Printable View
On ce razumjeti engleski s vremenom, kao sto ce isto tek s vremenom naucit razumjeti hrvatski i rumunjski. Jedino sto nece nauciti govoriti engleski dok ga ne pocne aktivno govoriti.
Nemoj se bojati da vas nece razumjeti. Ako je MM sa svojim ne-vise-u-fazi-razvijanja-mozgom mogao nauciti razumjeti sve o cemu pricam s djecom na hrvatskom, onda ce to visestruko lakse moci i tvoj malac.
meni je najgore kad djeca podju, primjerice njemacku rijec, provlacit kroz "nase" padeze :lol:
Hajde sto to djeca rade, ali i odrasli.
Tipa keller- odnesi ovo u kelu :lol:
A ulovim se i ja cesto :lol: Al to ti je prirodno. Samo covjek treba pazit da kad se ulovi da se ispravi. Ak ne, onda se sve pretvori u kupus.
Sjecam se ja kad sam nekad davno bila kod rodaka u Kanzasu i posli oni meni nesto objasnjavat da "kad su se mufali da..." a ja pojma nemam o cemu oni pricaju. Valjda su mi pet put ponovili taj "mufali" da bi se na kraju ispostavilo da misle ala "muvali" odnosno "preselili". Al jos uvijek odvalim kad se sjetim te scene.
A i dobro sam se nasmijala kad sam prvi put skuzila da sam krenula njihovim stopama, kad sam pricajuci frendici rekla da sam "kancelirala karte" iliti otkazala.
I onda prije par godina hodamo mi po zooloskom vrtu, Petra ode na WC i nakon sto je obavila svoje veli "mama, ti flashiraj!" i rekla ja, evo pocinje :lol:
Dosla komsinica kod mene i kaze "vidi Samija sto glocenuje u plafon" :lol:
ili,
Idemo mi da ispusimo cigaru, pa cemo se curiknut :lol:
E, snorki, ja pretpostavljam da si je ti razumjela. Al ja to nista ne razumijem :lol:
Aaaaa, skuzila sam "curiknut", za odvalit!
glotzen - buljiti
glocenuje-bulji :mrgreen:
Ja sam bas jucer dobila porciju: govorim joj na talijanskom da mi da rukicu, a ona meni: "Necu dame la mano" :lol: :lol: :lol:.Citiraj:
Ancica prvotno napisa
E sad ima 26 mjeseci i primjetila sam da se bez problema presaltava sa jezika na jezik, bilo da se radi o hrvatskom, talijanskom ili engleskom.
Npr., odveli smo baku (koja ne govori talijanski) u shopping u Italiju i E je cijelo vrijeme s njom u autu i po ducanima pricala hrvatski. Ali, kad je od blagajnika dobila pokloncic, bez problema je (iako je 5 sekundi prije toga s bakom pricala hrvatski) njemu rekla: "Gaaazie!" :lol:, odnosno - presaltala se na talijanski.
Ono sto kod nje primjecujem je da nas sve razumije, na bilo kojem od ta tri jezika mi pricamo. Koji puta pomijesa (kao sto sam gore i opisala) pa kombinira, nekada vidim da trazi rijec ali ju ne nalazi pa mi odgovori na drugom jeziku, ali uvijek odgovori tocno ono sto ju pitas.
Koliko ja vidim, zasad nije nimalo jezicno zbunjena, i na sva tri jezika vrlo dobro zna sto hoce! ;) :lol:
I ja se često "zakupusam".....kažem kako idem "čekirat" šta ima novo na forumu (naravno, obavezno se loginiram :mrgreen: ) i sl.Citiraj:
Ancica prvotno napisa
A MM u zadnje vrijeme, kako je počeo učiti hrvatski, ima stvarno bisernih rečenica, kao što su "Gledam krtani film i baš me fucking briga" - htio je reći kako on voli gledat crtiće i briga ga što će drugi misliti. :roll:
Ako se hitno ne discipliniramo naše dijete govorit će nekakav grozan broken hrvatsko-engleski s primjesama rumunjskog + prostote na sva tri jezika kojima se MM razbacuje u slobodno vrijeme. :roll: :roll:
Joj, ovo me baš nasmijalo :lol:Citiraj:
snorki prvotno napisa
Mamasita, nemoj se ljutiti, ali odvalila sam na ovo!Citiraj:
Mamasita prvotno napisa
Iskreno, nemam pojma kako sve to riješiti, a da dijete ne bude zbunjeno i da ne počne upotrebljavati dva ili više jezika u istoj rečenici. Hm. Možda stvarno da napravite tu razliku u kući - izvan kuće, to mi se čini relativno logično.
Off topic - tatek, fakat mi je žao što si imao tako neugodna iskustva. Ja sam u Austriju prvi put doselila malo poslije tebe i istina je da im je u to doba trebalo sto godina (točnije: devet mjeseci) da mi izdaju vizu, ali za to vrijeme mi je kao službeni dokument vrijedila potvrda koju su mi izdali u veleposlanstvu u Zg i nisam imala nekih većih problema (zapravo nikakvih uopće). U Fremdenpolizei (u Burggasse, sigurno znaš) su uvijek bili jako ljubazni, kao i u Bezirkspolizei, gdje sam svake godine prijavljivala boravak. I imaš pravo, sad je sve drugačije, mi smo drugi put doselili u Austriju 2004., vizu smo dobili u roku od par dana (ne sjećam se točno, ali znam da je bilo manje od tjedan), a moram reći da nijednom nismo imali problema s traženjem smještaja (devedesetih sam živjela u studentskom domu, a sad u drugoj rundi imamo iznajmljen stan) niti se itko uzrujao kad je čuo da imamo pogansko slavensko prezime i strano državljanstvo. Zapravo ne mogu se sjetiti nikakvih poteškoća u svakodnevnom životu. Žao mi je što si ti prošao kroz sve to, sigurno ti nije bilo lako.
Trebala bih savijet za nasu situaciju koja je ovakva:
M. je u trbuhu slusala engleski, roditi sam dosla u Zagreb, pa od rodjenja slusa hrvatski. Za nekih godinu dana se opet selimo na englesko govorno podrucje. M. ce tada imati 2-3 godine, dakle kretati u vrtic i ja bih htjela da do tada zna barem neke osnove engleskog, da ne bude bas totalno zbunjena selidbom.
Inace kad je M. imala nekih godinu dana, bile smo par tjedana u UK, gdje sam ja opet naravno govorila iskljucivo engleski, a i njoj se obracala na engleskom i cini mi se da je to nije smetalo niti je zbunjivalo.
Ja sam mislila poceti s njom doma govoriti engleski, s tim da bi s MM-om i dalje govorila na hrvatskom pred njom, a i vani bi govorila na hrvatskom, nemrem si zamisliti da mo negdje vani u drustvu i da joj se obracam na engleskom, ne da mi se slusati komentare…
Inace je M. izuzetno napredna u govoru, ima godinu i pol, slaze recenice od 5 rijeci i bez problema, pravilno izgovara komplicirane cetveroslozne rijeci. Zna melodije i rijeci gomile pjesmica sto mi nekako upucuje na to da ima puno sluha i smisla za jezike, pa mi se cini zgodno poceti pomalo uvoditi taj drugi jezik. Jesam li u pravu? Kako da pocnem? Jutros sam joj se naprosto pocela obracati na engleskom i ona je djelovala kao da joj je to super zabavno, neke rijeci je i ponovila. Da li bi dakle bilo zbunjujuce da ja s njom govorim engleski ali smao kad smo same doma, a sve ostalo na hrvatskom?
Ja mislim da ti je bolje govoriti s malom stalno isključivo na engleskom.
Ne znam zašto te brine šta će netko komentirati. Važnije ti je naučiti dijete engleski i pomoći joj da se za godinu dana bolje snađe u novoj sredini. ;)
A ako ti je stvarno toliki bed.....ne znam, i mene brine da bi to, kod kuće jedan jezik - vani drugi, moglo biti zbunjujuće. Ali kod nas su u pitanju tri jezika pa je to ipak drukčije. Ustvari, mislim da bi to kod vas moglo funkcionirati sasvim dobro. Ali onda uvijek kod kuće govori engleski, ne samo kad ste same.
Kao lingvist s posebnim zanimanjem za učenje i usvajanje drugoga i stranoga jezika i mama dvojezičnoga djeteta, moram reći da se ne slažem s Tridesetri. Osim ako je Mamasiti engleski prvi jezik, što znači da ga govori bolje od hrvatskoga. Naime, istraživanja su pokazala da, osim u iznimnim situacijama, nije dobro da roditelji govore jezikom koji im nije prvi/materinski, jer to u mnogočemu stvara umjetne situacije. Ako je to već i nužno iz nekih razloga (npr. u kulturama u kojima se jedan od jezika smatra izrazito nepoželjnim ili kad roditelji nemaju podršku okoline i sl.), onda je važno biti dosljedan i drugim/stranim jezikom s djetetom govoriti UVIJEK, ne samo u nekim situacijama. Važno je načelo jedan roditelj - jedan jezik. Dakle, ako je Mamasiti nelagodno govoriti engleski kad su izvan kuće, onda engleski nije dobrar izbor. Umjesto da govori s djetetom engleski, može pjevati pjesmice, pa i čitati priče i na taj način omogućiti da njezino dijete bude izloženo tome jeziku barem na neki način. Ima tu još puno toga, o mnogim je stvarima već bilo riječi ovdje, a ja sad jurim na nastavu, pa eventualno mogu kasnije dopuniti bude li koga zanimalo. Sad ne stignem provjeriti ni tipfelere, pa me ispričajte...
tridesettri, ja sam isto za to da sa malom UVIJEK govoris engleski. Mislim da su druge varijante puno vise zbunjujuce za dijete.Citiraj:
tridesetri prvotno napisa
Slazem se da nije lako govoriti sa djetetom jezik koji ti nije materinji - i ja govorim (sa Zrinkom)/govorio sam (sa Vedranom do njegove 3,5 godine) esperanto dok mi je materinji ipak hrvatski. Na pocetku su me malo smetale reakcije okoline (za engleski ne ocekuj toliko reakcija, no na esperanto je bilo svakakvih reakcija), no poslije mi je bilo sve ravno, cak mi je znalo biti zabavno u ducanu, posti i drugdje (naravno, i kod djedova i baka, u vrticu, kod prijatelja). Vjeruj mi, u tih 3,5 godine mislim da Vedranu nisam rekao vise od 50 rijeci hrvatskog, a i to samo zabunom. I prezivio sam.
Naravno, podrazumijevam da engleski govoris jako dobro. ;)
Sto se tice varijanti "u kuci ovaj jezik, a vani drugi" i slicnih, znam ljude koji su tako uvodili drugi jezik, ali efekat nije bio ne znam kakav. Klinci su naucili nesto jezika (iskljucivo pasivno), ali ne puno.
hvala svima na odgovorima i savjetima.
tatek, shvatila sam da je najbolje da onda uvijek govorim engleski, ali meni je to ipak nezgodno. jednostavno imam specificnu situaciju koja mi to onemogucava (da sad ne duljim s objasnjenjima), a i inace ima toliko stvari zbog kojih se osjecamo ko autsajderi i izdajice pocevski od ishrane, produzenog dojenja...uh jos nam samo engleski fali. nemojte me krivo shvatiti meni je dobrobit mog djeteta daleko ispred svega ali upravo zato, ne zelim da se m. stalno osjeca "drugacije".
freja cini mi se da si pobrkala mamsitu i mene...ali nema veze, ono sto bih te zeljela pitati s obzirom da si strucnjak u tom podrucju, kad kazes da onda radje "pjevam pjesmice i citam price na engleskom"...zar ne bih uz to jos mogla nekoliko sati dnevno i razgovarati s njom na engleskom? njoj se to naime jako svidja, voli kad joj se obracam na engleskom, ponavlja za mnom rijeci, cini mi se da je njoj to stos.
netko je naime spomenuo da je vazno da se odredjeni jezik govori uvijek u nekoj istoj situaciji. dakle nisam mislila brkati ta dva jezika u smislu recenicu zapoceti na hrvatskom, a zavrsiti je na engleskom, nego zaista doslijedno kad sam s njom sama doma govoriti uvijek i iskljucivo na engleskom.
jos jednom napominjem da m. nije klasican primjer za svoju dob, vec je izrazito napredna u govoru pa joj se takvi izazovi svidjaju. ali naravno mozda smo ja i moja intuicija ipak u krivu, mozda joj to ipak moze stetiti, zato i pitam vas...
ja zapravo mislim da bi idealno rijesenje za nasu situaciju bilo da ide u engleski ili americki vrtic ali sto cu kad toga nema u zagrebu za njezin uzrast.
Mislim da se covjek rjesava puno zivotnih problema kad shvati da "drugaciji" niposto nema negativnu konotaciju (ma sto drugi misli o tome), vec cesto bas pozitivnu.Citiraj:
tridesetri prvotno napisa
Ne bi vjerovala u koliko se ja podrucja osjecam "drugacije" (da pocnemo samo od toga da sam jedan od rijetkih tata na Forumu ... ;) ) i sve to me je smetalo dugo vremena dok nisam skuzio da mi je to u stvari prednost.
A kakve to iam veze sa ovom temom? Takve da odmalena djecu ucimo da je biti "drugaciji" sasvim OK. Ako to usvoje, zivot ce im biti puuuuno laksi.
Ja mislim da smo MZ i ja uputili Vedrana bas tim putem (i on se dosta izdvaja iz svoje okoline npr. u vrticu) i nemam osjecaj da se on zbog tih Razlika lose osjeca ... a znamo svi kako klinci mogu biti okrutni prema razlicitima, osobito ako se ti "razliciti" ne znaju nositi sa svojim razlikama.
OK, odoh ja off-topic. :roll:
lijepo receno tatek, nema sto...samo mislim da ce mi za prihvacanje moje i nase "drukcijosti" trebati vise vremena i pomoc strucnija od ove na forumu :lol:Citiraj:
tatek prvotno napisa
"da klinci mogu biti okrutni prema razlicitima" sam se vec osvjedocila i trudit cu se da naucim m. da se s tim nosi te da bude ponosna na svoje "razlike". samo ona je zasad jos premala da bi to razumjela tek joj je godinu i pol
Citiraj:
tridesetri prvotno napisa
Nemoj sumnjati u svoju intuiciju. Pocni, probaj, vidi kako ide, osluskuj sta se desava sa ta dva jezika, mjesa li ih, zbunjuje li ju...
Meni se čini da je ovdje problem što se ti osjećaš kao autsajder i izdajica...a ne znam zašto, čini mi se da nemaš razloga.Citiraj:
tridesetri prvotno napisa
A curka ti je još malena, kao što si i sama rekla, tek joj je godinu i pol i sigurno da se ona neće osjećati različitom, iako ne kužim što je uopće loše u tome i da se osjeća različitom zato što govori jezik koji druga djeca možda ne govore. Čisto sumnjam da bi djeca mogla biti okrutna prema njoj zato što govori engleski, naprotiv, iz vlastitog iskustva, čini mi se da djeca baš respektiraju djete koje zna govoriti na nekom stranom jeziku. ;)
Meni svakako nije nelagodno govoriti engleski, to ide za tridesetri... ;)Citiraj:
Freja prvotno napisa
Freja, kao stručnjaka, zamolila bih te odgovor na ovo pitanje:
MM s našim djetetom govori na rumunjskom, ja na hrvatskom, a međusobno (MM i ja) razgovaramo na engleskom. Da li da dijete još dodatno učimo taj engleski i na koji način, ili će ga pomalo naučiti slušajuči nas?
Najprije isprika Mamasiti i Tridesetri ako sam im pobrkala imena. Događa se. Pisala sam na brzinu, a znala sam ako ne odgovorim odmah, da cu vjerojatno na to zaboraviti ili neću stići.
I da se odmah ogradim, ovo št slijedi, odnosi se samo na situacije kad mama govori jezik koji je i njoj strani u zemlji u kojoj taj jezik nije većinski jezik. Važno je to znati jer je na ovome forumu bilo i puno drugačijih priča i mnoge se ne mogu poistovjećivati. U dvojezičnosti važne su i vrlo male razlike (npr. kako govore djedovi i bake, kakav je djetetov odnos s osobama koje govore određeni jezik, kako se okolina odnosi prema tome jeziku i sl.)
Dakle, ništa zapravo ne može ozbiljno škoditi. To su male spužvice koje puno toga mogu podnijeti. Možete pokušati što god želite. Pitanje je hoće li koristiti. A ako ne koristi, čemu se s time gnjaviti. Jer svatko tko je probao, zna da je teško držati jezike odvojenima, a pogotovo u situaciji kad vam samima zapravo nije najprirodnije govoriti strani/drugi jezik.
Razlika je između čitanja i pjevanja što ne zahtijeva od djeteta "aktivnu" uporabu jezika. Ono će ponavljati i naučiti te priče i pjesmice, ali to nije isto kao i jezična proizvodnja, dakle, samostalno stvaranje rečenica. No, može joj pomoći tako što će već sada biti izložena stranom jeziku i to joj omogućava da ga kasnije brže i lakše uči, pogotovo što se tiče izgovora. Naravno, pri tome je jako važno kakav je vaš izgovor. Jer ako ste vi jedina osoba od koje dijete čuje engleski (ne ubrajaju se televizija i sl.), kakav je vaš, takav će najvjerojatnije biti i djetetov izgovor (ne vrijedi onda kad okolina govori tim jezikom).
S time u sladu, naravno da engleski možete pretvoriti u neku vasu igru. Ali nek vam to bude igra bez ikakvih opterećenja.
Ima još jedna stvar na koju sam posebno osjetljiva kad je riječ o mamama (ne toliko tatama; priznjem da se tu pomalo priklanjam stereotipima) koje pokušavaju s djecom govoriti jezik koji im nije prvi i/ili materinski. Naime, osim i ako i sami niste pravi dvojezičar s približnom jezičnom kompetencijom u oba jezika (a čak i tada je upitno), nikada ne možete na stranom jeziku biti toliko topli, nježni i prisni sa svojim djetetom kao na jeziku koji vam je prvi. Samo na prvome jeziku znate tepati i govoriti djeci bliskim jezikom i sve drugo su samo blijede kopije toga. U literaturi se taj jezik naziva maminski i svojstven je upravo mamama (premda ima i iznimaka) i njihovom govoru na prvome jeziku. Kad kažem tepanje, tu ne mislim na uporabu dječjih, iskrivljenih riječi nego na drugačiju boju i visinu glasa, brzinu govora, česta ponavljanja itd.
U cijeloj priči postoji još jedan mali problemčić. Kaže literatura da je najgore od svega u dvojezičnim situacijama miješati dva principa. Treba se odlučiti ili za jedan roditelj-jedan jezik (preporuča se) ili za jedna situacija - jedan jezik (manje prihvaćeno). Naravno da uvijek možete naći primjere u praksi gdje je bilo drugačije od pravila, a da su djeca "sasvim dobro ispala", međutom, ovo su sve preporuke kako dobiti ono najbolje od dvojezičnosti (uz što manje problema, iako su se mnogi uvjerili da je dvojezični odgoj sve više nego jednostavan).
I sad još odgovor Mamasiti. Situacija kakvu opisujete je više nego idilična. Samo pokušajte biti dosljedni. Za potpun odgovor nedostaje mi podatak gdje živiti, ali recimo da ste u Hrvatskoj. U tom slučaju, rekla bih da formalno učenje engleskoga nikako neće škoditi, jer očito vas dvoje niste izvorni govornici engleskoga. S druge strane, ne trebate ni žuriti, jer će vaše dijete stvarno puno naučiti od vas (barem pasivno) i dugo će biti ispred jezdnojezičnih vršnjaka. Možete čekati i do škole, pa nek uči engleski kad i ostala djeca, a u 1. razredu umjesto engleskoga možete, ako postoji mogućnost, izabrati neki drugi strani jezik (praksa pokazuje da je višejezična djeca laške uče i usvajaju nove jezike, pa im ni četiri jezika nisu problem).
Kratko za kraj, što god odabrali, morate znati da u određenoj dobi djeca stvarno miješaju jezike. Kod neki traje duže, kod nekih kraće. To je najteže vrijeme za roditelje, posebno za bake i djedove i okolinu. Ali ne treba popustiti pritiscima, jer se stvari na kraju poslože, obično još prije polaska u školu.
Nadam se da sam odgovorila na pitanja. Ovo je neiscrpna tema o kojoj bih ja mogla još dugo pisati, ali možda nisam svima zanimljiva pa bolje da sad stanem.
Uskoro selimo u Austriju, gdje čemo živjeti sljedećih godinu-dvije dana.Citiraj:
Freja prvotno napisa
Nakon toga, obzirom na prirodu posla MM-a, tko zna kamo opet selimo. :/ Da li bi onda u ovom slučaju to formalno učenje engleskog štetilo. Napominjem da namjeravam biti kod kuće s djetetom, tako da će mu kontakt s njemačkom okolinom biti minimalan.
To je stvarno specifična situacija. Neće škoditi formalna nastava engleskoga. Tim više, što kako god okrenete i gdje god bili, engleski je jezik koji će prije ili kasnije učiti formalno tijekom školovanja. Budući da ćete teško naći hrvatske ili rumunjske igraonice u Austriji (premda ni to nije nemoguće), a da engleskih ima posvuda, ne vidim ništa loše u tome da su uključite u njihov rad. Dobro će doći i Vama i djetetu da ste povremeno izvan kuće, a u društvu. U takvim okolnostima smijete čak s djetetom govoriti engleski, jer je ograničen na specifično okruženje igraonice (mislim na igraonice u kojima su mame s djecom) i dijete će to tako prihvatiti.
Možete mi se javiti i na PP ako imate još pitanja. Nadam se da ću znati pomoći.
Hvala Freja :)
Nema na čemu. Zadovoljstvo mi je pomoći ako mogu.
Možda još samo mali detaljčić koji mi je promakao - ne zaboravite da je svako dijete različito. Djetetova osobnost važan je čimbenik i u dvojezičnosti i o tome može mnogo toga ovisiti (neka će djeca pružati jak otpor prema manjinskome jeziku, drugoj će to biti vrhunska zabava).
I, kad sam već opet oduzela prostora, ponavljam jedno svoje ranije pitanje: postoji li neka obitelj s englesko-hrvatskom kombinacijom u Zagrebu koja, kao i mi, priželjkuje malo više druženja na engleskome? Naime, David govori engleski samo s tatom tako da mu je hrvatski već sada daleko jači, pa bismo htjeli poraditi na tome. A još ako je taj engleski autralski engleski... :o) Mi čekamo!
Nema na čemu. Zadovoljstvo mi je pomoći ako mogu.
Možda još samo mali detaljčić koji mi je promakao - ne zaboravite da je svako dijete različito. Djetetova osobnost važan je čimbenik i u dvojezičnosti i o tome može mnogo toga ovisiti (neka će djeca pružati jak otpor prema manjinskome jeziku, drugoj će to biti vrhunska zabava).
I, kad sam već opet oduzela prostora, ponavljam jedno svoje ranije pitanje: postoji li neka obitelj s englesko-hrvatskom kombinacijom u Zagrebu koja, kao i mi, priželjkuje malo više druženja na engleskome? Naime, David govori engleski samo s tatom tako da mu je hrvatski već sada daleko jači, pa bismo htjeli poraditi na tome. A još ako je taj engleski autralski engleski... :love: Mi čekamo!
OK, tebi ce mozda pomoc i trebati (iako ne nuzno), no maloj najveca pomoc ste ti i tvoj muz.Citiraj:
tridesetri prvotno napisa
Ako vi normalno prihvacate te razlike i ne skrivate ih niti preuvelicavate vec prihvacate kao normalni dio zivota tad ce vas i okolina prihvatiti kao takve.
Ja sam s Vedranom od prvog dana vrtica u vrticu govorio iskljucivo na esperantu - ispocetka su nas cudno gledali, ponekad priupitali nesto, no nakon nekog vremena smo prestali biti senzacija ... Nova djeca u grupi su znala nekad zezati Vedrana na racun toga, no ubrzo je to prestalo. Evo, bas preksutra idem klincima u vrticu (Vedranovoj grupi) pokazivati dijace sa nasih izleta i putovanja od lani (teta nas kuzi i smatra da ce to biti zanimljivo i drugima) i vjerujem da ce klincima to biti zanimljiva prica iako je vecini njih takav stil zivota potpuno stran.
A kaj se tice tebe i strucne pomoci ... mislim da ti je najbolja "strucna" pomoc tvoj muz i tvoja okolina. Ako imate okolinu koja vas razumije takve kakve jeste onda super i to rjesava mnoge probleme. Ako nemate - mijenjajte okolinu. Nema veze radi li se tu o rodbini, susjedima, prijateljima ... naravno, ne moras prekinuti sve veze, no mislim da je najbolje glavninu vremena provoditi sa ljudima s kojiam se dobro osjecamo. A to sto misle teta stricevog brata ili druga susjeda ili kolegica s posla koje te/vas mozda dave 3 puta tjedno sa glupostima ... pustite ih k vragu.
A dobra strucna pomoc je i Autogeni trening (kod vec vise puta spominjane Jadranke - na zalost, niste u Zagrebu), daje covjeku vjeru u sebe i samopouzdanje.
Odoh ja opet u OT ... :mrgreen:
tatek malo sam se i salila ovo sa "strucnom pomoci", nije stvar bas tako ozbiljna...
stvar je u tome da mi se naprosto ne da trositi energija na te neke stvari jer imam toliko drugih i vaznijih stvari na pameti.
a sto se tice razlika i prihvacanja razlika o tome mozda imamo drugaciji stav. ja se dobro sjecam nekih sitacija iz svog djetinjstva, sjecam se osjecaja razlicitosti, izdvajanja i moram priznati da osjecaj nije nimalo prijatan. zato ne zelim kcer bespotrebno i prerano opterecivati odredjenim stvarima.
veze sa rodbinom joj ne zelim prekidati, to je njena rodbina, mislim da nemam pravo na to, tj. smatram da ona ima pravo na svoju rodbinu, a kad bude dovoljno odrasla ce sama birati da li joj ista odgovara ili ne. do tada ja cu se truditi da se moja kcer osjeca sto vise prihvacenom od iste, te da uziva u prijateljstvu svojih bratica i sestricni. prijatelje mozes mijenjati ali rodbinu ne.
svejedno hvala na preporukama,
pozdrav
[quote="tridesetri"] tatek malo sam se i salila ovo sa "strucnom pomoci", nije stvar bas tako ozbiljna...
[quote="tridesetri"]
Nema frke, ti znas najbolje ... ;)
I ja sam bio u djetinjstvu izoliran od okoline, prvo fizicki jer sam do skole zivio na osami, a zatim drustveno ... nisam bas uzivao i cesto sam pozelio da budem prihvaceniji, no tek je to bilo. A sa 16-17-18 godina sam poceo pronalaziti srodne ljude. I sad zivim uglavnom u okruzenju takvih ... naravno, nisam prekinuo sa ostatkom svijeta, ali ga zato nemam vise nego sto zelim.Citiraj:
tridesetri prvotno napisa
A s rodbinom sam raskrstio - nit se njima dalo druziti sa mnom kad ne zelim slijediti ustaljene rodbinske kanone,a meni jos manje s njima. Mama i sestra su OK, a drugi me ne zanimaju sa svojim tracevima, alkoholizmima i slicnim. I bas mi je dobro.
I to je super stvar - svatko si moze kreirati svoj svijet kako zeli. Ne bas 100%, ali u povecoj mjeri... a dobro je da to nauce i djeca sto ranije, nadam se da Vedran nece trebati cekati 16,17 ili 18 godina da si nadje pravu skvadru koaj njemu odgovara. Zapravo, gotovo sam siguran da nece. ;)
Ispričavam se na off-topicu. :)
Tatek, ako nađeš vremena, bila bih ti zahvalna za koji detaljčić. :)Citiraj:
tatek prvotno napisa
Sanja, stize ti uskoro na PM!Citiraj:
Sanja prvotno napisa
Hvala! :)
Ne znam tocno tko je napisao 'djeca su kao male spuzvice, sve upijaju' :D Kod nas doma se oduvijek govorilo 3 jezika i nikada nisam imala problema ili sam bila zbunjena (to mi je tek' doslo u kasnijim godinama :::))) Sjecam se da je uciteljica 1. razreda OŠ narucila moju mamu na razgovor i strogo ZABRANILA da se doma govori bilo koji jezik osim NL. Na svu srecu majka nije poslusala uciteljicu :))
Moram priznati da mi je kasnije u skoli bilo puno lakse savladati 'nove' jezike i solidnu 'podlogu' sto se tice znanja jezika koju sam dobila od malih nogu mi je dan danas od neprocjenjive vrijednosti.
Evo da malo dignem ovaj topic.
Mi kod kuće pričamo isključivo hrvatski, a malena izvan kuće komunicira na njemačkom.
Međutim, neki dan me pokušala uvjeriti u neku svemirsku priču, pa sam ju pitala "stvarno?", na što je ona odlučno odgovorila "da!", da bih je ja pitala "jesi sigurna?", a ona meni odgovara "viklih!" (njem. wirklich = stvarno). :lol:
Danas se igrala u svojoj sobi i, dok sam bila u kuhinji, zvala me s "mama, komm!" (mama, dođi). Došla sam, slagale smo kockice i kad ih je ponestalo odlučno je tražila "noch" (još). :lol:
Nadam se da će faza miješanja jezika trajati kratko.
Hoce, kod nas je prestala. :)Citiraj:
Sanja prvotno napisa
Pitanje:
mi smo dvojezicni, djeci se obracamo iskljucivo na hr (i kuci i napolju). situacija juce u parku: prilazi stariji djecak i obraca se R. s pitanjem da se igraju. R ga nista ne konta. djecak ponavlja pitanje po 15. put, R. mu prilazi da ga poljubi, djecak bkezi. R. tuzan:-(
kako se ponasati u ovoj situaciji? prevoditi? stajati po strani (kao ja juce)? bilo mi je jako zao sto nije znao kako da komunicira, a vidjelo se da je on potpuno zbunjen.
Ja bih preveo (i to i radim u slicnim situacijama).Citiraj:
tamy prvotno napisa
ali u tom slucaju igra gubi na spontanosti, a i djeci brzo dosadi moje prevodjenje tamo-vamo.
Eh, pa neces sad simultano prevodit ... ;)Citiraj:
tamy prvotno napisa
Prevedes kljucnih par recenica a onda nek se oni snalaze kak znaju i umiju. Ako im je stalo do zajednicke igre vec ce se snaci. Ako ne, brzo ce otici svatko na svoju stranu.