Printable View
to bi bilo upravo suprotno od stajalista da se zenama predlaze spinalna upravo zato kako bi bile sto je moguce vise "prisutne" kod poroda carskim rezom. Polazi se od toga da se na taj nacin smanjuju psihicke tegobe zena nakon poroda, lakse uspostavlja prvi kontakt s bebom itd.
upadam k'o padobranac.. zar se migrene ne liječe magnezijom ?! :?
rodila sam pod općom i nisam imala nikakvih problema, samo mi je trebalo sat vremena da se potpuno razbudim. poslije toga sam bila orna kao ptić.
sto se tiče prehrane željezom, nedavno sam i to probala. to je toolika zezancija... recimo znam da se crveno meso (kakva puretina i piletina) morali piti s čašom BIJELOG vina! da bi efekat bio veći... meni je sve to bilo prenaporno a na tablete nisam ni pomisljala. otisla na infuziju s željezom... trajalo svega 15 min i poslije toga ideš kući.
Leonisa, na što si mislila?Citiraj:
leonisa prvotno napisa
Ne znam na što je leonisa mislila ali znam da je meni spinalna daleko prihvatljivija (uostalom 2 puta sam tako rodila) zbog toga što sam cijelo vrijeme prisutna, sve sam vidjela, čula prvi plač, vidjela i poljubila dijete odmah nakon poroda, a nakon drugog poroda nakon pola sata i dobila dijete.
Kod opće to sve nije moguće pa imam osjećaj da bi me i ta "rupa" u cijeloj situaciji mučila.
Ovako sam bila tu, sve vidjela, doživjela, prošla tu emociju samog poroda...
Pitam, zato jer mi se čini, da nakon spinalne znaju ostat te fizičke poteškoće, pa ne znam je li leonisa mislila na to, i na što je tiwi mislila, na psihički ili fizički dio.
Neka mi oproste sve žene koje će se eventualno naći uvrijeđene,ali meni je pomalo nategnuta priča o tom nekom velikom osjećaju krivnje zbog toga što se dijete rodilo CR...Zar nije najvažnije da se RODILO i da je ZDRAVO? Ja sam imala dva CR-drugi evo prije 15 dana( rodio nam se Teo,3650 g,52 cm )-i ni prvi ni drugi put nisam imala nikakav osjećaj krivnje,niti osjećaj da me je tijelo ''izdalo'' pa nisam mogla to što većina žena može-roditi prirodno...Kad bi se sve ponovo događalo, opet bih rađala na isti način. Ne smatram zakinutom sebe ni svoju djecu zbog toga što nismo doživjeli taj ''prvi kontakt'' odmah nakon rođenja.Imamo cijeli život pred nama i milijun mogućnosti za nadoknađivanje toga što smo kao propustili...A ni dojenje nije izostalo..Bez problema sam dojila prvi, a evo i drugi put-bez obzira što dijete nije bilo stalno sa mnom i što su ga u bolnici i dohranjivali...Stvar je u glavi...I zato savjet svima koje imaju taj NEPOTREBNI osjećaj krivnje-uživajte u svojoj djeci i zahvalite Bogu što su se rodila zdrava!
na psihu. ovo o cemu Brunda pise.Citiraj:
ina33 prvotno napisa
a mislim da je i fizicki laksi oporavak. cure koje su rodile pod opcom danima su dolazile sebi, povracale, kasljale...a kako to tek utjece na sav i bol...ono sto sam ja vidjela cure koje su bile pod spinalnom su se puno bolje oporavile i psihicki i fizicki.
u jednom trenutku je doslo do nesporazuma i krenuli su mi dati opcu. ne znam jesam li ikad bila u vecoj panici, bila sam spremna onako gola ustat sa stola.
taj trenutak kada su mi pokazali Leu onako slupcanu....neopisiv je i nezamjenjiv.
dopusti da nisu svi kao ti i da se ne osjecaju jednako kao i ti i da zivot drukcije utjece na svakog od nas :)Citiraj:
trudnjača prvotno napisa
malo se zaboravlja da CR pod općom u velikoj, velikoj većini slučajeva nije pitanje izbora. naravno da se ženi nudi izbor (i meni su nudili) i velika većina izabire spinalnu, al' one koje završe u općoj najčešće završe u njoj ne što su izabrale, nego što su prilike bile takve da druga anestezija nije dolazila u obzir.
takve situacije budu dovoljno napete i problematične i riskantne i nakon poroda, da bi rodilju trebala mučiti možebitna "rupa". znam da se osjećaji na gumb ne mogu "isključiti". i meni su neka dva mjeseca nakon poroda hormoni "poigrali" se sa deprom, s užasnim osjećajem /neobjašnjive/ praznine u duši. ne, nisam imala misli o tome da nisam imala savršen porod niti išta slično što se ovdje opisuje. nego samo praznina (nezainteresiranost za bilo što, pa i tek rođeno dijete), koja mi je bila neobjašnjiva, donekle sam je se sramila (ne izreći je, nego znati da je tu, pa pobogu - imam sve što hoću, što mi je sad ?!). nekako mi je mozak dao signale da je to tako kako je, da si ni on to ne može objasniti :mrgreen: al eto, kako je došlo, tako je otišlo... i nekako.. ne znam (možda je do mene) ne opterećujem se više s tim. više to navodim kao kuriozitet, koji mi koristi da bolje mogu shvatiti ljude koji su u depresiji. da znam kakav je to osjećaj kad te nešto vuče dnu, a racionalno si ne možeš objasniti zašto ti teški kamen na duši leži. jednostavno tu je. i ne možeš ga se riješiti.
ja sam bila u općoj anesteziji po hitnom postupku...ono što mi fali je:prvi kontakt sa bebom,čuti ga kako je zaplakao,kako je izgledao,čuti riječi:mama dobili ste zdravog dečka....sve mi to fali i ne mislim da sam neki frik zbog toga.mučila sam se da dobijem dijete , bila sam sa njim 39tjedna i 2 dana i onda odjednom se probudim u ledenoj sobi,povraćam,nemrem se pomaknut...i ono najgor dijeteje bilo bez menecca 27sati....
Kužim psihičku stranu priče. Pitam zato jer sam upoznala žena s relativno dugotrajnim fizičkim problemima (znači, ne tjedan dva, nego više mjeseci) nakon spinalne, mislila sam da misliš na takve nekakve fizičke probleme, psihički razlozi su mi jasni, a, koliko ja kužim motive davanja spinalne, njima (medicinarima) jer razlog brži fizički oporavak većine i u konačnici manji rizik, nego rizik od opće anestezije, di je glavni rizik "nebuđenje" pretpostavljam.Citiraj:
leonisa prvotno napisa
to ja zelim reci svi imamo svojih problema ali eto svelo se na spinalnu i opcu anesteziju a zajednicko imam je carski rez zato sam pokrenula ovu temu da si međusobno objasnimo neke stvari utjesimo ako to nekome treba sad citam vase price i naravno da ima gorih slucajeva od mene i naravno boljih i tako ce uvijek biti.....ali ako sam dobro shvatila nisam jedina koju muci kako nisu culi svoje dijete vidjeli pomazili ......... o tome ja pisem od pocetka samo to neke osobe bolje podnose od mene i bolje se bore s tom pomisao..... hvala vam sto iznosite svoje price da mozda shvatim kako da se borim s ovim sto mene muci....
dobro si shvatila ja te od početka savršeno dobro kužim :love:
dobro si shvatila, i ja te od početka savršeno dobro kužim :love:
da,andrea,rodila sam CR-om.i jako sam se razocarala jer sam se nekoliko mj.pripremala za prirodni porodi.šla sam iz zg-a roditi u vž samo zbog stolčića i prirodnog poroda-tolko sam bila u šoku da idem na carski da me dr. tješio dok su čekali da se pripremi sala-bila sam na rubu suza i to me dan danas baca u depru(nemam krivnju već osjećaj manje vrijednosti i nesposobnosti i tuge). sve je bilo u bolnici super i sestre su bile divne i strpljive-sa sinom sam bila 24 sata zajedno. niti 20 min nisam bila od njega odvojena(za vrijeme operacije kad su me šivali su ga odnjeli pokazat tati i kad su mu sluh ispitivali i to je tih 20 min).
Potpis na sve :mrgreen: . Tiwi, tako sam se i ja osjećala nakon drugog poroda, a realno i po svakoj logici, uopće tako "nije trebalo biti". Naime, prvi porod je završio hitnim carskim i moram reći da sam dosta dugo bila u popriličnom šoku, nerijetko euforično-depresivna (moguće, moguće), ali sam ipak vrlo brzo opet bila ona stara. Ali sam se zato za drugi porod stvarno SVJESNO pripremala - puno sam čitala o VBAC-u, izvodila perinealnu masažu, završila u Varaždinu (htjela sam roditi na stolčiću; ne moram ni objašnjavati čuđenje onih koji čuju da sam tamo rodila, pored tolikih bolnica u Zg :roll: ), ali jednostavno nije išlo (trudovi krenuli u 12h, rodila malo prije ponoći, nimalo se nisam otvarala, čak sam za vrijeme trudova koristila i neke homeopatske pripravke, bila uvjerena da ja i moje tijelo to mogu, ali kad mi je dr. Jukić (stvarno je divan doktor) da je bebica (moram naglasiti da nisam bezuvjetno inzistirala na prirodnom porodu, nego samo nisam htjela bez pravih indikacija završiti na carskom, zdravlje mojeg djeteta mi je uvijek na prvome mjestu) progutala mekonij (to je vidio nakon što mi je oko 22.30 probušio vodenjak), da se nimalo ne otvaram i još štošta (djelomično sam se prepoznala i u priči Hod po rubu u kojoj Ronin vrlo dirljivo opisuje kako je sve lijepo počelo, a kako je sve moglo završiti...da nije bilo mogućnosti za carski rez), uopće se nisam dvoumila. I zahvalna sam, kao i Tiwi, što se nisam rodila 100-tinjak godina prije i tko zna kako bi sve završilo. Ovoga je puta depresija potpuno izostala, ali ne i euforija koja evo traje i četiri mjeseca poslije! I svaki dan zahvaljujem Bogu na svojim piškulincima i sretna sam i presretna što smo svi zajedno :)Citiraj:
Freja prvotno napisa
Malo OT, Freja, nije nam samo nick sličan :)
...dr. Jukić rekao da je bebica...
Freya :love:
:)Citiraj:
leonisa prvotno napisa
:) :) :) :) :)
Citiraj:
leonisa prvotno napisa
Svjesna sam ja da je svatko od nas drugačiji i da iste stvari na nas različito utječu, samo sam htjela reći tj.pomoći na neki način svima koje se krive zbog cr da pokušaju shvatiti,ma koliko to možda teško bilo, da nisu one krive zbog takvog poroda nego je jednostavno priroda tj. njihovo tijelo takvo i na to ne mogu utjecati... Ja sam rodila na carski jer se, uz sva moguća pomagala,gelove,indukcije, nisam otvarala više od dva prsta i tako dva dana...Što sam ja odnosno moje tijelo tu mogla napraviti?Citiraj:
trudnjača prvotno napisa
sori, ali gelovi i indukcije nisu pomagala nego odmagala. oni su razlog sto masa zena koja bi inace rodila prirodno zavrsi na carskom.Citiraj:
trudnjača prvotno napisa
mislim da je i u taj dio utkan neki mali komadic krivnje koju neke zene osjecaju, jer su to dopustile a recimo nisu trebale.
ja imam krivnju jer sam dopustila indukciju na prvom porodu, ali rijesila sam to sa sobom nekako.
Naravno, nisu trebale dopustiti. Trebale su reci: doktore, maknite se od mene, idem ja natrag doma. Roditi. U stvari, glavni uzrok svih psihickih i fizickih problema su ta pomagala/odmagala moderne medicine. Pa ko je samo izgradio sve te silne bolnice :xCitiraj:
mikka prvotno napisa
deaedi, znas me dovoljno dugo da znas da tvrdnje temeljim na vlastitom iskustvu.
ali da ispravim boldano, mozda ce ti dusa biti vise na mjestu--jer su to dopustile a recimo misle da nisu trebale. kao ja, naprimjer :)
Pa evo ja mislim, ako si vec dosla u bolnicu roditi, onda si se i prepustila doktorima. Na neki nacin, odrekla si se prava misljenja i prepustila medicinske odluke strucnjacima. Ako nisi na to spreman, onda bolnica nije mjesto za osobu sa takvim stavom. Tko misli da spreman i sposoban, uvijek moze roditi kod kuce. Tko nije, ide u bolnicu. To je evo, moj osobni stav.Citiraj:
mikka prvotno napisa
pa naravno da imas pravo reci nesto ili cak poduzeti ........
to je moje tijelo a ne od doktora oni su tu da ti pomognu a ne da odlucuju umjesto tebe....
ti si rodila tako da si sutjela a doktori su ti govorili kako ces i sta ces sa svojim tijelom?
Naravno da imas to pravo, pitanje je da li ga zelis iskoristiti - da li si dovoljno komptentan parirati u argumentiranoj raspravi lijecnicima? Ja se ne osjecam sposobnom, skidam kapu svakome tko se usudi.Citiraj:
andrea2405 prvotno napisa
Ja sam rodila upravo onako kako sam i htjela - na carski. I bas je bio divan porod, bolji ne mogu ni zamisliti.
Slažem se u potpunosti...Citiraj:
Deaedi prvotno napisa
I također,iako sam rodila na carski,bolji porod nisam mogla imati-drugi put sam ga i priželjkivala pa mi je drago bilo kad je dr rekla da je zbog mene sigurniji ( zbog opasnosti od pucanja maternice), a tu opet dolazimo do tvrdnje da dolaskom u bolnicu prepuštaš stručno mišljenje, naravno ,stručnjacima.
Ali s nekim razlogom liječnici traže od rodilja i pacijenata da potpišu pristanak na medicinske intervencije, s nekim razlogom im se objašnjava što se događa i što se može dogoditi (malo idealiziram, znam). A razlog je da ljudi većinom ne ostavljaju mozak doma kad idu u bolnicu (bar tako vjerujem).Citiraj:
Deaedi prvotno napisa
Daleko od toga stručne odluke trebaju donositi stručnjaci, ali nije svaka stručna odluka jedina moguća i najbolja za sve uključene (i doktore i rodilje i bebe).
Rodilja (i pacijent) ima pravo biti informiran, tražiti drugo mišljenje... Ne mora se, ali ne bih rekla da su bolnice i bolnički porođaji samo za one bez svog mišljenja.
POšto je CR bio jedini način da rodim mog anđela- nakon 24j muke, onaj momenat kada su mi rekli da idem na CR mi je bio najveće olakšanje u životu, i molila sam Boga da me što pre uspavaju!
Ne osećam grižu savesti, nemam za šta, jer kada sam bila na porođajnom stolu i videla onu cevčicu na kojoj piše "vakum", bilo mi je draže da idem na CR nego da mi bebu čupaju vakuumom iz stomakA!
rodila sam carskim,ali nemam si što opraštat život mog djeteta je bio u pitanju
Da sam se ja prepustila doktorima mislim da bi se još gore provela.Citiraj:
Deaedi prvotno napisa
Inzistirala sam na carskom jer sam vidila da nema šanse da rodim vaginalno makar sam to silno željela.
Dakle isto sam kao i Fimka izabrala radije CR nego vakum i ostala čuda.
A da sam se nakon poroda prepustila doktorima vjerovatno bi se pozdravila sa dojenjem. A totalni sam laik i nemam veze sa medicinom.
Samo sam koliko-toliko informirana i trudim se zauzeti za sebe, a pogotovo za svoje djete.
Ali nije ovdje uopće tema prepuštanja i ne prepuštanja doktorima.
Radi se o psihičkom oporavku nakon poroda. U ovom slučaju nakon CR.
I mislim da ste se svi nekako previše uhvatili za riječ "krivnja".
Ovdje se radi o cijelom spletu emocija koje su možda iracionalne ali činjenica je da su prisutne, da nas more i da ih moramo nekako prebroditi.
Ja se sada osjećam odlično i nemam više knedlu u grlu kad me neko pita kako je bilo na porodu.
Ali nikada neću zaboravit koliko mi je bilo teško prva 2 mjeseca.
kako to mislis, prepustila sam se doktorima.
cak bi se u nekim bijesnjim trenucima usudila reci da je sramota za sustav da je jedan normalan fizioloski proces kao sto je porod nuzno preseljen u bolnicu, cak i kad za to ne postoje nikakve indikacije.
zene idu u bolnicu radati jer nemaju gdje drugdje. ili mozda kazes da imaju izbor? ja sam se za drugi porod snasla, ali sve je to bilo izazvano bas tim sto se dogodilo na prvom porodu. ne kuzim da doktori ponekad na temelju znanja i naobrazbe pricaju price rodiljama i pretvore im ono sto bi trebao biti najljepsi trenutak u zivotu u nocnu moru.
ti si rodila za pozeljeti, i drago mi je zbog tebe. ja sam rodila i imala osjecaj da me silovala ceta specijalizanata, jel i tebi drago zbog mene?
Za mene je porod puno vise od toga. Porod je preseljen u bolnicu sa razlogom, jednako kao sto je lijecenje od seoskih vraceva preseljeno k doktorima, kao sto je vadjeje zuba od seoskih kovaca preseljeno k zubarima, kao sto je novac iz carape preseljen u banke, kao sto su friziranje preuzele frizerke...odnosno, doslo je do razvoja specijaliziranih struka. Ko to zeli, i dalje se sisa doma, zar ne? Na svoj rizik...(pojednostavljujem, i da cekam da mi se netko uhvati za rijeci i kaze da sam porod usporedila sa sisanjem...ali s druge strane ako je to jedna normalna fizioloska funkcija, koja ne treba asistenciju, onda i ne bi trebalo biti velike razlike, zar ne?)Citiraj:
cak bi se u nekim bijesnjim trenucima usudila reci da je sramota za sustav da je jedan normalan fizioloski proces kao sto je porod nuzno preseljen u bolnicu, cak i kad za to ne postoje nikakve indikacije.
Pa evo, i sama kazes da si se ti snasla...dakle ima izbora...pa uvijek se moze roditi doma, zar ne?Citiraj:
zene idu u bolnicu radati jer nemaju gdje drugdje. ili mozda kazes da imaju izbor? ja sam se za drugi porod snasla, ali sve je to bilo izazvano bas tim sto se dogodilo na prvom porodu. ne kuzim da doktori ponekad na temelju znanja i naobrazbe pricaju price rodiljama i pretvore im ono sto bi trebao biti najljepsi trenutak u zivotu u nocnu moru.
Naravno da mi je zao radi tvog iskustva. Ni lijecnici nisu nepogresivi. Ali, nazalost to sto nekad metode koje primjenjuju mozda nisu psihicki i fizicki najugodnije za mamu, mozda su nuzne radi djeteta.Citiraj:
ti si rodila za pozeljeti, i drago mi je zbog tebe. ja sam rodila i imala osjecaj da me silovala ceta specijalizanata, jel i tebi drago zbog mene?
A mozda i nisu. Btw, ja sam dvoje djece rodila u bolnici i, iako cu nakon kucnog poroda uvijek reci da je razlika stvarno neopisiva, nikad nisam imala dojam da se moram u bolnici odreci prava na misljenje ili razmisljanje. S druge strane, mnoge stvari koje se u zapadonevropskim zemljama vise ne primjenjuju ili izbjegavaju (razne intervencije), u Hrvatskoj su jos uvijek normala. Znaci, hrvatska zena ima svako pravo ugledati se i pozvati se na medicinare koji su otisli korak naprijed bez da joj se spocitava kako pametuje ili se usudjuje raspravljati s lijecnikom ako je vec dosla u bolnicu. A, ako me sjecanje ne vara, lijecnik je duzan izaci u susret pacijentu, neovisno o tome je li pacijent spreman prihvatiti sugestije ili ne.
...izaci u susret u smislu maksimalnog uvazavanja i djelovanja u skladu s tim.
Deaedi, ponekad mi je smijesno to sto pises.. samo cu primjetiti da si uz porod spomenula vadenje zuba (patologija) i lijecenje (patologija). porod nije patologija po defaultu i ne bi se smio takvim smatrati od obrazovane osobe.
ovo da se uvijek moze roditi doma.. koji bi smajli mogla staviti? ne znam :)
zanima me postotak zena iz recimo 2007. i 2008. koje su rodile u hr rodilistima i uistinu su zadovoljne svojim porodima. znaci ne time sto imaju zivu i zdravu djecu nego bas porodima. mislim da bi taj postotak bio prilicno malen.
on topik, ja jos uvijek osjecam neku pritajeni krivnju i zao mi je zbog mog f. sto je roden na takav nacin. da sam zavrsila na carskom jer su me forsirali dok nam nije bilo vrijeme mislim da bi osjecla jos vecu krivicu--iako bi f. bio roden na ljepsi nacin tada, ali ja bi sigurno smatrala da je moje tijelo podbacilo.
Priznajem, i sama sam sebi vec smijesna u ovakvim raspravama...