Citiraj:
leonisa prvotno napisa
Citiraj:
Ja sam dojila zaista dugo, bitno duže od većine, a dojenje nisam doživljavala kao iscrpljujuće, to je bio dio u kojem sam se možda i najviše odmarala i guštala. Ono, konačno malo mira i direktnog davanja zdravlja u svakom pogledu. Osim toga, dojenje sam shvaćala kao nekakav indikator, neki lakmus-papir. Po logici - često traži podoj, znači da me puno treba. Isto za buđenje po noći, često buđenje mi je značilo da mu je mozak u fazi razvoja u kojem mu treba često buđenje. I to mi je bilo super, da imam nekakav pokazatelj razvoja. Čisto mala crtica, da znate da ima i ovakvih čudnih biljaka
moram te potpisati... ja dojenje stvarno ne dozivljavam n kao tlaku n kao napor.
ono "visenje" na sisi znam da je teka razvojna ili zdravstvena faza koja ce proci i da ne "visi" tada na sisi visila bi mi oko vrata jer sam joj u tom trenutku trebala. da sam samo njena.
Koliko djece imate? I koliko je najmlađe staro? I koliko često izgubite živce u vezi djeteta, nevezano uz dojenje? Koliko mislite na sebe? Zadovoljne ste sa sobom u potpunosti i dojenje vam ne oduzima komadiće osobnosti koje biste mogle zadržati radi mogućnosti da se malo odmaknete, promjenite perspektivu, naučite nešto novo, probudite u sebi nešto novo?
Iscrpljenost se ne broji u mjesecima, već u godinama... tek za neko vrijeme vidiš da si se trošio tamo gdje baš i nisi morao i bilo bi bolje da nisi. Čovjek baš i nije neiscrpna mašina, a i umor se akumulira.
Meni dojenje nije bilo tlaka također, ali sad nakon iskustva mogu reći da se nisam trebala iscrpljivati nespavanjem i nemogućnošću da se odmaknem samo zato da bi dojili 2 ili 3 godine.
Sad, kad sam često izmoždena kao stara krpa, mislim si da sam se trebala pravovremeno štedjeti tamo gdje nije bilo jako nužno i u omjeru da dijete dobija puno više nego ja gubim.
Ali svi mi učimo na greškama, pa ni ne očekujem da se složite dok ne prođe neko vrijeme. A možda ste vi energičnije i punije od mene, pa se ne možemo usporediti. :*