Pretprosle godine je kod nas odjeljak policije koji se bavi cyber-kriminalom priredio za roditelje pred- i pubertetlija razgovor uz prikazivanje nekih videa i slicnog, u jednom kaficu, bilo je jako zgodno jer je djelovalo sasvim neformalno, a dobili smo hrpu korisnih informacija. Nije bio cilj prestrasiti - iako su neke stvari bile dosta strasne - nego vidjeti kako sve to izgleda "s druge strane mreze", onima koji se bave rjesavanjem problema kad do njih vec dodje - svi ovi primjeri koje ste gore naveli i jos ponesto.
Pricali su o svemu, od WhatsAppa, preko Facebooka, privatnih poruka, itd.
Izmedju ostalog je bilo receno i slijedece: s obzirom na to da roditelj potpisuje ugovor za mobitel, takodjer roditelj je vlasnik ugovora za ADSL kojeg koristi i dijete, imamo pravo i duznost paziti na to sto dijete cini na mrezama, i sta mu se desava.. Cesto se desava da bas roditelji budu kaznjeno gonjeni u slucaju da je njihovo dijete pocinilo nekakav oblik cyber-bulizma, sudjelovalo u hater-grupi, i sl.
Savjetovali su nas da se djetetu jednostavno kaze da na racun vlasnistva nad mrezom, roditelj ima pravo i obvezu znati sto dijete na netu radi.
Kaze, prvo s djetetom o svemu otvoreno porazgovarati - o tome sto smije na netu a sto ne, sto izbjegavati jer je potencijalno opasno; da dijete zna da za svaku cudnu situaciju moze doci direktno roditeljima ili ju javiti direktno policiji, ne davati slike naokolo, ne pisati statuse u smislu 'sad sam vamo - sad sam tamo' (nekima su tako opljackali kuce jer su skuzili da su na zimovanju) i tako. Sve ono sto mi svi zapravo znamo, zdrav razum, jel.
Takodjer su rekli da je bolje djetetu reci da ce uci u njegov profil, citati poruke, itd. - nego to ciniti potajice.
Na pitanje kako odijeliti djetetovu privatnost od roditeljske duznosti i obveze da je upuceno u to cime mu se dijete bavi na netu, odgovorili su nam da na racun maloljetnosti imamo puno pravo citati sve, medjutim ono sto je tu najteze je objasniti djetetu da to nije spijuniranje ili puka radoznalost (zbog toga savjetuju da se to cini otvoreno a ne potajice), nego roditeljska duznost, da se brinemo za njihovu sigurnost.
Kazu, to je najteze zbog te dobi u kojima su skloni tajnama, frendovi su im drazi od roditelja, i tako... Uglavnom, svjesni su da to nije lako, i tu uskace puno otvorenog razgovora o svemu.
U praksi, E. mi nije na Fejsbuku (jos nema 13 godina, s koliko je legalno dozvoljen), no koristi Skype (baka, teta, ja, tata i dvije frendice s kojima ga vise ne koristi jer su presli na WA) - i WhatsApp u najvecoj mjeri.
Svako toliko mi donese mobitel "na kontrolu", par puta je dosla u situaciju da blokira kontakt (kada nije znala tocno o kome se radi), skine se s grupa u kojima vidi psovke ili sve ono sto ju ne zanima, i tako. Kad dodje u situaciju da ne zna, dodje i pita prije nego sto napravi.
Desilo joj se par puta da su - neke iz skole - trazile sliku jer "po imenu ne znaju tko je" - pa je odbila i blokirala, uz rezoniranje "Ako me ne pozna, ne trebam joj kao kontakt".
Znam da postoji mogucnost da oni i obrisu sve ono sto ne zele da mi vidimo, medjutim vjerujem da svaki roditelj moze osjetiti kad ga dijete mulja, a kada ne...
U razredu su takodjer imali slicno predavanje, i na konkretnom primjeru (kada je jedna "ostavljena" curica maltretirala telefonom, porukama i prijetnjama jednog decka; on je znao konkretno sto uciniti - sve znamo jer sve desavalo prilicno javno) se vidjelo da su to predavanje zapamtili i da savjete iz njega koriste.
Zakljucak bi bio da je najbitniji otvoreni razgovor i otvoreni odnos, to je jedina prevencija....
E da, bilo je roditelja koji su komentirali, "Moje dijete do 18. nece imati xyz", na sto je policajac samo zavrtio glavom, kaze iz iskustva takvoj djeci su te stvari jako zanimljive jer misle da propustaju tko zna sto, i onda kod kuce nema, ali na frendovom kompjuteru si je otvorio profil.... i slicno.
