A imam i ja biserja :mrgreen:
M., ti si mamino zlato i oko moje i moja duša i srce! I što još (aludirajući na ljubav najveća)? Maga tudugava! :lol:
Printable View
Cure, mi trebamo pomoc. S R je sve svakim danom sve gore i gore.
Imate djecjeg psihiloga za preporuciti? Bilo privat bilo bolnica?
Bubekica, nemam. Samo saljem :hug: koliko sada ima?
Za mj dana 3 godine. Tantrumira najvise meni, muzu ponekad, drugima nikad.
Ali sa mnom je grozno. Trazi me nesto, ja dam, trazi suprotno... vristanje instant, bacanje, neki dan nos razbila jer je namjerno lupila glavom u pod.
Izgubljena sam, ne pomaze nista.
Iz mog iskustva - upravo NIŠTA bi moglo pomoći. MOj stariji je to radio, udarao glavom o pod do besvijesti. Rekla mi je pedijatrica da on samo skreće pažnju na sebe, da mu eventualno odgovorim riječima, ali da ga ne dižem, a ako nastavi da ignoriram. Nisam vjerovala, ali sam probala jer nisam više znala što bih - iako mi se srce slamalo, ali pomoglo je. Kad si je par puta nabio modrice, ipak je prestao.
Pa evo ja sad upalim sebi seriju dok ona to radi. I tako se najbrze smiri, ali nije jos prestala raditi.
Ali to se toliko kosi s povezujucim roditeljstvom koje se trudimo prakticirati i iskreno meni je to jako tesko.
bubekice, očisti inbox
Jesam!
Evo epiloga...
Iste su dobi, mjesec dana razlike. Citajuci svoje prosle postove rekla bih da je postalo puno bolje. Toliko da sam zaboravila kako je bilo. Jedne veceri dok je vristala jer sam se usudila zatvoriti vrata i otici pod tush, izletila sam iz kupaone, uzela njene plisance i pocela pjevati pjesmice i izvoditi predstavu, iz cistog ocaja. Iz toga se dogodilo cudo.( ona to zove: imati nesto u guzici :mrgreen:) pocela je pricati sa tim plisancima tj.odgovarati na pitanja. Tako bih usred tantruma uzela lutkicu i ona bi joj se obracala sa pitanjem: zasto si ljuta i ona je doista odgovarala zasto. Nakon 2 mjeseca se dogodila jos bolja stvar...odgovarala je meni a ne igrackama sa jasnim izjavama da lije ljuta ili tuzna i radi cega uz trazenje da ju utjesim. Iz toga bih rekla da se potvrduje da su tantrumi samo nezrelost i ne znanje nosenja sa emocijama. Ona se i dalje inati svima, najgore je kada smo svi na okupu. Hoce se tuci/svadati itd...ali to je nista kako je bilo. Najbolja je kada smo sami. Pisem ti ovo iz razloga sto mi je jasno da ti je tesko. Vec smo tada zakljucile da su slicne. Imam filing da nisam nisam ucinila ovo gore da bi doslo do toga da si lupa glavom u pod. Mogla bi otici kod psihologa cisto da dobijes suport ili neki novi uvid. Povezujuce roditeljstvo jest super ali ga ipak svi ucimo a u procesu ucenja uvijek ima pogresaka i mjesta za nadogradnju.I puno krivnje kada nam ne uspije nesto.
Kris,
R je imala fazu kad je super izrazavala emocije i bila tjednima bez tantruma. I sve sto pises i sto pisu drugi smo probali, neke stvari upale i funkcioniraju neko vrijeme i onda mi se cini da je bas takav sistem pocne zivcirati pa isprobavamo druge nacine dok ne nadjemo neki koji sad pali. I tako u krug.
Moja trudnoca i to da je ne nosim vise su najvjerojatniji problem u cijeloj prici, ali to nije nesto sto mogu promijeniti.
Bubekica cestitam ! :heart: sistem treba nadogradivati, ne uvijek koristiti isto, barem je tako nama. I biti uporan. Njoj je sada toliko stalo do te vecernje predstave sa plisancima koja je skracena drasticno u odnosu na pocetak da na sami spomen da je ja necu moci izvesti ako se ne primiri/prestane itd...ju odmah dozove pameti. Naci ces nacina.
Hvala draga!
Vjerujem da hocu, ali potrazit cemo strucnu pomoc definitivno. Za pocetak smo se muz i ja dogovorili probati neke stvari drugacije, pocevsi od danas popodne pa cemo vidjeti.
Ne znam kamo bih ovo stavila, ali dobro je znati - najbolja knjiga o odgoju zahtjevne djece je ova: Stanley Greenspan - Zahtjevna djeca
Podsjetio me ovaj oglas jutros na to: http://izvorznanja2.net/index.php?op...tmpl=component