Joe, ne pričaj previše :mrgreen:
Ja sam blesača, gledala nedavno Sofijin izbor i mislim da sam ga ja spominjala na forumu.
Užas.
I to nakon rođenja dvoje djece.
Printable View
Joe, ne pričaj previše :mrgreen:
Ja sam blesača, gledala nedavno Sofijin izbor i mislim da sam ga ja spominjala na forumu.
Užas.
I to nakon rođenja dvoje djece.
rekoh, koga zanima :mrgreen:
ni ja ne volim spoilere, ali housea mogu gledati i napreskokce.
house uopće ne gledam - to je previše za moju paničnu psihu. :mrgreen:
a film na kojem sam se raspala od plača je šampion. stari film, mislim iz pedesetih...o tati boksaču.
jel netko gledao?
Nisam, ali vidim da hoću :mrgreen:
Ako ne znate, a propustite koju epizodu omiljenih serija, super prepricane detaljne sadrzaje imate i na www.televisionwithoutpity.com, pa na Shows i birajte.
Mislim da nikad nisam katarzicno otplakala. Prije sam znala plakati od bijesa, zivaca, frustracije necim, sad vise od straha (posebno kad je malisa bio bolestan) ili ovako, na tuzne filmove. Placem na Braveheart, Titanic, Mostove okruga Madison, djecu i zivotinje da ne spominjem, ali nikad se nisam rasplakala kao na My girl - gledalo nas je par srednjoskolki u kinu, i svi smo izgledali kao rakuni poslije - prvi put da sam u kinu slusala bas jecanje.
MMu se isto oci cesto orose, ali od ganuca najvise.
U linku je ostao i zarez pa njega izbrisite, inace ne radi.
Plačem, nekad manje nekad više, ovisi u kojem sam psihičkom stanju.
Ne tulim bez razloga. Isplakala sam dušu kad smo morali uspavati psa i kad nam je jedan uginuo. Steže me kad vidim nekog psa lutalicu, kad gledam web-ove od azila i tako. Hiper senzibilna sam na životinje. Inače sam srca kamenog... U tolikoj mjeri da se pitam jel sa mnom sve ok :lol: .
joj, zaboravila sam na pse. Ja sam tulila za skoro cijelo vrijeme predstave Timbuktu, o psu koji je ostao bez gospodara...
http://www.montazstroj.com/timbuktu/
Ooooo da. I to riiidaaam ko luda bez razloga. Počnem misliti na probleme, pa mi se učine nerješivi, pa se isplačem i onda mi je dobro. To nitko nikada ne vidi. Trudim se svoje "sajho" ispade zadržati za sebe.
da, da...Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
mali plavi iz NYPD
isti bio kao klinac, kao i kad je odrastao
ali film je iz 70-tih, nema šanse da je iz pedesetih-ako je to to!
House :cry: :cry:
kaj, bumo opet ispricali sadrzaj ovima koji nisu gledali :aparatic:
btw meni nije bio tuzan. mozda zato jer su mi se djeca budila cijelo vrijeme pa sam pogledala ukupno 10 minuta :x :roll:
Uh, dovraga, ja zaboravila da postoje i takvi :oops:Citiraj:
mikka prvotno napisa
Ignorirajte moj zadnji post, a i moj Svimbek se probudio dva puta tijekom epizode, pa sam bit će krivo shvatila :)
svojevremeno sam samo gledala tu scenu (nekako, negdje), nikad nisam ni pogledala cijeli film od početka do kraja (osim i sam kraj)... divim ti se.Citiraj:
Anci prvotno napisa
koja si ti mazohistica, nisam ni znala. :mrgreen:
sladjanaf, MC ?
:trep:Citiraj:
kahna prvotno napisa
oprosti, nisam prije vidjela
The Curious Case of Benjamin Button
tak i ja i uvijek si mislim pa kaj sa mnom ne štima, svi veseli a meni, suza, suzu stižeCitiraj:
Mukica prvotno napisa
I ja sam cmoljo... :)
MM me zeza da je placem i kad u Engleskoj pada kisa, :lol:
Sinoc sam si pustila film P.S.Volim te i ugusila se u suzama,hehehe,sjela na pod,napravila kokice,upalila film i udri... :cry:
Samo sam izvlacila maramice,ko u filmovima, 8) e jesam si sutradan bila :lol:
Jako, jako rijetko pustim suzu, jednostavno sam takav tip (taff girl ;) ).
Kada nisam trudna.
A kada sam trudna, potpuna suprotnost, plava sam plačipi....
Evo jučer sam propisno odtulila cijelu Obaminu inauguraciju.
ja spadam u plačljive; plačem na filmove, pjesme, događaje, sve patetično, sve u vezi djece, nejačkih i sl.
mene je npr. neku večer dotukao house sa onim umiranjem amber i tužnim dr. wilsonom, joooj koja tuga :cry:
a jučer svaki put kad bi na radiju u vijestima čula "yes we can!" ja bi malko zasuzila...i tako svakih sat vremena :lol:
nije me uhvatio patos tijekom inauguracije, jer sam za to vrijeme uz upaljeni tv hranila čeljad i još svašta nešto pa se nisam mogla uživiti, a bogme niti čuti ništa.
ali dosta mi je bio i kadar one gomile ozarenih ljudi da me stegne u grlu.
Nisam gledala Housa na kojeg kako vidim mnogi ovlažiše oči (jesam zadnjih par minuta, ali nedovoljno da se uključim).
Ali zato sinoc, inaguracija Obame, ja sjedim s Filipom, gledam i šmrcam kako se god koji crnac pojavi u kadru. Jutro kad je pobijedio na izborima sam proplakala pol sata prije posla.
:oops:
Osim na Obamu :mrgreen: , cvilim i na uspjehe HR sportaša, od nogometaša, rukometaša i ostalih ekipnih sportova, pa do Ivaniševića, Janice, Ivice i ostalih
I obožavam ono sportsko pozitivno ludilo koje za vrijeme velikih natjecanja obuzima državu, to mi puni srce i onda kad ga prepuni, zasuzim. Nije uopće pritom bitno gledam li to na TV-u ili sam i sama dijelom toga.
Općenito sam primijetila da sam jako podložna pozitivnoj vibri mase, pa su me tako rasplakali i prosvjedi protiv ukidanja koncesije 101ici, kao i koncerti Metallice u Ljubljani i Pearl Jama ovdje u Zg
Na ovom prvom bila sam s tadašnjim dečkom, i on je moj doživljaj koncerta opisao kao pravo religiozno iskustvo, katarza
Hvala, al morala sam saznati iz drugih izvora i eno ga na DVD-u čeka 8)Citiraj:
sladjanaf prvotno napisa
kahna, ne budi stipsa.
Jutro nakon svjetskog nogometnog prvenstva.
Mi smo dan prije izgubili od Turaka.
U kući tišina.
A moj muž - otvori kliznu stijenu prema terasi (da cijelo susjedstvo čuje) i na slav glas pusti pjesmu SAMO JE JEDNO U MOM ŽIVOTU VRIJEDNO, DA PUSTIM SUZU S OKA, JER TEBE VOLIM JAAAAA!!.....
a ja u plač! Pobjegla u kuhinju, pjevam i plačem i ljuta sam na njega kaj je pustil tu pjesmu, a klinci urlaju, skaču i čude mi se kaj ja plačem!
Jesemti, tak nisam plakala ni nakon dva poroda i operacije i svih tužnih situacija!
ma možete mi reći da sam skroz čuk-čuk ali ja danas na poslu, sama u uredu i pjesma na radiju Samo je jedno, proplakala sam ko kišna godina i molila Boga da nitko ne uđe tih par minuta jer ne znam kako bi objasnila zašto cmoljim. Plakala sam i na nogometnu ludnicu, ali ova timska sloga među rukometašima i njihovo iskreno veselje - ja gotova. :cry: :cry: ali od sreće naravno. Uf i znate šta uopće me nije bilo briga, jer baš sam bila ponosna!!
svaki mjesec barem dva dana sam najtužnija osoba na svijetu, i plačem zbog svega...
počnem plakati kad je nešto jako lijepo od sreće valjda, kad je nešto tužno, doživim to još tužnije... baš me zna uhvatiti...
a u trudnoći sam valjda plakala svaki dan prva tri mjeseca.... :roll:
:lol: u trudnoci sam prva tri mjeseca plakala za sve...
Sjecam se jednom poslala muza da mu kupi Gloriu,a on mi kupio Story,e kako sam se tad isplakala :lol: :lol: :lol:
meni je the ultimate izazivač plača- priča "djevojčica sa žigicama"
uf, šta mi je trebalo da se sjetim :(
meni oduvijek "zeko i potočić"
i sad mi se plače kad se sjetim tog jadnog zeke...
A priče Oscara Wilde-a?Citiraj:
Joe prvotno napisa
pogotovo Sretni princ :cry:
Kao mali mazohist, preslušavala sam kazetu s tom pričom tisuću puta :cry:
Isto, a onda poslijeCitiraj:
Joe prvotno napisa
Sjaj u travi
sjećam se da sam se skoro razbolila :lol: zbog Natali Wood
Citiraj:
Joe prvotno napisa
Da, lektira za drugi razred, a mog plačka smo jedva oporavili od Ružnog pačeta...
Ajme, Joe, još ćeš se ti naplakati radi Djevojčice sa žigicama... Ja to (plakanje) "odradila" nedavno...
Razmišljam hoću li svoje razloge za suze podijeliti s vama ili ne... Vidim da je tema malo lights, a kod mene baš crnjak. Možda će mi biti lakše, možda nas ima još... Eto, neki dan me opet zaskočilo i pogledam vijesti (inače ne pratim informativni program, ne čitam dnevni tisak...). I počinje prilog o selu u Južnoj Americi u kojem se rodilo puno plavokosih blizanaca, ajd' zanimljivo... A u nastavku priloga - "dr." Mengele i prizori iz konc logora :shock: I opet su bez ikakvog prethodnog upozorenja servirani prizori koje jednostavno ne želim gledati! Slika malenog djeteta, mršavog, izgladnjelog i napaćenog, kojemu u svojim bolesnim istraživanjima neki "ljudi" mjere duljinu ruke, ono tužno lice i mršava ruka kojom briše suzne oči... Već drugu noć ne spavam... Stalno mi se plače, ne mogu prestat mislit o tome djetetu, o toj dječici u konc logorima. Muž me tješi, vidim da mu to i nije baš normalno pa se danas skrivam kad mi krenu suze. Znam da ću taj prizor pamtiti još dugo, predugo. Ne znam samo koliko je to normalno.
Pčelica Mara tvoja reakcija je najnormalnija
ja sam zasuzila na tvoj opis, a da sam gledala .... :cry:
nisam klasični vjernik, ali radi takvih zlotvora bi voljela da postoji 50. krug pakla
Pčelica Mara, meni su suze krenule na tvoj opis, a nisam vidjela taj prilog :cry:
reakcija ti je skroz normalna. ja se osjećam toliko grozno kad vidim takve stvari, jer sam nemoćna u tim situacijama... užasno!
nedavno mi je šogorica poslala jedan odličan mail o tome koliko smo postali "razmaženi", i koliko bi trebali biti sretni što imamo ono o čemu toliki ljudi "gladnih" zemalja mogu samo sanjati... :(
Da bar ni ja nisam gledala... Znam ja zašto izbjegavam dnevni tisak, vijesti, dnevnike, općenito televiziju... Iz vrlo sebičnih razloga :( I mrzim kad me ovako zaskoči i onda to ne zaboravljam. Danas mijenjam pelenu svojoj malenoj i mislim se tko je toj dječici mijenjao pelene, i plačem... I tako stalno :( Nije fer prema mom djetetu, svako dijete zaslužuje sretne roditelje. Ma grozno. Već par dana moje je molitva: Bože, molim te da postojiš. I molim te da si i u kažnjavanju okrutan koliko i u toleriranju ovakvog svijeta.
I da, znam da smo razmaženi i često ne cijenimo blagostanje u kojem živimo, ne mislim pri tom na neko bogatstvo, mislim na obitelj, zdravlje, slobodu...
Sorry, odvedoh vam temu s dr. Housa i djevojčice sa žigicama (da da, i na to plačem, i na malu sirenu i Bambija...) na holokaust i patnje djece. Stvarno ne mogu vjerovati da postoje ljudi koji mogu činiti zlo djeci i životinjama, nedužnim i slabijim bićima od sebe. 50. krug pakla je preblaga kazna za neke stvorove (ne mogu ih nazvati ni ljudi ni zvijeri).
bzara,
i ja sam dobila taj mail, baš me dirnuo.
nego, radi li aparatić? ;)
inače sam kampanjac, pa tako i u plakanju.
plačem kad mi se skupi, i to bez publike.
xCitiraj:
mislava prvotno napisa
Ja sam se rasplakala na prizor male mršave, nepostojeće guze neke afričke bebe u naručju iste takve majke, naspram lijepe buckaste bijele guze :cry:
Bzara, avatar :heart: