sve hoću znati, ali mi je jako važno da znam što mogu očekivati. Ne mora mene nitko maziti i tepati mi, samo mi je važno da mi pomognu i da općenito bude sve dostojanstvenije, u biti kako bi trebalo biti.

a čuj, ja ne znam da li je bilo tako jer je inače tako ili zbog dar mara koji sam napravila u rađaoni ...

Citiraj:

---

TinnaZ prvotno napisa

a čuj, ja ne znam da li je bilo tako jer je inače tako ili zbog dar mara koji sam napravila u rađaoni ...

---

Čuj,TinnaZ, a da ipak ti ideš sa mnom roditi? ;)
Šala mala....
Vjerujem da će mi ovaj put biti bolje u svakom pogledu. a ak budu zločesti, ja budem još zločestija :evil:
Uskoro ćemo vidjeti...

Citiraj:

---

smajlić prvotno napisa

Citiraj:

---

TinnaZ prvotno napisa

a čuj, ja ne znam da li je bilo tako jer je inače tako ili zbog dar mara koji sam napravila u rađaoni ...

---

Čuj,TinnaZ, a da ipak ti ideš sa mnom roditi? ;)

---

Ja mislim da bi doktori i sestre u rađaoni bili puno korektniji i pažljiviji kad bi svaka žena imala uz sebe pri porodu advokata. :mrgreen:

[
Ja mislim da bi doktori i sestre u rađaoni bili puno korektniji i pažljiviji kad bi svaka žena imala uz sebe pri porodu advokata. :mrgreen:[/quote]

Brigita, ovo uopće nije loša ideja... :roll:

Valjda bude pristustvo mog muža kaj pomoglo...ipak je on velik i jak dečko... :x

što se tiče advokata, šalu na stranu, ja sam ozbiljno tijekom trudnoće razmišljala da jednog kolegu (kasnije sam htjela kolegicu), zamolim da mi bude telefonom na raspolaganju tijekom poroda ... onda sam pročitala Zakon o zaštiti prava pacijenata i zaključila da to meni ne treba, da mogu i sama.
I to na način da na ništa fino na početku ne dam pismeni pristanak, tako da se moraju sa mnom dogovarati.

imam jednu jako tužnu vijest za naše rodilište ... sestra Erika, začetnica i organizatorica Tečaja više ne vodi taj Tečaj.
Vođenje tečaja preuzima dr. Dokuzović. Da dobro ste čuli, onaj isti dr. Dokuzović koji je u Varaždincu nahvalio epiziotomiju kao spasenje ženskog roda.
Uglavnom, konzervativne struje žele zaustaviti napredak, bojim se da se će se ograničiti prisustvo očeva na porodu, a i stolčiću ubrzo reći baj, baj ...
Pitanje je hoće li se i dalje dijeliti brošure o dojenju, autosjedalicama, WHO smijernice, a kamoli brošura o porodu ili neki sličan materijal.
Epiziotomije su pale za 50% u 2006 god., mislim da će se raditi na tome da se i ta krivulja vrati na staro.

Očaj, jad ...

Felix editirala dio posta.

Citiraj:

---

TinnaZ prvotno napisa

Očaj, jad ...

---

:(

:evil:

Ali nekako nisam začuđena, sve skupa je išlo prevelikom brzinom nabolje (da ne bude zabune, ja bih bila sretna da je išlo još brže, ali za naše zdravstvo ovo je bilo malo nerealno...)

eto napravili su Varaždinu isto ono šta i u Osjeku

:cry: Nije valjda, jooj ne, a zašto se to dogodilo i šta je sa sestrom Erikom sad?

pa Erika je glavna babica u rodilištu

Ma zanima me šta je sad ona totalno izbačena sa svojih projekata i sa svojim idejama? A ona nam je bila svijetla točka u rodilištu i nada za jooš puno bolje sutra! :(

nije totalno, nadam se

Katastrofa! Sestra Erika je tako divna žena koja se zaista svim srcem bori za humanizaciju poroda. Ne znam što bih rekla, baš sam tužna i ogorčena zbog toga.
Da li će tečaj biti toliko posjećen, ako ga ona neće voditi?

Citiraj:

---

Ali nekako nisam začuđena, sve skupa je išlo prevelikom brzinom nabolje (da ne bude zabune, ja bih bila sretna da je išlo još brže, ali za naše zdravstvo ovo je bilo malo nerealno...)

---

možda je išlo velikom brzinom nabolje, ali za mene je i to bilo sporo kada sam rađala prije 3,5 godine prvi puta ... netko tko je rađao nedavno ne može niti pojmiti kako je to kada ti u trudovima zatvore vrata rodilišta jer moraš birati - ili ćeš unutra sama bez muža ili su ti vrata zatvorena.
Također, i sada u drugom porodu su mi promjene bile prespore, jer mi je porod na stolčiću izmakao za par mjeseci, da je stolčić stigao par mjeseci ranije, moj porod bi bio još bliže onome što sam željela.
Istina sve je išlo brzo za jednu tromu instituciju kao što je bolnica, ali za mene i moju obitelj definitivno presporo.

Citiraj:

---

A ona nam je bila svijetla točka u rodilištu i nada za jooš puno bolje sutra! Sad

---

očito je bila presvijetla točka ...

ah, sve je to bilo i za očekivati, nemam riječi :(

a prije 8 mj kad sam se dogovarala s dr. Jukićem oko poroda na stolčiću sav vesel mi je pričao kako treba uvesti i klečeći položaj, ono u stilu uskoro :(