Odgađanje trudnoće - ima li vas još?

Ja sam trenutno isto u fazi odgađanja druge trudnoće a iskreno ne mogu dočekati kad će to biti. I prvo trudnoću sam jako željela i jedva dočekala da diplomiram pa da krenemo u akciju. Sad čekam da završim doktorat, a i na specijalizaciji sam tako da sam zatrpana s poslom i mislim kad bi sad ostala trudna, nekako se ne bih mogla potpuno opustiti i uživati u tome kad u potsvijesti znam da me čeka veliki posao nezavršen. Naravno da svoju želju za trudnoćom ne mogu uspoređivati s curama koje čekaju prvu bebu i da se radi o potpuno drugoj situaciji. I ja sama sebe izluđujem s tim čekanjem jer znam da nisu vrijedni svi ti razlozi zajedno u usporedbi s jednim malim mirisnim čudom, ali eto, trenutno je tako kako je...
Noćas sam čak sanjala da sam trudna i da su počeli trudovi a ja potpuno nespremna za porod :? Možda i to nešto znači, ni sama više ne znam.

prvo dijete - željala jesam ali ne jako, bila sam turbo mlada, kad sam ostala trudna bila sam sretna zbog bebe ali nesretna zbog niza loših okolnosti oko mene, nakon 10 god sam željela (pa i prije samo nije bilo pravog m pored mene) i dobila dijete a sada jako želim još djece.
Sad baš maštam o još i moja ljubav prema djeci samo raste - prema mojoj ali i drugu djecu gledam s više ljubavi.
uglavnom HOĆU jOŠ i IMAT ĆU jOŠ

Ja znam da je puno bolje sve sredit i ona imat bebu. Da ja polozim taj drzavni, ali meni se tako vise ne da cekat. Ucit cu sve vrijeme, ali cu i radit bebu. Tko mi garantira da je necu dugo radit.

Citiraj:

---

vzst prvotno napisa

Ja znam da je puno bolje sve sredit i ona imat bebu. Da ja polozim taj drzavni, ali meni se tako vise ne da cekat. Ucit cu sve vrijeme, ali cu i radit bebu. Tko mi garantira da je necu dugo radit.

---

mislim da ti je to pametno, ne znam doduše koliko imaš za učiti - tj. da položiš taj državni - ali ako to možeš srediti u godini dana (pretpostavljam da možeš) - onda kreni, ja sam isto neke ispite davala dok sam trudna bila - išlo mi je jako jako super - i još moram nadodati pozitivnu stranu tog trudničkog polaganja ispita - svi profesori te gledaju sa simpatijama i nemaju baš srca rušiti te - naravno - ne možeš ići na ispit bez učenja, ja sam itekako učila ali vidjela sam da su me profesori oduševljeno i razdragano gledali zbog trbušeka i gle čuda - sve mi neka laka pitanja davali (ali zaista sam i učila). Ne mora to biti tako i kod tebe, ovisi i o profaću no vjerojatno je lakše nego inače ako je s trudnoćom sve ok - da nisi pretjerano umorna i iscrpljena - ja nisam bila.

Gle sad se sjetih, mogla bi ja sa slijedećom jako željenom trudnoćom - opet na neki ispit------ :lol: -

Ja cu pocet ucit i prije nego pocnem raditi malu mrvicu, pa cu samo nastavit i kad akcija krene, pa cemo vidit sta ce prije doc - mrvica u pupi ili ispit. :)

DiLala ma svatko je od nas iz nekog razloga u nekom periodu svog životu odložio tu odluku...ta i ti si sama napravila 10 godina razlike. Mi smo napravili 5godina razlike među prvo dvoje. A na treće nismo htjeli toliko dugo čekati. Uvijek bi se našlo nešto što nam materijalno još fali pa da ne azmislimo o još jednom djetetu. Onda sam ja imala jedan spontani u 7tj...i nakon 3mj ostala sam trudna. I to s blizancima...eto jedno nama gratis! :lol:
ako imas osjećaj da je to to , da želite još jedno ili više djece pa idite na to...vrijeme leti, materije nestaju a njihov osmijeh uvijek je tu..
pusa i punoooo sreće!!! :love:

Ne valjda puno ni odgadat. Cim se pruzi prva prilika da se moze, treba raditi bebu. Zato ja idem na bebu u 10 mjesecu.

Citiraj:

---

vikki prvotno napisa

Citiraj:

---

thalia prvotno napisa

moj odgovor te neće baš razveseliti.

mi smo isto odgađali neko vrijeme, iz istih razloga kao i ti. međutim kad smo sad pokušali, ne ide nam nikako :/. moje godine ne idu tomu u prilog

ne znam što da ti kažem, meni je žao da nismo pokušali ranije, ali isto tako znam da nismo mogli tada i ne mogu sad niti nazad, niti glavom kroz zid.

---

Isti slučaj. Kad smo se odlučili, vidjeli smo da ne ide, nekoliko godina prošlo je začas u pokušajima i promašajima, sakupila sam tri kiretaže, 38. g i ne baš neke šanse za urednu trudnoću.

Da mi se vratiti, ne bih čekala nikakve uvjete jer sve probleme, pa i egzistencijalne, možete riješiti i sa 35, 45 ili 55, ali zatrudniti i roditi sa 45 ili 55 ne možete (ili uglavnom ne bez problema, svaka čast iznimkama).
Sretno, cure!
:heart:

---

Cure moje drage
Mogu Vam samo reći ne odgađajte dolazak vaših malih bebica zbog nekih materijalnih,profesionalnih i drugih razloga. Sve stvari na kraju ipak dođu na svoje mjesto, poslože se upravo tamo gdje trebaju a niko vam neće vratiti izgubljene godine.
Kada bih sada mogla vratiti vrijeme, kao prvo puno bih se ranije udala za svog muža(ionako je bespotrebno bilo zabavljati se godinama) i puno puno ranije razmišljala o svom djetetu. Ali šta je tu je, sada se borim sa problemom nepolodnosti, borim se sa svojim godinama i nadam se da ću ipak jednog dana biti mama.
Sada u ovom trenutku bih dala sve i svoj vlastiti stan i dobar posao i školovanje samo za jednog malog bebača, jer sam shvatila da nijedna nijedna stvar na ovom svijetu nije vrijednija od mog djeteta.
Od :heart: vam želim da dođete do svojih malih :saint: u treuntcima kada vi želite i da ne osjetite bol koju prolazite kroz MPO borbu.
:* :* :* :love:

rozalija :heart:

Mi odgađamo treće jer je mm-u dosta dvoje, a ja ne želim odustati od nagovaranja, pa to zovem odgodom :mrgreen: Zapravo je glavni razlog što nam treba malo promjene, i ja bih voljela naći posao i nešto vremena za nas dvoje, i za ovo dvoje maleckih. Još jedna beba bi sigurno stala svemu tomu na kraj (iako bih ja bila :D ) Imam sreću da sam još ispod tridesete, pa se stignem i za 3-4-5 godina opet vratiti na temu beba.

Inače, što se tiče ovih odgađanja iz financijskih itsl. razloga, moja sveki ima dobru uzrečicu da "Dijete dolazi s vlastitom srećom". I stvarno smo imali iskustvo da smo sa svakom trudnoćom i bebom sve bolje i bolje materijalno stajali. Zato se, mada nam situacija nije fenomenalna, uopće ne brinem -- vjerujem da bebe dodaju a ne oduzimaju :saint:

eto tek sad sam naišla na sličnu temu koju sam i ja otvorila prije par dana samo na DJECA I RODITELJI- izazovi roditeljstva
pročitala sam i ovdje ono što mi se čini da je najpametnije..ne previše razmišljat i kalkulirati...ja već imam jedno, ali isto se brinem glupostima šta ču prvo posao ili drugo dijete i razlika među njima koje je sve veća...
dobro je jedino što sam još mlada(25) pa je vrijeme na mojoj strani zasad, ali tko mi može garantirat da ću ga napravit iz prve kao prvi put.

p.s. za one koje su ostale iz prve trudne a spominjale su da su sve Curice, ja sam također iz prve ostala trudna (iako neplanirano), ali ispao je dečko

Evo da napišem i ja neka svoja razmišljanja. Uvijek sam sve planirala i tako sam dočekala skoro 39 godina bez potomstva i ne baš očekivanom životnom situacijom (krediti, trenutačno honorarac). U jednom trenutku ne znam zašto i kako sve se u mom životu promjenilo, po prvi puta sam istinski poželjela djete, i sve moje kalkulacije su nestale. Uvidjela sam da ću kredite imati još dosta dugo i da se situacija nestalnog posla potrajati, no "puko mi je film" i odlučila sam. Ovo je potpuno izvan mojeg normalnog ponašanja, no osjećaj želje za djetetom je sada puno jači. Ne znam što se desilo sa mnom, moguće da je u pitanju pojava koja je zabilježena u žena u 39 godini, a manifestira se divljanjem hormona, u stilu "ili sada ili nikada", a posvjedočena je znanto većim brojem trudnoća bilo da je u pitanju prva ili neka druga trudnoća po redu. Ništa me ne brine osim toga da li sam trudna ili ne. Ako jesam sve će biti dobro, znam to. Evo toliko, tako ja trenutačno razmišljam i osjećam...

evo i meni puko film, odlučili se za još. Jedva čekam! U biti puno ljudi oko nas se odlučilo na to pa sam ja poludjela i rekla da ne čekam više ništa i sad sam baš sretna s tom odlukom.

Baš mi je drago.... :D

a tek meni, baš sam sretna

Vidim da nas je većina u sličnim situacijama......i mi smo nakon vjenčanja čekali par godina dok nismo posložili neke stvari u priliku (kuća, kredit barem jedan) i stigla nam je naša mrvica (bogu hvala bez puno muke).

Sad mi je malo krivo što nismo i ranije jer tek sad vidim da smo mogli uz malo žrtve....ali valjda nismo bili u potpunosti spremni....

Zato sada ne obraćam pažnju na financijsku situaciju jer smo više manje svi u minusu i kreditima......želim još bebica i nadam se da će mi se ubrzo desiti jer se nadam da će za ostale stvari biti vremena i kasnije...

tak je..... ja jedva čekam da zatrudnim...... drugi tjedan je udarni tjedan - plodni dani ;) šašava sam skroz i sretna ko mala svinjica

Citiraj:

---

argenta prvotno napisa

vjerujem da bebe dodaju a ne oduzimaju :saint:

---

slazem se s tobom i potpisujem! tek sad, iz svog iskustva, vidim da sam i ja protratila neke dragocjene godine svog zivota u cekanju da mi povoljnije grah padne i u planiranju...

DiLaila, ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~ da iduci tjedan urodi plodom! btw i meni tada pocinje plodno razdoblje pa mozda i ja osvojim jacpot :mrgreen:

Franny - a niš, idemo na posao idući tjedan! Mene je tak spopalo to s djecom da razmišljam o tome da ih više imam - ono - rađati do cca 42 god, računajući svaku drugu godinu 1 dijete (ak nisu blizanci) - imala bi još 4 djece. Sve skupa 6. Hm....... ma 5 mi je ok brojka..... jedino mislim da će mm past u nesvijest.
U svakom slučaju ja više ne čekam i žao mi je vremena kad sam čekala - ok ak čekaš partnera s kim češ imat djecu ali inače........ ne ne

Citiraj:

---

martinaP prvotno napisa

Mi odgađamo zbog jednog kredita koji bi trebao isteći dogodine u proljeće. Da je po srcu, prije nekih 6 mj. bi bili počeli raditi na drugom djetetu, a planiramo trudnoću sad u ljeto/jesen. Nadam se da će ići jednostavno kao i prvi put.

Malo me strah drugih 6 mj. porodiljnog, financijski, ali bit će već nekako.

---

Update: odustali smo od odgađanja, dali se u akciju, nadam se da nećemo dugo čekati na plus :D

MartinaP - jako mi je drago, jel s tom odlukom osječaš neko olakšanje i neopisivu sreću - kao da dobiš neku posebnu nadu.... ja da. Ono - sav kredit, dug... ne osječam kao teret i imam neku sigurnost da će se to riješiti i sretna sam zbog dolaska još jednog bića u naš dom...... vauuuu

I ja jedva čekam +, drugi tjedan je udarni, mm će imat posla i posla......

Ja o financijsma po prvi put ne razmišljam i potpuno sam neopterečena iako je situacija :shock: , ali bit će bolje....
Meni je prekjučer bio minus na testu, no kako još nema mjesečnice živim u nadi da je test lažnjak...
i želim Vam svima vrlo skoro plusiće :*

da, svima ++++++++++++ za bebeke, bebače, bebačice :yes:

martinaP, :*

Želim ti brzo ostvarenje snova. Pusa....

ja sam odgađala najviše radi moje spremnosti za drugo dijete. Iako nemamo neka prevelika primanja, ali opet dosta ( živimo iz mjeseca u mjesec, ali zasad uspješno bez kredita, i puno dugovanja), tako da sam uglavnom gledala svoju spremnost, i eto izgleda da sam sad spremna, tako da izgleda da je moje odgađanje došlo kraju!

Ja jos uvijek cekam da mogu pocet radit bebu. Moram skinit koje kilo i vidit ste ce mi bit sa stitnjacom. Zeza me na veliko. Ima jos netko da odgada?

bok cure. ja sam nova. evo i ja i mm se odlučili raditi na bebici jer stalno čekamo neku bolju situaciju a nje nema a pogotova sada u ovoj krizi.
imamo i kredite i dugove i uređujemo stan koji još nije ni u fazi žbukanja tako da ako ostanem trudna vjerojatno ćemo živjeti neko vrijeme s njegovima ali mislim da nema smisla više čekati savršenu situaciju.
baš sam razmišljala da smo prije 2-3 godine imali djete nebi mu ništa falilo, mislim gladno nebi bilo i nebi imalo sve moguće igračke i ostale gluposti ali bi imalo puno ljubavi a to je ipak najvažnije

Ja jos da vidim sta ce bit sa stitnjocom, i idemo na bebu.

vzst nadam se da će sve biti uredu sa štitnjačom i da ćete brzo početi raditi na bebici
i nekako mislim da ćemo se svi mi koji smo to odgađali kad se rodi beba lupati po glavi što nismo prije

Vjerujem ti da cemo tuc po glavi, ali sta cemo. Odgadamo jer mislimo da je tako bolje.

Mene najviše strah da ako budem i dalje odgađala, pa na kraju odustala, da to jednog dana neću prežaliti :(

Citiraj:

---

Pliska prvotno napisa

Mene najviše strah da ako budem i dalje odgađala, pa na kraju odustala, da to jednog dana neću prežaliti :(

---

onda u akciju , nema druge!!!

Citiraj:

---

mitovski prvotno napisa

ali mislim da nema smisla više čekati savršenu situaciju.
baš sam razmišljala da smo prije 2-3 godine imali djete nebi mu ništa falilo,

---

Točno to!
Kad gledam realno mogli smo imati bebača od 2-3 godine. A sad opet nije situacija za dijete... preseljenje u drugu državu, pa treba se tamo snaći, nema baka-servisa...ah, smao neki razlozi :oops:
Jel' to od straha ili što???

Nije strah, nego jednostavno cekate neke uvjete koji vam trebaju da bi imali bebu.

Citiraj:

---

vzst prvotno napisa

Nije strah, nego jednostavno cekate neke uvjete koji vam trebaju da bi imali bebu.

---

Ovisi šta tko misli da bi terbao imati u vrijeme kad se diejte rodi. nažalsot nisu svi u mogućnosti imati vlastiti stan posao i sl. i onda dijete. Tako da ovisi o kakvim uvjetima je riječ, čekam li uvjete koji možda neće ni doći ili ćemo ih najvjerovatnijie duggooo čekati onda ne treba pretjerano razmišljat, uz naravno ne pričam o tome da nijedan ni drugi nemaju posao i ono stvari u krajnost. Ali znam recimo par i nisu jedini gdje su u podstanarima dobili dvoje djece, nakon 3-4 godine uspjeli su dobit kuću od svekrive jer je bilo očito da im treba pa su se takve stvari požurile, ali opet nisu računali na to i da nije došlo do toga i dalje bi normalno živjeli.

ja sam primjer onoga ajme desilo se , mladi smo....al sve se posložilo na svoje mjesto uz malo truda

znači ne mislim da se ide na dijete navrat nanos pa šta bude, ali bitno je da postoji želja i minimalni uvjeti, a ostalo možete i poslije postizat sa bebom!!!

Mi smo usprkos svemu počeli raditi na bebi i sad čak imam i grižnju savjesti što mislimo imati dijete a situacija nije bajna jer sam uvijek zamišljala da ću prije bebe imati sve riješeno a eto to se nije dogodilo.
I došla je i trideseta i mislim da nemam šta više odgađati a želju imam jaaaako veliku.

Mi smo skoro 11 godina u vezi, 4 živimo zajedno, godinu i pol smo u braku.... uvijek smo znali da želimo i hoćemo imati bebu, ali se uvijek nešto čekalo da krenemo u ozbiljnu realizaciju... da on završi faks, da ja dobijem ugovor na neodređeno... da kupimo stan...

Mislim da je dobro da smo čekali da se neke stvari dogode (on je završio faks, a ja sam dobila ugovor na neodređeno - bez toga mislim da bih bila puno manje opuštena u trudnoći), ali smo shvatili da će uvijek biti još nešto što nismo obavili, a trebali bi prije bebe.... a trideset godina mi nije daleko...

I tako smo, iako podstanari u minijaturnom 1,5 sobnom stanu, odlučili da nećemo više čekati i naš anđeo nas je razveselio plusićem na testu već u prvom mjesecu pokušavanja i evo sad me upravo lupa u trbuhu!

Najiskrenije vam svima želim isto!!! :heart:

I da, ovih dana (ako sve ispadne kako treba 8) ) kupujemo stan.. tako da sve dolazi na svoje mjesto... iako nije po idealnom redu....

Citiraj:

---

uskoromama prvotno napisa

I da, ovih dana (ako sve ispadne kako treba 8) ) kupujemo stan.. tako da sve dolazi na svoje mjesto... iako nije po idealnom redu....

---

Meni se red čini idealnim :)

Meni je, bez uvrede ikome, ludo čekati "red" u svijetu u kojem uglavnom vlada kaos :/ Ne znam, možda sam ja jednostavno cijepljena od reda :lol: (prvo sam se udala, pa upisala faks, pa rodila dvoje, pa izgradila kuću, pa završila faks, pa sad tražim posao)

Mislim da djecu treba odgađati ili ne odgađati samo iz osobnih razloga (ne/spremnost, zdravlje, odnos s partnerom itsl.) a ne zbog nekih ideja koje su nametnute od neke nedodirljive i nevidljive "više" sile koja nema veze s našim životima.