x na ovo.Citiraj:
meda prvotno napisa
spajalica, nije me ometala igra, nisam ih ni primjecivala. ko da sam bila u nekom prostornom vakuumu.
sibling je zato jer je krace od brat/sestra :mrgreen: .
Printable View
x na ovo.Citiraj:
meda prvotno napisa
spajalica, nije me ometala igra, nisam ih ni primjecivala. ko da sam bila u nekom prostornom vakuumu.
sibling je zato jer je krace od brat/sestra :mrgreen: .
1. Tema je pokrenuta jer su me odgovori iskreno zanimali, što god netko mislio o tome.
2. Ako vam se ne sviđe, zaobiđite je umjesto što pljujete. Ja ne pljujem po drugim temama samo zato što su mi frivolne/ dosadne/ nerelevantne.
Žao mi je da Mikka ne komentira :(
:oops: Preskočih cijelu stranicu :oops:Citiraj:
argenta prvotno napisa
argenta mene zanima koji si post protumačila kao pljuvanje.
čim se netko ne slaže s temom, odmah se proglašava pljuvanjem :/
pomikaki, jel bi ti to učinila svom djetetu? Dopustila, ili čak potaknula daCitiraj:
Ja čak vidim nešto pozitivno u tome. Možda nije dobro djecu izlagati tome... a možda naprotiv, i na smrt se treba naviknuti kao na dio života. A jednom kad budete bili u koži umirućeg bit će vam draže da ste doma uz poznata lica nego u bolnici.
dijete gleda tvoj porod ili nečiju smrt (ne mislim posjet jako bolesnoj baki, nego baš smrt). Ako ne bi, zašto onda pišeš da je to dobro?
No, moram priznati da se ja i inače slabo snalazim s tvojim postovima, jer rijetko decidirano napišeš za što jesi ili nisi i zašto. :/
Na primjer:Citiraj:
Tashunica prvotno napisa
iliCitiraj:
meni je tema isto besmislena
Kužim da netko dolazi na temu reći, na kulturan način, slažem se ili ne (i zašto), ali dolaziti da bi se zgražalo nad korisnošću pitanja i/li razglabalo o pravim intencijama autora (kako ono bješe, da bude "rodastiji od Roda" ili nešto slično) jednostavno nadilazi moje poimanje uljuđenog dijaloga. Mislim da je to posao moderator(ic)a.Citiraj:
I ne znam koja bi to konkretna rasprava i kakvi argumenti trebali proizaći iz ovako besmislenog pitanja.
reći da je nešto besmisleno izjednačavaš sa pljuvanjem :? no svašta!
fakat si trebala temu otvoriti na podrškastom pdf-u ako ne možeš podnijeti da ti netko kaže da je nešto besmisleno, neš ti uvrede :/
Oh, sorry.
Ubuduće ću se zgražavati samo nad postupanjem i zlobom zlih hrvatskih doktora, to je vidim jako "in".
To uglavnom bude baš uljuđeni dijalog i pljuvanje.
Samo sam htjela reći da mi je normalno da ljudi zaobilaze njima besmislene rasprave. Nije mi normalno napisati xy postova na temu "zašto je meni ovo besmisleno". Uostalom, što ono kažu, da nema glupih pitanja, nego samo odgovora. Očito.
Nije stvar u podnošenju... nego samo u razini komunikacije koju nisam očekivala. (A pdf podrške bi, u tom slučaju, mogli proširiti da bude podrška prirodnom porodu i ljubaznom odgovaranju.)Citiraj:
fakat si trebala temu otvoriti na podrškastom pdf-u ako ne možeš podnijeti da ti netko kaže da je nešto besmisleno,
Anyway, ako nitko nema ništa pametno više za reći, ljubazno molim moderatoricu da topic zaključa i u dogledno vrijeme obriše. Ovo je postalo traćenje vremena.
ovako, i ja sam jedna od onih kojima je pomisao na to, blago rečeno, čudna
ali sam uvijek spremna na nove ideje, nova mišljenja, spremna sam promjeniti mišljenje u slučaju dobrih argumenata
(mada ovdje čisto sumnjam)
pa me zanima što si uopće mislila pod starije dijete na porodu
što bi ono radilo?
partner bude kao podrška, da da ruku, da obriše čelo, da masira...
da se i on odmah poveže s djetetom, ali primarna mu je uloga da bude podrška majci
što bi radilo dijete?
gdje bi bilo?
nadam se da ne misliš da bi trebalo gledati sami izgon?
ili da?
ne provociram, nego uz najbolju volju ne mogu si predočiti ulogu starijeg djeteta u porodu
tvoja razina komunikacije je na zavidnom nivou. očito.Citiraj:
argenta prvotno napisa
onaj tko ne može podnijeti kritiku, negativne stavove pa i glupe odgovore neka ne otvara teme ili neka se nauči prihvatiti sve ovo.
A meni se čini da se argenta baš pristojno nosi s priličnom količinom sprdanja (nezasluženog) na svoj račun.
Činjenica je da o prisutnosti djece na porodu gotovo nitko od nas nema pojma. Ne znamo apsolutno ništa o tome.
Mikka ima to iskustvo, i dvije bivše tinejđerice, Arwen i Bubica. To su tri dobra iskustva. Al to nije važno. Masnoća s pršuta je jači argument.
Inače, moj odgovor bi za malu djecu isto bio ne, jer ne vidim čemu i djeluje mi kao potencijalno vrlo stresno. Iz pozicije rodilje, zadnje što želim je imati stariju djecu na brizi dok rađam.
Meni post od pomikaki ima smisla. Na primjer, moja mama je umrla u bolnici, bez ikoga od nas u blizini. Nismo bili djeca, meni je bilo već 20 godina, ali zašto smo, dovraga, milsili da je normalnije da bude tamo nego u svom domu, a jasno je bilo da je kraj blizu?
Mislim, sva mišljenja su ok, ja se osobno mislim da je i ono Dijanino da je dovođenje djece na porod zapravo nasilje lako moguće istina, ali zašto ne razgovarati?
Iskreno- mene je ovo ubolo u oči. A nakon toga i svaki vaš post o besmislenosti. A nemam ništa sa Argentom, niti uopće mislim da dijete treba prisustvovati porodu. :/ A kako onda ne bi dirnulo Argentu?Citiraj:
sladjanaf prvotno napisa
Svatko se može ili ne mora slagati sa nečijim mišljenjem, pa čak i temom...ali čemu to stalno govorenje da je tema besmislena? Kad tema uopće nije besmislena, pogotovo jer na forumu postoje mame kojima su djeca bila na porodu. Da sam ja takva mama, ovo vaše obezvrjeđivanje teme bi značilo i obezvrjeđivanje mene same. Jedno je ne slagati se s nečim, a drugo nešta obezvrjeđivati. :/
hm, mikkin mali ima tri godina i tko uopće može garantirati kako je to iskustvo utjecalo na njega? nitko. ili, da li je uopće utjecalo? niti to nitko ne može garantirati.Citiraj:
vertex prvotno napisa
arwen i bubica su imale 17 i 18 godina kada su bile prisutne na porodu i mislim da uopće ne ulaze u skupinu o kojoj se raspravlja.
djeca su strašno osjetljiva na roditeljsku bol, teško se nose s njom i teško se rješavaju osjećaja da će se nešto strašno dogoditi, imala sam prilike osobno se uvjeriti i dan danas se borimo s tim.
ja osobno ne bih nikada svojoj djeci priuštila taj doživljaj, tko voli nek izvoli.
ja isto ne kuzim kad netko ima potrebu napisati da je tema besmislena. meni su besmislene teme npr. "decko me dodirnuo, jesam li trudna" ili neke od vlatke peno, ali se onda ne javljam na njih.
sto se mog sina tice, vjerojatno bi dijete koje je u poziciji gledati nesto sto ga uzasava reagiralo u najmanju ruku placem i nekakvim "negativnim" ponasanjem. f. se najnormalnije igrao s tatom (vjerojatno je i nedostatak adrenalina u md-a utjecao na njegovu smirenost :mrgreen:, sigurno ima i veze tko se brine za dijete), nije gledao izlazak bebe ali ju je vrlo zainteresirano proucio kad se rodila. ja recimo mislim da je to pozitivnije za siblinga :mrgreen: da vidi otkud dolazi to dijete, da je to iz mame, a ne kad se mama nakon 3 ili vise dana izbivanja iz kuce (nekima je to prvi rastanak s majkom) odjednom vrati doma s novim djetetom. po nekoj logici se meni ovo drugo cini kao puno veci sok za dijete.
meni nije jasno otkud vi sa tolikom sigurnoscu tvrdite da su takve stvari stresne za dijete. naravno, ako vi imate definiran stav da su stresne, vjerojatno ce i dijete pokupiti vas obrazac. ja smatram da je moje dijete pokupilo moj obrazac, a taj je da je porod normalna stvar koju ne treba tabuizirati. mogu povuci paralelu opet sa subkulturnim skupinama--djeca nemaju apriori stav o necemu. ako vi smatrate da su npr. navijaci opasna skupina, svojim verbalnim i neverbalnim govorom cete prenijeti svoj stav djetetu. ako pak ne mislite nista o njima, vjerojatno cete i vi i dijete proci kraj njih bez da ih primjetite.
Ne znam , piše se o izmučenim očevima i studentima medicine kojima je to najgori prizor na studiju. a70v ima slično iskustvo, ali evo, imamo i neka različita. Malo je površno jednostavno ih zanemariti.Citiraj:
Tashunica prvotno napisa
Nitko ne može garantirati za mikkino dijete, naravno, ali zašto smo onda sigurni da mu je to bila trauma, kad je prava istina da nemamo blage veze? mikka živi s njim, valjda ipak nešto zna o tome djetetu. Naravno, tu se uvijek postavlja pitanje zašto bismo ikojem forumašu vjerovali išta što napiše.
Meni je trebalo 6 godina forumiranja da dođem do ovog .... vertex, svaka čast.Citiraj:
vertex prvotno napisa
Inače meni ovo širenje kruga -sve jet o normalno i prirodno- blago rečeno ne konvenira i ovako rigidna kakva jesam, teško da mogu išta argumentirano napisati.
Moje mišljenje o temi topica no-no . Razlog : zato.
Koliko se ja sjećam iz priča sa kućnih poroda koje sam čitala na Rodi, a i na drugim mjestima, ideja je da starije dijete bude prisutno u kući (ili stanu) u kojem se sibling :mrgreen: rađa, da se dakle slobodno kreće, ulazi/izlazi tj. da samo bira hoće li biti baš u prostoriji gdje mama rađa i u kojem trenutku. I sjećam se da se preporučalo da se o starijem djetetu netko brine (npr. baka). A koji je smisao - pa vjerojatno uključenost od početka, baš kao i kod oca, želja da se starije dijete ne šalje od sebe, da se osjeća kao dio tog događaja koji je velik za sve članove obitelji.
Doduše, to je možda stvarno u suprotnosti sa onim što M. Odent piše o prisustvu oca na porodu, ali s druge strane pak žene se često brinu o starijoj djeci tj. o odvajanju od njih kad idu rađati (to se svako malo da pročitati na forumu), možda baš ta briga čini neke majke tjeskobnima, i možda su opuštenije ako znaju da im je starije dijete u blizini.
meni nije to bilo najstresnije iskustvo, ali da me je zdrmalo gledati žene koje vrište i rad škara za epi, to je
sada se vraćamo na to da je to bio bolnički porod
ok, porod kući bi tebao biti drugačiji
ali opet ne vjerujem da žena ni jednom ne zastenje, da ni jednom ne da do znanja da je boli,
a kao što je Tashunica rekla gledati roditeljsku bol je jako teško
ja sam je vidjela s 10 godina i jako sam je teško podnjela
Kad bih se barem sjetila nicka forumašice koja je pisala priču sa svog kućnog poroda, mislim da joj je to bio treći porod a dvoje starije djece je bilo prisutno. Sigurno još postoji priča na forumu.
zorani su djeca bila doma, ali su spavala. kad su se probudila vidjela su sestru.
a70v, koju si ti bol vidjela? porodnu ili neku drugu?
drugu
ali što ja znam, bol je bol
dopuštam da je sve stvar predrasude
ali ja to imam u glavi posloženo tako da dijete gleda mamu kako je boli
dijete je uplašeno
zna u teoriji što se događa jer su ga roditelji probali pripremiti, pričali su mu o tome
ali kad je do toga došlo važno je samo to što mamu sada boli, a boli je jer rađa bebu
beba je kriva što mamu boli
beba je kriva što mama krvari
evo to je moja percepcija djeteta na porodu
ali dopuštam da je iskrivljena
Nije zorana, na ovo sam mislila
http://www.roda.hr/tekstovi.phpTekst...=137&Show=2395
djeca su bila doma ali nisu prisustvovali porodu. ( slike se sjećam, po tome sam zapamtila ovu priču)
moji porodi su, iako bolnicki, bili relativno lagani i ugodni, bar ih ja tako pamtim.
i nekad mi je zao sto se slika koju moja djeca imaju o cinu radjanja formira ponajvise iz onoga sto vide na tv-u (teta koja lezi i sva ukomirana vristi).
i onda ih ja moram razuvjeravati, tvrditi da to nije uopce tako strasno, da je porod zapravo za mamu lijep, i da se moze roditi a da ni jednom ni ne zajauknes.
to ne znaci da bih ja zeljela da su pored mene, ne znam, ali ne mislim niti da bi ih to bas obavezno traumatiziralo.
Evo se spremam već 2 dana nešto napisati, pa su me mnogi i pretekli, možda ću ih ponavljati....
Analogija rođenje/smrt koju je nekoliko ljudi poteglo se i meni nametnula, ali u suprotnom smjeru.
Mislim da je otprilike jednako pogrešno isključivanje djece iz procesa rađanja kao i iz procesa smrti.
Naglašavam- procesa .
Svesti mahanicistički rađanje i umiranje na izlazak iz vagine i puštanje zadnjeg daha mi je pogrešno- postoji nešto što se događa i prije i poslije toga.
Razlog takvog razmišljanja je čini mi se u tome što je mali broj ljudi i bio prisutan spontanim smrtima i porodima bez medicinskog uplitanja.
Što djeca dobivaju time da ih se ne isključuje iz tih procesa?
Strahovito mnogo.
Učenje o životu.
Učenje o emocijama.
Način da upoznaju i oproste se od člana obitelji.
Uključenost u obitelj.
Ideja da djecu možemo zaštititi od umiranja i poroda je potpuno pogrešna.
Ljudi oko njih se pojavljuju i nestaju.
Mnoga od njih svaki dan mogu vidjeti nekoliko desetaka krvavih smrti i vrištećih poroda na televiziji. Nepoznatih ljudi. Za koje nemaju empatije.
Puno mi je prirodnije da o rađanju i smrti uče s empatijom. Svjesni da uz te događaje ide jako puno emocija. Da ti događaji imaju težinu. Ali da imaju i svoju ljepotu, mir i smislenost. Da porod i smrt nisu samo bol i strah.
Tada možda neće odrasti u ljude koji se patološki boje poroda i šalju svoje roditelje da umiru u bolnicama čak i kada ništa više tamo nemaju tražiti.
A sada konkretno, da li da baš budu prisutna izgonu ili ne?
Mislim da ne postoji pravilo- nego onako kako su napisale neke: pratiti dijete- u slobodnom okruženju i slobodnoj komunikaciji ono će dati do znanja kada ne želi biti prisutno.
Oni koji nemaju iskustvo kućnog poroda (ili onog u kakvoj kući za rađanje) vjerojatno teško mogu pojmiti da stvari ne idu skokovito, naglo.
Ne postoji jasno definirana granica kada je to-to. Kod bolničkih poroda to je jasno. Frka kreće ulaskom u bolnicu, pojačava se ulaskom u rađaonu, a definitivna je kad se objavi- sad krećete tiskati i digne noge na nogare.
KOd kućnog poroda nema tih skokova- stvar ide- žena se kreće, dijete se također kreće ako je doma.
Meni se recimo ne sviđaju ti porodi u kadi u dnevnoj sobi jer me podsjećaju na rađanje na stolu u rađaoni. Kada mi je preeksponirana. Pa cijela stvar postaje predstava i cirkus.
Kad postoji slobodno kretanje- mislim da je najveća šansa da će se žena željeti osamiti- ne samo od djeteta nego i ostalih i da dijete neće biti prisutno zbog njene želje.
Ako njoj dijete neće smetati i dalje ostaje mogućnost da dijete želi otići. Znači- treba postojati neki treći prostor, neka treća, četvrta osoba koja može preuzeti dijete u to doba.
O pretpostavki da dijete treba sačuvati majčinih jakih emocionalnih reakcija.
Postavlja se pitanje gdje postaviti granicu emocionalne sterilnosti u kojoj držimo dijete.
Recimo- mene je dijete vidjelo kako urlam jer sam se opalila čekićem po prstu. Da li to znači da više ne trebam pokušavati zabiti čavao dok je dijete doma?
Izbjegavati sve sportove?
Rizične aktivnosti?
Ili naprosto maknuti dijete od sebe i živjeti svoj život autentično.
Znam, karikiram malo- ali ne mislite li zaista da se često pretjeruje sa tom zaštitom djece?
Uvijek smo kontrolirani, politički korektni i savršeni?
Ili se trudimo biti što manje s djecom pa možemo biti svoji?
Naravno da granica negdje ipak mora biti.
Vjerojatno je da djetetu gledanje iskrvarenja na smrt jer je tumor probio veliku krvnu žilu ili gledanje zakompliciranog poroda koji zahtjeva epiziotomiju ili vakum može biti puno više trauma nego korist.
Ali paušalno reći da porod i smrt mogu biti samo trauma mislim da ne stoji.
I da- mislim da tema uopće mije glupa.
Glupo mi je to da se netko bavi čitanjem i stalnim komentiranjem nečega što mu je glupo.
Baš ovako razmišljam. Osim što nisam imala lagan porod, ali definitivno nije bio ni slika onoga što sam ja mislila da porod jeste: a to je ono što sam videla na TVu.Citiraj:
a zakaj prvotno napisa
paklenica, veliki x na sve. isto tako i ja razmisljam, ali ne znam to tako lijepo napisati :mrgreen:
xCitiraj:
mikka prvotno napisa
pogotovo na ovo drugo :lol:
ja se s ovim moram složiti.Citiraj:
spajalica prvotno napisa
dodala bih još k tome, teško da žena može u toj mjeri isključiti svoj neokorteks pored djeteta u blizini u odnosu na ono kako se može "otkačit" u potpunoj intimi i potpunoj neopterećenosti zbivanjima oko sebe.
porod je ipak prvenstveno fiziološki proces sa svojim hormonima koje je tako lako omesti.
sve ovo dalje o čemu pričamo je kulturološki uvjetovano.
ovisi i o tome sto smatramo prisutnoscu. jel to samo dijete obavezno u istoj sobi, uz aktivno bavljenje njime, ili u drugoj sobi, na dvoristu s mm-om...
ako bi dijete bilo s mm-om u drugoj prostoriji, ili mozda cak i u istoj, mene bi to manje uznemiravalo nego da je negdje s bakom na primjer.
nekako to dozivljavam kao 'izbacivanje' djece iz kuce i iskljucivanje iz cijelog dogadaja
može se na to i tako gledati, kao da se dijete isključuje.
što isto samo po sebi ne mora biti loše, ne uključujemo djecu u apsolutno sve naše aktivnosti u apsolutno svakoj dobi.
ali može se gledati i tako da je porod događaj kojeg je lako omesti i kojem je obrnuto proporcionalno trajanje (i jednostavnost/kompliciranost) s brojem prisutnih.
što je manje prisutnih i što su više samozatajni -tim bolje (za majku i novorođenče mislim).
a djeci nije u opisu zanimanja da su samozatajni ;), mada ni mnogim odraslima.
dakle, ovdje je naglasak da gledaš kako porod učiniti što bržim i sigurnijim, ne na tome da je to obiteljski događaj.
u svakom slučaju rođenje djeteta je obiteljski događaj i
mislim da je puno važnija obiteljska atmosfera zajedništva kod dolaska novog člana obitelji na svijet , nego sama činjenica je li netko bio iza ili ispred zatvorenih vrata.
a ovo potonje može biti pak jako važno i utjecajno na samu lakoću poroda.
vjerojatno se u ovoj polemici radi i o tome koliko tko zaista vjeruje u početnu tezu da je za siguran porod zaista ključna intima i što veći stupanj neometanosti.
uh, uh, ispravak (brzopleta ja):Citiraj:
mamma Juanita prvotno napisa
dakle, bez obrnuto:
Citiraj:
ali može se gledati i tako da je porod događaj kojeg je lako omesti i kojem je proporcionalno trajanje (i jednostavnost/kompliciranost) s brojem prisutnih.
a postoji i treća solucija, recimo da je dijete s nekim u koga imaš puno povjerenje, tako da je i dijete zadovoljno i sigurno, a i ti ;)Citiraj:
meda prvotno napisa
pa vjerujem u to, i svadam se na drugoj temi u korist ove teze :lol: , ali sto to (i kome )konkretno znaci? pa i sam odent kaze da se trudi muza zabaviti u kuhinji, ne odvesti ga u obliznji pub.Citiraj:
mamma Juanita prvotno napisa
a u najvecem broju slucajeva za koje znam se djecu odvodi kod bake pri prvim sigurnim znkovima da je to to
puno je lakše zabaviti muža i biti low profile, nego malo dijete...khm, možda i ne baš kod svakog :mrgreen:
Ne mogu reci opcenito nego konkretno... Jer sam mislila da mi dijete ne bi smetalo i rukovodila sam se prvim porodom na kojem nisam ni pisnula...
Ovaj puta sam vecinu poroda bila sama, tek prije izgona je bio sa mnom mm jer sam se imala potrebu objesiti na njega... Opet sam bila prilicno tiho osim za samog izgona
Dijete mi je jako smetalo vec u prvim trudovima i jedva sam docekala da ju mm odvede baki i da prestane buka, trcanje po kuci i cijela ta gungula... istina je i da vjerojatno pod utjecajem Odenta vjerujem da bi se prisustvom jos vise ljudi porod jos vise oduzio i zakomplicirao
MammaJu, iako se vjerojatno uglavnom slažemo u vezi stava oko ove i sličih tema, rasprave radi moram prokomentirati na što me podsjetila ova rečenica :Nije sasvim usporedivo, ali mnogi još uvijek brdo medicinskih intervencija pravdaju stavom da one omogućuju sigurniji i brži porod ;) . I pri tome krše želje žena. Mislim da uvijek treba biti svjestan da postoje razlike među ljudima.Citiraj:
dakle, ovdje je naglasak da gledaš kako porod učiniti što bržim i sigurnijim, ne na tome da je to obiteljski događaj.
Iako je vjerojatno za neke idealne uvjete Odent u pravu za neprisutnost muža i svih ostalih (pa time i djece), mislim da je pogrešno raditi dogme iz njegovih razmišljanja.
Možda ne postoji treća osoba ili prostor za čuvanje djeteta koji ulijevaju majci sigurnost?
Možda majka ima problem sa ženskim osobama i ne može ostati na samo sa primaljom?
Možda pojam "osamiti se", evolucijski gledano, znači otići u susjednu šumu, špilju ili nastambicu udaljenu 50-500 metara; a ne biti udaljen 15 ili više minuta vožnje (dakle 2 i više sati hoda) od svojih bližnjih.
Iz mog osobnog iskustva- mislim da je puno i do djece. Nisu sva ista, niti imamo isti odnos sa svakim od njih.
Meni je bilo sasvim u redu da mi jedno dijete bude u susjednoj sobi i spava; dok mi je drugo izričito tražilo da ne bude prisutno i ja sam znala da bi me mučilo da je blizu.Ovo prvo nije posebno senzibilno i nikada nije jako uzimalo srcu događaje, ovo drugo je hipersenzibilno.
Iako, generalno, moram potpisati smedju, očekivala sam da će mi biti puno manje bitno da li su djeca prisutna, tj mislila sam da ću više željeti da budu prisutna.
da, ali mi znamo da tome nije tako ;) , već upravo suprotno.Citiraj:
Nije sasvim usporedivo, ali mnogi još uvijek brdo medicinskih intervencija pravdaju stavom da one omogućuju sigurniji i brži porod ;)
ma naravno da smo od nijansi i da nije svatko isti.
ali mislim da je važno s koje polazišne točke gledamo, one socijalne ili čisto fiziološke.
jer ljudska fiziologija je u principu svima ista-i onima na Novom Zelandu, i u Indiji i u Hrvatskoj.
ma je, točno.Citiraj:
ali mislim da je važno s koje polazišne točke gledamo, one socijalne ili čisto fiziološke.
jer ljudska fiziologija je u principu svima ista-i onima na Novom Zelandu, i u Indiji i u Hrvatskoj.
ali nisam sigurna koliko se ipak možemo svesti samo na fiziologiju.
mislim, ako čovjek nema neki problem, onda se isključi i stvar preuzima čista fiziologija.
ali, nekoga možda nešto toliko muči (briga o djetetu, strah od nečeg ili što već) onda se čista fiziologija može zakotrljatio tek kad su ti problemi pokriveni.
osim toga, ostavljam mogućnost da netko zaista želi da djeca i muž i kuma štefica koju jako voli budu prisutni. i ako su svi suglasni s tim, zašto ne?
a žene, fala Bogu, uspjevaju rađati i u puno više uznemiravajućim okolnostima od svog doma i ukućana oko sebe.
halo, pa žene svakodnevno rađaju u potpuno nepoznatim prostorima okružene potpuno nepoznatim ljudima. u nepogodnim položajima.
a poneke od njih uspjevaju roditi i bez primjene lijekova i postupaka za poticanje trudova.