...a kako ako imate sreću u nesreći da vam se to dogodi vani
http://www.roda.hr/tekstovi.php?Teks...=143&Show=1705
Printable View
...a kako ako imate sreću u nesreći da vam se to dogodi vani
http://www.roda.hr/tekstovi.php?Teks...=143&Show=1705
=...ako imate sreću u nesreći ...Citiraj:
...a kako ako imate sreću u nesreći
Mislim da iskustva Bele i Bemboline, te prvi link mame Juanite ipak potvrđuju ono:
Lijepa riječ i željezna vrata otvara.
i još:
Ljudima treba reći da su dobri kako bi se toga sjetili.
Pratim ovu temu već par dana, u novinama i ovdje, i strašno me je potresla. Doista ne znam kako bih odreagirala u situaciji da mi dijete mora ostati u bolnici (zapravo uopće ne želim misliti o toj mogućnosti, toliko mi je zastrašujuća, i svaka čast svima vama koje ste to prebrodile!) ali mislim da bih ovo imala na umu, pogotovo kad znamo da bez obzira na sve naše zakone i propise boravak u bolnici s djetetom ovisi o osobi- sestri/liječniku, koja se tamo nađe, kad već ne možeš potegnuti vezu. Bilo bi dobro da nije tako, ali je.
Eto. Pa neka te dvije pozitivne misli o ovoj tužnoj i uznemirujućoj temi budu moj prvi post.
Ova prića je jako stara, cca 15-tak godina. Moja jako dobra prijateljica, danas vjenčana kuma završila je na Rebru zbog hitne operacije slijepog crijeva. Tada je imala 17 godina. Pošto je u bolnici bila užasna gužva nakon operacije smjestili su je na dječji odjel, i to s malom djecom od 1 godine starosti na dalje. Dan nakon operacije došla sam joj u posjet, pustili su me bez problema, a kad tamo ona razapeta "ko isus na križu". Meni je tada ta situacija bila pomalo komična, ali danas kad odvrtim film kosa mi se diže na glavi. Najme tamo su rutinski vezivali svu djecu-istina ne cijelo vrijeme, već kad bi bila "nemirna", pa su tako rutinski svezali i nju, curu od 17 godina, pošto je bila u bolovima, imala visoku temperaturu i bila u polu snu nije se previše bunila i tek na pitanje njezine mame da zašto je svezana i da li ju može odvezati, skinuli su joj te poveze i rekli da tako rutinski vežu svu djecu, pa su eto tako rutinski sapeli i nju. Mislila sam da se situacije s godinama promjenila, ali eto izgleda da na žalost nije. Sigurna sam samo u jedno, ako ne daj bože moje djete ikad bude moralo ostati u bolnici, ja ostajem uz njega.
Bio mi je krepan komp neko vrijeme pa sam tek sada ovo vidjela. Mogu posvjedočiti iz vlastitog iskustva da je moj Miha sa 20 mjeseci (lipanj 2003.) na pedijatriji na Šalati bio vezan remenom za ogradicu kimbija kao pas. Bio je u bolnici zbog upale pluća, a vezali su ga da ne ispadne van. Naravno nitko ga nije gledao, a mene nisu pustili unutra jer je kao odjel prenatrpan. Mogla sam se samo navirit kroz poluotvorena vrata odjela i vdjet ga kako jadničak sam sjedi u krevetiću s tim štrikom. Tamo sam čula i da je dojenje 20-mjesečnog djeteta samo loša navika. Sestre mi nisu htjele reći što je s djetetom (bili smo ga doveli u hitnu po noći jer se gušio), a dr se uredno zderao na mene kad sam ga pitala. Mihu su pustili k meni u čekaonu 2-3 puta na dan na kratko i još sam dobila špotancije od onog istog dr (jel mu pristojno napisat puno ime i prezime?) da bi mom djetetu bilo bolje da leži nego da se tu igra sa mnom. :x E, bila sam luda. Neke od starijih forumašica možda se sjećaju te priče jer sam se žalila na forumu.
Ako možemo pisati imena dr. Streleca i dr. Despota, ne znam zašto onda ne bi ti smjela pisati ime pedijatra koji se derao na tebe. Pa to je samo iznošenje istinite priče u javnosti, i ja sam protiv toga da se pričaju svjedočanstva ali se taje imena sudionika. Ako nam je već sudstvo v'riti, pa si ne možemo pomoći na taj način, ali jedni drugima valjda smijemo nekoga ne preporučiti ili preporučiti. Osoblje foruma za sada koliko vidim nije brisalo imena koja su se spominjala, pa prema tome nije zabranjeno pravilima foruma.
TinnaZ, ja mislim da se ipak ne smiju javno objavljivati imena (druga stvar je što se pravila Foruma uglavnom ne čitaju)
http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewtopic.php?t=12239
Citiraj:
IZRIČITO JE ZABRANJENO:
1. Iznošenja osobnih informacija o javnim ili privatnim osobama. Iznimka su slučajevi kada su te informacije objavljene u javnim medijima. U takvom slučaju korisnik je dužan napisati izvor informacije.
A pogledaj i temu
http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewtopic.php?t=14438
Ja bih potpisala ovo:
Ja smatram da je prikrivanje imena učesnika događaja, još jedan korak unazad i podrška nedodirljivosti zdravstvenog sustava. Zbog lošeg pravosuđa te ovakvih neiznošenja u javnost priča iz stvarnosti sa stvarnim likovima, i jesmo tu gdje jesmo. Priznajem pravo osoblja foruma da kaže svoju završnu riječ.Citiraj:
Nisu li osobne informacije tipa- doktor xy ima ljubavnicu, doktor xy puši travu ili pije preko svake mjere isl.
Ali, npr. nisam zadovoljna pristupom dr. xy, ili dr.xy nije baš ljubazan prema rodiljama po mom sudu nije osobna informacija.
pogotovo ako je to samo iznošenje osobnog iskustva s nekim liječnikom, a ne prepričavanje nečega što smo čuli (čitaj:trač).
ne znam što misle nadležni o tome!?
Ne mogu sada ne ispričati svoju priču. Imala sam 5 godina kad sam završila u bolnici (opekotina na nozi koja se bez brige mogla sanirati i doma). Traume vučem još i danas. Pored mene je ležalo malo dijete koje je vezano plakalo dan i noć, ja nisam mogla do njega, bila sam premala. Meni su uzeli sve moje stvari, roditelje nisam vidjela cijelo vrijeme boravka u bolnici. Na svu sreću znala sam pisati pa sam im pisala duga pisma, a i oni meni. Najveća mi je bila trauma i stid jer su mi dali samo gornji dio pidžame, a dolje ništa, ni gaćice, a morala sam na sve obroke ići u zajedničku blagovaonicu gdje je bilo puno druge djece oba spola koji su mi se rugali jer sam gola. Danima, godinama sam imala traume od toga. I danas se, nakon skoro 30 godina svega sjećam. I još se sjećam, jedne noći, kao da je nešto prešlo preko mene, ja sam mislila da je baba vještica, tko zna što je to bilo, kao da se nešto kotrljalo preko mene... Ma nema šanse da to moje dijete proživi. Nema te sile koja će me od njihovog krevetića odvojiti. Strašno je to kako se nije puno toga promijenilo u zadnjih 30 godina!!!!
Joj Lidija, skoro si me opet rasplakala. Pa ne mogu vjeroooovati. Moja surica se počela već sramiti drugih ljudi, a ima malo više od 2,5 godine. Joj strašno, strašno, prestrašno. Pa to ti može ostaviti posljedice tko zna na što sve ne: povjerenje u ljude, nelagoda pred suprotnim spolom, osjećaj bespomoćnosti, manjak hrabrosti, strah od mraka, od odvajanja od voljenih - to je ono što ja sada osjećam kada to čitam. I bijes povrh svega.
Potpisujem Tinu!
Lidija, ne znam šta bi ti rekla.. :cry:
Opet me steže oko srca, tako mi je mučno sudjelovati na ovom podforumu. Svaki put kada mi dođe obavijest na mail, stegne me nešto kada idem kliknuti na to.
Lidija, daj molim te ako imaš hrabrosti ponovo to proživljavati šalji mail i na onu udresu Rodinu, ja bih i na odgovorne osobe i u Ministarstvu i svuda, svuda, ma najradije bih im stavila link - neka oni proživljavaju barem dio toga čitanjem, i neka ih steže kako steže mene sada.
Joj pala mi je na pamet jedna ideja, cijelo vrijeme razmišljam o tome.
Prema Zakonu o zaštiti prava pacijenata, ravnatelj ustanove mora u nekom određenom roku, mislim da je 8 dana, odgovoriti na prigovor koji zaprimi od pacijenta (tako nekako, nemojte me držati za riječ).
Znači, ako roditelj djeteta koje je bilo vezano, pošalje preporučenom poštom pismo sa pitanjem:
ZAŠTO JE MOJE DIJETE BILO VEZANO?
prema mojem tumačenju Zakona, ravnatelj bi morao odgovoriti.
Molim neku pravnicu sa foruma da se javi, jel' tako?
Ako svaki dan, nekoliko roditelja postavi isto pitanje, i ravnatelj mora svaki dan odgovarati na ta pitanja - ne bi li se on možda jednoga dana zapitao, da li se to vezanje možda može prestati prakticirati?
Evo Zakona:
http://nn.hr/clanci/sluzbeno/2004/2953.htm
Molim, pročitajte Zakon - pa komentirajte.
Vezano za ovo: lijepa riječ i željezna vrata otvara htjela bih samo reći da nije u tome poanta da tebe netko pusti biti s tvojim djetetom jer si ljubazan i nahvalio si sestre ili doktore pa su te zato pustili a nekog drugog tko to nije napravio nisu.
Poanta je da SVI roditelji imaju pravo biti uz svoje bolesno dijete i da im to omogući zakon. Bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi.
Moj sin je isto bio u Klaićevoj s mjesec i 19 dana, nisam mogla biti po noći jer im je apartman za mame dojilje bio zauzet. Po danu sam mogla biti cijeli dan, dojiti ga i sjediti kraj njega, inhalirati ga i sl. Sestre su bile ljubazne i spremne na suradnju. Ujutro sam dolazila u 6 sati, po danu bih otišla ručati i odlazila nakon zadnjeg hranjenja u 22 ili 23h.
Gledaj Davorka: u Varaždinu je apartman također bio zauzet, međutim iz razloga jer je u njemu bila mama sa 8-mjesečnim djetetom. Tako da sam ja morala biti u sobi odvojenoj sa hodnikom i prethodnikom, od mojeg djeteta. Ali bila sam ipak u bolnici uz njega. I nisam zadovoljna, iako sam prošla puno bolje od tebe. Nisam zadovoljna jer je soba od 40m2 u kojoj sam bila ja, bila potpuno prazna, i soba od 20m2 u kojoj je bilo moje 3-mjesečno dijete je bila prazna. U Varaždinu su znači riješili problem djelomično i polovično. Može i bolje. Na dječjem odjelu je soba od 40m2 namijenjena za majke, dok su sobe za djecu odvojene, treba li komentar na to .... S tvoje perspektive ja vjerojatno izgledam nezahvalno, i zato nisam potezala svoje pitanje kod ravnatelja. Da mi se ne bi to vratilo kao bumerang, na način da majku sa 8-mjesečnim djetetom izjure preko noći, a mene smjeste u taj apartman. Zato šutim.
Ali ti, NAJLJEPŠE TE MOLIM, pošalji pismo ravnatelju, zašto nisi prema članku tom i tom Zakona (gore ti je link), mogla biti uz svoje dijete. Tu negdje ti je i link na onaj Pravilnik koji govori da majke do 6 mjeseci starosti djeteta MOGU biti uz dijete 24 sata. Sigurno su imali neku sobu od 40m2 praznu, dok si ti bila doma. Samo ti je nisu dali na korištenje, kao što su dali meni u Varaždinu. Ali ja i dalje nisam zadovoljna.
NEMOJTE SAMO NA FORUMU KOMENTIRATI, SLUŽITE SE ZAKONSKIM MOGUĆNOSTIMA KOJE NISU IDEALNE, ALI NEMAMO BOLJE ZA SADA. PISANJE RAVNATELJU NE KOŠTA NIŠTA (nemojte me sada izbaciti sa foruma, pliz)
Tina, ovaj moj slučaj je bio prije ravno tri godine.
A tebe, naravno, nećemo izbaciti sa foruma (ne kužim zašto bi) jer nam baš treba ovakvih aktivistica. :)
malo off topic ali moram samo reći da sam sretna jer sam čula da je naša ex pedijatrica osuđena na uvjetnu kaznu.
"jadna žena" desilo joj se valjda samo stotinjak puta da da pogrešnu dijagnozu.
Svoje rane godine provela sam po bolnicama, iz raznorazih razloga. Ne bi to pozeljela nikome. Bilo je dobrih ljudi, daleko od toga, no to je kap u moru. Moja mama se dandanas grize sto me ostavljala u bolnici, no nije imala izbora. I to sto je visila na odjelima koliko god je mogla, nije me "spasilo", jer nije mogla biti pored mene koliko je trebala. Npr. sa oko godinu dana sam zavrsila na Srebrnjaku zbog niske razine kisika u krvi. Preuzeli su me u bolnicu, citiram svoju mamu koja i danas place kad se sjeti, na sljedeci nacin: "ti vristis, nedas se, a oni (valjda sestra) te otrgli sa mene" ... Potpuno je suvisno sada reci "pa zar nisu mogli dozvoliti majci bebe da ju sama stavi u krevet, pa eventualno ode kad dijete zaspe ili se smiri". Toga se ne sjecam, no jasno se sjecam nekih stvari kada sam imala godinu dana. I cak i ako nesto potisnes, to ne znaci da zaboravis.
Karlo i ja smo završili 12.11., imao je točno mjesec dana, u zaraznoj, dok je primao infuziju povijala sam mu tu ručicu, po savjetu sestara, uz tijelo sa tetra pelenom, nije bio oduševljen ali nije niti plakao. Kada nije primao infuziju na ručicu sam mu stavljala malu rukavicu, onu bez prstiju ili črapicu da se ne ogrebe kad mase ručicama. Ja sam uz njega bila cijelo vrijeme osim kada su mu prvu bromilu uvodili istu noć, neznam tko je više plakao od nas dvoje. U bolnici smo proveli 6 dana, svom sinu sam maksimalno olakšala sve, osoblje je bilo divno, ali sam ja plakala svaku noć na prijemu drugih mališana, nadam se da necemo vise u bolnicu, ja u svom životu nisam ni bila prije poroda.
Što se tiče Klaićeve, s njihove hitne su nas poslali u zaraznu, s riječima ako nas oni ne hospitaliziraju da se svakako vratimo, nisu imali mjesta za mene - ostala sam u šoku jer je moja beba samo na prsima, sva sreća na zaraznoj je bilo mjesta za oboje. Ipak moram naglasiti da nas je nakon 2 dana mlada doktorica sa hitne u Klaićevoj došla posjetiti i pitati kako smo.
mene zanima imamo li mi mame ikakvo zakonsko pravo traziti da budemo uz djecu? mogu li ja reci "ja ostajem i tocka"?
Po meni da, ako je dijete mlađe od 6mj. A ako je dijete od 6mj. do 5 god., onda tijekom dana. Pogledaj malo prethodne postove, netko je čak citirao i članke iz Pravilnika, koji o tome govori. Međutim, ako si roditelj donese stolicu, i inzistira da ostane i preko noći, ja ne znam kako bi mene netko nagovorio ili istjerao van.
Htjela sam pitati i da li netko zna što je poduzeto u ovom konkretnom slučaju sada, kod vezivanja ovog djeteta, i da li se je netko iz Ministarstva uopće očitovao kakav je njihov stav glede ovakvog zlostavljanja djece u bolnicama ?
Da li je možda netko od vas poslao kakav upit na Ministastvo ?