potpisujem svoju šogi (da, da, ima stvari gdje se slažemo).
svatko za sebe mora odvagati za i protiv, ali mislim da je želja oba partnera za još jednim djetetom na kraju ključna.
Printable View
potpisujem svoju šogi (da, da, ima stvari gdje se slažemo).
svatko za sebe mora odvagati za i protiv, ali mislim da je želja oba partnera za još jednim djetetom na kraju ključna.
slazem se i ja sa dvije sogorice, ali jednostavno sam iskreno rekla da me nije motivirao post od davorke i KayaR, jer sam blizu njihovih godina, a nalazim se tamo di su one bile 4 godine.
edit: cak i vise od 4 godine
Baš lijepo da si iskrena.
Moja želja i mm-ova je daavno prisutna, a neki postovi samo još pojačavaju želju (ako je to moguće). Sad mi još samo fale Nena - jabuka i litala, one to sve uvijek tako lijepo sroče... :)
mene baš jako zanima, pa ako bi mame mogle pojasniti - zašto mislite da bi rođenjem još jednog djeteta činile loše starijoj djeci?
eh, to ti se neda objasnit.Citiraj:
melange prvotno napisa
i ja sam imala napadaje takvih misli, i išla na živce mm-u koji se isto ovo kao ti pitao.
a valjda još i hormoni, znalo me to i rasplakati - kad bi gledala J i mislila kako više ništa neće biti kao prije.
luda baba, šta ćeš. :mrgreen:
Mene nitko nije zvao :mrgreen: , ali da odgovorim melange-ja ustvari ne mislim da bih učinila loše starijem djetetu, nego SEBI-još uvijek nisam dorasla nivou ideje da se ljubav ne dijeli nego množi, stoga još uvijek ne vjerujem da bih drugo dijete mogla voljeti jednako kao Ivana, bojim se da bih ga uspoređivala s njim nauštrb ovog drugog i tome slično. To je razlog zašto još uvijek ne želim drugo dijete, iako dugoročni plan imam. Samo mi to treba sjesti onako kako je to lijepo jednom negdje objasnila litala (možda baš tamo na linkanoj temi), i Anci isto tako.
Vjerovatno misle da bi se s dolaskom male bebe mogle manje posvetiti starijoj djeci i njihovim potrebama. Npr. malu bebu treba kupati i hraniti, starijima čitati priču, pa nekad ne stigneš jer se to poklopi, pa oni ostanu bez priče (jer npr. tata još nije došao doma s posla). Takve neke situacije. Ne možeš ići s njima na sanjkanje (ide tata) jer u to vrijeme mala beba mora doma spavati (ili je bolesna pa ne može van). Po meni su te bojazni neutemeljene. Ja sam i za drugo dijete mislila: kako ću ga ikad moći voljeti kao prvog sina. To me mučilo dok se nije rodio. Njabolje se ne opterećivati takvim razmišljanjima da će starija djeca biti uskraćena. Neće. Sve se posloži. Važno je samo želite li treću bebu ili ne.
Ja sam imala krizu nakon drugog djeteta. Grozno mi je bilo, stalno sam plakala ( malo i hormoni) i razmišljala šta smo to napravili naši curicu, zašto smo imali još jedno dijete. Kadgod bih je pogledala bHi se razplakala, Liza me je stalno pitala zašto plačem. Uh, kad se sjetim tog razdoblja...I onda je jednog dana mom mm prekipilo, sjeo me na stolicu i rekao da je vrijeme da se malo skuliram, i da prestanem na to da smo dobili još jedno dijete gledati kao da je konkurenca Lizi nega da je s time dobila jednog prijatelja, jednu osobu koju će imati i voljeti do kraja života.. S kojom će se moći igrati, svadjati, grliti,...Imat će BRATA :) I jednog dana kada nas više ne bude on će još uvijek biti tu i neće biti sama...Citiraj:
melange prvotno napisa
Sada Liza ima 2 brata i presretna je :lol: Nakon drugog djeteta više nisam imala te krize ( valjda nisam imala vremena :lol: )
Da se vratim na temu, mi imamo 3 drekavce i super nam je. Kako najmanji raste svaki dan je sve lakše, ne kažem da nije naporno, daleko od toga..Ali kad jih vidim kako se zajedno igraju, rade gluposti,... Često znamo ja i muž navećer osluškivati šta pričaju u sobi i kidamo se od smijeha. Stvarno su zakon 8)
Slažem se, da mora svako sam odlućiti želi imati jedno, dvoje, troje ili više djece.... Ja znam da su meni 3 taman, nemam nikave želje po još kojem a da nemamo treće ne bih se osječala potpunom. Ovako osjećam da smo prava i potpuna obitelj :)
Financije - kod nas radi samo muž, imamo kredit za kuću u gradnji i još podstanarstvo..Liza ide na plivanje i u vrtić, Arsen kreće u vrtić poslije nove godine...Ma, sve se može, ja stvarno nemam osjećaj da mojoj djeci nešto fali. Ljeti idu na ljetovanje, zimi na snijeg ( idu kod babice u Sloveniju :lol: ), da se mene pita imaju i previše...Auto smo i prije imali veliki, doduše sada bih nam trebao i veći ...Jedino što nas mući je to podstanarstvo, jedva čekamo da se toga riješimo i da preselimo na selo.
:D
Meni nakon nekih 5 godina posvećenosti djeci nekako treba predaha. A bojim se kad se počnem odmarat da mi se neće dat uvalit opet u malu bebu...ili bašššš hoće :mrgreen: :roll:
Sad mi se ne da ;)
Poslije ću vidjet.
Al da treba posložit i one objektivne stvari kao npr. Neke financije, auto, stan...mislim da ne bi bilo zgorega ;)
nemam nista pametno za dodati...ali ja imam samo 1 i znam da necu na tome ostati-kako zasto -jednostavno znam. Ali kad ce to biti trenutno nemam pojma. I da bih voljela 3 voljela bih vise nego ista- jedino me je strah godina ostalog ne (tako barem sad mislim).
A zasto zapravo pisem- ja imam mladjeg brata. Bila sam zahtijevno prvo dijete u obitelji bla bla ...svijet se vrtio oko mene ali sam u ranom pubertetu pozeljela imati jos jednog brata ili sestru i to me drzalo do pocetka rata. Nazalost mama nije zbog zdravtvene situacije roditi jos jedno dijete i ja sam takoo patila zbog toga u to vrijeme. Ne mogu reci da mi je sad zao jer mi je mamino zdravlje na 1 mjestu ali da bih voljela da imam jos jednog brata ili sestru - iskreno bih zato sto znam da je 3 djece i mojim roditeljima bila zelja ali nije im se dalo. Bez obzira na sve decije i mladalacke nesporazume i sukobe meni je moj brat sada pravo blago iako zivimo daleko jedno od drugog ali znam da imam nekog svog ko me voli i koga ja volim i to me nekako ispunjava srecom i toplinom. Voljela bih da i moja djeca jednom imaju isti osjecaj.
Nama je najteže bilo s dvoje na troje. I to zato jer su prvo dvoje bili premali da bi se mi bavili njima zajedno, baš kao što davorka kaže. Do tada je bilo nas dvoje na njih dvoje, a onda odjednom nas dvoje na njih troje i tu je trebala dobra organizacija. Sada već svi hodaju pa je i to svakim danom lakše. :)
Mislim da će im biti ljepši život ako će ih biti više. Jer neće im za 30 godina sjećanja o djetinjstvu uključivati da li su nosili markiranu odjeću nego će im uključivati igru s braćom i sestrama.
Trenutno ja ne vidim što uskraćujem svojoj djeci time što ih ima više osim što nemaju najskuplju odjeću, obuću i igračke. Idu i na engleski i na ritmiku i na zbor jer žele i ako nemam kuda s ostalima onda se svi zajedno šećemo dok ta aktivnost ne završi.. Vrijeme provedeno s njima je kvalitetno provedeno vrijeme jer ne možeš provesti loše vrijeme sa više djece. Mislim da su se naučili boriti za sebe jer ih je često dvoje protiv jednog i te im se kombinacije stalno mijenjaju.
Ne želim ih odgojiti u osobe koje misle da se cijeli svijet vrti oko njih tako da im i tako dobro dođe zajedništvo i međusobna briga. A i kad prođe prva godina više niti oni nisu vezani uz mene 24/7 nego se radije igraju međusobno pa se mogu i posebno posvetiti onome trećemo koji se ne igra.
Financijski se krpamo jer imamo samo jednu plaću. Auto nam je Opel Astra i u njega stanu tri sjedalice. Uskoro se selimo, ako će nam tamo biti dobro onda ćemo uskoro imati i četvrto. Samo da se još malo ustabilimo i da ja završim faks.
Kad gledam MMa kad se nađe sa svojih šestero braće i sestara i kad vidim kako im je onda sam sigurna da ih želim bar petero.
Treće dijete ti uz povremena čupanja donosi samo još više ljubavi i ti samo trebaš srce pustiti da odgovori na tu ljubav.
A i svakom se željenom djetetu može priuštiti normalan život. Samo što je normalnost pojam koji je različit svakome od nas. Ako mu možeš priuštiti dozu svoje normalnosti, što se fizičkog i psihičkog tiče, tada nemaš razloga čekati jer da nije željeno ne bi otvorila ovu temu :*
Meni je ovo jako lijeo rečeno i opisuje što ja mislim.Citiraj:
ivanche prvotno napisa
Ja sam imala ucenike-brata i sestru,koji su imali jos i mladju sestru.
Ziveli su u memljivom podrumu,smrdili su strasno,radi "higijene"bili osisani na keca masinicom :/ ....
Decko je dolazio na casove u roza antilop cipelama iz kojh mu je peta probijala van :cry: a mama mu je ostavljala da vuce pune torbe s pijace u povratku kuci...
A onda su rodili i cetvrto....dolazili grupno na casove,sisali po hodnicima....
Ja sam tada bila jos jaaaako daleko i od udaje i od dece,i to mi je izgledalo zaista strasno i nepravedno prema toj decici.
Medjutim,deca su sjajna.Darovita,vredna,poslusna,lepo vaspitana,nikada nikakvih problema nisam imala s njima.osim sto su bili jako cudni svojoj okolini,ljudi su to tesko prihvatali.
Ali,njima kao da to nije uopste bilo bitno,bili su srecni....
Danas su svi porasli(najmladji je 11 godina),jako su uspesni,svi sviraju po dva instrumenta,najstariji studira na Pariskom konzervatorijumu.pobrali su bezbroj prvih nagrada na raznoraznim takmicenjima....i svi koji su ih kritikovali i podozrivo gledali mogu samo da im skinu kapu.
Ali da su socijalni slucajevi-jesu,zajednica im je pritekla u pomoc(jedni od onih sto naposletku osvanu na drugom dnevniku).
Pritom je majka doktor nauka,a tezu je pisala dok je bila na bolovanju s trecim detetom,i kaze da se tom prilikom sita naodmarala :?
Eto,kuriozitet...
Nasla se dva jednaka,(po meni,sorry,ali ludaka)stvorila decu kao svoj projekt u neuslovima,i uspelo im je.Tj,deca su im "uspela".
Svega ima...
Ja obožavam djecu, ali smatram da mi je ovo dvoje taman. Što se tiče MM on ne bi imao ništa protiv još jednoga, ali ja imam osjećaj, kako je to neko na ovom forumu lijepo rekao, da sam rodila svu svoju djecu. Pri tome ne mislim da bi mi nedostajalo ljubavi, jer sam te strahove prebrodila davno prije rođenjem drugog djeteta, nego stvarno mislim da nismo financijski u mogućnosti podizati još jedno dijete, a da pri tome ne zakinemo ovo dvoje koje imamo. Njihove potrebe rastu kao i oni sami i stvarno nije isto imati malu djecu ili dvoje od kojih je jedno maturant, a kćer će skoro 14. Ako sve bude u redu, iduće nas godine čeka fax starijeg, a i ova mlađa ima svoje potrebe koje nekako za sada uspijevamo zadovoljiti. Recimo, stariji bi želio polagati vozački, ali mi mu to trenutno nismo u mogućnosti priuštiti iako su nama u toj dobi naši roditelji to mogli omogućiti. Znam, netko će reći kako to baš i nije nešto neophodno, međutim ja se svejedno ne osjećam dobro zbog toga. Trenutno sam i sama nastavila školovanje koje je usko vezano uz djecu i ako bude zdravlja i sreće, u budućnosti se vidim u toj struci, jer zaista kao što sam prije rekla ljubavi i brige za djecu mi ne nedostaje. A ako mi se i ne ostvare moji planovi onda ću, nadam se, biti mlada i aktivna bako svojoj unučadi, naravno ukoliko mi to moja djeca omoguće :). Za sada ja i MM svoje slobodno vrijeme (kojeg uz veliku djecu uvijek ima) provodimo sa našim četveronožnom "bebom" od pune 4 godine koji je zaista punopravni član obitelji, ali to je za neku drugu temu...
Ja sam jedinica, kao i KayaR, i uvijek sam željela troje djece. E sad, nama je treće došlo par godina prije nego što smo planirali. M. je imao samo 17 mjeseci kad se E. rodila i tada mi je bilo neopisivo teško jer je E. prvih pola godine sisala svako malo, nije mogla spavati nikako osim na cici i nije je mogao uspavati nitko osim mene. Puno sam proplakala jer se u tom periodu, ustvari čak i prvih godinu dana, skoro uopće nisam mogla posvetiti M.-u, koji je još uvijek bio moja beba. Sve oko njega je preuzeo tata i M je još uvijek više vezan uz tatu. Da ne govorim o starijoj curici, samo što je ona sve to super prihvaćala. Navečer bih najstarijoj pokušavala čitati, a mala je visila na cici ili urlala.
Tek im se sad mogu podjednako posvetiti, a to mi je jako važno, da im pružim onoliko svojeg vremena koliko je svakome od njih potrebno. I koliko je meni potrebno da budem sa svakim od njih. Sad malena shvaća da se prvo čita priča za spavanje, a onda se, nakon toga, cica. Ona i braco su sad kao blizanci - čitamo im iste priče, igraju se istih igara pa je puno lakše.
Neko vrijeme nam je bilo teško je nas je bilo "samo" dva roditelja na troje djece, od kojih je dvoje mlađih vrlo zahtjevno.
Zašto toliko pišem o posvećivanju vremena? Zato što mi je to jako važno i zato što nismo imali financijskih problema - radimo i suprug i ja, auto u koji stanu tri sjedalice smo već imali kad smo dobili drugo dijete, imamo svoj stan u obiteljskoj kući, nemamo kredite.
I ja mislim da je financijska komponenta cijele priče jako bitna, kad su djeca mala, troškovi koji idu uz treće dijete nisu toliko veći od troškova za dvoje djece, ali što kad djeca porastu? Svako od njih ima pravo npr. studirati, baviti se čim želi itd....
To je ono što me najviše brine - hoćemo li im u budućnosti moći omogućiti sve što budu trebali, u smislu studiranja i sl. Sad imamo dovoljno za sve, ali skoro da i ne možemo ništa štediti.
Toliko o praktičnim stvarima.
Što se tiče svega ostalog, baš uživamo. Srce nam je puno kad ih pogledamo kako se vole i kako se igraju zajedno (što ne znači da se koškaju i ne tuku, onako bratski). I silno sam ponosna kad vidim kako se najstarija curka prema mlađima ponaša kao mala mama, pazi ih i popušta im jer su oni "njezini mali bebači". I kad M. čuva svoju malu seku i ne da je nikome.
Eto, nama je troje baš taman.
A što da vas iznenadi?
Ok, svi mi imamo neke svoje planove, želje, razmišljanja. I želimo da nešto ide nekim određenim tokom...
Ali što kad se desi nešto što niste planirali, nešto za što uopće niste spremni?
Što je onda s vašim željama i planovima.
I još ako vam se želje baš i ne poklapaju?
Nas je iznenadilo. Planirali smo troje, ali ne u tako malom vremenskom razmaku.
Ništa, stisnuli smo zube i izdržali. Imali smo tu sreću da nisam sve morala sama, MM ima neko normalno radno vrijeme pa je dosta s nama.
I sad nam je jako lijepo. Naporno još uvijek, ali lijepo.
Pa,eto,nas je iznenadilo :lol:
Jesam imala dugogodisnji zal za curicom,ali nisam to glasno izrekla.
Proslo je puno godina otkako sam odgajila 2 bebe skoro istovremeno(17m razlike)i nekako nam je bilo dobro u nasem uhodanom zivotu.
Imalo se vremena za sve i mogucnosti za svasta.
A onda se desila trudnoca.I sta sad?
Imala sam 10 duuuugih sedmica razmisljanja i premisljanja,plakanja,vaganja.....
Pogotovo sto se Mm nije bas slagao s idejom o troje(iako je on treci,ili bas zato,ko zna..)
Nemam nikakvu pomoc,o tome sam vec pisala,teret svega sto ce biti pada bar 80% na moja pleca,nije nam bilo lako odluciti se.
Cak iako finansije,auto i dovoljno prostora nisu bili smetnja.
Pokusavala sam sebe,nas,zamisliti za 10,15 godina,s ovo dvoje koje imamo i neizmerno volimo.A onda s jos jednim koje ne poznajemo i nemamo predstavu kako bi sve to izgledalo...
Prelomila sam ja.Nek ide zivot,rodicu,nema nazad!
I nisam se pokajala :D
Iako Mm i dan danas u drustvu ne izostavi da napomene kako je to bila moja ideja i da ne zna sta mi je bilo :mrgreen: :roll:
Hvala Kaya, laumi i sve ostale cure...
Samo pišite dalje, ja sam tu, čitam!
ana.m mi smo treće planirali...
što se mojih želja i planoa tiče oni su nestali prije pola godine i neće ih biti malo više od godine dana... onda ću opet neko vrijeme tokom dana posvetiti sebi.... dok mm naprimjer, sad ide na spec, neće ga biti 9 vikenda za redom taman dok ja rodim, pa ima taj neki rad za napraviti, pa obranu i tak... a ja sam doma s troje djece, heklam kak znam i uz to radim jer između ostalog imamo privatnu firmu za koju se netko mora brinuti.... dakle za mene ne postoji bolovanje, porodiljni, tipa djete mi bolesno il ja sam bolesna... uvijek se nađe vrijeme za rad makar to bilo i ponoći... i to nije život... i budem ljuta i fustirana jer se tu negdje pokopao moj život i ono što ja želim a nametnuto mi je baviti se nečim što me ne ispunjava.... pod tim mislim na posao...
s druge strane, dobit ću jš jedno dijete... i uspjela sam shvatiti da mi je u zivotu najvažnije dobro odgojiti dijete... ne završavati tri fakuleteta, borit se za razne titule... daleko od toga da ne želim raditi u struci i posao koji volim al prioriteti su sad drugačiji....
Nadam se da si me skužila....
Pratim temu. Cure jako su mi zanimljive vaše priče. A i iskreno vam se divim. :)
a cuj, u zivotu nas jako puno stvari iznenadi. bitno je da ih prihvatis da su dosle i da su tu, npr. dolazak djeteta, gubitak posla, gubitak drage osobe. sve su to iznenadjenja.Citiraj:
ana.m prvotno napisa
ali od svih iznenadjenja cini mi se da je moja balerina nesto najnaj u mom zivotu. takvo iznenadnjenje je sto bi rekla ona reklama neprocjenjivo :heart:
Ana, jesi trudna?
to se već i ja pitam :mrgreen:Citiraj:
Trina prvotno napisa
već sam pisala da je L. nas iznenadila. taman sam se privikla da će blizići prohodat te da ću, kako nisu voljeli kolica, konačno postati neovisna o drugima, kad sam zatrudnila. bio mi je to užasan šok, prolila sam poprilično suza i danas me pomalo sram zbog toga.
no, brzo sam se smirila i prilagodila.
nakon poroda sam još pola godine imala troje pelenaša, tri male bebe, troje šmrkavaca, tri nepričalice. nije bilo lako, dapače, ali nekako smo pregurali. svoje planove sam stavila po strani, na kave s frendicama i dalje nisam išla (sada se više i ne znam ponašati kad se i nađemo na kavi), izlasci su, još uvijek, nešto nedistižno, čitanje knjiga ostavljeno za neke odmornije dane, ALI, kako mm kaže, ta malena je unijela neku novu dimenziju u naš život :heart:
njih troje se, naprosto, obožava. ona ne može bez njih ni sekunde. već sad me strah kako će izgledati njihov polazak u školu, a ona bi trebala još godinu ići u vrtić.
:heart:
ovaj post gore je odgovor na anino pitanje što ako nas beba iznenadi.
i da dodam...ponekad mi, kroz glavu, prozuji i četvrto :mrgreen:
srećom, samo prozuji :mrgreen:
Ma garant jesi trudna, daj nam priznaj :mrgreen:
eto, mene si rasplakala... :love: :*Citiraj:
davorka prvotno napisa
a tema mi je baš sjela, pratim pozorno :heart:
kud treće tu i četvrto... :lol:
mi smo htjeli treće dijete a dobili njih dva u paketu....tak da uvijek ima mjesta za kinder iznenađenje
Ja sam dobila troje odjednom. Kad me pitaju ljudi kako je ja im odgovaram da ne znam kako je to imat jedno ili dvoje.
Meni je pak ovo prestrašna priča. :shock: :shock:Citiraj:
KayaR prvotno napisa
Djeca ipak zaslužuju puno više nego da budu projekt koji može ili ne mora "uspjeti". Jadna djeca. :/
Malo se strpite....
ajde, budemo, budemo, al samo malo (je l da da ste složili još jednog?)Citiraj:
ana.m prvotno napisa
APĆIHAAAA :aparatic:
:lol:Citiraj:
Smajlić prvotno napisa
Baš si me nasmijala!
i da nešto je ili nije , baš nemoj reći :P
sad je ovdje moderno tajiti trudnoće, i samo priopćiti da forumašica xy rodila . ;)
Ma daj :shock:Citiraj:
maria71 prvotno napisa
E to je onda zaista iznenađenje :mrgreen:
tko, tko??Citiraj:
maria71 prvotno napisa
majku mu mili, ne stignem sve propratit.
Davorka, i moji dečki su sličnih godina kao i tvoji, možda godinu mlađi, a i rodila sam treće isto sa četrdeset godina.Citiraj:
davorka prvotno napisa
Čak i vozimo isti automobil. :)