kate, :* :love:
Printable View
kate, :* :love:
Ja sam tu ali mi nije stizalo na mail da se vi ovdje tipkate:)
Elin ekavica se gubi pa se vraca to je posljedica 25 godina ekavice 15 ijekavice:)mam i tate:)
ovo tipkam samo za tebe i one koje su pratile cjeli post:)ostajem pri svemu sto sam ti napisala i drago mi je da si ti razumjela sta tipkam,jer to govori da sam i ja tebe skuzila:)nazalost.Ono sto si spomenula,da te je strah da ce zivjet bez oca, o tome nemoj razmisljat jer ti takva kakva jesi ,i koliko puno volis svoje djete,neces moc utjecati na to.O tome ce nazalost samo njen otac odluciti,a na tebi ostaje kako da je pripremis na taj cin ako se gospodin odluci na takav izbor.I zato su oni radikalni koraci navedeni a i zato sto sam procjenila da je Elin hitno potrebna neka sugestija.
Svi ljudi su razliciti,razlicito vole svoje partnere a i svoju djecu,Elin i j a
svoju djecu volimo isto:)
Vise vas je, vidim, dozivjelo moje savjete kao bacanje zene u drugi plan,tetosenje muskarcima itd... ja tako nesto nikad nigdje nisam navela a ni pomislila.Radi se o tome da neke majke vole svoju djecu koliko i ocevi i tada sigurno dolazi do razvoda.Sem u slucajevima koje sam gore navela.Takodje ako zena voli svoje djete vise od oca i zeli da pokusa oca zadrzati u obitelji vizavi djece,a da pri tome neglumata mucenicu i djeci da nabija osjecaj krivice za ostajanje uz oca.Nego da nadje smisao kompletan u toj "glumackoj"obitelji.Zenama je sudjeno da peru ,spremaju,glacaju,uredjuju enterijer, bile sa muzem ili ne.I svakako da vodi zadovoljavajuc i kvalitetan zivot.Nazalost takav zivot ne vode ni mnoge zene bez obitelji.A ja sam feministkinja koja bi za svoju djecu ucinila sveeeeee,i mnogo veca od mnogih koje neperu sudje ali im muzevi diktiraju,sta ce da vole ,rade,il skim da se druze:)a djeca su nesto sasvim posebno,i ako gledamo samo njihovu dobrobit nikad se ne bi niko normalan odlucio na razvod.Ako se neko nadje uvredjenim sa ovim,zao mi je ali to je istina ,ako se gleda najbolji interes za dete.A to sto su "neki prestali da se vole" :shock: dala bih im 25 po turu da se opet zavole:) :shock:
il otkrili da su razliciti svjetovi, :evil: eeeeeeee izvinite ali jako su retke te ptice koje poslje takvog razvoda vole svoju djecu,i bave se njihovim vaspitanjem ,njihovim zeljama,potrebama.A takvim pticama treba dati sto prije vrjemena da odlete sto dalje na jug,a njihovo ptice ce to znati,i nece ocekivati kule i gradove i bice sretno i zadovoljno u svome gnjezdu
Citiraj:
Maslačkica prvotno napisa
1.trpeljenje nevjere?zar sam ja to negde napisala?
trpljenje je kad radis nesto sto nevolis,ako muskarac prevari zenu ona neprestje da ga voli preko noci.
nevjera u ovom slucaju je jedna,znaci preci preko nevjere
2.smatram da su djeca majkama,bar meni,i velikom broju drugih majki,ne svim,vrijedna i srca i bubrega i ruke i noge i ociju i svega ,pa da i toga da posto poto cuvaju brak,
3muz gazi po braku?nigde to nisam navela cak sam rekla ako se odluci"glumiti "obitelj mora da postoji postovanje te obitelji .To znaci ako ide na seks da ide 500km dalje i da se potrudi ,ne ona da nesazna ,nego niko drugi,jer to je najvece nepostivanje obitelji.A najbolje da mu to zena priusti doma,prvo radi sebe same, pa da on nigde neode.
Za muzevljevu nevjeru je kriva i sama zena,to potpisujem.Ako smo iskrene prema sebi i ako uspijemo nesto nauciti ,necemo dozvoliti da zbog nevjere na koju smo i same utjecale,osudimo djete na zivot bez oca.
Ja samo gledam iz ugla djeteta,a djetetu nije bitno ko pere a ko vara,ono zeli mamu i tatu,jer je tema mi djeca razvedenih roditelja,
Termini trpeti i zrtvovati se su termini koji govore da je ta osoba jako nezadovoljna svojim zivotom i da ni ne razmislja kako je onima oko nje.A tu joj niko nemoze pomoci osim nje same,ni muz ni djeca,postavila je lose temelje i pod hitno ih treba mjenjati a to neznaci razvod.Neko jako ljepo rece promjenimo sebe da bi promjenili druge ...
pomakaki drago mi je da si skuzila o cemu sam govorila.a onaj dio o glumljenju obitelji da pojasnim.A to sam cula i vidjela od ljudi koji imaju sjajne brakove a tamo neko 1940-1950 godiste,Gluma ukljucuje da zena ,majka nepokaze pred djecom da je jako povredjena,da djeca nesaznaju za eventualnu preljubu,a osjetice da se nesto desava,da se tata malo izluduje i da ce ga to proci.Neki muskarci znaju to da cjene,niko od nas nije imun na ljubav.Ako smo iskreni prema sebi zar mozete ovdje da kazete da se nikad necete zaljubitiu drugog a mozda is pavati sa njim.A zenama je to rijetko razlog za razvod,jer ce ljubav prema djeci iobotelji nadjacati strast.A problem su muski ,koji kad se zatelebaju vise nikog,ni majku ni zenu ni djecu nevide,o tome se radi.Ako zena savlada svoj ego i sujetu,i udje u mudru komunikaciju sa muzem i nadje razumjevanje za ono sto mu se dogadja,i ako on ima malo vise mozga gore nego dole ,njega ce to proci za pola godine il dvije i oni se ponovo zaljubljuju jedno u drugo,odnosno ljubav izmedju njih nikad nije ni prestala,sto potvrdjuju razvedeni roditelji koji se jos usude to priznati djeci koju su "namucili"da se nisu ni trebali razvoditi. Slucaj kod moji,a vidjela sam jos neko je ovdje to napisao:)a ljubav izmedju njih nije prestala zato sto je on osecao strast prema drugoj ili zato sto je to nju povrijedilo.Citiracu roditelje moje prijateljice,kad se ona razvela ,pa ja ...pa mi sa njima razgovarali... brak je kao vlak,ima tu i tamo stanica i poneko sidje ali se opet vrati u vlak.Naravno za ovakav vlak je potrebno dvoje pametnih ,racionalnih,roditelja koji neizmjerno vole svoju djecu,a nazalost tesko je naci dvoje,i bojim se da je Elin,sama u tome,a mozda i grijesim vrijeme ce pokazati
beberonka, zastrašujuće je koliko kužim što ti pišeš, a nije niti čudo jer isto razmišljamo.
Kad sam ga uhvatila u nevjeri, htjela sam da ostanemo zajedno i da to pokušamo riješiti radi nje. On nije htio, kad sam mu rekla da mora prekinuti sa tom drugom ženom rekao je da neće i da ide.
E to je ono kaj ja kažem kad govorim da je svijet odraslih svijet odraslih, a svijet djece svijet djece. Djeca ne bi trebala patiti zbog gluposti roditelja, roditelji bi trebali biti odgovorni i dijete im treba biti na prvom mjestu. A ne se sjetiti da bi u 35-oj proživljavao drugo teenagerstvo i baš te briga za bilo koga, samo udovolji sebi.
Neodgojeno, neodgovorno i krajnje sebično. I nemam što više dodati.
Ja ću za svoju micu napraviti najbolje što mogu, ali ne mogu se oteti dojmu kad gledam djecu rastavljenih roditelja da su nekako tužna, da pokušavaju nekaj nadoknaditi svojim mamama (imam susjedicu vrata do, tako da točno znam o čemu pišem). Ne želim da moje dijete to radi, želim da ima svoje djetinjstvo. Kao što sam već napisala, ja sam djetinjstvo imala i moje dijete ima pravo na isto. Vi ste mi tu, recite mi kako da to postignem.
ovo je bolno točno. mene i danas, četiri godine nakon što sam odselila od mame, spopadnu misli da šta će ona kad se seka uda, ostat će sama... i prožme me neki čudan osjećaj, neka mješavina gorčine i tuge, jer ona nije zaslužila da ostane sama. od kad su se starci razveli, mene je proganjala misao što će biti kad nas dvije odemo i kako da izvedem da mama bude uvijek sa mnom...Citiraj:
elin prvotno napisa
Elin, ja stvarno mislim da se to jedino može postići tako da mama krene dalje i da se osnaži, tj. da nađe dr. smisao u životu osim BM i djeteta čak. Mislim da je ključ u normalnom i pozitivnoom komuniciranju sa djetetom, nastavljanju života, i nažalost, nećeš je moći zaštiti ni od njenog tate, a ni od drugih ljudi i stvari, ali joj možeš pomoći svojim primjerom, utjehom, dobrim odnosom....
kod razgovora o razvodima me smeta ta opterećenost društvenim očekivanjima.
lijepo bi bilo kada bi brak bio institucija dvoje ljudi koji se vole i imaju jedan mozak.
obzirom da nije tako i da nam se ponekad razilaze poimanja kvalitete života i redosljed zadovoljavanja potreba, neminovno dolazi do sve većeg jaza koji je teško premostiti bez velike obostrane volje.
moguće je nevjeru oprostiti, nije to najveće zlo, ali... osobno me smeta stav da jedna strana treba biti spremna na žrtvovanje i tolerantna a druga misliti samo na svoje interese.
ma čak zbog toga nisam ljuta (ne više) ali sam shvatila da je dugotrajno nezadovoljstvo u meni ubilo svaku motivaciju, blokiralo me u napretku.
baš sam nazadovala zadnjih godina misleći prvenstveno na očuvanje braka koji se na kraju ipak srušio.
djeca su trenutno bez očeve pažnje i brige ali imaju mene, baku, djeda, ujaka, prijatelje - puno drugih osoba s kojima ostvaruju bliskost.
nitko od nas im ne može zamijeniti tatu ali im, za razliku od njega, u ovom trenutku može pružiti puno više topline.
I ja sam dijete rastavljenih roditelja. Doduše, kod mene je cijela situacija malo zavrnuta. Rastali su se kada sam imala 16. Konačno. Molila sam Boga da se rastanu jer ih više nisam mogla slušat. Mama je imala drugog već 10 godina, tate nije bilo doma. Nije bilo sretnije od mene kad su se rastali. Tata je radio vani, mama otišla, ja ostala sa starijom sestrom, dok se ona nije iselila s mm i djetetom. Tak da sam sa 17 ostala u ogromnoj kući potpuno sama. Jaako teško razdoblje. Brinula se o tati kad je došao, razgovarala, tješila, kuhala, prala. Mama je pak s druge strane i psihički bolesna ,dijagnosticiran joj je i poremećaj ličnostis", i nju sam morala godinama slušati i trpjeti i rješavati njene probleme. Do prije par mjeseci, kad sam skoro završila na psihijatriji zbog nje. Rekla sam dosta, jer su i moja djeca i mm počeli patiti zbog svega. Od onda nemamo kontakt. Od onda sam smirenija.
Uf, sad sam zabrijala i otišla predaleko...
Uglavnom, mislim da je u svakom slučaju bolje kad se ljudi rastanu prije. Ako ne ide, ne ide. Dijete će manje trpjeti, neće vas morati slušati dok se svađate.
I još nešto, ja svoja brak ne uzimam zdravo za gotovo i svaki dan se zahvaljujem Bogu da mi je nakon svega proživljenog dao partnera koji mi je apsolutno u svemu podrška i koji jednakom ljubavlju brine o našoj djeci.
Ajme, još sam toliko htjela napisati, ali eto, ostala bez riječi.
i ja sam dijete rastavljenih roditelja...bili su skupa svega godinu dana nakon mog rođenja...i sada to potpuno shvaćam...mislim da je ta prva godina prelomna- malo vremena ostaje za mene i mm-a, on je također već rastavljen i ima dijete iz prvoga braka, koje napol živi tu sa nama, napola sa mamom...e sad...jel to pametno? jel pametnije biti uz jednog roditelja i ne odrastati uz drugog? ja uz svog oca nisam odrastala mada smo se nerijetko viđali, i uvijek smo imali odnos koji nije onaj pravi odnos tate i kćeri...u svakom slučaju rastava je danas nažalost neizbježna, čula sam negdje da svaki peti brak završi rastavom, pitanje je samo kako se postaviti u odnosu prema djeci...razvažat ih i rastezat na obje strane ili odredit djetetu dom a druga strana samo povremeno??!!
Moji su se rastali kad je meni bilo oko 6.Tata je imao drugu ženu i ta žena je bila razlog rastave.S tatom nisam u nikakvom odnosu.Odgojila me majka i mislim da mi ništa ne fali.Nekužim samo što će ljudima djeca ako se nevole.Ni dan danas neznam ni kako mi je otac i neke sitnice koje bi trebala znat.Mislim da je moja mama jako dobra i poštena mama i da me dobro odgojila.Ostavila je sve samo da bi meni bilo dobro i da bi ja mogla bolje živjet.i normalno jako sam joj zahvalna za to
Stara tema. Ja bi dodala par stvari. Rođena sam u lošem braku. To nije nikad funkcioniralo, ni tad ni sad a tek danas, sa svojih 34 godine, shvaćam koliku štetu su mi nanijeli oboje. On sa svojom nezainteresiranošću a ona sa svojim dramatičnim ispadima. I naravno da sve to utječe na moj brak. Kad pojma nemaš kako bi sve to trebalo izgledati, kad ti samo ostane onaj osjećaj za kojim se vodiš..onda lako sve ode u pm. MM isto nema neki ogledani primjer iz kojeg bi se dalo naučiti nešto pametno. Pa se svako malo izgubimo. Sve u svemu nije to loše ali u kriznim situacijama nastane eksplozije i onda ne znamo kako dalje. Sve više uviđam koliko su krivi ti utjecaji iz djetinjstva (moji) i koliko sam osakaćena i uskraćena. Uopće nema dvojbe da moji nisu trebali ostati zajedno ali sad to nije ni važno. Važno je da ja trebam učiti sve ispočetka
Slažem se sa Trinom...najgore je to što pojma nemam kako bi braj trebao izgledati,odn. kako se bracni par nosi s pojedinim situacijama u braku. moja se mama udavala 4 puta,ima 5 djece i prva 2 braka je okončala vrlo jednostavno,bila je mlada i nespremna na kompromise. 3.brak je gurala s nasilnikom. dosta dugo jer je i sama dosta emocionalno ostecena pa je pdnosila ugnjetavanje misleći kako je to i zasluzila. Sad je u 4.braku koji je također pred raspadom. Hoću reci da koliko god se trudila ne projicirati proslost na sadašnjost teško je jer jednom nauceno iz primjera roditelja nekako ti se zalijepi u mentalni sklop. I sama sam svojedobno bila pred pucanjem braka...pisala sam o tome. Sad...jesam li bila u pravu ili sam samo slijedila nauceno neznam. Znam samo da se opako trudim..sva sreca jq sam imala baku i dedu s donekle ok brakom pa iz njihovog primjera crpim neku snagu
Ja priznajem (vama, ne njemu) da nisam naučena na kompromise. Ako nije onako kako ja smatram da bi trebalo biti, onda sam nezadovoljna i jadna. Uopće ne znam kako to promijeniti. Jadan mm, on zapravo čitavo vrijeme ide meni niz dlaku, zadovoljava moje mušice a ja uvijek nađem još nekakvu pogrešku. Sad je naravno pukao i pun mu je k svega. Sad ne znam što dalje. Morat ću pitati nekoga kako se izboriti protiv same sebe i kako biti normalna osoba:) Grozna sam.
Trina otpuno kuzim. Jsa ponekad imam osjećaj da ga guram i to namjerno preko svih granica da vidim dokle mogu...da sama sebi dokazem da sam jaca i da brakovi ne uspjevaju..to je projiciranje naucenog na ovo sada...Od kad sam si osvjestila upravo gore navedeno situacija u meni se počela stisavati. Nije ni on idealan...cak dapace...isto je sav zmrdan,a imao je i oca i majku i baku i dedu,a emotivno je 100% blokiran?!?! A kad ga gurnem preko ruba...eh...ondaje i mene same strah te tišine ...koja prođe naravno,ali bude mu žao jer sam svjesna kaj i zakaj to radim
Pozdrav
Evo danas smo pricali o razvodu jer vise ne ide i oboje patimo. Imamo 2 godisnje dijete koje bi ostalo s njim i to mi najteze pada ali opet moc cu se lakse obratit na izgradnju onoga sto do sad nisam uspjela... karijeru i neovisni zivot pa cu mozda i odvratit misli od toga da necu gledat svoju bebicu kako svaki dan odrasta i uci nesto novo :'( . E sad ne znam da li bi bilo najbolje ostati tu u inozemstvu u blizini djeteta ili vratit se doma 600km udaljeno. Bit ce tesko za sve kako god okrenem. Pa molim za bilo kakav savjet.
Naravno potrudit cemo se iz petnih zila da ne pati zbog nasih odluka
Imagine, jel ja dobro iščitavam ostavljaš dijete da bi gradila karijeru? Misliš da nije moguće biti zaposlena i majka istodobno?
Ili se radi o nekim drugim razlozima?