žalite li za propuštenim trenucima?

Evo, ja se javljam :mrgreen:

samo malo OT: trina i ja mislim da mozes, zapravo sam sigurna!

tako odlucno i zrelo stvorenje ko ti pa da ne moze jos i par ispitica polozit :nono: ne uklapa mi se to nikako ... sigurna sam da mozes!

sta je rekla Anci? jel ti slozila plan? :)

ja sam se ovaj vikend ulovila u nostalgicnim mislima o vremenu kad smo dijete i ja provodili jako puno vremena, a sad ... :( fali mi jako, a trebam radit ...

sve ostalo sam pravo streberski rijesila na vrijeme i jako dobro iskoristila mogucnosti koje su mi se pruzile, tako da ne zalim za nicim iz proslosti, samo mi sad dani lete i fali mi vremena sa djetetom ... htjela bi da smo vise skupa ...

:) Fakat je najteže početi nakon stanke. Znam jer sam i sama prošla nešto slično. Isto nakon rođenja djeteta. Ne troje ko Trina :) , već jednog.
leonisa, vjeruj mi, kad kreneš pravo, neće ti biti kao sad. Jedva ćeš čekati da učiš :mrgreen:

Ovo moram malim skrivećki: Vidiš kako je dobro da nisam imala Internet tad :lol:

Citiraj:

---

Anci prvotno napisa

:) Fakat je najteže početi nakon stanke. Znam jer sam i sama prošla nešto slično. Isto nakon rođenja djeteta. Ne troje ko Trina :) , već jednog.
leonisa, vjeruj mi, kad kreneš pravo, neće ti biti kao sad. Jedva ćeš čekati da učiš :mrgreen:

Ovo moram malim skrivećki: Vidiš kako je dobro da nisam imala Internet tad :lol:

---

istina. razmisljam da velim MMu da promjeni pass i ne zaze mi ga :lol:

i istina je da pokusavam ovo okoncati dok sam jos na jednom djetetu.

triput hura za Trinu :heart:

cvijeta73, je napisala lijepi post.

Meni se čini, ipak, da ne postoje propuštene prilike, jer život nam neprestano nudi nove izazove i otvara nam nova vrata pružajući nam nove staze kojima kročimo.

Eh, da, jasno mi je da nikada više neću biti beba koju na onim crno-bijelim fotografijama drže nasmijani mama i tata, ali hrabro kročim naprijed i ne plačem, ne osvrćem se, želja mi je jednom biti prabaka. 8)

Više sam sklona SF-u i sličnim žanrovima.

Ali bude probuđeno poneko nostalgično sjećanje uz poeziju u jedan na trećem programu hrvatskoga radija ... ;)

Bila je slična tema na jednom forumu pa copy/pastam forumašicu gejshu i svoj odgovor sa tog foruma:

gejsha je napisao/la:

Citiraj:

---

...ja za ničim ne zalim.. onak zivim kao da je zadnji dan.. sve mi pink, ima hrpa stvari zbog kojih bi vjerovatno u normalnim okolnostima trebala zaliti ali nekak kao da sam kamenog srca za proslosti.. onak stalno gledam na sutra ne na jučer.. sto ce se sutra lijepo desit a ne sto bi loshe moglo biti sutra ..

---

Ja žalim zato što znam da je ovo gore recept za sretan život, a ja nikako da počnem živjeti po njemu.

Citiraj:

---

Mihovil prvotno napisa

Pokušavam gledati na život kao da su se sve stvari dogodile ili nisu dogodile s određenim razlogom. Kada razmišljam o njima stvarno je. I ne želim gledati u nazad već u naprijed. Ono što se dogodilo ostavilo je traga na mene, ali to e mogu promijeniti. Mogu samo naučiti i ne raditi iste pogreške.

---

Potpisujem!
Ovo sam baš, ja.

Citiraj:

---

Peterlin prvotno napisa

Otkad sam se udala, puno mi je ljepše nego prije. Pa kao litala žalim samo za tim što se to dogodilo u mojoj 38 a ne puuuno ranije. Drugo me ne opterećuje... :mrgreen:

---

Potpisujem. SAmo kaj sam se ja udala dosta rano. I cijelo vrijeme razmišljam za čim eventualno žalim i zaista se ne mogu sjetiti. Ne smatram da sam nešto bitno propustila u životu, odnosno da nešto propuštam. Od kada imam djecu, oni su jedan i jedini prioritet i u biti se sve vrti oko njih. Ali i to sam željela i znala sam (otprilike) što me čeka. A ako baš nešto nismo mogli, tj. morali smo iz nekih razloga propustiti, nismo na to gledali kao na propuštanje nečega, već smo jednostavno to prihvatili.

Citiraj:

---

pinocchio prvotno napisa

život živim kad je lista propuštenih stvari sigurno veća od onih koje nisam propustila :/ to je sad već postao moj stil života i ne mogu se više zavaravati da sam neka druga osoba kad nisam.

koncerti, izložbe, putovanja, knjige, ljudi, aktivnosti u rodi...neke stvari više neću imati prilike osjetiti, vidjeti, doživjeti i ponekad se teško nosim s tim.

kako se vi rješavate tog osjećaja da život kojeg ste htjeli voditi vode neki drugi ljudi dok je vama mjesto na poslu, doma, uz djecu ili, uz malo sreće, na dječjoj predstavi i koncertu? ili, vi to radite bolje i ne osjećate da išta propuštate? otkrijete mi tajnu uspjeha.

:

---

Tvoja je tema za me bolno istinita, uvodni post ko da sam ja napisala, identično se osjećam, mogu samo ponuditi tajnu svog "neuspjeha", a ne
uspjeha, ah.... :cry:

Ajde Nena-Jabuka, nije to baš tako, gledaj, imaš 3 djece i mislim da je to već veliki uspjeh, a ona će jednog dana odrasti, a ti poslije možeš sve nadoknaditi - na koncerte, putovanja i ostalo možeš ići i ko baka 8)
Ah, koja utjeha... :/

Ma ja se bojim da ću isti post napisati i za 10 god., eto, da mi bar netko čuva malu nakratko, samo da mogu jednom tjedno u teretanu, jednom u dva mjeseca na koncert, nekad na neka predavanja, ne putovanje, manje stvari...možda, ipak...za koji mjesec

ma razumijem ja tebe, bez obzira na svu ljubav prema djeci, čovjek koji put treba imati vremena za sebe, barem malo. Evo, mi smo bili sad na koncertu, nakon valjda 4 godine. I baš mi je dobro došlo, moram priznat (istina da mi sluh nije 2 dana došao k sebi, al se isplatilo)

nekad mi se čini da ja stojim, a život vozi pored mene. u mojih malo godina gomilaju se koncerti , izložbe, predstave i filmovi na koje nisam otišla, davno su u nepovrat otišli neki ljudio i za njima ne žalim, jer postoje razlozi zašto više nisu tu.

ponekad se pitam dal sam pogriješila kad sam definitivno raskrstila s faksom koji sam sama odabrala i zašto bar 5 godina ranije nisam otkrila što stvarno volim, pa sada ne bih morala u ovolikoj mjeri kemijati kada će moje studiranje doći na red i kada ću naći vremena za učenje.

Jedino za čime ponekad žalim (srećom rijetko) je kada moram biti negdje a da nisam sa svojom djecom. Žalim za svakim propuštenom sekundom bez njih.

Citiraj:

---

Enoa prvotno napisa

Jedino za čime ponekad žalim (srećom rijetko) je kada moram biti negdje a da nisam sa svojom djecom. Žalim za svakim propuštenom sekundom bez njih.

---

Blago tebi, ni vrtić ti ne treba :mrgreen: , sreća je u jednostavnosti.

Citiraj:

---

piplica prvotno napisa

Ma ne žalim za ničim što sam napravila ili propustila napraviti ako je to tada bio moj odabir.
Žalim samo ako sam podlegla tuđim nagovaranjima.
U stvari, ne žalim niti za time, jer i greške te čine osobom kakva jesi.

---

potpisujem

ja sam neki dan žalila kako od obaveza ne stignem tako često u kino kao što smo prije znali. I onda odem sa najstarijom pogledati film. Opalili nam 74kn za dvije karte a ja ostala :shock:
djiz...možda ipak ne žalim što nismo odavno bile u kinu..... :lol:

ja evo vec danima trazim drustvo za koncert Marilyn Manson-a :mrgreen:
ma nema sanse da ce neko pristati . a koncert samo sto nije poceo. i necu ni ici i bas mi zao. nemam drustvo :(

ovo moje prijateljice, ili su umorne, ili pak kazu "gdje cu gledat tu budalu"... a ja bih bas isla i dobro se provela. Tako je i sa vecernjim izlazcima.


Medjutim, ja sad izadjem barem dva puta sedmicno u grad, sama, i to navecer kad djecu uspavam. odem na sladoled, virnem u galerije (ako je sta otvoreno), sjedem u basticu popijem kafu, kuliram ...Bas mi zao ove lijepe ljetne noci provesti kuci. Ne budem dugo (svega sat vremena), i opet do spavanja imam vremena za mm-a :mrgreen: s druge strane i moj muz uzme bicikl i ode. :mrgreen: i bas nam prijaju ti neki nasi rituali :mrgreen:


prijateljice vise necu ni da zovem. ono, nadjemo se tamo jednom u dva mjeseca negdje u kafani, ispiricamo i to je to. i niko me ne moze ubijedit da se bas toliko nema vremena (jednom mjesecno se sigurno moze), nego se radi o tome da su se ulijenile, da nemaju interesa itd, itd :mrgreen: dobro i ja nekad zaspim sa djecom u 20 h :mrgreen:

prosle godine jedva nadjoh drustvo za Riverdance :roll: a rekla sam sebi, ako niko ne bude htio ici sa mnom, idem sama, jer je to nesto sto vec godinama zelim pogledati. Srecom, prijateljice su nasle vremena, pa smo isle. eto, ne znam sta im bi :lol:
znaci, ja imam zelju, ali nemam drustvo :roll:


a nekako na Mansona ne mogu otic sama nikako :lol: nisam bas toliki kuler :lol: