:love:
Printable View
:love:
frogice
eto ti i mene u vrsti.
nitko od nas ti ne bude pomogao, ali bit ce ti malo lakse kad cujes da ih ima jos polu-ludih
moji su 15 mj razlike. kcer je prohodala tjedan dana prije nego se sin rodio. od hrvatske i nasih smo tisuce kilometara daleko (citaj nema mi tko donijet mlijeko iz ducana, skuhani rucak, pocistit kucu, sve i da sam na samrti taj dan :/ )\isto ko i dorotea, toliko sam se u trudnoci pripremala na naj-najgore...i onda vidim da je nijansu lakse nego sto sam zamisljala, tj jos sam ziva....
prvo- osvjestite muzeve u KAKVOJ ste situaciji, ako im je to apstraktno pokupite sa cijeli dan ih kuce i ostavite im djecu...vise im nece biti besmisleno davati novce na cuvalice, cistilice, zaposlite ih oko starijeg djeteta, i to tako da SVE rade sto i vi...meni je mm znao reci, nece ko mene biti, place... place?! dobro nek place (a njemu tesko palo jel, da ju opet meni sprasi), i da vidis kako se tata odjednom ZNA baviti djetetom....
mm cim dode na vrata, ga docekam sa onim koji dreci i zaposlim ga u sekundi. jednostavno JEDVA cekam da se pojavi doma da me rastereti....\naravno da je prvo bio ukomiran, ali sad se i on vec navikao na ludu kucu...pa telefonira sa klijentom i drnda bebu itd.
beba isto ima vecernju nervozu svaki dan, to ti je normalno, isto samo njuska po cici, pa se izbljuje, pa opet isponova....ali sta bi sad...
kcer ide spavati sa mm-om u 22 h...ako imam srece i bebac zaspi, ja si jos gustam sama do ponoci
tesko ih je spremit da izademo van, jer je zima i treba milion stvari, koga prvog obuc pa da kmeci i ceka na ostala dva? treba skupit SVE stvari za pola satnu setnju kao i za 3-satnu (jakne, kape, rukavice, dekice, pelene, maramice, gazice, banane, bocice, keksice, novcanike, mobitele, kljuceve, cipele, torbe......kud sam ja ono krenula uopce???)
ja sam oduvjek govorila da moja kcer od god dana nece gledat crtice, ali bogme ih gleda :( , sta bi ja sad....drugacije ne mogu nahranit bebu. isto dojim na stojecki, jer ona skace po meni cim se sjednem sa bebom u narucju...mazila bi se igrala....uvijek bas taj tren...
puno je ruckova pripremljeno sa bebom u narucju! jednom rukom! bezbroj puta na dan se preznojim, navecer sama sebi smrdim po nervozi.... ali eto dani lete...vec je proslo 2 mj od kad smo sa bebom....
ja samo cekam toplije vrijeme, bljuje mi se na ovu zimu
frogica, organiziraj sve oko sebe da ti pomognu, i ne ocekuj od sebe previse .... :love:
Potpisujem sofke.Citiraj:
Beta prvotno napisa
Svekrvi možeš prigovoriti jedino autosjedalicu, ali onda bi bio red da joj je kupite i montirate u auto.
To što ona inzistira čuvati dijete u njenom stanu je njeno pravo, tako je tražila i moja sveki i nismo niti trepnuli na to, bili smo sretni da će nam uopće uskočiti za čuvanje djetata kada nam je trebalo.
To što ona čuva dijete do kasnog je, kao ja shvaćam, jer tada vi tek dolazite po nju...
kad su predobri, onda ih spijuniram :lol: sakrijem se pa virim i gledam sta rade :mrgreen: To "Premirni" mi dodje ko zatisje pred buru :mrgreen:Citiraj:
Trina prvotno napisa
Zaboravij napisat da je Roda forum jedino mjesto gdje se zene pozale da im je frka sa djecom :mrgreen:
oko mene su sve neki "savrseni" :mrgreen:
Frogica,razumijem te potpuno.I kao da čitam o sebi tih prvih mjesec,dva nakon što sam rodila.Između mojih je 2,5 godine razlika.Najgore je bilo baš to razdoblje jer se mali privikavao,Tonka još nije imala nikakav ritam i ja nisam još kužila nju skroz,a pokušavala sam sve uskladiti.Svekrva mi nije htjela pomoći,mama mi je znala pričuvati maloga prvih par dana ali ja nisam htjela da ga odvajam od sebe i male,muža mi većinom nije bilo doma.
Sjećam se dvije epizode-jednom navečer oko 9,pola 10 ona vrišti neće cicat neće spavat,ne znam kaj hoće,nije još imala ni mjesec dana a on se ukakao i hoće se preskinut i ići spavati.U jednoj ruci sam držala nju,drugom sam njega stavila u kadu,skinula mu pelenu, oprala guzicu i kad sam nju pogledala spavala je pa sam ju stavila u krevetić,njega obukla i otišli smo spavat.U jednom trenu sam mislila da ću puknut od jada jer ne znam kaj da napravim i za 10 minuta je bio mir i tišina i svi smo spavali
A drugi put je bilo slično ovom što opisuješ on se tušira,ja njoj dajem cicu i uspavljujem je,otvorena vrata na kupaoni i na sobi,ona neće zaspat,on se dere mama dođi mi,i kad je vidio da ne dolazim počeo je sa tušem špricati po cijeloj kupaoni mrtav-hladan,ja sam vidjela,a, kaj da radim,pustila sam ga,kad je ona zaspala otišla sam po njega,pobacala sve ručnike na pod,njega spremila i otišli smo spavat.Bez riječi,jer ne bi ništa napravila da sam se derala na njega,nije bio kriv ni on,ni mala a ni ja,jednostavno nije se moglo drugačije.
Uglavnom,najgore je prošlo,sad ona ima neki ritam kao i on svoj pa već stvari organiziram prema njima,možemo zajedno i u šetnje.Ima još uvijek trenutaka kad mislim da ću skrenuti,znala sam se i derati na njega ali onda bi završili svi troje plačući.Ona kad vidi njega da plače uvene od žalosti i tuli gore od njega.
A on sada obožava svoju seku,pazi ju i mazi i uvijek mi kaže da ju držim ili dragam ili da joj dam cicu ako se plače.
A on još uvijek doji za uspavljivanje i svejedno mi da da joj dam cicu ako se ona plače a on zaspe tako kaj stavim ruku na njega.
Treba puno živaca i snage da izdržiš sve to,ali proći će brzo. :love:
bobaibeba
uf...citam tvoj post i ...uf, uf...
:love:
:love:
kod nas je razlika 29 mjeseci ali isto ima trenutaka da dobijem slom zivaca a nekad se topim od miline kako se lipo igraju i vole
Ja nemam iskustva,jer je beba jos trbuhu a stariji je za sad super.On ce imati 20 mjeseci kad se rodi beba.
Vec me polagano hvata panika kad citam ovaj topic :shock: i vec sam se pocela pitat "A zasto je meni sve ovo trebalo?"
Izdrzat cu nadam se :roll:
Jeste li privikavale starije na dolazak bebe i kako?U nasem slucaju prica ne vrijedi puno jer je jos mali,13 mjeseci.
cokolada, nista je nisam privikavala jer je isto premala bila....
vecu djecu, mislim negdje oko 2 god mogu roditelji pripremat, kroz igru npr..kako ce se beba kupati, pokazivati na lutkici presvacenje, hranjenje, vozanje u kolicima...itd
ali znas kaj...sad si ja nesto kontam, pitam se dal sam u pravu...
mislim da je djeci jednogodisnjacima lakse prihvatit situaciju sa dolaskom bebe u kucu, nego dvogodisnjacima i onim jos starijima....
tak da se ja u biti ne bi mijenjala s nikim, ubiti ce se sve ovo posloziti...i dobro nam je ovak....jaaaako se veselim i znatizeljna sam kako ce se ovi moji klinci druziti kad budu veci...
Upravo ovo i ja nekada pomislim i mislim si gdje mi je bila pamet da tako brzo idem na drugo dijete.Citiraj:
Anci prvotno napisa
I kod nas je nekad kuršlus.
Nekad su predivni.
Evo i nas ovdje. Pisala sam niže o tome. Situacija nam je sve gora i gora. Bojim se da se gubimo u cijeloj situaciji i da se ne znamo nositi s tim.
Od kad sam došla iz bolnice, starija nas kćer uopće ne doživljava, tuče nas za svaku glupost, za sve što nije po njenom i to odmah, ne odaziva se kad ju zovemo, za svaku se glupost moramo natezati satima, od oblačenja piđame, šlapa... do hrane i spavanja. Koliko god bila umorna, u krevet ne želi ići, kad i legne, glupira se i uspavljuje satima. Stalno nam viče neću, što nije nikada prije. To nam sve naravno uzima ogromnu količinu energije i na kraju pucamo, većinom ja, a danas i tata, koji je inače čeličnih živaca.
Trudimo se što više pažnje posvećivati njoj, kako mi, tako i ostatak familije (bake, tete, kumovi...), pokušavamo se igrati s njom, ali to na kraju izgleda tako da se igramo kratko vrijeme i onda opet počinje šiza iz već nekog razloga...
Sada joj je nova fora da želi dudu, koju nema preko godinu dana, a nema ju ni beba. Stalno govori: Daj mi dudu da ne plačem. Pa si je našla neki komad plastike i to žvače kao da je duda... pa se skoro zadavila. Po noći se budi svako malo, cendra, traži dudu ili medu ili plahtu...nađe nešto što nije u redu....
Danas sam se stvarno isplakala, jer se osjećam nemoćno i ne znam kako se postaviti. Mislim da bi nam možda trebala pomoć nekog stručnog.
napredujemo :heart:Citiraj:
Zaboravij napisat da je Roda forum jedino mjesto gdje se zene pozale da im je frka sa djecom
mitri - dio price s - ne i dio svojeglavosti isl. je i do njene dobi, jednostavno vam se poklopilo - njena potreba za samostalnoscu i nova beba, a ako osjecate da vam je previse - potrazite str. pomoc - sretno. :love:
Meni je bilo groooozno ispočetka.
Pokušavali su mi pomagati. Nije mi baš to dobro sjelo i na kraju je ispalo da lakše sve napravim i dovedem u red sama.
Večeri su nakjteže. Okupaj ih, obuci, presvuci, a nervozni, pa konačno cicanje (najčešće je bilo simultano) i kad zaćore zbunjeno i prazno gledam u strop i mislim si Hebate, pa kaj mi itko nije rekao da će to tako teško biti??/ :)
Ali, prošlo je ono najgore. Sad sam već manga, mogu sol sve kaj mi padne na pamet, vučem ih okolo ko mačka mlade :mrgreen:
Dobro je. Sad puno rjeđe popi.dim 8)
eh, eto mene uskoro, ponovno, u sličnoj situaciji.
razlika između P i B 2g i 2mj
razlika između B i nove bebe bit će 2g i 6mj
nas četri cijeli dan same doma od 6:30 do 19. bez baka i teta.
znam da smo prvi put preživjele jel smo tu i još uvijek preživljavamo :mrgreen:
al sjećam se nečeg.
tiwi ti si me na 1.RMK pitala kako mi je bilo s curama. i ja ti rekla da je sad već ok ali da je prvih 6 mjeseci bilo pakleno al smo zdurale. ja se sad uopće nemrem sjetit koji su to detalji tog paklenog 8)
jel se ti možda sjećaš jel sam ti ja rekla kakav detalj :mrgreen:
loooooooooolCitiraj:
Inesica prvotno napisa
gadno je. al da se.
kata ima 6 mj, stvari dolaze na svoje.
gadno je kad se poklapaju anitine faze(ja bih visila na ciki vise od bebe/ NECU/ necu kakat/ sve mama) sa npr katinim skokovima u razvoju ili izbijanjem zuba, pa simultano vriste, placu :roll: (s tim da obicno anita izbaci katu iz zen stanja ffs)
imali smo i radove u kuci i selidbu (u stvari, seobu jer smo se manje vise svi izrotirali po kuci i katovima).
unazad par mj MM-a prebacili na drugo radno mjesto. 2 smjene. padam s nogu onaj tjedan kad radi popodne (i subotu ujutro), narocito kad jedna/obje ne spavaju po danu.
al njih dvije zajedno, i mi na okupu...neprocjenjivo :heart:
Ja volim ovakve teme...vidiš da nisi sam u tome i lakše prihvatiš ono što te snašlo.
Ja sam isto imala ovako neku sličnu temu svojedobno i svela se na razgovor mene i Trine :mrgreen: :* ...
Ili se javi netko i piše kako se djeca samo obožavaju i nitko nije ljubomoran, sve je glatko... pa si misliš: tko je ovdje lud :mrgreen:
Kod nas je prvih 6 mjeseci išlo lako...poslije je nekako bilo teško, kad je malena ima 8, 9 mjeseci i postala dosta pokretna, starija je udarala...nisma nigdje mogla maknuti- ili sam se bojala da ne stane na nju ako je mala na podu ili da je ne kepi...
Ili oboje :roll:
Onda je nekako s vremenom postalo lakše.
Zavisi puno od toga kakva je mala beba...moja je recimo papala svakih tri sata i samo spavala. Takav je nekako ritam imala. Onda se tu možeš i odmoriti i posvetiti starijem djetetu i onda su nekako svi zadovoljniji...
Posije se poharačila. :mrgreen:
Ja samo zelim da docekam fazu kad cu ih bez griznje savjesti blijedo gledati dok se tuku... :mrgreen:
Situacija od prije neki dan: Viktor pogodio Luku mekanom loptom ali se ovaj uplasio i rasplakao. Onda se Viktor posao izviniti Luki, a ovaj mu od srece pocupao kosu. "Maaamaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa ja se njemu izvinio, a on mene cupaaaaaaaaaaaaaaaaaa...Nemoj se smijati Luka!!!"
zen zen zen...mogu ja to :mrgreen:
Sorry na offtopičarenju, ali moram:
Inesica, čestitam :D !!!
(ako ima negdje već otvoren topic s čestitkama, molim admine da me prebace).
ROLŠUHA!
:lol:
A kaj sam sad skrivila :? ...osim kaj opet offtopičarim :oops: .Citiraj:
apricot prvotno napisa
E,ovo potpisujem od riječi do riječi,najviše ono vučem ih ko mačka mlade,stvarno je tako i stvarno smo posvuda nas troje,počela sam ih vozit sama okolo kad je mala imala 2 tjedna a sa mjesec dana smo već bili pravi trio.Citiraj:
Tiwi prvotno napisa
i ja bi ovo potpisala.....Citiraj:
Tiwi prvotno napisa
Kada smo doveli Ahmeda kuci Mejri je bilo 2g2mj. Ahmed nikako nije mogao da prihvati cicu kako treba + Mejra se doslovce bacala po nama.
Nakon tri dana smo skuzili da nas flasica spasava bas od tih zivcanih slomova. Dok bi ja navecer uspavljivala M. MM bi hranio Ahmeda. :/ Znam nikakve rijeci utjehe al' eto...inace je Mejra bila super. Na svaku bracinu kme bi skakala i plakala 'bebi pace mama'. :saint:
Kome se obratiti za savjet?Citiraj:
flower prvotno napisa
Što se udaranja tiče, sve metode su isprobane i niti jedna ne pali. Večinom nas tuče u ljutnji, ali ima i slučajeva kada to čini iz čistog mira. Što god joj kažemo, to do nje ne dopire. Kad se naljutimo na nju, onda plače i viče mazi me. A stvarno ju mazim cijeli dan, jer malena samo spava i jede.
Brine me to što svako malo cendra i traži dudu koju nema više od godinu dana. A i nikad nije bila nešto vezana za nju.
Ima li tko kakav savjet za nas ili nekog kome bi se obratili?
da i ja napišem koju.
razlika imeđu mojih zvrkova je 18 mjeseci. malena će uskoro jedanaest i kako se čini najgore je iza nas.
s obzirom na našu brojnost otpočetka sam imala i još uvijek imam tetu koja dolazi na 4 sata dnevno pomoć po kući i uskočit sa čuvanjem djece.
s jedne strane ona mi je pomoć, s druge i nju moram odgajat-vjerujem da znate što mislim. popodne mi uskoči moj tata jer odradit ručak s njih troje je nemoguće. blizići ne žele sami papat-vjerojatno je to reakcija na seku.
u samom startu je bilo teško-dojenje nam nije išlo pa sam se izdajala. primanje izdajalice najčešće je bilopopraćeno s dječjim NE, NE, NE
i nisam dugo ni izdržala jer me ubio psihički i fizički umor. počele su i ljubomore, udaranje seke-posebno nakon što sam s njom provela 6 dana u bolnici zbog urinoinfekta. sad imamo problema sa papanjem (sama pomisao na kuhanje mi je zastrašujuća jer ne znam što će i hoće li pojest). time privlače pažnju na sebe-opet zbog bebe.
zaurlam i prečesto jer ju bude, ruše, udaraju, uzimaju igračke-da, niti jedna nije njena čak ni ona koju je baš ona dobila. kada slušam neke moje frendice osjećam se ko loša mama jer se ne mogu iskontrolirat.
na kavi s frendicom nisam bila više od godine i pol. izlazim samo u dućan i ljekarnu. ako je dijete bolesno moram dobro mozgat kako ću organizirat čuvanje za drugo dvoje, tko će uskočit. šetnje s kolicima su nemoguće jer se Lara ne voli vozit. još ne hoda pa nam je to nemoguća misija bez pomoći sa strane.
no tješim se da će uskoro prohodat pa će sve biti lakše. hoće li??
I mene zanima šta napraviti u toj situaciji kada stariji udara bebu. A to napravi kada je ljut, nervozan, kada zbog nečega protestira - bez obzira koliko vremena prije toga provela s njim.
To me, recimo, izbaci iz takta. Čak više ne toliko ni ti njegovi štrajkovi hrane i prenemaganje za stolom (malo bi-malo ne bi, malo ispljuje sve šta pojede, nekada i pojede šta mu serviram). Problem je što često ne mogu predvidjeti kako će reagirati: često ju ljubi, mazi, gladi ... ali isto tako zagrebe, ugrize, udari. A ne bih ju micala od njega baš svaki puta kada se približi i kada nam dođe, to mi je glupo.
Došlo je do toga da ju, nakon što ju je zagrebao do krvi i napravio ranicu pod okom, držim zaključanu u sobi dok spava :(
ajme, la_mama, baš mi je žao. ono što ti ja iz mog iskustva mogu reći da će se ta agresija smanjiti. kod nas je situacija da ju S. sada šakicom "lagano" udara. nije to udarac, ali nije ni maženje. sve je bolje pod jednog perioda kada su mu obje bilke meta. i ova manja i blizanka.
a kako rješavaš štrajkove kod hranjanja? ja sam danas doslovce pukla i izurlala se na njih. znam da nije to pametno i da nisam trebala, ali traže čokolino-napravim-i onda neće ni zinut. traži slikovnicu, nađem jednu-njemu je ok i počinje jesti, ali onda ona pada u histeriju jer ona hoće baš tu istu slikovnicu i prestaje ona jesti. ja molim, kumim, nudim i dajem drugu slikovnicu, ali ne-ona počinje urlat. zatim on odbija daljnje hranjenje, a ja doživljavam živč.slom. nakon toga, ona pojede sve, a on još par žlica.
što je najgore, sve, osim mog urlanja, ponavlja se svaki obrok.
na svaki udarac - vikni stop, tako da prestane s radnjom. onda prvo "zlostavljacu" nije to u redu, mi se ne tucemo,a drugo- mi ovako ili onako (tu dodaj sto zelis da radi).
za pomoc se mozete obratiti u vrticu - psiholog ako dijete ide, u modusu ili na telefonu za psih. pomoc
Val, kod mene zna slično biti npr. s crtićima, knjigama prije spavanja, pjesmama koje žele slušati…
Sinoć si tražile cd da im pustim.
Jedna hoće Tata kupi mi auto i čim je počela, mlađa je počela plakati da hoće Zvončiće.
Ja sam joj rekla da će biti Zvončići kad završi prva pjesma, no ona je legla na tepih i uredno otplakala cijelu sekinu pjesmu, a seka je svoje uredno otpjevala.
Što se tiče hranjenja: možeš ili prestati oboma čitati za vrijeme jela i reći da je sad vrijeme jela i da jedu, a čitat ćete poslije.
Ili ako to nećeš, da ćeš prvo jednom, onda drugom.
Kod mene se pokazalo kao najbolje što manje cirkusa za stolom :mrgreen:
Malo zezaju u početku, no skuže…
flower - ma sve to već radim, već sam sama sebi dosadna od tog ponavljanja; mi to ne radimo, stani i slično. Kada je u tom raspoloženju, lupa sve oko sebe, bez obzira šta govorim. Nemojte me krivo shvatiti; nije takav cijelo vrijeme. Puno puta malenu mazi, ljubi, pokriva, ljulja u kolijevci - milina ih je gledati.
Ono što mislim da je problem, i shvaćam zašto se tako ponaša, je taj što smo non stop u stanu između 4 zida. Sve do sada su ga čuvali svekar i svekrva, gdje je većinu vremena provodio vani u dvorištu. I sad kada je u zatvorenome lagano izgubi živce sa mnom i malom nakon x sati između 4 zida nakon što se poigramo sa svim slikovnicama, kockicama, autićima, itd itd. Vrtić prema preporuci liječnika još ne bi trebao pohađati, tako da je kod kuće.
Val - ne rješavam ih. Pomirila sam se s time da ima dane kada jede i dane kada ne jede. Silom mu ne mogu ugurati taj ručak, a ono što traži (čokoladu, itd) jednostavno kažem da nema. I ajmo se dalje igrati.