koki, prelijepo :heart:Citiraj:
koki prvotno napisa
zelim ti puno, puno srece :love:
Printable View
koki, prelijepo :heart:Citiraj:
koki prvotno napisa
zelim ti puno, puno srece :love:
možda ja djelujem najnabrijanije, ali ne na nikog tu,
nosim još dosta boli, i svi vaši komentari mi pomažu, zaista.
ja čak ne osjećam ljutnju prema medicinskom osoblju koje je bilo na mom porodu, ali svađala bih se, da ispušem iz sebe to, možda bolje rečeno vikala,
jer na nikog nisam ljuta...
ali bol postoji...
i ja sam svo ovo vrijeme davala blažu notu svemu tome,
ali eto, iznenadila sam se kad je pri porodu moje prijateljice isplivalo masu emocija koje su ostale pohranjene...
i sad ih ne želim potiskivati nego razjasniti i biti u miru.
uuuu, erik, ti si ništa naspram mene. Ti bi se svađala (znači još nisi), ja sam to fakat u jednom trenutku i radila (sama sa sobom, glasno), sva sreća nitko prisutan :lol: (jer kakvi su moji, ekspeditirali bi me u bolnicu na kraju grada :mrgreen: ). Nemam baš neku sredinu koja je razumijevajuća, po njima je ppd za slabiće, porod je grozan i to je tako i neka se naviknem, svi su kroz to prošli i kaj ja hoću. I moje omiljeno, kad ću se više unormaliti.
kod mene malo bolje, ali poznanici su furali da šta iz rovinja idem u rijeku :shock: pa naše rodilište u puli je baš supeer :raspa:
ali moji su bili ok, da sam željela kući roditi pomogli bi mi naći nekog tko je to radio i tko ima iskustva, i mislim da bi moja mama bila glavna babica :)
ali sad je pritisak da idemo na drugo...da ne radimo veliku razliku...
na što im samo odgovorim nek slobodno oni naprave bebu ako im treba.
nemam problem s njima nego sa sobom, tj. nisam znala želim li bebu sad ili ne, jesam li spremna ...
ali evo, glasno imirno kažem, nisam spremna i nije vrijeme :D
Evo da se i ja malo uključim u raspravu. Pročitala sam sve i točno znam o čemu većina cura priča.
Rodila sam u Bjelovarskom rodilištu. Oko 10 ujutro mi je puknuo vodenjak, otišla sam u bolnicu, koja je preko puta mog stana, u 21 su me poslali u rađaonu i rodila sam u 2:08. Stavili su me na drip, iako su tvrdili da su bili moji trudovi, vezali su me na ctg, babice i doktor su me iz njihove sobe samo pitali da li boli i kada su odlučili da sam dovoljno otvorena rekli su da moram tiskati iako ja nisam imala poriv za to. Totalno su me izmučili i kada su rekli da idemo na vakum, meni su došli trudovi i rodio se moj anđeo. Epi je bila rutinska. MM nije smi biti na porodu. Mihovila su mi donijeli tek oko 9 sati, znači sedam sati nakon poroda i to na moje isključivo inzistiranje. Uspjela sam se izboriti da bude stalno uz mene.
Ono što je meni najteže palo je što sam se osjećala jako usamljeno i uplašeno bez potpore kada mi je trebala, za vrijeme trudova. Osjećala sam se kao da sam na operaciji, a ne da ja rađam. Zbog toga sam dugo ja, a i Mihovil, imala strah od odvajanja, koji sada riješavamo homeopatijom.
Nikada nisam imala problema oko toga želim li drugo dijete. Ne bojim se poroda jer znam da može biti drugačije i sada znam kako to postići. Tek sa sada osjećam spremnom proći to iskustvo ponovo, ali drugačije.
[quote="Mihovil"]
Ono što je meni najteže palo je što sam se osjećala jako usamljeno i uplašeno bez potpore kada mi je trebala, za vrijeme trudova. Osjećala sam se kao da sam na operaciji, a ne da ja rađam. Zbog toga sam dugo ja, a i Mihovil, imala strah od odvajanja, koji sada riješavamo homeopatijom.
najviše me smeta što okolina i obitelj izjave poput ovih smatraju nezrelim
i kao -trebala bi biti jača, preosjetljiva si :evil:
ipak ne mogu izdrzat i moram reagirat na ovo. bas me bocnilo kad sam procitala.Citiraj:
mikka prvotno napisa
naime, ja sam jedna od onih koja je zadovoljna svojim bolnickim porodom. nije bilo onako kako sam zamisljala i imam par pitanja za koja bi volila dobit odgovore, znam kako cu drugi put postupi ali nemam traume - i dalje to smatram naljepsim iskustvom u zivotu.
to je MOJ porod u kojem je rodjeno MOJE i mm-ovo Dijete, porod na kojem sam ja bila Zena koja je bila Hrabra, Snazna, Slaba, Placljiva, Uplasena, Jaka, Umorna, Puna energije, Nasmijana, Sretna, Svoja.
ne mislim da je itko nastetio mojoj osobnosti, snazi, hrabrosti niti postovanju.
zadovoljna sam.
zato mi je tesko procitat da je nekome "zao sto sam zadovoljna" iako znam da ne mislis na mene konkretno jer ni ne znas moju pricu, ali samo hocu rec da mi je ruzno zazvucalo, a mislim i da nije fer takva izjava.
ja ne zalim tebe (niti ikoju drugu zenu koja je tako odlucila) jer si izabrala nacin na koji zelis rodit i to ostvarila, dapace, podrzavam tvoju zelju i snagu iako ja najvjerovatnije ne bi tako, i bas mi je zasmetalo to "zao mi je" jer mi zvuci superiorno. :/
ja sam zadovoljna i ne zelim da me itko zali zbog mog iskustva koje je drugacije od njegovog.
na temu: erik imas pravo na svoje osjecaje, to sto se ruzno osijecas u vezi poroda ne znaci da si slaba, nezrela, preosjetljiva, i meni je isto bio grc kad sam citala ali ne zbog svih intervencija nego zbog tvojih osjecaja koje si dozivjela tada.
iskreno mi je zao sto nije proslo onako kako si zeljela i nadam se da ces zalijecit emocionalne rane, za koje se potpuno slazem da ih ljudi cesto zanemaruju, a da znaju bolit jace i duze od fizickih.
placi, pisi, pricaj, razmisljaj, stogod ako ce ti pomoc da rijesis to sama sa sobom i odvazis se na drugo dijete.
samo nemoj donosit ruzne zakljucke o sebi i ne dopusti da ti ih namecu.
ja mislim da je hrabro i zrelo sto pricas/pises o tome i sto to zelis rijesit. problem je vazno i prepoznat da bi ga moga rijesit, a ti si to vec napravila. :* :love:
sretno! :heart:
zhabica, glupo je da govorim što je netko mislio reć,
ali mislim da je mikka mislila na one majke, koje nisu zadovoljne porodom,
ne usude se to sebi priznati i "zadovoljne su".
važno je kako se osjećaš, znaći ako jesi zadovoljna, iskreno zadovoljna,
predivno! ali puno njih samo slegnu ramenima i "zadovoljni" su a u sebi nose puno tuge, mislim da je na njih mislila.
hvala na podršci, ma gle nije to neki ludi problem,
skužila sam da postoji i riješavam to, da ostanem trudna, prošla bih to najbolje što znam i nebih se opterećivala,
jedino bih se doobro educirala.
ne želim ja imati bezbolan porod i ne znam šta,
samo mi je važno da je prirodan, i znam da ne mogu isplanirati nešto pout trudnoće i kakav će porod biti,
ali mogu razlućiti što želim što ne, i ići u smjeru svojih želja,
a što život donese, ja ću odraditi najbolje što znam, što god to bilo.
hvala ti na podršci :* :heart:
zasto i takve zaliti?Citiraj:
erik prvotno napisa
da, u pravu si.
jedino što je više takvih majki, to će duže i sustav ostajati isti.
što više žene traže za sebe i bebu, to će prije doći promjena...
što se mene tiće nek rodilišta ostanu ista,
ali nek se omoguči da žene mogu rađati i kod kuće tj. nek primalje imaju dozvolu voditi porode u kućama rodilja.
što su žene educiranije to liječnicima daje manje prostora za površnost,
što žene više budu zainteresirane za dojenje to će se više sestre u rodilištima morati mijenjati...
ne možemo se zavaravati i reći da je stanje u rodilištima prihvatljivo,
nije, ne samo što se poroda tiće nego i sveg ostalog.
a promijene kreću od nas samih.
to se u potpunosti slazem.
evo pitanje za tebe :)
bebi moje prijateljice :) su drugi dan u rodilištu dali oko 50ml adaptiranog mlijeka,
jer je beba plakala...
i sad mama je prve dane mogla izdojiti 30 ml kolostruma, ali bebi to nije bilo dovoljno...
jeli moguće da je beba bila isključivo na maminom mlijeku -kolostrumu,
da bi joj to bilo dovoljno? mislim da su naglo natrpali to u bebin želudac koji je nakon toga trebao više mlijeka... ne znam se dobro izjasniti, mislim da ćeš shvatiti što mislim reći?
uz to svaka joj je sestra davala druge savijete,
jedna je vikala, pa šta, niste ni prva ni zadnja koja ne može dojiti!
e kad žene počnu vikati i buniti se na takvo osoblje,
onda će više žena imati lijepa sjećanja na porod i rodilište...
meni je žao jer žene to trpe..
mislim da si sama sebi odgovorila.
naravno da bi bebi bio dovoljan kolostrum.
da su joj dopustili da doji na zahtjev beba bi uzela koliko joj je dovoljno makar cijeli danvisio na siki, a kako se u nasim bolnicama bebe najcesce doje prema rasporedu onda naravno da mu je trebala dohrana u nekom trnutku kad nije beba bila s mamom ili je uzeta ranije i prekinut podoj.
komentari sestara su mi za :cry:
no kao sto si i sama rekla, stvari ce se mijenati ako mi same to budemo htjele i djelovale. :heart:
hvala ti na odgovoru,
meni je to logično, ali ipak pitam, da budem sigurna :)
Ja mislim da ih ne treba žaliti ali bi ih trebalo osvijestiti da je u redu biti nezadovoljan. Znam puno majki koje su zadovoljne svojim prestrašnim porodima zato što su i ona i dijete ostali živi kao da je šansa za to bila 50:50?!Citiraj:
zhabica prvotno napisa
žalosno mi je da smo opet krenuli u nekakvo osvještavanje drugih žena. Meni nije problem što su neke žene zadovoljne porodom u bolnici, meni je problem kako se ja osjećam nakon takvog poroda, a ne osjećam se bajno. I još jedan problem: dugo to nisam htjela sebi priznati. Nećemo valjda opet krenuti u raspravu osvješćivanja, zar ne? Ovo je bila super tema.
Kad čitam postove nekih žena koje su rodile bez intervencija, moram priznati da sam ljubomorna, hoću i ja takav osjećaj i mislim da na njega imam pravo.
da, nije neuobicajeno da se ja krivo izrazim :oops:
sori, nisam mislila zvucati superiorno, niti se tako osjecam. ali here's the thing. citam neki dan pricu s poroda od lutonjice, za koju znam da je u najmanju ruku informirana zenska i da zna sta hoce. ne mogu da ne primjetim recenice kao sto su "Oko 19 h odlazim na brijanje i klizmu, ali iako sam gotova za 10 minuta, još skoro sat vremena provodim u kupaoni sms-ajući i telefonirajući, jer želim što više prolongirati to eventualno davanje dripa i dati si šansu da dođu trudovi", ili "Primalja izlazi nakon njega i uputi mi pobjedonosni smješak, a ja ju u tom momentu obožavam! Ne mogu vjerovati, fakat idemo prirodno!!!"
ja sam se na svom prvom porodu isto pribojavala da ce me staviti na carski, pa sam znala reci (trebali su me inducirati u petak, ali su cekali ponedeljak) kao, dali su mi jos 4 dana fore. ja se zbog toga osjecam nekako jadno. zato jer, hteli-ne htjeli, oni odlucuju o nasim tijelima, a ne mi. i to me boli. to mi smeta. zato kazem da mi je zao, jer se zene mire sa tim da netko drugi odlucuje o njihovom tijelu u najintimnijem, najdelikatnijem trenutku u zivotu. ja sam tada bila sretna, kao "dali su mi dozvolu" da cekam jos malo. kakve to veze na kraju ima s njima?!
zhabice, to "zao mi je" je bilo odraz gorcine iz mog vlastitog iskustva. jer sam ja bila zadovoljna s tim sto mi je netko "dao sansu" da rodim kako sam htjela (?!?!). jos jednom sori ako si se osjetila povrijedeno, sigurno mi to nije bila namjera.
vjerujem. :heart:Citiraj:
jos jednom sori ako si se osjetila povrijedeno, sigurno mi to nije bila namjera.
ja mislim da nije na nikome da u ovakvim situacijama "osvjescuje" ona ze koje misli da su "neosvijesteni" osim ako netko ne trazi pomoc u rjesavanju svojih problema, no tada je to pomoc i ne bi to nazvala "osvjescivanjem".
Meni je drago da sam prije poroda naišla na žene koje su mi osvijestile da porod u bolnici ne mora biti onakav kakav se često spominje u pričama s poroda: požurivan i traumatičan. Mirne savjesti sam odbila sve intervencije na porodu i jako sam zadovoljna porodom. Nisam zadovoljna needuciranim osobljem. Strah me drugog poroda kad pomislim da me ti isti čekaju...Citiraj:
elin prvotno napisa
Sorry što OPET spominjem osvještavanje drugih žena. Ja sam nova na forumu pa nisam prije sudjelovala na takvom topicu.
ja vjerujem da si ti trebala pomoc i da si je u tom trenutku dobila. ti si zeljela biti "osvijestena" a to nije ono kako sam ja shvatila tvoj prethodni post.Citiraj:
da sam prije poroda naišla na žene koje su mi osvijestile da porod u bolnici ne mora biti onakav kakav se često spominje u pričama s poroda
mislim da govorimo o istoj stvari samo drugim rijecima. ;)
:love:
jedno je pomoć, drugo osvještavanje.
mene su osvijestili rodini letci naprimjer, a pomogla mi je volonterka sos telefona.
ali ne može se ništa silom,
oni koji traže, budu osviješteni, oni koji to ne žele, ne žele, vjerovatno im ne treba.
isto s pomoći, neki je jasno traže, neki se ustručavaju, neki misle da ne treba, a treba, ali ako je njihov stav jasan, treba ga uvažiti.
Citiraj:
erik prvotno napisa
X
E.
Da se razumijemo.
:mrgreen: :mrgreen:
kako smo pametne, nema nam ravnih :mrgreen: :mrgreen:
npr. ja posebno!
cijelo sam jutro na forumu a na kuhinji će mi se stvoriti jedna nova vrsta živih stvorenja...
dnevni u totalnom kaosu, ali važno da ja tipkam :mrgreen: :oops:
a vi ostale nemojte samo reći da tipkate s posla!
sram vas bilo, propade firma!
a kod mene: mm doma :mrgreen: pa i ja na godisnjem :dancingfever:
A ako se stav zasniva na bapskim pričama da je porod-porod, da je sve u rukama doktora i da ne može biti drukčije a roditi ide neka tebi bliska osoba? Pustila bi je da ide u neznanju i možda doživi traumu ili bi joj pokušala pomoći ili bi je pokušala osvijestiti? Ili bi čekala da rodi pa bi je poslije eventualno tješila?Citiraj:
erik prvotno napisa
Pitam jer imam jednu takvu blisku osobu i ne znam trebam li joj "soliti pamet" ili čekati da vidim ishod?
a neke su žene jednostavno presretne kad se sve ubrza, kad nema rooming-ina, kad dobiju drip i epiduralnu, kad im dohrane bebu... i šta sad?Nametati?
:dancingfever:
ovaj smile je zakon!
mm kad dođe doma i vidi me za kompom dobije popizditis opaki,
ali ja mu objasnila nekako zašto ja tipkam pa ajde, tolerira nekako ;)
kad malo mozgam čudesno je kako se ljudi mogu osjetiti preko neta,
koliko možeš dobiti utjehe, podrške, smijeha, koliko srca mogu narasti i povezati se, a uživo je teško to pronaći, pogotovo ne toliko osoba!
tipkam s posla, nek propadne. :lol: :lol: Ma ne, meni je moj šef super, ali godišnji su, nemam nekaj previše posla, pa si tipkanje mogu priuštiti.Citiraj:
erik prvotno napisa
amaranth, ovisi, ja bih sigurno iskreno rekla što mislim, nježno i nenametljivo, ali pokušala bih sigurno.
a ove mame , krupirić, treba ih pustiti, imaju pravo na svoj izbor...
A zašto ne nametati? Pa zar im nisu nametnuti i drip i epiduralna i dohrana? Stvar je u tome da to nije dobro za DIJETE kojeg se u tom trenutku ništa ne pita. A pitanje je koliko je majka informirana o tome kako drip i epiduralna i dohrana djeluju na njezino dijete. I koliko bi žena na to pristalo kad bi znale za moguće posljedice.Citiraj:
krumpiric prvotno napisa
Sorry na OT. Na spomen nadohrane u bolnici i meni se javljaju traume....
opet smo na osvještavanju :lol:
znam!
ovako, sve je onako kako treba biti....
nekima treba nametanje, nekima teško iskustvo, nekima lijepo, nekima samo ovaj forum....
zato nema pravila -nemoj nametati ili budi nametljiva,
napravimo onako kako nam srce kaže, jer možda baš tako treba, za tu osobu, za to iskustvo!
slušajmo svoj glas, jer je svaki primjer drugačiji, ali kad ulazimo u tuđi svijet, činimo to s poštovanjem, čak i ako namečemo nešto, treba znati granicu.
zato kaj buš ispala dežurna vještica i sektašica i sl. Ali ako ti to ne smeta -nameći, ali očekuj da te možda neće poslušati i još gore da će ti nadjenuti prethodno navedene nadimke i prezirno te gledati. Dakle, moje mišljenje ti je ne, ali budi uz nju u slučaju traume nakon.Citiraj:
amaranth prvotno napisa
:heart:Citiraj:
kad malo mozgam čudesno je kako se ljudi mogu osjetiti preko neta,
koliko možeš dobiti utjehe, podrške, smijeha, koliko srca mogu narasti i povezati se, a uživo je teško to pronaći, pogotovo ne toliko osoba!
i MM je tako u početku, sad se samo smije i veli mi da li se opet rodiram. :lol:Citiraj:
mm kad dođe doma i vidi me za kompom dobije popizditis opaki,
ali ja mu objasnila nekako zašto ja tipkam pa ajde, tolerira nekako
Ne, cure, bez zazancije sad: meni je forum roda puno pomogao i MM to vidi, pa je sad sve o.k.
zlatno je pravilo da savjet treba dati samo onome tko ga trazi (direktno ili indirektno). nitko ne voli soljenje pameti, a oni kojima se soli pamet cesto reagiraju ofenzivno i tvrdo brane 'svoje pozicije'. tako da je to dvosjekli mac.Citiraj:
amaranth prvotno napisa
ono sto mozes je upitati treba li ju pomoc, zeli li razgovarati o tome, ima li kakvih nedoumica, strahova, zeli li da joj das koji savjet iz svog iskustva i onog sto si naucila, da ju uputis na izvore informacija... ako odbije, promijenis temu i nadas se da ce imati srece u rodilistu.
i to sve ako ti je osoba bas bliska.
dosta mojih kolega na poslu je dobilo djecu u zadnje vrijeme i cesto se prica o svim aspektima roditeljstva, od trudnoce do odgoja. ne mijesam se u te rasprave, vidim da imaju zacrtane stilove roditeljstva, eventualno blago uletim ako se istakne bas totalna glupost (a i to vise zbog toga jer ne mogu istrpiti neistine nego jer mislim da je pametno reagirati i da cu postici nesto).
moja poanta je ovo što govori flower. Ništa nema od nametanja. Nekom je jednostavno DRAŽE dobit epiduralnu i drip u kombinaciji, pa "pregorit" to bezbolno. Nekom je DRAŽE da je "siguran" da je dijete sito, makar dojenje bilo uništeno.Nekom je DRAŽE (i radi se o nemalom broju ljudi) kad se bebicu odvoji, kad nema rooming-ina.
Toliko jako načitanih, educiranih žena nije uspjelo s dojenjem baš iz ovog gore straha. Dijete je prva odgovornost u životu koju uzimaš skroz i apsolutno na sebe (i tm-a), prebacit dio odgovornosti na lječnika, baku, svekrvu....ne preuzeti teret crvića koji govori "možda se nešto dogodi ako rodim, a nisam priključena na CTG, možda mi je dijete zaista gladno...možda..." lakše je i smanjuje tu predivnu i pretešku odgovornost za nečiji život.
Uzet stvar u svoje ruke, apsolutno, dojiti bez obzira na te riječi, roditi prirodno bez obzira na strah....to je hrabro...iziskuje osobnost i snagu...
već sam to negdje napisala ovo isto, meni je bilo nevjerojatno bitno popravit ne- preuzimanje odgovornosti na porodu preuzimanjem svih ostalih...
nisam dozvolila da na mene utječu riječi tipa "gladan TI je, ne valjda ti mlijeko, hladno mu je, nisi ga dobro obukla...."...takva odgovornost koja je samo na meni pomogla mi je da si pronadjem mjesto pod suncem-ja KAO MAJKA.
:heart:Citiraj:
Felix prvotno napisa
Hvala Felix
Elin, razumijem zašto je tvoje mišljenje da je bolje ne petljati se ali ja sam jedna od onih koja bi i na lakat progovorila tako da ću ipak prihvatiti savjet od Felix. Blago i nježno ću pitati prijateljicu treba li joj pomoć a ako mi se zahvali i odbije a na porodu se ipak razočara, vjerojatno ću se gristi što nisam bila malo više vještica i rekla sve što mislimCitiraj:
elin prvotno napisa
amaranth, napravi kako najbolje znaš i umiješ, to je i jedno što možeš, a ja sam ti ovo napisala jer imam takva iskustva sa ljudima, uopće ne mora biti da će tvoja frendica tako reagirati, u konačnici, ti je najbolje poznaš. I sretno u nagovaranju/nenagovaranju :love: