Ole :*
Bzarice uživaj u vikendu, i super da si zadovoljna sa psihologicom :love:
Printable View
Ole :*
Bzarice uživaj u vikendu, i super da si zadovoljna sa psihologicom :love:
RozaGroza super za pregled :heart: :love:
svima najveći :love: i :*
roza od svega srca želim da ti se konačno ostvari tvoja želja.Citiraj:
RozaGroza prvotno napisa
ako je itko zaslužio konačno primiti svoje dijete u ruke, to si ti :love: :heart:
Tashunice Hvala :heart:
A ja cure nočas sanjala da sam opet rodila I&O. I dojim ih, oni maleni gledaju u mene okicama...prekrasan san, čak sam nesvjesno u snu zahvaljivala Bogu jer mi je ipak dao makar 1 minutu tog osječaja, iako je sve samo san, ćinilo se stvarno tu jednu minutu!
I kad razmišljam sad, ja jedva čekam dojiti svoje dijete...dosta mi je više cjeđenja prsi sa pumpicom i bacanja mljeka u wc! :( Još u mene mljeka za desetoro bude!
Inaće sve OK...malo me zdrmao taj san pa sam se probudila onako li-la...
Kako ste mi vi? :*
Draga Roza,nevjerujem u puno stosta pa ni u sne,ne zato sto ima neke osnove nego zato sto me previse strah znati neke stvari u naprijed,ali nemoze mi nitko reci da ti se tvoja djecica nisu javila u snu,i bas duboko vjerujem da ti je Bog dao tu minutu tako zivu zbog svega sto prolazis upravo zbog iskustva trudnoce iza sebe.draga moja rekla sam ti ja tvoja vojska divnih andela je sa tobom,nebo je sa tobom,i sigurno se i bog sazalio i htio ti pokazati sta te ceka,koji predivan osjecaj,konacno je vrijeme da prestanu brige i strahovi,konacno je vrijeme da se osjecas sigurno i zasticeno ti,tvoj muz,tvoja mala mrvica jer vi imate posebnu zastitu,Tvoja djecica budno prate sa neba i drze vas na oku,mole se za vas,stupaju u zastitu kada je krizno.Cesto u raznim zivotnim okolnostima kada molim Boga za znak,za njegovu volju,za pomoc.sitni su to znaci kojima mi daje do znanja da je sjena koja me prati nije moja sjena,nego je on samnom,tu je i kada boli i kada neshvacam tu je i kada nezelim da je tu,i kada sam sretna,uvjek je samnom tu.U mojim poteskocama raznoga tipa malo sam izgubila orijentaciju ne i vjeru,na razne nacine mi daje do znanja da se nebojim,da nisam sama,da je tesko ali da cemo to zajedno izdrzati.Hvala mu sto je i tvome srcu udjelio minutu sa tvojom djeciom u najprirodnijem i najljepsem trenutku,dok ih dojis.Tako ih nisi samo vidjela nego duhom i osjetila.Vidis okicama su ti dali do znanja da te prate,gledaju....Oprosti ja otisla malo daleko,ipak je to tvoj san.Ali nemoze mi nitko reci da ovaj san nije bio utjeha.voljela bih da tvoje srce prati mir i radost na jedan drugaciji nacin,jer I&O jesu negdje drugdje ali nisu daleko.Ma znas sta u svojoj raosti ti samo saljem vellllliku :*
crtice stvarno si čudo od žene, niko me na svijetu nije uspio toliko puta raspekmeziti kao ti :*
Imaš pravo, to jest znak, i taj feeling ne može bit samo običan san...bilo je predobro i prestvarno da bi bio samo san... :heart:
Draga Roza, često te se sjetim. Iz dubine srca se nadam da će biti sve u redu s bebom - meni se čini da će biti curica, nježna i dobra ljepotica koja će ti svojom ručicom izbrisati sve boli.
Ana i mamino zlato :love: ja isto brijem da je curica :mrgreen:
Jutro cure! Nema vas, razbježale se sve na more a?
Bambus kako si? :heart:
Eh, kao i uvijek ja sam dežurna :oops:
Kiss svima...
Roza slažem se sa svime što je crtica napisala.Mislim da si u snu dobila još jednu priliku da pomaziš,osjetiš uza sebe svoje sinove.Citiraj:
A ja cure nočas sanjala da sam opet rodila I&O
Ja svog sina nisam vidjela po porodu i toliko me to proganjalao kao i misli kako je izgledao i onda negdje oko godišnjice,kada sam napisala članak o mamama anđelima i danu 15.10 došao mi je u snu.
Vidjela sam ga na velikim bijelim Božjim rukama kako mirno spava i čula glas da je to moj sin....nešto nevjerojatno,nevjerovatno iskustvo i što da kažem ...probudila sam se sa smješkom,nevjerovatnim osjećajem mira i tada sam 1.puta znala da će samnom sve biti u redu,da ću biti dobro jer je i on dobro i da ću naći snage za dalje. To popodne me kontaktirala telev.kuća da progovorim o mamama anđelima,15.10.,uvjetima u bolnici i sl i to se umjesto kratkog priloga pretvorilo u malo opširniju temu....eto sve se događa s nekim razlogom.
Nakon toga puno mama anđela mi se javilo i bilo sretno da je netko za njih javno progovorio ,jer neke mame o tome ne mogu razgovarati ni s članovima obitelji. :/
Poslije se samo događalo..nastao je zatvoreni pdf ,upoznala sam divne osobe,evo sada i ovdje na ovom pdfu i unatoč silnoj tuzi,bolu....upoznala sam kako vlastitu snagu tako i svih vas ovdje ,a to me je učinilo boljom osobom koja još više nego ikada želi pomoći drugima,slušati njihove probleme .....
Kažeš da se ponekad distanciraš od osjećaja sreće... i to je normalno,želiš se zaštititi,ali drago mi je čitati kako se tvoji osjećaji i stavovi mijenjaju.
"Pozitivne misli projeciraju pozitivna djela" i zato samo POZITIVNO
Crtice :love: i svim mamama ovdje želim da se što prije vrati osmijeh na lice :heart:
Bok cure...evo i mene nakon toliko dugo vremena...svaki put kada dodem procitam sto ima novoga i rasplacem se...nemogu ni sad...javim se...drugi put...cuvajte se...mislim na vas :heart:
evo i mene natrag! :*
luana :love:
draga, tu smo za tebe! piši nam kad god budeš htjela!
Andjelak, ovo je prekrasno! prekrasno!
ja sam dosta često sanjala svoju dječicu! vrlo često da su veliki koliki bi trebali biti u tom trenutku, tako su slatki i tako stvarni, skoro im mogu osjetiti miris...
Roza neka si sanjala I&O, netko gore ih je poslao tebi u san! sreća je sanjati ih, jer to je jedino mjesto gdje možemo biti sa svojom dječicom, u snovima! :heart:
i uskoro ćeš ti draga moja dojiti jedno predivno malo dijete, koje će se tako čvrsto uhvatiti za svoju mamicu! :zaljubljen:
Crtice, ti si srce i duša ovog PDF-a! žao mi je što si tu među nama, što postoji razlog za pisanje na ovom PDF-u, ali mi je neopisivo drago što te imamo! :love:
drage moje, mene je strašno čopila želja za trudnoćom! mislila sam da mi se želja za trudnoćom neće više nikada vratiti, ali sada kad sam na pragu otkrića svojih problema, vidjeti trudnicu ne izaziva mi grč u želudcu , već one slatke leptiriće, od sreće i želje da mi se to ponovno dogodi!
ne znam još nismo sigurni 100% da znamo uzrok, ali imamo neke logične odgovore, pa vidjeti ćemo...
svima vam šaljem :*
andjelak,draga tako mi je drago sto si se javila sa svojim svjedocanstvom.Dizu me uz Rozu i sve druge hrabre majke takva iskustva.Znam da je sve moguce,ali i za to sve treba odrasti,skupiti snage i hrabrosti.Tako je ljepo procitati bas na ovim stranicama da nemaju bas sve price tuzan zavrsetak,slozen je to svjet tamo gdje su nasa djecica,treba to sve razumjeti i ostati hrabar,jer majka nezeli biti hrabra ona zeli svoju djecu uz sebe.Ja cekam svoj san,i zato sam sigurna da nasa djecica biraju nacin na koji ce nam poslati poruku da su tu,da nisu daleko,nisu izgubljeni,prate nas svojim okicama kao i mi njih svojim svakodnevnim mislima,samo sto ovaj put oni cuvaju nas,a ne mi nih,samo mi moramo vjerovati u tu poruku.To je njihov jednostavnoi djeciji nacin,kao i sve drugo sto rade djecije i jednostavno bez puno kompliciranja,ali sa puno ljubavi.Radujem se sto je tvoj zivot poprimio na neki drugi nacin smisao,smisao majcinstva,koje je moguce koje ce ispuniti i nsau Rozu,Luanu,Zo,nasu dragu Bzaru,Mendy,i sve cure da se nenabrajam sa ovih stranica.Pocele smo tako tuzno,polako se nada uvlaci u nase redove,a ona jednom kada pokuca na vrata neda se tako lako otjerati.Pa netjerajmo je neka nam ostane dugo sa svima nama,nada da sutra ima smisla,nada da cemo sve jednom postati posebne,sretne,najsretnije majke.Sve vas nosim u svojim mislima i molitvi da nada bude zrno misli koje ce vas buditi prije izlaska sunca,neka vas ona vodi kroz dane i kada sve izgleda nemoguce.[/b]
Crtice,bzara :love:
Što reći ,ja sam nakon svog gubitka našala smisao i snagu,želju da pokušam ponovo i dobila sam još jednog zemaljskog anđela,koji je bio željen radi njega samog i na čiji šarm nitko ne ostaje hladan :heart:
bzara drago mi je čitati kako se tvoje raspoloženje mijenja,kako nestaje ona ogorčenost i grč u tebi i to je znak........sigurna sam da će se i kod tebe sve kockice ponovo posložiti,drugim redoslijedom ali hoće......napravi sve što možeš da utvrdiš uzroke i možda baš kada krene posvojenje dođe još jedna srećica i u bušicu.
Crtica tvoj spokoj unatoč boli donjet će rezultat :hug
Luana :love:
andjelak :* prekrasno si to napisala, i mogu samo zamisliti kako si se osjećala nakon takvog sna! :heart:
Luana draga :love:
Bzari! Vrtila si se :mrgreen: I s takvim divnim pozitivnim vjestima!!! JOJ želim ti svim srcem da se otreseš straha da ti ga tvoj dobri doktor skroz makne iz glave, i da nam prijaviš em napredak u posvojenju em napredak u khm khm ;) 8)
Crtice ja ču ti samo opet reč, Jedva čekam da promjeniš nick u dupla crtica i da onda mi tebe "babujemo" ovako rijećima kako ti nas bodriš i hrabriš... :heart:
A cure moje, ja sve neke doživljaje čudne imam. Sinoć se probudim usred noći, i razmišljam kako bi volila kad se moja bebica rodi, otić tim dvoma doktorima koji su mi glavna trauma u životu, i obračunat se s njima. I dok tako razmišljam da trebam uzet pravdu u svoje ruke, lagano mi dođe onaj momenat ni sna ni jave, i kad god oći sklopim vidim te doktore, kristalno jasno ispred sebe. Mučno mi je to bilo pa sam stalno otvarala oći, prevrtala se, ali sanme lagano hvatao i stalno ti doktori!!! I odjednom mi nešto u polusnu u glavi reće, da ne brinem, da će sve sjest na svoje i svak če platit za svoje, ja se više nikad za to ne trebam brinuti jer nije na meni da djelim pravdu nego da vjerujem da će sve doć na svoje! :? Ja sam skroz šokirana. Nit je to bio san nit java ali neki tako super osječaj, kao da sam prodisala jutros punim plućima! Ne znam kako bi to opisala...kao da mi je nekakav kamen pao s leđa...
Sad če te vi reč: ova je prozviždala ;)
Eto, htjela sam vama to napisat jer mi se ćinilo kao nešto dobro...neki pomak...
:*
Roza, neki dan sam slušala radio i bila je pjesma "Wild thing, you make my heart sing...", ali taj WILD THING tako me podsjetio na tebe. Nemam pojma zašto. Vidim da si dobro i nisi vrisnula, to je normalno. Kroz snove se suočavamo sa svojim najvećim strahovima, a ti dr će platit i plaćaju ako su ljudi. Neznam kako se mogu svako jutro buditi i navečer leć u krevet sa spoznajom ča su sve zaje***bali u životu. Samo ti rasti i pusti njih vrit..
Bzara više od svega ti želim veliki + + dobre vjesti vezane na posvojenje..
Crtice, može jedno pitanje? Neznam, možda sam preskočila, možda nisi ni napisala, ali s čime se ti baviš? Imaš kakve veze sa psihologijom? Tvoji postovi svakog taknu. Puni osjećaja i toplih riječi utjehe. Stvarno znaš nać prave riječi. Žao mi je da si tu zbog razloga kojeg jesi, ali drago mi je da te imamo.
Andjelak :love: nakon svega ja nisam par mjeseci uopće sanjala, a sada su ti snovi tra-la-la. Volila bin je sanjat, još jednom vidjet, zagrlit, poljubit, reć joj da je volim. Znam da ona sve to zna, vidi, čuje i osjeća.. sve bin dala za samo jedan trenutak ponovno s njom, pa makar i u snu.
ostale cure, šaljem vam veeelikii :love:
Rozi, znam taj osjećaj ni san ni java! :love:
kad sam bila trudna s Matkom, i kad su mi rekli da je to to, da se trudnoća mora prekinuti, nakon što smo 2 tjedna proveli u agoniji što će biti s bebicom, i svako jutro sam se budila u grču da li je još uvijek živ, i onda odahnem kad osjetim male nogice da me udaraju, i onda u plač jel ne znam koliko ću još osjetiti te male slatke udarce (odmah mi dođe da se rasplačem :cry: )...uglavnom kad su mi rekli, da je gotovo, da je stanje nepopravljivo, i da se trudnoća mora prekinuti, osjetila sam jedan mir, i jedan unutarnji glas mi govori : sve loše je iza tebe, gotovo je!
i bez obzira na sve neki unutarnji glas mi i dalje govori da će sve biti dobro idući puta, samo da mi se riješiti tog ogromnog grča, i barem da nešto znam za budućnost!
sad sam se raspisala :oops: htjela sam ti reći da nam je to potrebno, neki unutarnji glas koji će nas gurnuti naprijed! draga samo naprijed izbaci svoju ljutnju, barem ovdje, rješi se negativnog u sebi, da sva tvoja energija bude pozitivna! :*
tamagoči :love:
jeste se ti i TM počeli raditi na bebici?
crtice, ja tebi draga od sveg srca, želim jedno malo :heart: , i kad nam to ovdje obznaniš, vrištati ću od sreće, doslovno!!!!
svima vam šaljem veeeeliku :*
tamagoči...obožavam tu stvar ! :love:
Bzara, joj, kako su mi sad suze navrle dok sam čitala o Matku :cry: ali znam točno o kojem osječaju govoriš. Kad smo mi izgubili našu Tiju, znam dok sam je rađala, samo sam čekala da bude gotovo, i kad su me odvezli u sobu, tupa od tuge osjetila sam to o ćemu pričaš...kao nekakvo pretužno olakšanje, "gotovo je" i samo sam htjela plakat i ležat, znajući da je sve grozno iza mene...nekako sam se osječala"bilo je predobro da bi bilo istinito"...a kad su Ivan i Oliver umrli, pa sporovod, pa mali ljesovi, pa ucviljena svekrva svekar...nekako kao da me netko ubacio u najstvarniju stvarnost ikada, i nikad nisam osjetila to nazovimo ga olakšanje, proganja me stalno, kao da nije gotovo, kao da ne može bit gotovo...
Svim mamama želim da sve nađemo mir koji zaslužujemo...i dobijemo hrpu bebica :heart:
Roza ,možda taj osjećaj da nije gotovo je samo zato jer nisi dovršila priću...
Dovršiti priču iznimno je teško u Hrvatskoj,jednostavnno smrt je nešto strašno od čega se treba pobjeći..
Tako se mnoge majke ohrabruju i prešutno nagovaraju da ne pogledaju svoju mrvorođenu djecu ili bebe koje umru ubrzo nakon poroda.
Moj najtužniji i ujedno i najdirljivij događaj u životu bio je nakon zadnje operacije moje kćeri.Naši poznanici iz kuće za roditelje bili su u Njemačkoj uz svoju jednogodišnju kćerku u teškom stanju.Danima su se liječnici borili za nju i ona se sama borila,ali bilo je sve lošije...
Jedan dan pozvali su ih da iz roditeljske kuće se vrate na intenzivnu jer je malena bila u ozbiljnom stanju,tražili su da netko dođe sa njima jer nisu dobro govorili jezik,a bio je vikend i nije bilo prevoditelja niti psihologa.
Mi svi roditelji u kući(a bilo nas je 6 obitelji iz Hr tada) grozili smo se intenzivne,a kako je moja kćer bila dobro i stabilno ja sam se ponudila ići sa njima.Kada samo došli doktor je objasno da je stanje iznimno teško ,da je malena u sepsi i da oni žele da roditelji sada budu uz nju.
Ja sam otišla na odjel svojoj kćeri i nakon pola sata liječnik je došao i rekao da je umrla.Molio me je da idem i prevodim im ako bilo što trebaju,naravno ,ako to želim.Kada sam se vratili do roditelja objasnio mi je proceduru,da malena mora ostati još nekoliko sati na odjelu ,ali da je običaj da roditelji prorovedu to vrijeme uz nju ,da ju drže ,okupaju,obuku u željenu robicu i oproste se od nje.Svi su bili toliko suosjećajni i mirni ,toliko su pažljivo birali rijeći i izraze ,znam da su to naučili,ali sve je bilo toliko spokojno.I nakon nekoliko sati kad su je odvezli sa odjela u posebnu prostoriju rodielji su mogli biti uz nju cijelu noć ako su željeli.
U onom trenutku kad želiš pobjeći prisile te i potiču da ostaneš,tada je to užasno teško,ali za budući život mislim da liječi rane.
Jedna draga doktorica na intenzivnoj meni je tada rekla da je malena bila jako bolesna ,ali da roditeljima ostaju trenutci koje su proveli sa njom.Taj dio ovozemaljskog puta koji su proveli zajedno.Nekada je to sto godina,nekada samo nekoliko dana...
Nekako misli da je jako teško završiti priču u našim uvjetima,bez fizičkog kontakta ,bez fotografija...
uh ovo je tako tocno, nama je mnogo znacilo tih 18 dana koje smo imali s nasom Emicom :heart:Citiraj:
sirius prvotno napisa
Od mnogih sam cula "lakse je kada ode odmah nego kasnije" :roll: :evil:
Oni koji to kazu jednostavno ne razumiju sto govore :/
Ova prica je lijepa iako jaako tuzna, da se bar kod nas moze tako.
Nazalost, u Hr ne da nesmijes dirati svoju bebu u inkubatoru (iako se zna da nema sanse za zivot) nego ni nakon smrti jer u Hr je obdukcija obavezna kada smrt nastupi u bolnici :cry:
Jooj oprostite drage moje, topic je skrenuo u takvu pozitivnu energiju a ja tu rusim atmosferu, ali danas je jedan od onih dana.
Danas je godina dana kako je nas andjeo razvio svoja krila...nedostaje mi..jako :cry:
Draga :love:
Sjetila sam vas se jućer kad sam gledala Oprah ,bila je ova prića http://www.youtube.com/watch?v=th6Njr-qkq0
Hvala draga :love:
Vidjela sam taj video, kako je krasan :heart:
Predivnih 99 dana zivota koji su pravo cudo i treba ih slaviti :heart:
Draga nasa Marsupilami,voljela bih ti reci nesto ljepse osim da mi je uzasno zao sto godisnjice dozivljavamo bez nase djecice,i zato imas pravo biti danas tuzna,a mi smo tu.Htjela sam ti poslati jedan preljepi buket za tvoju Emicu ali sam presmotana za to,ali cu ti uputiti jednu toplu misao za tebe i nju.Znam da boli,danas si trebala razmisljati o ukrasima za tortu ili o poklonu ili o njenim prvim koracima ili o ljepoti zivota i koliko si sretna sto je imas,ali umjesto toga imas sacicu uspomena na nju,ali ipak imas.Koliko vrijedi tih 18 ndana ima li to cijenu,moze li se platiti,izbrisati.Nista,ama bas nista ti nemoze to oduzeti,ti ustvari imas tvoju Emu,draga imas uspomene,znas kakva je,a sjecanja su nesto najljepse sto nosimo u svome srcu.Ja imam slikicu oplodenih jajnih stanice,dvije su vracene,stoji uokvirena na mome nocnom ormaricu i svako vece im pozelim laku noc,sa rijecima ljubi vas vasa mama.Jer ih ljubim neizmjerno,svaki dan sve vise i vise.Znam tko su ,jedino neznam kako su se dalje razvijali i kako su izgledali.Moje sjecanje je stalo na tom trenutku razvoja i u mojim mislima su uvjek takvi,ali ljubav uvjek raste i mjenja lice.Nekada me natjera na smjeh,nekada mi tjera suze na oci,ali ljubav je to,ponekada cudna,tesko ju razumjemo ali zbog nje ustvari postojimo.Slika tvoje Eme ce jednom postati tvoja snaga,danas se isplaci,tuguj,ljuti se na zivot,ali sutra draga moja neka te nosi misao da te upravo to dijete toliko promjenilo,ucinilo takvom kakva jesi,a sve je to uspjela uciniti u 18 dana,koje savrsenstvo.Nije ona daleko od tebe,u tvom je srcu,i skupi malo snage udjeli joj mrvicu srece,jer sumnjam da joj je drago vidjeti mamu uvjek tuznu zbog nje.Djeca su tu da nas uveseljavaju,mi na zalost nemamo tu mogucnost da zivimo i dijelimo radost svaki dan zbog njihovoga postojanja kao drugi roditelji,ali imamo tu cast da smo i sami roditelji.Nisi sama,tvoje dijete je uz tebe,neka ti ta misao ugrije tvoje ranjeno i tuzno srce.Neka ti misao na nju barem jedan dan donese osmjeh na usne,jer to je bio bit njenoga postojanja.I danas te svi nosimo u svojim mislima molimo se za tvoju snagu,jer na zalost sve imamo te svoje godisnjice,sutra ce biti moja,prekosutra necija druga,ali zato smo tu,na zalost istu bol.Ali imat cemo i mi rodendanske torte,imat cemo i one sretne prica,a tada cemo dijeli recepte za torte i najljpsa iskustva.Do tada dozvoli joj da te zagrli u mislima,sigurno bi ti rekla mama nemoj biti jako tuzna.U mislima slazemo price,trazimo utjehe,probaj sloziti ti svoju pricu,u makar i u mislima,mozda bude malo lakse.Ja ti svakako iz saljem veliki i najtopliji :love:
Draga Tamagocimoze i dva pitanja,neznam jesam li uopce pisala sta sam po profesiji,vjerojatno ne jer se nemam bas cime pohvaliti,ali si me tako slatko nasmijala,ne nemam veze sa profesionalnom psihologijom,ali ona zivotna me puno stosta naucila.Ja sam ti jedna obicna 34-snjakinja,prejednostavna,da me negdje sretnes nebi se nikada okrenula za mnom,zato sam se i preselila 1000km daleko gdje me nitko nezna:-)a dok me upoznaju postat cemo svi senilni,nece ni znati iz kojega sam pa ja filma.Salim se,ustvari i ne puno,djete rata,sa 17 godina su mi prekinuli djetinjstvo i najednom su me tjerali da se razvijam u neku drugu osobu koja mi uopce nije slicila samo da me prihvate,moje prvo seljenje i najveca bol koju sam prezivjela.Dalje sam se godinama trazila,sretala pogresne ljude za koje sam mislila da znaju gdje sam,i to je sve trajalo,ali kroz sve to ucila.Sreca sto me Bog cuvao od same sebe,i onda jednoga dana sam se srela savim slucajno na jednom zivotnom krizanju,i najednom nije vise bilo krizanja,samo ravna cesta i njome sam dalje krenula.Da nedavim ipak ovo nije prestavljanje,a i nije nesto posebno interesantno,danas radim u bonici kao pomocno osoblje sa ljudima na kojima vidim kako zivot ostavlja svoje tragove,svaki dan vidim koliko sam sretna jer ipak je sterilitet poremecaj,a njegovo izljecenje je radost.Iza moje djece je ostala neizmjerna bol,ali ne i patnja,ostale su uspomene,za razliku od ljudi koje gledam kada gube najblize gube sve jer oni vise nemaju uspomena,imaju samo neizmjernu patnju kroz koju su prosli i ona je izbrisala sve ljepo.Eto ostaje mi jos puno za ucit,a najvazniji predmet je njemacki,ali kako ja uvjek zapinjem na najbitnijim stvarima tako i na tome.I eto draga moja ako se sretnemo nakon ovoga bilo kada bilo gdje,samo okreni glavu prepoznaces me po pogledu:-)Nadam se mozda jednom u istom rodilistu,a tada ce nam oci pricati istu pricu.E tome se nadam,tada cu imati dva dobitka,Uistinu vas sve nosim sa posebnom radoscu i milinom u svojim mislima.Svima velika :*
crtice :D :) :D :D
bazra, roza, ole i sve moje picije s ovoga pdf-a
nije me bilo nekoliko dana pa sam sada samo nabrzinu proletila da vas cirnem malo. ja i mm bili na hvaru kod moje prije i nakupali se i nauzivali na suncu. stvarno nam je dobro došlo i baš nam je trebalo se malo makniti iz kolotecine koja nas je polako počela ubijati.
puno puscia svima, citam vas ujutro temeljito i pišem vam, sada sam malkice umorna. sve vas volim punoooooooooo, joj kako bi volila da smo se upoznale u nekim sretnijim okolnostima. ali eto, opet je dobro kada znaš da imaš nekog ko te istinski razumije!!!!!!!!!!!!!
'jutro moje najdraže!
danas je meni i MM 7 godina kako smo zajedno! ne fascinira me toliko ta brojka, koliko činjenica da je to 7 predivnih, skladnih godina, u kojima smo uspjeli održati divnu vezu bez obzira na sve nesreće koje su nam se dogodile! zato mom divnom mužiću moram i ovdje zahaliti na tome što postoji! :heart:
za dva tjedna nam je godišnjica braka, tako nam je 8.mj. ispunjen slavljima! :roll:
marsupilami :love:
draga samo ti piši ovdje, bez obzira što se ovdje počelo kretati u pozitivnom smjeru, ovo nam je mjesto prvenstveno mjesto potpore i razumijevanja, a svi imamo ovdje dana kada unatoč nadi koja se polako uvukla u sva naša srčeka, još uvijek osjećamo strah, bol i tugu!
za tvog malenog anđelčića jedna svjećica, neka gore neko čuva i pazi dok se ne sretnete ponovno... :heart:
crtice , ja uopće ne vjerujem da si ti jedna obična žena, ja mislim da si ti jedna izuzetno posebna osoba, koja zrači nečim tako divnim i dobrim! da te nema trebalo bi te izmisliti, draga moja! toliko mi je drago da sam te "upoznala", a najveća želja mi je da spojim lice sa nadimkom! :love:
sirius, predivna priča!
Rozi , draga moja zato si ti i sanjala onaj san, da možeš krenuti dalje, pozitivno, da te ne izgara ljutnja i bijes iznutra jer znaš i sama da to nije dobro za ovu tvoju malu mrvicu! :love:
uvijek treba iz sebe izbaciti negativno na bilo koji način! :love:
svima vam šaljem :*
i želim lijep i dobar dan!
crtice, slažem se s bzarom da nisi jedna obična žena, stvarno si jedno izuzetno bobra, pozitivna, super osoba. Svi tvoji komentari su na mjestu i lijek za ranjeno srce i dušu.
A da se pohvalim da smo mi prije mjesec dana spustili ručnu (moj m) ja bin bila i ranije, tako da radimo na bebici. To mi je najljepše razdoblje u životu. "radovi" na bebici. Kada si svjestan svega, jedino znam da će me ubijat crvenilo na kraju mjeseca. Ali idemo dalje. Volimo se svaki dan i jedan od ovih dana bit će onaj pravi. Veselim se objavi +ića.
Volim vas sve ZAKON STE
Draga Marsupilami, svaki dan je težak, godišnjice pogotovo :( odma mi oći zasuze kad je godišnjica nekog od naših anđela...a naš pdf če se veselit i rastuživat kako kad, ali jedno je uvijek isto...sve smo tu jer trebamo potporu jedne od drugih...da nema svih vas moj bi život bio jako jako teži :heart:Citiraj:
Marsupilami prvotno napisa
Sirius gledam ovo sa Oprah i plačem ko kiša...nikad neću zaboravit kad mi je doktorica rekla da pružim Ivanu ruku u inkubator, ali je rekla da postoji mogučnost prenosa bakterija koje eventualno stoje na mojim rukama.....i nisam :cry: i ne prođe dan da ne žalim za tim...ali tad sam još bila uvjerena da će moj mišić preživjeti, da nema šanse da nam ih Bog oboje uzme...nisam htjela nipošto riskirati njegovo zdravlje...samo sam lagano grlila inkubator i divila se našem malom čudu...da sam ga bar dodirnula...kad su donjeli njihove malene kapsice u kuću, nisam imala snage otvoriti, doktorica mi je rekla da ne otvaram da će mi se srce slomit...samo sam poljubila bijelo hladno drvo...i pružala ruke prema njima kad su zatvarali grob.......
Neki težak dan...idem se umit jer danas samo plačem :heart:
Crtica hvala ti puno na ovim rijecima :heart: :love:
:heart:Citiraj:
Crtica prvotno napisa
Znam,Roza,znam...
Nitko ne bi namjerno naudio svom djetetu,pa makar žrtva bila tako teška da ga nikad ne dotakneš.
Ali bojim se da je stav naših liječnika potpuno pogrešan.Nekako samto osjećala instiktivno oduvjek,a kada sam sa Evom bila vani vidjela sam kako bi to trebalo izgledati.
Znam da su tvoji dečki osjetili ljubav i bez fizičkog kontakta,ali tebi bi bilo sigurno lakše da si bar na trenutak materijalizirala tu ljubav.
Nažalost,osoblje bi trebalo biti educirano kako reagirati u tim situacijama,ohrabriti ,poticati...jer nekad nemamo godine pred sobom nego samo taj trenutak.
roza, nemoj se previše mučit. Znam da je teško, ali koliko god puta bi nam se pružila prilika ponovit te trenutke uvijek bimo nešto "zaboravile" i dodale. Da si ga dotakla, sada biš se izjedala : možda da nisam, možda sam ja kriva... to su teški trenuci. Ja sam svoju srećicu držala 15 sekundi i da sam znala da je to prvi i zadnji put volila bin da sam je više ljubila i jače grlila i rekla joj još puno toga. Ali nažalost vrijeme ne možemo vratit. Nemoj se mučit draga. Imat ćemo drugih prilika u životu, neke druge srećice.. Pokušavam ne mislit na to jer uvjek se rasplačem i cijeli mi je dan u klincu.
Voli ih, pamti ih, pričaj s njima. Oni su zauvijek tu uz nas, u svakom pogledu, u svakoj riječi, misli... oni su naš zrak... :cry:
:heart:Citiraj:
tamagoči prvotno napisa
tamagoči, draga, nadam se da će vaša nastojanja uroditi ovomjesečnim plusićem i da ćemo na ovom pdf-u početi sve više poskakivati, da će nas biti sve manje, a sve više plusića i da će se ova tema vrlo brzo morati zaključati
sirius film je pretužan, stalno sam očekivala da će sve biti ok i da će se bebač izboriti usprkos svim prognozama
crtice i ja sam radila dugo godina kao m. sestra, znam o čemu govoriš, mislim da to mogu samo ljudi sa posebnom crtom u sebi, a svi oni ,poput Rozinih i , na žalost, mnogih liječnika i dr. osoblja, bahatog i bezobraznog, rade taj posao samo sa znanjem, a ne znaju da koliko je potrebno znanja , isto toliko je potrebno i osjećaja; to je jako težak , ali istovremeno i divan posao, jer je osjećaj kad pomogneš nekom na putu ozdravljenja, neopisiv i jednostavno te tjera da rasteš iznutra; hvala ti na tvojim riječima za druge :*
bzara čestitam ti godišnjicu :* i jedva čekam da iz nekog razloga poskočim :D
Roza mislim da je taj san jednostavno bio oslobođenje :love:
ja ga, na žalost još nemam, još sam u grču kad se sjetim kako sam rađala pod dripom , gladila trbuh i molila Boga da što prije sve završi :cry:
Tako su mene ljudi pokusali "utjesiti" kada smo saznali dijagnozu, ne krivim ih naravno jer kako bi mogli znati da je to jednostavno nemoguce, a ja nisam imala uvijek snage objasnjavati zasto je to tako i da je s trisomijom 18 zivot nemoguc :(Citiraj:
mandy prvotno napisa
Najgore je sto znas da ce tvoj andjeo kad tad razviti svoja krila, ali ne znas kada.
Moze biti za par dana, a moze za par mjeseci.
Zato je meni ovih 99 dana zivota malog Elliota pravi dar tim roditeljima :heart:
Mi imamo nasih 18 dana, 18 dragocjenih dana koji su nam promjenili zivot i zbog tih 18 dana cu vjecno Bogu biti zahvalna jer nam ih je poklonio :heart:
marsupilami i moja bebica je imala trisomiju 18, sa još nekim anomalijama na istom kromosomu , mene je to totalno dotuklo, iz razloga što mi nakon dvoje žive i zdrave djece ni na kraj pameti nije bilo nešto takvo, stalno sam između uzv-a i do rezultata cvs-a očekivala da to nije to, da je sve ok, da se to ne događa mojoj bebici :cry: :cry:
Uh cure...stvarno je danas jedan od onih dana, pročitam jedan post, rasplačem se, i onda krenem na drugi pa opet i tako sve postove...ko što kažemo za našu dragu crticu, da je nema trebalo bi je izmislit, tako i sve vas :heart:
Sirius, danas pričam sa mm, da su mi bar doktori rekli da ga uzmem, da su me bar ohrabrili, ili da su mi rekli da nema šansi...i iako bi bilo jako teško to podnjeti, dala bih sve da je bar jedan od mojih mišića udahnuo zadnji put na mojim rukama, i da sam ga poljubcem otpravila njegovom vječnom domu...
Ja isto gledam ovaj film danas jedno 6-7 puta sam ga pogledala, i ne znam jesam ja luda ali taj maleni dečkić je meni jedna prekrasna bebica, prepun života, jednostavno nekako poseban. I mogu samo misliti kako su ipak sretni njegovi roditelji da su proživjeli 99 čudesnih dana s njihovim anđelčićem. Zaista me filmić dirnuo...cijeli dan mislim o svim našim anđelčićima...i hvala Bogu na njima, jer znam da ih nije bilo sve mi nebismo bile ono što jesmo danas, i ne bi nam srce ispunila ta posebna i iskrena bezuvjetna ljubav koju imamo u sebi.
Tamagoči, ti manje po netu a više u krevetu :lol: il na kaući, il na stolu, il u autu,il na plaži ;)
Mandy :love: srce mi se steglo, ti momenti rađanja pod dripom, praznina, tuga...prestrašno...najgore mi je bilo što kao da me netko probudio iz prekrasnog sna a ja još želim sanjati, ne želim se nikad probudit, jer u snu je moja bebica još samnom :cry: biće bolje draga moja, i za tebe ćemo poskakivati :heart:
Volim vas sve :*
:heart: :( :love:Citiraj:
Marsupilami prvotno napisa
I ja sam u nekom tužnom raspoloženju,možda zbog puno novih priča,događaja,ali evo našla sam i ovo na you tube nakon što sam se dobro isplakala na priču o 99 balona,a to je da je Eliotova mama ponovo trudna
http://www.youtube.com/watch?v=VYl9F...eature=related
i zato drage moje iako je bol velika,pokušajte se sjetiti onih lijepih trenutaka trudnoće,djetetova života dok na vidiku nije bilo boli i tako slavite njihov kratki život i trag koji su ostavili i neka svi naši uspjesi i dr. nepoznatih mama anđela vama koje se još opraštate,aktivno tugujute budu ohrabrenje za dalje.
kako je tamagoči rekla ma koliko god puta se vraćamo unatrag i pokušavamo ispraviti u mislima cijeli tijek priče,uvijek bi našli još nešto,....
Teško se okrenuti budućnosti dok ne zatvorimo vrata prošlosti
Sirius potpuno se slažem s tobom glede našeg zdravstva i stava bolnica kada se radi o gubitku djeteta.Da angažiraju 1 osobu koja bi se bavila takvim pacijentima,roditeljima anđela to bi bilo već puno,jer dovoljna je samo 1 lijepa,ohrabrujuća gesta u tom bolnom trenutku i već ti je breme koje nosiš malo lakše kao i sjećanje na cijeli taj događaj. :/
Priča ima epilog.Eliot je dobio zdravu sestricu (tu epizodu Oprah sam isto gledala),mama i tata su bili na TV-u kad je malena imala 10 dana.Citiraj:
andjelak prvotno napisa
E sada si me razveselila :D
Evo ovako to rade vani iako moram priznati da je to malo za mene previše jer ja to više zamišljam kao jedan intiman oproštaj roditelja,čak nisam sigurna da li bi time opterećivala male glavice brata ili sestre jer ne znam kako bi se to odrazilo na njih
http://www.youtube.com/watch?v=n2sxLs5zP2U&feature=fvw