:heart:
Printable View
:heart:
Predivno, inspirativno i nikako predugo.
I ja sam zasuzila na spomen (i vizualiziranje) Neve na vratima,
a već par redaka dalje sam se od srca nasmijala.
Predivno predivno predivno :heart:
Čestitam i hvala.
Hvala ti, aqua, na ovoj prepredivnoj i prepreinspirativnoj priči :love: :heart:
Aqua, predivna prica, toliko istine i mudrosti u njoj! Hvala :heart:
Posebno me dirnula ova svjesna i hrabra borba da nadvladas pogresne predodbe o svojim mogucnostima, koje nam u podsvijest ugradi - ne priroda, nego drustvo:
Cak i kad mislimo da nismo, puno smo jace nego sto nas uce da jesmo.Quote:
Originally Posted by aqua
Fascinatno mi je bilo i kako si uspjevala kontrolirati napredovanje poroda do dolaska primalje, nisam nikad razmisljala o tome da cak i to mozemo.
Jos jednom beskrajno hvala na ovako inspirirajucoj prici. Domagoju i Nevi :klap: za hrabro drzanje, a tebi... nemam rijeci.... srce mi se topi...
aqua, :love:
:heart:
:heart:
baš lijepo :heart:
mislim da je ovo univerzalno primijenjivo.Quote:
Originally Posted by Stijena
cijeli život nas uče da smo slabije, a mi smo u stvari neizmjerno jače...
oni su fascinantni, neodoljivi, šarmantni - psssst! - oni su u stvari ljepši i slabiji spol! :lol:
a o rađanju imaju pojma kao krtice o letenju :mrgreen: - naravno da nemaju, zašto bi i imali, priroda ih nije za to stvorila! :) pa kako onda mogu biti podrška na porodu? može nama puno značiti njihova pažnja i ljubav u tim trenucima, ali ako se pokušamo osloniti na njih, mislim da si činimo medvjeđu uslugu...
Stvarno jako lijepa prica! Cestitam od srca i hvala sto si ju podijelila s nama! :heart: :heart:
ma daj! :love:Quote:
Originally Posted by Stijena
Još jedna lijepa priča :heart:
U Tvojoj i mikkinoj priči, najviše me fasciniraju vaši stariji klinci - kako su to sve proživjeli i primili onako kako i treba: prirodno i životno.
Ajme prekrasno! Super je sto si to tako osjecajno napisala s puno detalja da se covjek stvarno moze uzivjeti u pricu! Prekrasno!
4 srceka za cetveroclanu obitelj :heart: :heart: :heart: :heart: :mrgreen:
Osjećaj nekog ko je rodio u Petrovoj bolnici poluinducirano, s dripom u litrama, rezanjem koje se mjeri decimetrima, djetetom kojeg je trebao moliti na podoj....
što da ti kažem osim da plačem već 20 minuta.
Ako žena radja onako kako živi....red je i na meni da doživim nešto ovako.. :saint:
prekrasna priča, rascmoljila si me totalno :heart:
u dahu :heart:
i, čitajući o tvojoj potrebi za mirom, smetao mi je svaki i najmanji zvuk oko mene...
prelijepo nešto!
cijeloj prekrasnoj obitelji, :love:
:heart: krasno
čestitam ti od srca
uh, koja prica!! :heart:
I ja bih voljela tako 8)
Trudove si tako vjerno opisala da sam se prisjetila svojih i gotovo ih osjetila.
....savršeno :love:
je, fakat, nevjerojatno kak klinci to prihvaćaju prirodno! i mene to iznenađuje.Quote:
Originally Posted by enela
Koja prica :) :heart:
Sto se djece tice, i mi imamo dobro iskustvo s curama. Moja Zorka je cak trazila da razgleda posteljicu.
Prekrasna, duboko dirljiva priča... :heart: Ostala sam bez teksta i puna emocija!
Svaka čast! Iskrene čestitke!
Od srca ti to želim :love:Quote:
Originally Posted by krumpiric
:lol:Quote:
Originally Posted by apricot
A još malo na tu temu, Nevu su često ljudi kasnije pitali kako je doživjela rođenje brata, a ona je totalno kulerski opisivala: "Izašla mu je glava i onda je tako neko vrijeme čekao, a onda je cijeli izašao pa je samo ležao i nije se micao, ja sam mislila da je mrtav - ali nije bio!" - "Pa jesi se preplašila?" (pitanje koje mi se čini neprimjereno, ali netko je i to postavio). - Zbunjeno: "Ne." (moje tumačenje je da, budući smo svi mi bili mirni i kuleri oko toga što on mlitavo leži valjda je i ona to doživjela kao impuls da se ne treba brinuti, tako da ju je i ovo pitanje iznenadilo, ono tipa, zašto bi se trebala brinuti?). - "A jel bilo puno krvi?" (to ju je pitala moja mama, koja je cijelo vrijeme moje trudnoće samo brinula što li ćemo s tom silnom krvi koja istječe tijekom poroda, to su njezine osobne traume nažalost). - "Bilo je krvi, mami je bila jedna crvena crta na nozi (i onda je pokazala rukom na sebi, od koljena prema stopalu)".Quote:
Originally Posted by enela
A generalno je ona baš bila sretna što je bila s nama da dočeka brata. Za nju je to bilo sasvim lijepo iskustvo.
To što trenutno brata obožava, stalno ga mazi, pjeva mu i priča priče, brine da ljudi koji mu prilaze prije toga operu ruke i slično, možda i nema veze s tim, ali se meni čini samo kao logičan nastavak na cijelu priču..
Aqua.....hvala ti... :love: :heart:
:love: :heart:
prekrasan porod i prekrasna priča :heart:Quote:
Originally Posted by aqua
Predivna prica, fantasticna!! Cestitam ti na hrabrosti, na snazi.
Hej, nakon tvoje i Mikkine price, probudio se u meni osjecaj da bih zeljela (i mogla) tako, neki osjecaj samopouzdanja i snage... A to je za mene velika stvar. Hvala ti. :love:
Prekrasna prica.
Predivno, čestitam!
Predivno :heart:
Kako snažna priča. Čitala sam noćas, a onda sam još dugo ležela budna između MM-a i sina... sretna što sam tu, što sam žena i što postojim. Što god da si to probudila u meni, hvala ti. Čestitke od :heart: cijeloj obitelji.
Baš ti hvala na tako lijepom komentaru :love:Quote:
Originally Posted by Ms. Mar
Zapravo hvala svima, stvarno je lijepo čitati vaše komentare, hvala što ste odvojili vrijeme i uložili energiju da napišete tako lijepe poruke :heart:
prekrasno... :heart:
:heart: :*
skroz sam se raznježila, prepredivno...
prekrasna priča o ženskoj snazi!
p.s. pohvale suprugu
jos jednom cestitam
iskreno se nadam da ce tvoje iskustvo potaknuti vise cura da vjeruju u sebe i pristupe porodu kao necem normalnom, ne kao bolesti
sad sljedeci obavljas sama, babica ceka u susjednoj sobi za svaki slucaj (taj smo film gledali na jogi na pripremi za porod, zena sasvim sama na sve 4 prihvaca bebu, pored nje trckara pes a dvoje sitne djece se igraju 3 metra dalje)
prelijepo :heart: