Printable View
od kad smo sinu napravili VELIKI krevet,on u njemu s veseljem spava sam,malo si pročita koju priču i pozove nas naljubljenje i laku noć.ne sjećam se kad je prelazio u naš.malo bolje spavamo,no sad se javlja drugi problem ,mmglasno hrče,i sve na nervira.taman dijete +,a sad ovaj -.
mi sada planiramo kupiti njoj sobicu i namjestiti i polako učiti da spava sama.kako? neznam baš ali vrijedi probati.jako je vezana uz nas,spava s nama i sad je to potrajalo.nije da me smeta ali neispavani smo stalno jer se rita i bacaka a krevet je sve uži i uži :mrgreen: najgore mi je što neće sama leći nego moraš s njom pa se sva izmrcvarim ležeći dok zaspe ponekad i po sat vremena :shock: e toga se želim riješti a što se spavanja tiče to nije loše :heart:
Ovo s nabavkom vlastite sobice je jako dobar način! Provjereno!Citiraj:
donna prvotno napisa
Mi smo djeci kupili njihove vlastite (standardne) krevete i odselili u dnevnu sobu dok su oni bili na ljetovanju. Znali su da će se to dogoditi, prethodno smo ZAJEDNO uz veliku uživanciju izabrali krevete u trgovini, a onda su jednostavno uživali u tome da budu "veliki" i spavaju u svojim krevetima. Ranije su imali krevetiće, k nama su se dolazili pomaziti ali nikada nisu spavali u našem krevetu (njihov izbor, na moje veliko olakšanje-nije nam krevet baš preširok). Isto, kad smo znali samo jednog ostaviti kod dede i bake, drugi je bez problema spavao sam (vrijedi za obojicu). Znali su samo reći da im je to dosadno, jer nemaju s kim razgovarati kad se ugasi svjetlo.
U prva 2-3 mjeseca mlađi je još znao pred jutro svratiti u naš krevet, a onda je i to prestalo.
Nisam napisala - mali je imao 3, a veliki 4 godine kad su dobili standardne krevete.
Nikada im nismo branili spavati uz nas, ali to je uvijek bilo kratkotrajno, još iz doba kad su bili sasvim male bebe.
Kod nas je to ''odvajanje'' prošlo bezbolno... Luka ( kojem su tada bile 3 god.) je bez problema preselio u svoju sobu,među svoje igračke,posteljinu Superman,svoje crtiće...Ja sam već tad bila trudna pa je to bila priprema . Spava na velikom krevetu i samo rijetko bi dolazio kod nas u sobu-samo bi zvao da mi dođemo kod njega. Doduše i danas,nakon pola god. ili muž ili ja ležimo na drugom krevetu dok ne zaspe, a sad je muž stalno s njim jer smo bebac od 20 dana i ja okupirali bračni krevet...Kako će Luka prihvatiti novo stanje tj.kad se muž vrati u ''bračnu postelju'', a braco bude s nama u sobi,a on sam-ostaje da vidimo...
MM i ja smo odlučili da je vrijeme da Mihovil spava sam u svojoj sobi. I evo već tjedan dana kada zaspi nosimo ga u njegovu sobu i obavezno se dva, tri puta po noći uvali k nama u krevet. Ja ga onda vratim u njegovu sobu i obično zaspim kraj njega. Za sada se dobro drži i ne plače.
onda definitivno se spremamo u kupovinu malo smo gledali po Lesnini danas i emmezeti ali sobica joj je dosta mala pa je teško izabrati ...
:saint: Olja spava u svom krevetiću od prvog dana, pa tako i danas kad je prošla 3 i po godine. Krevetić je u našoj spavaćoj sobi pored mog kreveta.Sisala je 26 mjeseci uvijek u mom krevetu, tako bi zaspala, a ja bi je onda premjestila u njen krevetić. Kada je prestala sisati ja bi je odnijela u krevetić, jedna priča i laku noć! Bez problema. Ali sada je u nekoj ludoj fazi kada kaže da se boji ostati sama u sobi, pa ja moram ostati s njom u sobi dok ne zaspi, a to je oko 10, pola 11! Proći će i ta faza...
Moj je L. spavao u krevetiću pored našeg bračnog kreveta do 4. godine. Nikad nije bilo problema. Od 2. godine se sam uspavljivao. Samo bi ga mi položili u krevet i prvo bi ga ja poljubila, a onda tata. Taj je ritual ostao i danas kad spava u svojoj sobi.
Na 4.rođendan smo mu prebacili krevet u njegovu sobu i otad je tamo. Stavili smo mu stoličicu kraj uzglavlja i na njoj je uvijek neki plišanac kojeg si sam odabere prije spavanja. Uz njega spava još jedan plišanac. To su mu prijatelji koji ga čuvaju. Nikad ga nismo učili da je mrak strašan i nema takvih strahova. Često ga znamo čuti kako si priča i šapuće u mraku kad ne zaspi od prve. Na sjećam se kad je po noći došao k nama u krevet. (osim kad je bio bolestan). Tipkala u sobi i kupaonici smo zamijenili onima s uzicom tako da sam pali i gasi svjetla. Po noći se obavezno jednom probudi i ode piškiti. Sam sve obavi, ugasi svjetlo i ode natrag spavati. Čak je i rekao da mora biti tiho da ne probudi mamu i tatu. 8)
Nama je naravno bolje nego ikada. Ponovno imamo sobu samo za sebe. I naravno da ljubav cvjeta. 8)
Nismo nikad forsirali spavanje u svojoj sobi i zato mislim da je to tako bezbolno prošlo. Dijete je samo otišlo iz našeg kreveta kad je bilo dovoljno odraslo.
Auuuu...
A mi razmišljamo da ju s tri godine i dva mjeseca iselimo.
Naivci, ha?
Ima li novih uspješnih iskustva da nas ohrabre, nakon ovih veselih priča od gore?
Mojca, moja ima 11,5 godina
da ja ne pišem? :mrgreen:
(naravno da nije stalno, preko tjedna je u svom krevetu, ali u petak se ne da istjerati, petak, subota, legnemo u krevet, neki film i tako zaspemo)
Ma divota... Onda bolje da umjesto Flexe kupimo veći bračni krevet?
Evo, mi s preseljenjima nikada nismo imali problema.Citiraj:
Mojca prvotno napisa
Obojili smo sobu u djetetovu najdražu boju, opremili je tako da bude totalno prilagođena i ugodna djeci, i to im je stvarno najdraža prostorija u kući, ne samo za spavanje, nego i za igranje. Koliko se sjećam, nikada se nisu poželjeli vratiti u naš krevet. Ali,avaj, kod nas jedno iseli, a novo doseli, tako da opet nismo sami :mrgreen: Nadam se da nam je ovo treće posljednje, i da ćemo konačno imati sobu samo za sebe :roll:
naše je iskustvo bilo skroz pozitivno
doduše, M. je imao punih 5 godina :) dotad nismo imali fizičku mogućnost negdje smjestit njegov krevet, pa nismo ni gurali
a imali smo samo njega i iskreno, ja sam često i uživala u tome da se mogu sklupčat uz njega po noći, njuškat ga i slušat kako diše
al onda je došla malena i noćno dojenje i nastala je gužva. ne znam kako ljudi na ovom forumu uspijevaju sa 4 komada u krevetu, jesu li to neki ogromni kreveti ili su muževi malo manji, moj je jako visok i ne stane u krevet dok leži ravno nego mora dijagonalno. a i sinko je prilično ogroman.
M. je jedno vrijeme spavao s tatom na kauču, a onda smo preselili u veću sobu, a frajer je dobio svoj krevet u sobi s nama.
Prva večer: bez pogovora.
Druga večer: malo prigovaranja i plakanja da neće on sam, ali ipak je pristao (ja legnem uz njega navečer dok ne zaspe). pao je dogovor da ako se probudi po noći može se prebacit kod nas, taj joker je iskoristio jednom ili dvaput.
dalje sve 5, ubrzo je utvrdio da mu se baš sviđa njegov krevet.
Samo pisi, lakse mi je kad vidim da nismo jedine. Istina, ima 8.5 ali nema naznaka da ce se preseliti u svoj krevet.Citiraj:
aleksandra70vanja prvotno napisa
U biti, rekla je da ne ide u svoj krevet dok ne nade decka :D
njih troje na našem bračnom krevetu i ja pod njihovim nogama. muž u njihovoj sobi. krevet 180x200
kad su im noge narasle i počeli me lupati u snu odlučili smo da ne možemo više tako. svatko kreće spavati u svom krevetu.
u početku su po noći dolazili kod nas. ako bi došli svi troje mm i ja bi otišli kod njih u sobu:-)
sad se to prorijedilo. ponekad dođe najmlađa( 5 i pol) a dvoje starijih (7, 8 i pol) samo kad ružno sanjaju.
istjerala sam ga ljetosCitiraj:
Mojca prvotno napisa
imao je 10 i pol godina
dop...o mi
Mi imamo jednu ohrabrujucu pricu :) prije nekih 2 mjeseca smo joj uredili sobu i najavljivali joj mjesecima unaprijed kako ce joj biti super soba, neke stvari je i sama birala, s nama ju je slagala i prvu vecer je sva uzbudena isla spavati u nju i prespavala. Onda ju je uhvatio jaci dermatitis pa je neko vrijeme spavala s nama u sobi, i onda je bio show kada je trebala natrag, budila se usred noci i vikala kako joj je dosadno pa dosla k nama. Kako smo uvijek s njom isli spavati i bili uz nju dok ne zaspe i to je poceo biti show (po sat vremena filozofija kojekakvih) odlucili smo joj i to prekinut i od onda je ostala sama spavati cijelu noc bez ikakvih problema. Bilo je prvih par dana gundanja i nesto placa, ali nakon 3 dana sve je islo po spagi. Muz joj se nekad zna uvalit u krevet kada je manje doma i uvijek ga potjera van :) ja sam se preporodila sa spavanjem. Spava s nama jedino ako nismo doma a doma ne trazi vise uopce da netko s njom spava.
naš je dobio svoju sobu kad smo se preselili iz garsonjere (imao je skoro 3 godine) ali nije u njoj spavao nego u svom krevetu u našoj sobi... i onda je par mjeseci kasnije samo jedan dan izjavio da želi da mu preselimo krevet u njegovu sobu odmah sad odmah :-) mi se nismo bunili :lol:
sad legne i zaspi sam ali usred noći kad poželi viče iz svoje sobe "tata dođi po mene" pa se dovuče k nama... srećom pa smo kupili krevet od 180x200 i imamo kinderbet spojen na njega za manjeg, tako da ima mjesta za sve
Naš ima 3god 8mj a sa 3ipo smo mu kupili sobu i prebacili ga.zaspe tako sto legnem snjim i on se mazi sa mojoj kosom i zaspe.nekad oko 03ujutro ili 04,05sati zovne da mora piškiti i odemo po njega.meni ne smeta jer mm ide na posao u 04:30h.a inace njegov mali krevet je spojen uz nas veliki.
Bas me zanima reakcija na bebu u kreveticu na ljeto kad rodim.
Izbacili smo ih iz nase sobe kad su imale 3 i 5 godina
Jer sam imala trbuh do zuba i stvarno nisam mogla vise
Do tad su imale krevetice u nasoj sobi, al uvijek je jedna zavrsila kod nas, a cesto obje
Uredili smo im zajednicku sobu i bile su odusevljene - dok nije pala noc :lool:
To je bilo prije godinu i tri mjeseca i jos uvijek hodocaste k nama u sobu
Ne svaku noc, ali cesto
Nekad muz ode k njima u sobu
Zato se najmanja, iz kinderbeta koji je uz krevet, seli k nama nakon prvog budjenja :-)
Starija (6) vec dvije godine ima svoj krevet. Zaspala u njemu ravno valjda tri puta, ako zaspi u db i mi je odnesemo u njen ponekad prespava u njemu do jutra, a ponekad dodje nama. U zadnje vrijeme u stvari skljucivo opet spava s nama jer nam je pretesko dic njenih 22+ kg na gornji krevet. Da bi htjela od svoje volje zaspati i spavati sama - nema sanse. Netko uvijek mora biti uz nju da se priljubi :heart:
Mladji (3) nema nikakve sanse da spava u svom krevetu, ako ga i stavimo za max 10min pocne cendrati da gdje sam. Srecom dodje sam do nas.
I tako, nas 4-ero u krevetu 160. Vec sam posve navikla spavati na 20cm prostora, jos da oboje nemaju averziju spram pokrivanja nego mi oboje svuku poplun, pa ga ja navlacim, pa oni legnu na poplun i posve me zarobe i pol noci s nes borimo oko popluna :lol:
s prvim sam imala ludu sreću da je spavao u kimbaču do 3 i kusur, taj se sam znao i uspavazi s ćoškom deke, malo pred 4 smo mu dali da izabere boju za krevet i pomogal je to mužu sklepati, s 4 je počel spavati u novom krevetu. svi smo spavali u istoj sobi.
klinka se rodila kad je veliki bio 4.5, spavala u kimbaču neko vrijeme, a kad bi je žuta minuta napala od dermatitisa počela jespavcati s menom u krevetu, s njenih godinu i pol smo selili u veći stan, prvo svi skupa biuli u istoj sobi, posle smo mi cure prešle u manju , a dečki u veću,spavala je s menom u krevetu do kraja 3.5godine ( taman joj ošo dermatitis),onda smo je malo kasnije ubacili kod buraza u njegov žuti krevet.
kad je mala imala 4.5 rodio se klinac, koji je samo par mjeseci spavao u kimbaču, jer je njega žuta minuta za dermatitis pogodila puno ranije,od tad spava s menom u krevetu, ima 4 .5 godine, da spava sam taj bi do jutra bio krvav.
znači sada je taman tvoj termin za 4.?:mrgreen:
ne prekasno si se setila
ali moždsa je vreme da se dete navikne spavati, a to je jaaako teško
Pikulica je potpuno presla u svoju sobicu prije nekih 2 i pol mjeseca, dakle s 2g i 9mj. Do tada Smo je uspavaljivali skupa lezeci na nasem krevetu, pa prenijeli u njen krevetic. Jedan dan sam joj rekla da je velika curka i da je vrijeme da ide pajkiti sama. Par noci je zanovijetala, ali bez velikih drama i polako smo usli u jednu lijepu vecernju rutinu.
Nakon pranja zubica i tusiranja, obucemo pidamicu, a onda ona izabere koji plisanac ce spavati s njom. Poslije toga izaberemo slikovnicu, dvije i ona legne u krevetic, a muz ili ja joj citamo price. Poslije toga ugasimo svjetlo i jos u mraku malo popricamo o danu, vrticu, sto nas ceka sutra i sl. Onda slijede puse i zagrljaji i odemo van. Ponekad trazi vodicu, ili dode piskiti, no uglavnom malo prica i pjevusi sama sa sobom i zapajki. Svega par puta je dosla pred jutro k nama u krevet i uvijek smo je primili i odspavali dalje skupa.
Za sada se cini da je taj prijelaz prosao jako lijepo. Ona stvarno voli svoju sobicu i novi "pravi krevetic" (kinderbet sada ceka bracu i sva je ponosna sto vise nije beba). Vidjet cemo kako ce biti kad dode mali braco, pa bude u kinderbetu uz moje uzglavlje. Pricam joj o tome kako bebe puno placu i zezamo se kako ce ona reci, jooj braco ti plakis, a ja idem u moju sobicu pajkiti da me ne smetas... To joj je jako fora. Ipak mislim da cu joj dopustiti da pajki s nama u slucaju da joj bude krivo sto je on tu, a ona u sobici. Mislim da ce joj tako puno brze dojaditi i otici u sobicu sama, nego da joj branim i poticem ljubomoru.
moja djeca nisu nikada spavala s nama jer MM-u to nikada nije dolazilo u obzir,
međutim, spavali smo svi skupa u istoj sobi: jedan kimbač s jedne drugi, kasnije krevetić s druge strane
dok nisu napunile 3 i 6.
onda su bile spremne na svoju sobu koju smo zajednički mjeeeesecima uređivali i pripremali se.
od tada su bez problema u svojoj sobi i na svojim krevetima cijelih noći.
potrebu da ponekad spavamo zajedno zadovoljimo za vrijeme kad je tata na putu,
kad smo na godišnjem dulje od njega isl.
Neku noc je starija po prvi put u zivotu bez suza i protesta legla u svoj krevet i zaspala bez da je netko lezao pored nje.
nazire li se to nada da ce jednom spavati bez nas ?! :mrgreen:
M.još spava s nama i ne vidim naznake da bi se volio odvojiti u svoju sobu
ne pali ni nagovaranje da je obojamo kako želi i ukrasimo svim što želi
nije mu primamljivo niti čuti da kad dođe beba glumi 'velikog odgovornog' brata koji bi sa bebom spavao u sobi bez mame i tate i pazio na nju
ali više od toga zajedničkog spavanja( koje me zapravo ne nervira) muči me činjenica da niti u naš zajednički krevet neće da ode sam spavati
da se boji
i uz lampu
glumi naravno jer smo mi u boravku 3m od njega
i trebanetko s njim u krevet ili najčešće zaspe na kauču pa ga mm prenosi u krevet dok mu se leđa lme s tih njegovih 20 kg
meni se ne ide uspavljivati ga jer samo navečer sjednem predahnuti uz tv, a s njim treba biti minimum pola sata dok zaspi
onda se ja iznerviram, nit mogu spavati nit mogu šta gledati ili staviti kuhati ili štagod
začarani krug i nemam pojma kako ga riješiti
Mi smo svoju kcer sprasili u sobu do nase sa 4 mjeseca. Zasto? Na najmanji sum bi urlala i bunila se.. Znali smo saptati u sobi i samo bi dreknula na nas. Kad bi umuknuli, prestala bi. Nije nam se svidjelo kako nas dresira, pa smo ju sprasili u drugu sobu. Nije se bunila, a i dan-danas je takva, kao macka. Voli svoj mir, mazi se kad se njoj hoce i to je to. S druge strane, ja sam osobno oduvijek bila za zajednicko spavanje i sad, kad sam trudna, nadam se da slijedeca beba nece biti diktator kao prva :lol:
S druge strane, do kad? Ne znam, ali najbolji primjer mi je poznanica koja je odlucila sa muzem da malac s njima spava dokle hoce. Oni su mu lijepo sobicu uredili, tamo mu krevet smjestili i rekli kad bude velik, da moze tamo spavati. Kad je navrsio 4 godine, odlucio je spavati u svojoj sobi. Super stvar je bila ta da je njegova sestra, koja je tad bila godinu i pol dana stara, zeljela spavati sa bratom. Tako su sredili dvije muhe jednim udarcem i dojednom imali prostran i prazan krevet :)
tako se i ja nadam da će možda ovaj moj malac kad dođe beba ipak htjeti s bebom u svoju sobu
da se osjeća važno i zaštitnički
iako...mislim da se uzalud nadam jer je to tolika maza da je to čudo jedno.
jedino ako beba prije njega ne odluči okupirati sobu pa se i on predomisli :D
Alkemicar?? <3
ja se veselim što je sutra ponedjeljak jedino jer ću se u miru naspavati
ova moja je jedva dočekala vikend da mi se uvali u krevet
Mojoj diktatorici je blizina mog tijela bila nužna za normalno funkcioniranje. Vidim razliku s drugom bebom - nova beba mačak obožava se nositi i maziti, sav procvate, ali može ležati i sam. Maženje mu dođe kao desert, ustrepće i ispušta zvukoce ugode. Curki je nošenje i maženje bila nužnost da bi mogla biti kako tako normalna. I tako nam se kao beba uvalila u naš krevet i više nije izašla iz njega iako se budila na svaki šum.Citiraj:
Yummy_mummy prvotno napisa
Tata je, kako bi barem on bio koliko toliko normalan na poslu, onda otišao spavati u drugu sobu, a mi smo se nastavile buditi stalno i uvijek, najprije je držala cicu u ustima, a kad smo prestale dojiti zaspivala je zagrljena s mnom...i tako i dan danas. Tek nakon druge godine prestala se jako često buditi, a tek iza treće mogu reći da spava ok uz poneko buđenje ne baš svaku noć.
Nisam je htjela seliti u drugu sobu (njenu) dok sam bila trudna da se ne osjeća izbačeno pa sad spavam u sobi s njom (u istom krevetu), a do nas krevetić s bebom. Ponekad i beba spava s nama, iako joj nije nikakav problem spavati u krevetiću (za sad), a ja budem u sredini da je ova ne bi slučajno lupila.
I tako dijete koje se budilo na šum leta leptira u susjednoj ulici, uopće se ne probudi kad beba urla iz sveg glasa. Npr. danas je mrtva-hladna zaspala popodnevne dok se malac derao ispred vrata.
Nedavno sam je pitala kad će spavati u svojoj sobi kao i sva druga djeca, pogledala me ozbiljno i rekla "Još sama mala, mama, čekaj da još malo porastem." Srce me zabolilo.
Ali imam neki osjećaj da mi možda najesen mogla u svoju sobu... pa mali za koji mjesec za njom. Sviđa mi se kako je postupila tvoja poznanica.
(ali bojim se sebe..volim leći u krevet i zagrliti je onako uspavanu...mislim da ćemo zadržati vikende).
saad tek vidila tvoj komentar :)Citiraj:
S2000 prvotno napisa
jeeeeee
al još se ne zna svukud pa psssst na fejsu još kratko ;)
Mislim da jedino nije normalno siliti dijete da bez pripreme bude samo tako smješteno u svoju sobu. Kada se dijete složi s tom odlukom to je onda najbolje.Citiraj:
bundevica prvotno napisa
Moju Pikulicu smo preselili nesto prije treceg rodendana. Nije se "slozila", malo je gundala par noci, no bili smo dosljedni i sada joj je to nesto najnormalnije. Nije bilo traumaticno, ali da smo cekali da ona odluci da se ide tamo uspavljivati, docekali bi pubertet, haha...
Mi smo se preporodili od kad spava u svojoj sobi.evo vec 4mj spava u sobi.ispocetka mi je falio jako.ali navikao se on na veliki krevet i mi na nas veliki.i svi zadovoljni.
Ispocetka je zvao oko ponoci pa oko 03h,pa 05h i sad spava do 07 ili 09h u svojoj sobi.ako mu se piski zove nas ili dode po nas da ode u wc. :) i nastavi spavat.
s dvije godine. u sebičnoj fazi najlakse prolazi "moj krevet", ali svakako je još lakse kad idu braci, seki u sobu.
trazila sam neki prikladan odgovor da mu se naslepam, ali eto potpis na maju i u djetinjstvu i sada s time da moje imaju 12 i pol :mrgreen:nas tri smo spojile krevete i skupa spavamo u istoj sobi ;)Citiraj:
Maja prvotno napisa