-
Draga choco, kada smo suprug i ja izgubili nasu bebu u 21. tjednu mislila sam da sunce vise nece sijati, da se nikada vise necu moci smijati od srca, nisam bila u stanju pogledati trudnicu ili malu bebu a dan danas kada dodjemo u blizini Sv. Duha (gdje smo bili na prekidu trudnoce) jos uvijek mi se oci pune suzama.
Prolazila sam razne faze od histericnih napada placa, nisam mogla biti sama u stanu, imala sam neizmjerni osjecaj krivnje jer moje tijelo nije bilo u stanju roditi zdravo dijete, krivila sam svoju ginicku jer nas nije na vrijeme upozorila da sam ostala bez plodne vode (sto je istina), da bi se na kraju nekako svijet vratio u 'normalu'. I dan danas 07.11. kada se nasa mrvica trebala roditi zapalim svecicu za nos, bol nikada nece potpuno nestati ali ces se znati nositi s njom. Godinu dana nakon gubitke nase curice ostala sam ponovo trudna (isto pomocu MPO) i nakon prekrasne trudnoce se rodila nasa Kraljica.
Dozvoli si da izljecis tijelo i duh prije nego sto pokusate s novom trudnocom. Uzivajte u troje i korak po korak, dan po danu krenite hrabro dalje :heart:
PS. Bila sam odmah nakon gubitka bebe kod psihologa gdje sam plakala sat vremena kao kisna godina, jedino pametno sto mi je zena rekla je da sam prestroga prema sebi i da na zalost svijet nije savrsen. Na zalost je u pravu ...
-
Choco, drži se... :heart:
-
-
Draga :cry: evo placem sa tobom i ne mogu zaustaviti suze.Ovo je prestrasno.I ja sam u 16.tj.trudnoce i nemogu zamislitista bi ja da se to meni desi.
Zelim ti svu srecu ovog svijeta tebi i TM da sto prije dodjete do svog :saint:
-
