pisala sam za prvi puta kad mi je prolazilo kroz glavu "samo da ovo završi"
drugi put mi je prolazilo kroz glavu evo jeeeeeeee, beba, stiže, jeeeees :mrgreen:
Printable View
pisala sam za prvi puta kad mi je prolazilo kroz glavu "samo da ovo završi"
drugi put mi je prolazilo kroz glavu evo jeeeeeeee, beba, stiže, jeeeees :mrgreen:
isto ovo je meni prolazilo kroz glavu!Citiraj:
pomikaki prvotno napisa
Nešto što se moglo nazvati trudovima je počelo dok sam šetala hodnikom nakon klistiranja. Kad su me smjestili u boks i dalje nije bolilo. Ja sam se stalno pripremala za početak jakih bolova, ali nisam ih dočekala.
Cijelo vrijeme poroda sam mislila na to kako zaista trebam biti opuštena i ne grčiti se.
Šok je bio izgon, jer su mi iz nikakvih bolova raspalili drip na najjače. Nisam imala dovoljno jake trudove, a beba je trebala izaći.
Znam da su me preplavile jake emocije na samom izgonu, Bože pa sad ću je vidjeti i nekako je sve super i brzo prošlo.
Ponekad ne pričam istinu o svom porodu, jer se nekim ženama čini to kao laž :/ a ja se glupo osjećam, kao da nešto strašno predstavljam da nije ništa :/
Zbilja sam imala više nego predivan porod.
Ne sjećam se boli, a znam da je boljelo kratko.
Pepita, ti sretnice,ja sam se stvarno razočarala u samu sebe,inače imam visok prag tolerancije boli,al očito najniži što se tiče poroda.To me vjerojatno udarilo u glavu zato jer se nisam ni malo bojala poroda.
Kada me je babica pozvala da opipam glavicu, kroz glavu mi je prošla ova rečenica: "Hm, ako ja sada diram glavicu, znači da mi je cijela beba u porodnom kanalu...kako to da me ništa ne boli?!?" Zaista me nije ništa boljelo (dok sam mogla sklapati ovakve zavisnosložene rečenice :P ). Da li zbog vode ili sam jednostavno imala sreće, ne znam, ali porod mi je počeo i završio u iščekivanju nekih strašnih bolova koji se nisu dogodili. Daj bože da se ponovi isto za par mjeseci! 8)
početni prirodni trudovi: "Ovo je ko menga, šta svi pričaju da tak jako boli"
početak dripa: "ja to mogu, brzo će to, danas ću roditi svog sina"
nakon 7 sati dripa: "ubijte me ili ću se sama"
kad je epiduralna proradila: nisam više razmišljala samo sam uživala u neosjećanju ičega i odmarala ćaskajući s MM
izgon (bez boli): "tiskaj, tiskaj, svom snagom, zadrži zrak... "
dok sam držala bebicu: "kako smo sretni da baš mi imamo najljepše dijete na svijetu"
S prvom sam MM skoro ruku slomila, :heart: a nakon drugog sam zamrzila riječ "još malo".Ja pitam: doktore kak stojimo, a on meni: "još malo?!?"
tak je i meni stalno govorila,to još malo,već smo skoro gotovi je trajalo 5 sati :evil:Citiraj:
ninanuna prvotno napisa
Tako je otprilike trajalo i kod nas :evil:
ma daj, zašto pobogu. neka mi netko samo kaže da mu baš nikad u životu nije išlo njezino vlastito zlato na živac silnim plakanjem ili cendranjem.Citiraj:
Cubana prvotno napisa
a prilikom poroda, a kaj bi se žena onak sva izmrcvarena, krvaka, popucala, raskrečena trebala odmah široko osmjehnuti i namjestiti za obiteljsku fotografiju. pa normlano je da ti smeta i o v i ono, pa i dječji plač u datom trenutku. joj, manje holivudskih limunada gledati i manje slušati bajkovite priča, treba ovako, treba onako, ovo je prirodno, ovo je neprirodno, ma dajte.
pa to ne znači hebote da žena ne voli dijete, ili djecu ili da je ovakva ili onakava..
daj curke nemojte se ovakim glupostima opterečivati..
Dobra si, svaka čast :lol: :heart:Citiraj:
zvjerki prvotno napisa
da me prestanu šorati trudovi na dripu!!
Prvi porod sam pod dripom umirala od bolova, umirala od žeđi, umirala od ljutnje na mm, smetalo me svijetlo, ogromni sat na zidu na kojem kazaljke idu najsporije na svijetu,glavom mi prolazilo da nikad više neću prić mm, ma šta prić, neću ga ni pogledat više nikad....
a kad je došlo do izgona, prestalo me boljeti, prestala i ljutnja, pa nisam htjela tiskati samo da se još malo odmorim od svega toga.... to se nije svidjelo babicama pa su mi sjele na trbuh i mališa je doslovno katapultiran iz mene... prestrašno...
Drugi porod sam dogovorila izgon na stolčiću, pa kad je do toga i došlo, babice su sve pripremile i samo sam im još ja falila na stolčiću, no meni je glavom prolazila misao, kam će sad ove žene samnom, kakav stolčić, pustite me da ležim, ko će se sad ustati sa kreveta, pa zdrobit ću glavicu mališi ako se pomaknem... no nije bilo vremena za dugo razmišljanje uz njih, jer sam se nekim čudom začas našla kako sjedim... što mi je bilo udobnije od ležanja, pa mi je bilo drago da su bile tako odlučne i nisu popustile pred mojim nesigurnim izrazom lica... a tu je bila i doula kao podrška, pa je sve sretno završilo...
Imala sam divan porod - zahvaljujući prije svega Rodama, a kroz glavu su mi prolazile divne, pozitivne priče s poroda, zatim - začudo, ne znam zašto - RozaGroza i njeni osjećaji koje iznosi ovdje, nastojala sam se maksimalno koncentrirati na to da dišem pravilno, da svaki trud proskačem na lopti ili šetam ili prodišem stojeći...
Ukratko, divan, prirodni porod i uopće nije bolilo strašno... :heart:
Ja sam imala neki neopisiv mir. Sad kad se sjetim, čini mi se čudno.
Nisam ništa posebno razmišljala osim kak sam sad tu i to je to.
Da sam mama bilo mi je jasno tek jedno tjedan dana kasnije. :P
Zanimljivo pitanje. Nisam ništa mislila. Mislin da mi je duša bila van tila u tim trenucima. Negdi po plafonu.
Znam da sam sestrama rekla da se moramo organizirat ono u smislu jen, dva, tri sad puš puš - ka u filmovima. One su umrle o smija u stilu ma koja suradnja ti si ovde samo tilo.
Trudovi su me bolili očajno. Imeđu sam se već gubila, a sam izlazak djeteta nisam osjetila. Dapače, neka ugoda ako bi se tako moglo opisat.
A najbolja mi je ona vožnja do sobe kad sve obaviš. Ludilo. Nako 15 sati u predrađaoni bez kapi vode. Zubima sam otrgala vrh tetrapaka i popila pola litre u jednom gutljaju.
Citiraj:
Maslačkica prvotno napisa
Ja sam jedino željela da me puste da legnem na bok, a oni su mi pokušavali raširiti noge :evil:
Ovo u Japanu mi se jako sviđa, eto, baš sam samo o tome mislila, da me puste da legnem na bok. Al toliko su me derali trudovi da to nisam uspjela izgovoriti.
Na žalost, bila sam sama jer mm-u nisam stigla ni javiti da dođe (rodila na brzinu, u predrađaoni, sama se dovezla na pregled i porod).
hmm
kako mi je bilo,pa vodenjak pukao doma u 1h,mm zove hitnu oni ko idioti dosli sa sirenom digli cijelu zgradi pa su svi znali da se idem poroditi,doveli me u akh prikljucili na ctg i cekaj anasteziologa koji je sam po sebi bio nesto zdrman.
Posijeli me na stol neki je.... arapin kaze gospodjo spustite glavu,a ovaj bode u kicmu i to 5 puta epiduralnu od koje se zamalo nisam onesvijestila,prikljicili me na kisik i sve je krenilo.Mm pokraj mene stalno govori jos malo,jos malo,a ono nikad kraja vidim svoje pile kako je drze naopacke i kako place i sama sebi kazem joj da bar ovaj moj hoce vec jedanput da zaveze ta svoja usta :lol: a da me zasiju nikad kraja dr stalno na moj upit vice jos malo samo duboko disite pa ja osta na stolu 40min.
Najgore mi je bilo u sobi ze tkz. budjenje dr. ulazi i pita jeli osjecate noge a ja pojma nemam niti ih mogu pomaknuti,mm zgrabio :saint: i neda da je babica stavi na prsa a ja i dalje ne osijecam noge cini mi se da sam u onih 40min proklela i muza i kompletnu bolnicu i onoga tko mi rece da idem na carski,ali sve se dobro zavrsilo opet mogu mojim nogama maltarati superrrrr i gotovo jeeee
Mislila sam na svoju dragu, ne tako davno rezanu međicu i stalno ponavljala doktorici i primalji da me ne smesare i da paze na međicu, a pred očima mi je bio moj J i on mi je davao snagu za sve :heart: :heart:
Mislila sam na to kak su im kreveti za rađanje za drek jer sam u trudu isčupala onu ogradicu sa strane.
I bila sam očajno žedna, da se nisam bojala ponovno uhvatiti za onu ogradu, majkemi digla bi se napiti iz one pipe za pranje beba.
Pošto sam šutila i nisam vikala, večinu vremena sam bila solo u rađaoni, prošlo bi i po pola sata, a da nikog nije bilo, pa sam mislila da su vjerovatno zaboravili da sam ja tamo unutra, a kaj se skoro i dogodilo, jer je beba več krenula van, pa sam počela vikati: "jel misli netko faking DOĆI, BEBA IDE VAN!" :shock: I fakat je išla, a sesta mi veli: ma kaj bi išla?! :shock: A kad je pogledala imala je kaj za vidit. :roll: Neznam zakaj, ali mene nitko ne shvaća ozbiljno.
večinom je bilo ja to mogu, ja to hoću, ja to mogu, ja to hoću, a pred kraj mi je cijelo vrijeme u glavi bila ona pjesma "ova mala mi je *ebena". :lol:
kako je izgon trajao više od 4h nisam uopće osjetila kad je izašla van, samo je bila vani, i onda na mojim prsima i gledala me sa svojim okicama :heart:
Ja ću poludit, ko u crnoj komediji, a da dr. nije bio mr. Bean.Citiraj:
L&L0809 prvotno napisa
Ja sam prvi puta rodila carski, planirani, a misli prije poroda su bile samo da bude sve u redu, da se agonija završi, da nema veliki nos na baku, da mu ne pada kapak na dedu i da nije čorav na mene.
Drugi porod: Tu je babica Teuta, čula sam da je ona ok (i bila je), ovo je zadnje, hoću carski, dajte mi droge, bilokakve, a jesam ja glupaća glupa. Na izgonu: fala bogu na tiskanju, više ne boli, vraga ne boli, tiskajjjjj.
Treči put: Dakle ne kužim što mi je ovo trebalo, hoću kući, dajte epiduralnu, koja je najbolja kontracepcija, mm ne voli kondome, ma nabit ću mu ih na glavu, dajte da se za nešto primim, neću drip, ne odbijam ali prvo zovite doktoricu, tiskaj, pa nije ovo utrka na 100 metara, dajte mi vremena, nemogu tiskati bez truda životinjo. Hvala vam doktorice, hvala.
:lol: :lol: :lol: dani1
a ja mislila da se 3. rodi ko iz šale :mrgreen:
:lol: :lol: :lol:
ja sam razmišljala- :shock: :shock: kaj nešto može ovoliko boljeti,a da ja to preživim?!? gdje je meni pamet bila?nešto za boloveee..tko će me natjerat da ponovo rodim,a hoću bar 2 djece...neću epiduralnu,neću drip,miči mi taj CTG s trbuha,sve me smeta,neću ležat na boku hoću na leđa-umrijet ću ako me sad ne pustite leć na leđ-na leđima-blažeeeeenooooo-izgon-ajme razletjet će mi se glava(tiskala krivo),tiskam,tiskam...vadite ju van,nemrem više!joj hvala bogu,gotovo je. kad sam ju dobila na prsa-ajme sirota moja kako je izmučena!! :lol:
prvi put-iscudjavanje +razocaravanje + umorna sam, ja bi malo zaspala
(nalijeganje na trbuh, puno savova, beba 4400) kasnije totalna euforija ja sam rodila, ja sam stvarno rodila, rodila sam
drugi put-tako sam umorna, moram pomoc bebi, moram pomoci bebi, slusaj ih, slusaj ih, ajme odakle mi snaga, odakle mi ova snaga (beba 4250 bez pucanja i savova) nakon poroda opet euforija plakanje i smijanje-ajme ne mogu virovati uspila sam a bila sam umorna, tako umorna
(ovi moji umori rezultat su 2 noci trudova prvi put i 1 noc trudova drugi put jer nisam oka sklopila)
disi, disi, da beba ima dobru srcanu radnju i istina je samo zbog mojih 15 sati disanja on je imao srcanu radnju kao da nije bio u kanalu satima sa pupcanom vrpcom obmotanom oko vrata.
za to sam jako ponosna i znam da sam puno ucinila za nas oboje.
a drugo.. hoce li me ipak pustiti u kadu, i pitala svakog ko je prosao, jel mogu ja u kadu? cak i anestiziologa koji mi je rekao..ja mogu samo da te uspavam :mrgreen: , ja mu samo odmahnem rukom da je beskoristan hihi
i sledece sto mi je prolazilo kroz glavu.. da li je moguce da ostane tako zaglavljen i da li ce ikada proci kroz moju karlicu i da li bi carskim mogli da ga izvuku i bila sam sigurna da cu zavrsiti na carskom jer on nece izaci posle 3 sata napinjanja..
cekali su odluku bivse nacelnice koja je stizala na posao svaki cas, da vide sta ce.. zato sam mislia, evo ga posle svega odo ja na carski..
medjutim zavrsilo se dobro, a kad se rodio, olaksanje i neverovanje, sta je toliko dugo cucao u kanalu kad je mogao ovako fino napolje :/
Za vrijeme trudova me morilo što zidni sat u rađaoni ne radi, jer nisam imala ideju koliko to sve traje, a onda jedno veliko pitanje u mojoj glavi: Kako ikome normalnom padne na pamet ovo ponoviti?????????? - Brzo sam svatila da bi ja opet :mrgreen:
Ovu temu sam čitala i prije negoli sam išla rodit i baš me zanimalo što ću mislit :) .. i onda....sve je išlo toliko brzo da jednostavno nisam stigla niti mislit :oops: , što mislit-sad da bih se sjetila pojedinih detalja moram pitat MM :oops: :oops:
Ja brojala plocice na stropu.... i to neznam ni ja koliko puta i nervirala se jer mi nije bas uspjevalo zvog trudova koncentrirat se na brojanje :lol:
Meni je zadnjih sat i pol stalno išla misao-jao ne, bit će carski!
jer kad je trebalo tiskati uvijek bih pomislila - samo ću 6 sekundi tiskati jer dulje će krasti kisik bebi a meni pucati kapilare...? pa još crnjaci na temu zdravlja bebe (izbjegla sam preporučena genet. testiranja)
i najgora misao - pa ja uopće ne bih trebala imati ikakve misli, zato mi je izgon tako grozno dug (30 tiskanja) je bilo), pa to je beznadežno da ni u porodu ne mogu stati s mislima !
ali - nije bio carski, i beba izašla skroz OK
no očekivala sam da ću uz samo jednu primalju i izvan bolnice biti opuštenija.
ovo je kao da sam ja pisala, malo drugačija situacija i ljudi ali skroz slično, pogotovo onaj dio vezano za disanjeCitiraj:
frost prvotno napisa
Baš ništa! Tabula rasa!
Nisam baš puno razmišljala ni o čemu. Pjevala sam si potiho pjesmice za opuštanje.
sad vidim da imamo slicnu pricu, hmm vidim u potpisu da je septembar 2009, hmm sve je to do rasporeda zvezda, sigurno su nam i bebe slicne :love:Citiraj:
pinguica prvotno napisa
1. porod:ajme šta je meni ovo trebalo,evo još jednog joojjjjjj,hoće li ovo više završit,hoće li mi netko dati šta za jest,ja sam gladna,žedna,ma kako ću ja rodit,ja sam premala,zar je meni baš sada tako hitno trebalo dijete...(u tom trenutku su me odveli na kozlića i riješili muke) 2.porod:diši,diši evo sad će još jedan,diši,diši aaaaaa....,gladna sam,hoću li rodit prije izmjene smjene ,ma moram ,istjerat ću ga makar me šivali 2 sata,e sad sam stvarno gladna,baš sam izabrala široku spavaćicu,evo ga,ide,ide,diši, diši,evo i doktora,ma super sad nema šanse da ga pustim(i stvarno sam ga ščepala za ruku),ma riješite me doktore,vidite da neće,dajte me na kozicu i gotovo(za ne povjerovat ali stvarno me je poslušao i rodila sam za 15 min i u noćnoj smjeni) tako da sam stigla i na doručak ali nažalost nije mi tako prijao kako sam mislila da hoće!!!!!
Prvi porod: "budi živ, molim te, budi živ" - ostavljena tri sata sama u rađaoni, bebač šetao kroz kanal naprijed nazad ko zna koliko dugo
Drugi porod: ništa!
zapravo borba same sa sobom da me crne misli ne napadnu,
nestrpljiva da ga vidim
Prvi porod-carski,Ajde laku noć(opća anestezija)
Drugi- a jesam i ja budala,odakle svi ti ljudi, sestro ne mičite se odavde,pa ovo je ludo,koliko još????
Sestra: rodili ste!
Ja: ma ne zezajte!
Ja to ne mogu, ja sam u paklu, idem ja doma i sl.A kad je izišao: "Ima li još što za izić?"
prvi put - ja to mogu, samo da je on dobro, jos malo...
drugi put - pa kad ce ti cesci i bolniji trudovi, kolko jos :lol: - 5 min.
taman kad sam pomislila da cu umrijet i pitala se kako ce se MM snaci s bebom bez mene, poceli su vikat "cura, cestitaamo!"