Printable View
hm... ja život s prve teme ne smatram normalnim. bilo je zabavno vidjeti kad su tarzana doveli u civilizaciju - no on se tamo ipak nije snašao.Citiraj:
.kala. prvotno napisa
djevojčica iz ove teme me podsjeća na CARRIE... jel neko gledao taj horror??? i to ne smatram normalnim.
al to je samo moje mišljenje (na koje prema pravilima foruma - imam pravo :mrgreen: ).
Usporedbe su ti stvarno :roll: filmskeCitiraj:
sorciere prvotno napisa
a kakve bi ti? ne mogu ih usporediti s nekim iz stvarnog života - jer takve nisam srela. :mrgreen:Citiraj:
no@ prvotno napisa
Htjedoh zapravo reći - usporedbe su ti neprimjerene i etiketirajuće.
Ono filmske bio je pokušaj eufemizma ;) .
Film o Tarzanu je romantična imaginacija i ima veze s topicom o životu u šumi koliko i npr. film Mostovi okruga Madison :lol: .
O usporedbi s Carrie bolje da ništa ne kažem
Osobno mislim da roditelji ovakav način odgoja prakticiraju iz dva razloga: vlastita komocija i potreba za kontrolom.
Najsigurnije je dijete nikuda ne pustiti: time si brigu i strepnje svedeš na minimum i život ti je jednostavniji. Mislim da je bar jedan od roditelja control freak. Možda ne oba, ali ovaj je dominantniji. To što su stariji roditelji nema veze.
U svim primjerima iz moje okoline tako odgajana djeca su se prije ili poslije otela kontroli. Iskreno, upravo to želim ovoj curici. Što prije. Ne mora loše završiti. Eto, nedavno sam čula kako je jedna meni draga petnaestogodišnjakinja uspjela dobiti pravo na gledanje tv-a, internet vezu sa svijetom, pravo da obuče što želi, da ostane poslije škole s prijateljicama.... a sve na vrlo diplomatski način i s puno strpljenja, pri tom nije upala u loše društvo, i dalje je odlična učenica, ali živi životim normalnijim za mladu osobu. Divim joj se upravo zato jer znam o kakvoj stegi se radilo.
Problem nije nikad u oba roditelja. U ovom mom primjeru mama je bila „normalna“, ali tata je bio taj koji je provodio stegu.
control-freak
ima ih
moja sestra je izlazila
njena prijateljica nije, tu i tamo, u kontroliranim uvjetima
bile su skupa na kupanju, u njihovu blizinu je doša postariji "gospodin" sumnjivih kretnji (držanje udaljenosti , promatranje..)
potencijalnu "prijetnju" je moja sestra uočila odmah
njena prijateljica uopće nije bila svjesna blizine tog lika
hoće li meni netko odgovoriti koliko visoko na drvo? :mrgreen:
ili ih vi uopće ne puštate da se penju na drvo :oops: ?
:shock:Citiraj:
I - bogme je slomio ruku!
pa da, o tome ja govorim.
koliko god je juraj oprezan, ipak je još dijete. i ja uvijek zatomljujem taj osjećaj nelagode. :/
u stvari, baš me zanima vaš stav o tome, možda da prebacimo na novu temu, da se ne izgubi ovdje?
Imala sam u razredu dvije curice- obje odlične, nadprosječnih sposobnosti, omiljene u društvu-jedna nikad nije išla na školske izlete, čak nije smjela prisustvovati ni predstavi gostujućeg mađioničara (što mi je bilo :/ , ali...), roditelji nisu dolazili na roditeljske već samo k ravnatelju, druga je počela izlaziti već u 8. razredu. Ova prva uspješno privodi studij kraju, bila je na studentskoj razmjeni, druga je nakon osnovne odlučila da joj je dosta škole i upisala trogodišnju trgovačku...
Ne treba generalizirati.
Mislim da nema recepta za uspješno roditeljstvo i što su djeca starija to je teže, a posebno mi se čini teško prihvatiti činjenicu da djeca odrastaju.
Roditelji koji su uvijek u strahu da će nešto strašno dogoditi bi trebali potražiti stručnu pomoć, jer nije lako ni njima ni njihovoj djeci, ali malo zdravog straha i opreza uvijek dobro dođe.
Moji su nedavno počeli s penjanjem i da ih nismo kočili već bi prvi dan bili na vrhu, nisu baš pretjerano oprezna djeca i prvih smo par puta MM i ja dežurali svaki kod jednog drva i imali prilike i intervenirati par puta.Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
A sad koliko visoko, nekad i metar može biti previše...tako da ne znam.
Ovisi i o tome koliko je koje dijete oprezno, mojima se desi da se precijene i da ih treba skidati dolje, pa mi je zgodno da su niže jer mi se s trbuhom ne vješa baš po drveću.
imaš pravo na svoje mišljenje :mrgreen:Citiraj:
no@ prvotno napisa
a i ja sam rekla ono što mislim. ili da se ukinu npr. oni testovi "slika-asocijacija", jer asocijacije mogu biti neprimjerene i etiketirajuće... ??
samo crkva, knjiga i katolička glazba?Citiraj:
nije bit toga da djevojčica oće il neće heklati il čitati knjige
bit je ta da je njoj zabranjeno sve drugo osim crkve , knjige i glazbene
dakle , nema što birati
samo to?
da, zaista je jadna, uskračena za život sa svojih 12 godina!
ok, sada bez ironije, voljela bih da je više takvih roditelja danas.
A sad bez ironije-voljela bih da se ti šališ :/ .Citiraj:
bauba prvotno napisa
I svakako izbjegavaj javni prijevoz jer možeš stradati, nemoj ni slučajno pojesti pecivo da ne umreš u mukama i svakako se skini s interneta jer ćeš u protivnom upasti u loše društvo. Kao što već i jesi. Tu, na forumu :roll: . Obavezno izbjegni komunikaciju s kolegama na poslu (izolirajući se uskoro nećeš ni imati o čemu s njima pričati).
Ne možeš si zamisliti takav život?? Ova curica si ne može zamisliti drugačiji. A da se samozatvoriš u kuću i izoliraš od svijeta?? Probaj malo tuđe cipele: možda ti neće biti tako udobne kako na prvi pogled izgledaju.
mim, s tobom nešto nije u redu.
:/
:shock:Citiraj:
bauba prvotno napisa
jel ti to ozbiljno???
U pravu si, nije jer ću danas pustiti curicu od 11 godina samu s prijateljicom u kino ( a to joj neće biti prvi puta) , dopodne sam joj skinula par songova Amy Winehouse, a čita horror krimiće za teenagere (zadnja 3 sam joj sama kupila). I, zamisli, odlična je učenica i još je živa, a svaki dan se vozi javnim prijevozom. Čak pojede i pecivo u pekari kraj škole!! Zamisli kojoj opasnosti izlažem dijete.Citiraj:
bauba prvotno napisa
S kojom od nas dvije nešto nije u redu-dalo bi se raspravljati. :/
Pa, ti ovo stvarno ozbiljno misliš! :shock:Citiraj:
bauba prvotno napisa
Ja sam imala prijateljicu koja je do kraja srednje živjela na takav način. Njnea relacija je bila škola-kuća-muzička škola-kuća-crkva i to je bilo to. Nije joj bilo dozvoljeno ništa sa strane jer je mama smatrala da je to za jednu djevojčicu dovoljno. I onda je upoznala mene :mrgreen: I vidjela da drugi ne žive tako, shvatila da mama kroz nju projicira vlastite želje iz djetinjstva (klavir, suknjice, frizurice..). Ona je tad skroz pukla. Naravno, ja sam ispala kriva ali nisam bila, ja sam samo bila cura koja ju je upoznala preko treće prijateljice, našle smo se u svemu ali tek tada je ona shvatila kako živimo svi mi u "vanjskom svijetu". Prvo je otišla kod frizerke i svoju kosu koja je tad bila do guzice ošišala na milimetar. Pa je počela bježati noću kroz prozor vani. Pa je počela lagati materi, izvijati, uvijati da bi mogla ići gdje želi. Prestala je ići i u jednu i u drugu školu, izbacili su je iz oba dvije jer je falsificirala neke papire i potpise i svoju majku dovela do živčanog sloma. Na kraju je uspjela završiti te škole i sad živi 10 sati vožnje od mame koju dolazi vidjeti jednom u 5 godina.
Nemaju nikakva odnos, mama je i dalje ljuta i razočarana a ona uživa u životu i dan danas sa svojih 30 i nešto pretjeruje u nekim stvarima jer joj nikad nije dovoljno slboode.
Ma meni to sve skupa nije normalno. Nisu djeca lutke nego ljudska bića koja žive u 21. stoljeću.
Evo, ja bi da me ti usvojis :mrgreen:Citiraj:
mim prvotno napisa
Inace, ne volim ekstreme.
misliš da nema loših odnosa između djece i roditelja koji su bili i puno liberalniji?
Ako se ovo odnosilo na mene..Citiraj:
apricot prvotno napisa
Mislim da ima ali isto tako mislim da nema dobrih odnosa u onakvom načinu odgoja.
ja bih rekla kako je stvar i u karakteru djeteta; ima djece koja i uz takav odnos izgrade osobnost i sretna su.
ima i one koja su do srži nesretna i ne snalaze se u kasnijem životu.
ali, ima ih i jednih i drugih uz različite odgojne metode.
Pa da budem baka prije reda??? :shock: :lol:Citiraj:
summer prvotno napisa
Istina. Sve moje prijateljice koje su živjele "pod čizmom" danas imaju vrlo loš odnos s roditeljima.Citiraj:
Mislim da ima ali isto tako mislim da nema dobrih odnosa u onakvom načinu odgoja.
Znam da je mojima bilo teže jer su bili u strahu kad sam odlazila od kuće, bavila se koječim i imala dosta slobode, ali ne prođe dan da im ne pokažem kako to cijenim. I znam da oni razumiju kako mi je sada kad sam ja ta koja kćer mora pustiti u život. Najlakše bi je bilo zadržati u kući i slomiti, ali to za nju ne želim. Ista ta curica ide u glazbenu školu, ali poslije nje ostaje družiti se s prijateljicama, "visi" na MSN-u. Ista ta raspuštena mala vrlo dobro zna koja su joj prava i obaveze, što se tolerira, a što ne, o čemu odlučuje sama, za što čeka moju potvrdu...i svim time razvija jedan kritički stav prema svijetu svjesna svih opasnosti, ali i toga da je život predivan ako si ga takvim napraviš. Zgaziti karakter vlastitog djeteta čini mi se puno gorim od DA po guzi. Sve je to nasilje, a njega ne podržavam.
mislim da je vazno razlikovati zelju za kontrolom, nedopustanje da se dijete osamostali, neprihvavacanje da dijete odrasta od realne zabrinutosti.
za realnu zabrinutost ce roditelj pokusati naci neko srednje rjesenje, upozoriti dijete na rizik, a ne samo reci ne moze i to je to
ja se uopce cudim kako dijete slijedi sve te upute :/
al valjda kad pocnes uporno s tim od rodenja, ko na primjer dagerovi s onom dekicom, nemas brige poslije
i potpisujem mim!
za tvoju informaciju asocijativni testovi i projektivne tehnike nikako ne mogu biti etiketirajući jer se u jednima kao podražajni materijal koriste opći pojmovi i opće imenice, a u drugima više manje bezlični likovni materijali :PCitiraj:
sorciere prvotno napisa
a ti si etikete nalijepila konkretnim ljudima. što nije isto.
nemam dalje namjeru dokazivati tko je u pravu - ja naravno :D - jer smo otišle previše OT ;)
jaje ili kokoš? :lol:Citiraj:
no@ prvotno napisa
ljudi iz ove dvije priče - za mene nisu konkretni ljudi. ja ih ne poznajem. dala sam svoju asocijaciju na "sliku". iako je ta "slika" ovdje izražena verbalno.
ne bih rekla da je OT, jer u biti svi komentiramo takvu sliku. drugu nemamo. ;)
kad sam napisala da smo OT - mislila sam na paralele s asocijativnim testovima i usporedbe s raznim filmovima....Citiraj:
sorciere prvotno napisa
ovo što si napisala o komentiranju slika mi je dosta diskutabilno! naime bojim se da i o "konkretnim ljudima", kako ti kažeš, imamo samo sliku koja ne mora odgovarati realnosti. tj puno toga je samo stvar naše percepcije, a mi si utvaramo da poznajemo neku osobu. (mein got! mislim da smo stigli do aristotela :roll: ) što bi značilo da bez puno beda možemo lijepiti asocijacije i na te "konkretne ljude"?
Meni ova priča iz šume djeluje zdravije nego li odgoj iz ove teme. Doduše, jest ekstrem, i ne znam koliko će biti održivo, i kako će to dijete u šumi, ali se čini kao da je za sad zbrinuto. U svakom slučaju u samoj priči nema naznaka da roditeljima nisu važne potrebe njihovog djeteta.
Meni rečenice tipa "Bolje da ti plačeš sad, nego mi poslije" govore o kome razmišlja onaj tko iz izgovara. Nije to "bolje da plačeš nego da se povrijediš", već "nego da mi plačemo". Potreba roditelja je prva, a dijete je instrument.
Ogromna je razlika između straha, ma kako on izražen bio, i sprečavanja djelovanja zbog tog straha. Može meni biti neugodno u masi, to nije ništa neuobičajeno, ali onog dana kad se zbog toga zatvorim u kuću i ne izlazim van - to je ozbiljan problem i traži pomoć. A ako ni svoje dijete zbog tog ne pustim van - vjerujem da bi većini to upalo u oči kao nenormalno.
Svi se mi bojimo za svoju djecu, to spada u opis zanimanja roditelja. Razlika od normalnog i bolesnog je u razini straha te onom što činimo. Npr. imaš dijete tinejdžera i ne možeš zaspati dok je ono vani s ekipom. Normalno, zar ne? Dijete već ima 20 godina, a ti i dalje ne spavaš. I to se da razumjeti. Ali, dijete želi van, a ti ga ne puštaš jer nećeš moći zaspati dok je vani - ŠTo mislite o ovom? MOžda ja ne mogu nikako pustiti kontrolu i zato ne mogu sklopiti oči - ako radim samo to, meni treba pomoć, ali ja sam odrasla osoba i to je moja odluka. Ali, ako zbog moje potrebe za kontrolom, ne puštam dijete van (primjereno uzrastu i običajima kulture) - to je problem djeteta, a onda i društva koje mora štititi dijete (barem po normama zapadne civilizacije kojoj pripadamo.
Naravno ostavljam mogućnost da nije sve ovako kako zvuči, ali mi raspravljamo o primjeru ispred nas, tj. baratamo s podacima koje smo dobili.
[quote="no@"]je, otišla si daleko... mislim do aristotela :lol: ...Citiraj:
sorciere prvotno napisa
naravno da i o konkretnim ljudima imamo svoju "sliku" (stvorenu po našem modelu svijeta kojeg temeljimo na našim iskustvima i spoznajama, nlp...bla-bla...) ... no tu "sliku" gledam dinamično, više kao film - jer se nešto događa.. na neki način je interaktivno...
u ova dva slučaja - imamo samo: a) nekoliko fotografija i točno određen tekst; b) priču jedne forumašice
ljepimo li asocijacije na "konkretne ljude"?
da, u svakom slučaju... npr. kad me nazove roza - ja imam pred očima njenu magentu iz avatara... ili kad pričam s teddy - imam "sliku" njenih preslatkih peseka... kad pomislim na serpentinu - asocijacija je riva u crikvenici... ti nemaš avatar, a ja imam "sliku" školskog hodnika - i nas dvije kako razgovaramo kraj otvorenog prozora :mrgreen: ...
a sad da se vratim temi... tanjads je baš fino objasnila kako stvari stoje.. i podsjetila me kako svako malo ne spavam... :lol:
A asocijacija na sorcie? :mrgreen:
nije mi vještica, već navodno fini kelj :)
Citiraj:
apricot prvotno napisa
Potpisujem!!!!
Jedino što mene tu jako zanima, a i znanstvenike, je li :mrgreen: šta je to što napravi dijete takvo? Tj. koje može da prevlada prepreke i vjeruje u sebe i gura dalje? Samo rođenje takvog djeteta ili neki vanjski utjecaj?
Potpisujem i Tanjads
evo moj je istih godina i puštam ga da se penje na drvo koliko god visoko želiCitiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
aliii :mrgreen: moje dijete je jako oprezno i nikad se ne popne previsoko tj popeo se par puta pa je zvao maaaaaamaaaaaaa(to prije par godina pa sam kao kloklo "pilotirala" sa spuštanjem)
i zasada dobro procjenjuje svoje mogučnosti tako da ga nikad nisam našla navrh drva samo dopola
meni su se npr svi čudili kad je imao 2-3g i pao bi ja ga nebi nikad dizala nego pustila da se sam digne(naravno vidjela bi da nije neki strašan pad)
to me moja mama naučila,ako se digne sam i nastavi znači sve je ok
taj strah se lako lijeci.. prvi put kada te zatvore vrata vidis da nije tako jako strasno :DCitiraj:
Maslačkica prvotno napisa
Citiraj:
samamama prvotno napisa
ooo kako kome.
ja i dan danas imam ožiljak na ruci di su me uhvatila vrata od autobusa.
i bolilo je ko sam vrag.
ali to nije značilo da nisam opet (taj isti) dan ušla u bus i vozila se njime još godinama.
ja sam u nekim stvarima možda i previše ležerna, a u nekim stvarima sam opet bolesno zaštitnički nastrojena.
penjanje po stablima ne dozvoljavam iako je L. izuzetno pažljiva. čak mislim da je više trtaš za svoju guzu nego što je pažljiva. ali to penjanje po svemu i svačemu je meni dalo šivenu bradu (vješanje na željeznu konstrukciju za čišćenje tapeta) i kompletno šivenu glavu jer sam s prvog kata kuće pikirala točno na glavu. tako da se svak češe tamo di ga svrbi.
ali su mene moji od 1. do 8. razreda puštali na školski izlet split-makarska jer se u makarskoj slavio dan škole uz obavezni posjet podgori i nekom nob spomeniku.
od 1. razreda sam sama išla u školu busom i to minjajući dva busa do škole, dva nazad kući.
ali sam cilu srednju školu morala bit doma najkasnije do 21.30, sa 19 god. u 23 (i to vikendom). pa sam u međuvremenu "podivljala" i bila sve samo ne milo, dobro i poslušno dite. ali moja unutarnja kočnica je uvik znala kad triba prikočit i ne otići u ekstremno. a cili svoj život, pa i danas sam bolesno vezana uz svoje roditelje i još uvik su oni ti od kojih očekujem da rješavaju "probleme" umisto mene. ako ne da ih rješavaju, a onda makar da razbijaju glavu kako ću ih ja riješit. :mrgreen:
Ovo je što mene živcira i što ne želim svojem budućem djetetu, a što sam ja! Nesamostalna i financijski i psihički i mislim da se malo odmaknem (ne fizički, nego savjetima) imam osjećaj da bi umrla od gladi/žeđi ko zna čega...Citiraj:
Loryblue prvotno napisa
A mislim da me baš to neko pretjerano paženje i davanje savjeta takvom napravilo ili sam se možda i rodila takva?
Kada čitam tebe Lorryblue, ja sam imala drugačije nešto - smjela sam izlaziti ispunjvale su mi se sve želje, imala sam para na bacanje, a u sebi prazna k'o kanta... i mislim da je možda tu odgovor koji sam našla kod našeg dragog prijatelja Juula :mrgreen: ispunjavanje djetetovih želja , a ne potreba ! Tu sam se našla... Lorry ti?
Negdje sam otvorila topik o roditeljima, više ga nema - mislim da je vrijeme za novo otvaranje!
U ovom zacrnjenom gore je problem..Roditelji promatraju druge roditelje, naravno...uspoređuju svoje postupke prema djeci, odgojne metode, zabrane, dopustanja, ukratko odgojni stil s drugim roditeljima..opet, naravno...i pri tom često misle da je jedno u redu a drugo nije, dakle često je to ono "različite smo , pa s kojom od nas mama nesto nije u redu"Citiraj:
mim prvotno napisa
Zasto ne prihvatimo da postoji vise od jednog dobrog odgojnog stila, i ako " sam ja razlicita od tebe, to ne znaci da sa mnom ili s tobom nešto nije u redu"
Odgoj opisan u uvodnom postu definitivno nije i moj, ali ne mislim da "nije u redu", jer sve dok se roditelji brinu za svije dijete, odgoj je itekako u redu...sad, da li će to imat posljedice danas-sutra na tu djevojčicu u smislu njenog sazrijevanja kao osobe, nisam sigurna, ali pitam da li je itko od nas koji odgajamo djecu sa više sloboda u išta siguran...Radimo "u dobroj vjeri" i najbolje što znamo..a rezultat ćemo tek vidjeti.. ;)
meni se i nisu ispunjavale sve moje želje, ne zato što ih možda moji nisu želili ispunit nego nisu bili uvik u mogućnosti (srednja radnička klasa, iako ne niža nego viša, ali opet srednja). valjda sam (odgajana u prošlom sistemu) skužila kako mi i ne mogu uvik udovoljit i ispunit sve moje bijesne gliste.Citiraj:
Maslačkica prvotno napisa
potrebe su mi uvik bile zadovoljene.
ali ja sam cili život bila strašno vezana uz moje. isto ko i oni uz mene. najveći šok, i meni i njima, je bio kad je počeo rat i ja s 19 godina otišla iz kuće. po povratku mislim da se ta vezanost još više produbila. i nekako sam se kroz odrastanje navikla oslanjat na njih i da oni budu ti koji će "mislit" umisto mene. i tu je nastala greška jer je moja borbenost zakazala. šta ja kažem: držite mi cili život ruku pod guzicom, pa je držite i dalje. a šta kad njih više ne bude??? tad ostajem na goloj ledini, a s dovoljno nabivenih godina da bi se tribala sama snalazit u životu a ne očekivat od njih svekoliku pomoć. i podršku. tu osjećam veliku nesigurnost i potrebu da mi roditelji budu ti koji će odobrit ili ne neke moje odluke.
Ma gledaj, imala sam ja i zabrana, nisam bila sada ono... ali za razliku od drugih sam imala više, mogla više itd.
Puno sam skrivala od mame, kiksala....ma ne znam ni ja...
I to ti se na ovak svodi: ja ću ti dati savjet, a ti oduči šta želiš i dat ću ti mogućnost, ali uveliko bi popuštala njenoj volji i odluci,jer ipak ona zna bolje i najbolje
(najveći moj šok u životu je bio da moja mama nije uvijek upravu i da ne zna šta je najbolje za mene uvijek...)
I ovisna sam o njoj, baš kako pričaš ti za svoje roditelje.
Ja mislim da je to posljedica tog držanja na oku, ispunjavanja želja, življenje mog života i kritikovanje istog želeći meni najbolje, a u isto vrijeme ne rješava ona svoj, nego živi svoj za moj? Kontaš?
Ja POJMA nemam čega je to posljedica, možda sam se takva i rodila...i baš želim kod psihologa da vidim o čemu se tu radi i da se postavim na noge, jer osjećam da mi jako smeta to s obzirom da se smatram nesposobnom da živim sama svoj život...a godine su tu!
Možeš li se naći negdje što ja pišem?
Ili smo se samo takve rodile????
apsolutno se slažem s ovim.Citiraj:
anin prvotno napisa
S ovim se ne slažem u potpunosti. U dobroj vjeri rade i oni roditelji koji prakticiraju DA po guzi. I oni vjeruju da je to za dobrobit njihovog djeteta, a toliko postova je napisano protiv toga.Citiraj:
Zasto ne prihvatimo da postoji vise od jednog dobrog odgojnog stila, i ako " sam ja razlicita od tebe, to ne znaci da sa mnom ili s tobom nešto nije u redu"
Odgoj opisan u uvodnom postu definitivno nije i moj, ali ne mislim da "nije u redu", jer sve dok se roditelji brinu za svije dijete, odgoj je itekako u redu...sad, da li će to imat posljedice danas-sutra na tu djevojčicu u smislu njenog sazrijevanja kao osobe, nisam sigurna, ali pitam da li je itko od nas koji odgajamo djecu sa više sloboda u išta siguran...Radimo "u dobroj vjeri" i najbolje što znamo..a rezultat ćemo tek vidjeti..
Ne možemo samo čekati rezultate svog rada. Dijete nije tvrtka koja, ako ode u stečaj-big dil, oporavit ćemo se nekako. Greške su nepopravljive. Zato je itekako važan stil odgoja. Isto tako je važno promatrati je li dijete sretno. Iz prvog posta meni se ne čini da je ta curica sretna što znači da je stil odgoja pogrešan. Da ona, kao što je to Maria71 navela, SAMA bira knjižnicu i crkvu umjesto igre s prijateljicama, da sama izabere da ne ide na izlet...priča bi bila drugačija. Meni se čini da je to dijete zlostavljano stalnom kontrolom i da sve to ne može završiti dobro.
Ova tema mi nekako vuce na one teme "zgrazajmo se" :/