sad me drži neka trema, nemogu je objasniti :) i panika da cu nesto zaboraviti.. sad sam pospremala kucu,stavila sve prat što triba, pripremila sve. pa eto,da budem spremna.
Printable View
sad me drži neka trema, nemogu je objasniti :) i panika da cu nesto zaboraviti.. sad sam pospremala kucu,stavila sve prat što triba, pripremila sve. pa eto,da budem spremna.
ja već drugi put ovaj tjedan sanjam da sam prokrvarila. ajme koji užas! i onda samu sebe probudim jer se želim uvjeriti da je to bio samo san... ovo je dugo dugo čekana trudnoća i puna sam straha i strepnji od početka... sad sam u 24. tjednu, doktorica mi je zadnji put rekla da imam mekan i spušten cerviks pa sam dodatno izpaničarila zbog tog... jel ti strahovi uopće prođu? ili ih samo zamijene drugi kad se beba rodi?
ja sam to stalno na pocetku sanjala da krvarim. a sad cijelu noć se vatam za piđamu i provjeravam jel mokra,jel puka vodenjak :)
ti sitno brojiš nije ni čudo :)
cao svima,drago mi je da nas ima u ovolikom broju.Čitajući vaše iskustvo odlučila sam da i ja podjelim moje.Ja sam u 16 nedelji trudnoće i takođe muku mučim sa strahovima,a još više sa ružnim snovima.Živim sama i onda je baš problem kad se probudiš,a niko nema da te zagrli.Moj muž je u inosrtranstvu,tako da veliku većinu svega i lijepog i manje lijepog uglavnom preživljavam sama.Nije nimalo zgodno,ali neko mora i raditi.Oko trudnoće sam se pomučila oko dvije god.Kada sam saznala da sam trudna bila sam prestretna,ali odmah posle su usledili kojekavi strahovi,da li ću ja to moći,kako ću ja to,tra la la la.E onda se dešava to da u 7 nedelji dobijem obilno krvarenje,na uzv beba ok,ali hitno me prebacuju u drugu bolnicu gdje mi ustanove da se radilo o blizanačkoj trudnoći,te da sam jedan plod izgubila.Ležala sam desetak dana u bolnici,druga beba je hvala bogu bila dobro,a sada redovno idem na kontrolice i naravno uvijek kad se približi pribojavam se svega.E i logično je da me posle tih trauma plaše razne stvari,jer u bolnici se svega naslušaš.,ali mnogo je lakše kad si pozitivac,smijehom protiv svega,no u trudnoći meni to baš ne ide od ruke :PPPP
Zaboravila sam da napomenem osim strahova i ružih snova,takođe često plačem,kao i to da se vređam na sitnice i ne trpim nikakve kritike,preosjetljiva sam.I onda sam u brizi da li se to odražava na bebu i pa mi to postane najveća briga :P.Baš je zbrkano ovo drugo stanje,ali je ipak PRELIJEPO
i ja se slažem s tobom, bilo je trenutaka kad me to držalo, al kako se porod bližio ja sam bila sve opuštenija i nisam uopće razmišljala što me čeka, a nakon što je sve prošlo sretna i zadovoljna doživjela prekrasno iskustvo....... i sad užimo u zajedničkim trenucima :love2: :zaljubljen:Citiraj:
zeljana02 prvotno napisa
tvoja opuštenost se vidjela po tvojim postovima, za razliku od mojih... :heart:Citiraj:
katarinam prvotno napisa
katarinam, koji avatar! Krasan ti je sin.
cure, bez panike i straha.. bit ce vam predivno-kao i nama.:heart: i vjerujte da svu bol istog trena zaboravite kad vam vaše sunce stave na prsa.
Ja bi tvoj scenarij zadarmamica mislim da si sve to vrlo hrabro i brzo prosla svaka cast jos jednom cestitam.
Ja danas cijeli dan tulim neka me depra uhvatila jer mi je moj gin reko da bi mogla ranije rodit,a evo jos nista ovo iscekivanje me dosta opterecuje
sa 21 ipo god, ja sam jako ponosna na sebe i na odrađeni posao :) i naravno , zahvaljujem se forumu, jer sam dobila jakooo puno bitnih informacija.
Moram se pridružiti jer vidim da "ipak" nisam jedina koja nema niti trunčicu straha...skroz sam opuštena,no to neznači da će potrajati...još 2 mj. mogu čuda napraviti!!
Psihički sam se pripremila,neobračam pažnju na priče...naravno da svi drukčije gledamo na bol...a opet s druge strane prva mi je trudnoća pa ni neznam šta me čeka,a kažu da je tako i najbolje.
Napominjem da me jedino može uspaničiti kada udjem u rađaonu i kada čujem jauke...mislim da me tada nitko neće moći smiriti.Najbolje da si kupim čepiće za uši pa da ništa nečujem :)
Nama koje smo bile saima u predrađaoni, ti jauci su bili smiješni, jer se kao obrazac ponavljaju:), naravno, tko se zadnji smije...
kada dođeš u rađaonu, ne čuješ više ništa, a kamoli jauke drugih žena...
Ja sam jako uzbuđena jer imam iza sebe 2 poroda i jako me zanimaju sličnosti i razlike... mm je također sav izvan sebe, pogotovo kada svako toliko izračuna kako nam je sve to blizu... Bio je na porodu, pa je spreman:)!
Slušaj svoje tijelo, diši sa njim, pokušaj se opustiti kada god to možeš i pokušaj ne brinuti! Priroda se lijepo pobrinula, samo joj trebamo dopustiti...
Evo meni je zbog napada panike radi slabog krvavog iscjetka, preporučen razgovor kod psihologa. Beba se razvija normalno, nema hematoma, i to što mi se desilo je "prirodno". U očima sam imala luđački pogled. Doktorica mi je rekla da masa urednih trudnoća ode u ranim tjednima zbog prevelikog adrenalina i tlaka koji skače u stresnim trenucima. Potrebno je smiriti se. To je prokletstvo 21. stoljeća. Žene su preinformirane, imaju mogućnost odmah znati da li su trudne, i poslje sreće zbog pozitivnog testa nastupa stres. Oće prokucat srce ili neće? Stalno se čačka sa ultrazvukom i stalno se nešto očekuje ili kontrolira. Bar kod mene. Jesu dobre mjere za dane tjedna? Ima li hematoma? Da li srece kuca dosta brzo? Nekad su žene živile sa mučninama, iscjetkima i sumnjama su trudne. Znalo bi se definitivno kad bi dijete "oživilo" da je sve u redu i da se dijete očekuje. Te su žene bile pošteđene puno muke. Ja sam osobno dobila savjet, pošto je sve u redu i nema naznaka da će se trudnoća prekinuti, da živim najnormalnije moguće, da pišem dnevnik bebi, da prošetam, da uživam i pustim da me se mazi i pazi, i da dozvolim bebi da se razvija bez stresa jer djeca sve osjećaju i sve se prenosi na njih. Do toga nekako treba doći. Počela sam s time što sam pogledala temu na rodi Blessingway i malo na youtube pogledala filmiće na tu temu. Osjećam se sada ne više ludo i zabrinuto, nego posebno...... To ću uredno ponavljati.:-)
Sad će te me vikat jer i vas plašim :-)...ugl., obzirom da se redovito na poslu srećem s djecom s poteškoćama u razvoju, opsjednuta sam njima i njihovim roditeljima....
Jedno vrijeme (prije trudnoće) imala sam dojam kako je vecina djece bolesna, kako je vrlo teško dobiti zdravo dijete, valjda kako sam okružena samo njima. Sad mi se zadnje vrijeme vrte priče o djeci koja su na porodu ostala bez kisika. Čini mi se da ću satrat doktora i babicu kad dođe dan poroda :-)
Daj Bože da je zdravo, sve drugo više manje...držim fige svima!!!
Mene je onda kad sam onako jako krvarila toliko bilo strah da sam se cijelim tijelom tresla, ta drhtavica je bila toliko intenzivna da je ginić čekao da se smirim da me može pregledati ultrazvukom..Čim je rekao da bebici srce kuca - prestalo je kao obrisano..Prevažno nam je da je dobro, pa je teško biti flegma..Eh ta psiha..
Nisam baš primjer optimizma....u strahu sam od kad sam vidjela plusić, kako imam 35 i prva trudnoća stalno me prati taj osjećaj da je to jedina šansa, moja jedina prilika.
Zanijela sam brzo , u roku 8-9 mj sa jednom biokemijskom i sa autoimunom bolešću, kaže dr. Odlično!
Strahovi su svakakvi, njačešće vezani za zdravlje djeteta, imam napadaje panike kako zaštititi bebu od svega, osjećam se kao inkubator8-) i samo razmišljam što još da napravim "ispravno" da sve bude u redu. Poroda se ne bojim, kada sam jednom prilikom trpila bolove zbog svog Chrona, jedna sestra u bolnici mi je rekla
"ako si ovo izdržala, rodit ćeš bez problema ;)"
Sada sam malo bolje, nakon VEĆ 3 dobra uzv evo me u 12 tjednu..
Malo sam skrenula misli na roditelje jer su mi oboje bolesni, a unuče je na putu pa mi žao što sam čekala do 35 g:-)
gaće i dalje gledam, 4 noći za redom sanjam da krvarim, da sam dobila M, da sam prokrvarila i onda se budim u znoju ..sve boleštine sam proučila i na kraju odbila sve prenatalne testove
Eto, najlakše je reći nemoj misliti na to , želim si dijete više od svega, i sanjam i čekam dan da ga primim na ruke i prisonim na prsa, sve do sada u životu je postalo nebitno, ovo je stvarno drugo stanje, ali prva 3 mj mi sigurno nisu blažena
meni su prvi mjeseci baš bili blaženi, ni traga nekim teškim mislima
sad u zadnjem tromjesječju često sam zabrinuta, stalno me nekio strah hvata ...
opet malo izvlacim temu...:) saznla sam da sam trudna prije par dana, 5 tjedana..beba je zeljena.ima negdje moj posto gdje pitaj koliko nakn ciscenja moram cekat da krenemo raditi na novoj bebi..i sad kad sam trudna,odjednom bujica negativnih osjecaja. ponekad osjecam averziju prema decku ( ne znam zasto,zbilja ),pa pocnem zaliti za zivotom prije trudnoce,pa odjednom se zelim odseliti u ameriku i pobjeci daleko od svega,pa se osjecam kao alien i neprirodno jer postoji jos jedna osoba u meni,pa se stidim sexa ine mogu se sexat jer osjecam kao da to nije u redu..znam da je to sve bujica hromona,ali tako je tesko.imam nocne more,placem,nesretna sam,brinem se oko svega.kako cu s malom bebom,hocu imati ikakvu pomoc,da ja vise necu biti ja...uzas! :-( uvjerena sam da su hormoni i zato jer sam htjela to dijete mjesecima.ali ne znam kako da si pomognem.
mislila sam da ću jako teško psihički podnijeti spoznaju da sam ponovno trudna, ali za sada je sve i više nego u redu.
jedino što su mi se ruke tresle kad sam radila test, toliko da nisam mogla otvoriti omot. :mrgreen:
mislim da će me početi prati paranoja što dalje budem trudna. sad mi je najveći problem da li će bebi prokucati srce, da li će se dobro razvijati, da li ću opet prokrvariti.
čak sam noćas sanjala da opet imam pobačaj. :facepalm:
nekako se nastojim umiriti, misliti pozitivno, makar sa strane imam glupe komentare kako se ne trebam ničemu previše nadati, jer tko zna kaj će još biti. ustvari mi drugi stvore neku negativnu vibru, i to mi je užasno naporno. mrzim babske priče, nitko normalan tko si toliko dugo želi bebu, ne bi htio da se ne rodi. to su stvari na koje nažalost ne možemo baš utjecati. svi si želimo školsku trudnoću i zdravu bebicu.
zato sam čvrsto odlučila gledati samo pozitivno, ići dan po dan, pa što bude bit će. sve za bebu. :zaljubljen:
Ayan..
Da ti barem mogu nešto pametno reći, vidim da sve znaš..
Bila sam ista takva prva 3 mj.. nisam spavala, gledala u gaće:-) umjesto da sam uživala u svakom danu..
Pa čekala srčeko..onda se smirila 2 dana pa onda tražila neki drugi "problem" da se mučim..
No, došla sam k sebi onda kad sam odlučila odbiti prenatalne testove....
neki okidač sreće se u meni probudio, ljubav prema nerodjenom biću koja je tinjala tad se rasplamsala...
Nisam nikad mogla zamisliti takve osjećaje..
Sad sam na mirovanju od 25 tt. i evo ušla u 28tt.
Malo plačem preko dana, pa se malo smijem, onako...ipak sam sretna, kad me on opali nogicom samo mi osmijeh pobjegne..
Uz to mi je mama teško bolesna pa imam o čemu razmišljati preko dana..:-(
U pon. vjerojatno pakiram za bolnicu..
Zato uživaj u svakom danu jer je poseban, opusti se, pusti svoje tijelo da radi svoje a ti mu daj podršku svojim dobrim raspoloženjem i optimizmom:heart:
Shania jel ideš u bolnicu do kraja ili ideš samo na promatranje pa će te pustiti?
Kako god bilo, sretno i drži se.
Hvala Eva133
Postoje neke naznake da ću ostati, ali još se ništa ne zna, dok dr. ne obavi uzv i odluči.
Shania potpuno te razumijem. vidim da i ti imaš u potpisu malog anđela.
samo onaj tko je izgubio bebu zna da niti jedna iduća trudnoća ne može proći mirno i spokojno, kao kad prvi put ugledaš plus i raduješ se svakom danu kojim si bliža svojoj bebi, a onda nažalost taj plus završi suzama.
neću biti mirna dok bebu ne primim u ruke nakon rođenja, i uvjerim se da je sve u redu.
do tada se mogu samo nadati i misliti pozitivno, jer ako se prepustim razmišljanju o scenarijima o tome što sve može poći po krivu, poludjet ću.
znam da moram biti hrabra i smirena radi bebe i sebe.
da je teško ostati pribran i optimističan je. ali svaki puta kad i pomislim neki crnjak prebacim se na dan kad ću pogledati svoju bebu i zagrliti ju. na ništa drugo ne pristajem i ničemu drugom se ne nadam.
tebi i bebi želim puno sreće, da uskoro budete zajedno, zaslužila si to. :love2:
:klap::klap::-D
Ja sam trudna 2. put. Trudnoća do sada nije baš slična prvoj, pa me to brine... Zatrudnila nakon bezbroj IVF-a i nakon lani spontanog. Vjerojatno odatle panika... Sad sam 7,5 tj. Prošli tj bila na UZV, sve je bilo ok, srce kucalo. E sad, do prije par dana su me sise dosta boljele, bradavice bile osjetljive, počele mučnine lagane i neki metalni osjećaj u ustima, pišalo mi se stalno... a sad je nekako toga sve manje, mislim sve je i dalje lagano tu ali ne svaki dan sve i sveukupno nekako dosta manje. Razumijete strah... Je li i koja od vas imala slična iskustva?
(doduše, MISLIM da je i u prvoj trudnoći došlo do laganog smanjenja/ gubitka simptoma negdje u toj dobi, samo su mučnine bile koma...)
Becky mislim da sve mi koje imamo MPO iskustvo previše osluškujemo sebe i svoje tijelo. Od prvog dana smo u istraživanju i promatranju i previše analiziramo.
Znam po sebi, kad sam bila trudna 2 mj. htjela sam ponoviti test da vidim jesam li još trudna jer mi se činilo da nema nikakvih simptoma :roll:
I sad kad sam 26 tt bojim se svega i svačega, stalno mislim da će se desiti ono najgore.
Prva trudnoća mi je bila prirodna i sasvim druga priča. Bila sam skroz opuštena, nisam stalno virila u gače i bila u panici. Svaka trudnoća je drugačija, meni se razlikuju skroz, uopće ih ne mogu usporediti.
Najbitnije se opustiti i probati što manje misliti (znam da je lako reči), i sve će na kraju biti dobro, sigurna sam. :-)
Becky kod mene je ista stvar. prvi puta sam imala sasvim drukčije simptome i osjećala sam se drukčije, nego sada. vjerujem da niti jedna trudnoća nije ista. samo mirno i optimistično, ako ti doktor veli da je sve ok, ne brini. ;-)
Becky, ja sam prva tri mjeseca bila van sebe od straha jer sam dva puta ranije imala spontani. Ginekologa sam valjda izludila jer sam tražila pregled čim bi mi se simptomi trudnoće smanjili ili nestali. Nisam si mogla pomoći jer sam godinu dana ranije imala missed ab kad sam sama znala da više nisam trudna bez obzira što nisam prokrvarila, samo se više nisam osjećala trudno... Svi koji su teško došli do trudnoće ili imali jedan ili više spontanih znaju o kakvim strahovima govorim. Svaki odlazak na wc je bio proučavanje papira da li ima tragova krvi... Sad sam u 33. tjednu i još uvijek me muče strahovi, samo druge vrste...
Jučer stigla iz bolnice. i znate kako se osjećam ??!!
:-(da želim natrag
Primila sam dvije injekcije dexametazona, radila preglede, uzv. ctg- sve je u redu.
Kako nemam krvarenja zbog previe i ušla sam u 29 tt pustili su me doma na mirovanje, i za 2 tjedna na kontrolu
Ne mogu si pomoći i još danas sam nekako uplakana, ništa me ne veseli, osjećam strah i brigu, najradije bi se vratila jer mi bolnica daje tu neku sigurnost.
iako sam i tamo bila sva jadna i tužna...
Nadala sam se da ću se danas bolje osjećati, još uvijek sam bezvoljna, ništa me ne zanima, ni knjiga ni tv...
Najjači strah i briga ikad:(
Shania znam kako ti je. Koliko god se ježila bolnice, nekako jedva čekam da idem, jer i ja tako razmišljam, da ću biti sigurnija. Ovako svaki dan samo osluškujem bebe, pratim bolove, sad mi i noge natiču. Zbilja je sad već pred kraj i strah me svega.
Izdrži još malo i bez brige brzo ćeš ti opet u bolnicu. Drži se.
Shania razumijem tvoj strah jer i ja se isto osječam. I ja sam ponovno na mirovanju,noge i ruke mi strahovito natiču,krećem se samo onoliko koliko moram. I mi smo u 29 tt i idemo dan po dan ali ja sam sretna jer sam još uvijek doma. Još malo draga i zagrlit ćeš svoju mrvicu!
:love2:
Sonja29
eva133
Budem valjda bolje, kako dani idu...kad sam se ipak tamo osjećala bolje, i taj običan ctg svaki dan mi je davao mir...
Pitala sam dr. 100 pitanja ..da li sam doma "sigurna" nije ništa dramatizirao...previše..
Odmarajte i vi, i koliko god bi trebale uživati u ovim tjednima, nekako mi se čini da čekamo da što prije i sigurnije prodju, po njegovim riječima ja još 7 tjedana
Mene će izluditi ovo čekanje, bolnica DA/NE
cijelu noć sam bila budna, dobila proljev, bila danas na kontroli, kaže dr. hospitalizacija 09.07. pa do kraja.
33 tjedan će biti.
Opet sam doma i opet u stahu od krvarenja..vrućine, teško mi je mirovati, tako se poklopilo da sam sama većinu dana pa se često moram dizati iz kreveta..
A sad je i počeo strah i uzbudjenje jer ću uskoro doma donijeti svog malog čovjeka..strah me da li će sve biti u redu na porodu:unsure:
Ufff...koje ljeto
Shania potpuno te razumijem. I ja svaki dan dajem mužu upute jer sutra idem na pregled i veliki su izgledi da me ostave do kraja. Postoji šansa i da ne ostanem. Ovisi o otvorenosti. Ja idem spavati oko 12 i spavam negdje do 4 i onda nema sna do jutra. Hvala Bogu da ujutro odspavam od 7-10. I ja sam skoro cijeli dan sama i ne mogu samo ležati. Ubi me sve ovo, a najviše ne strah da sve prođe dobro.
Lagano pakiram torbu, sva sam u strahu...sad od poroda...ne samo čina CR već brige za mog sina , da li će sve biti u redu???!! kako će on podnijeti CR, samo da bude dobro...samo da sve bude dobro:))
i da ne prokrvarim i rodim barem u 37 tt...dr. mi je rekao da mi je to apsolutno zadnji termin u najbojoj varijanti.
Strah me takodjer sebe nakon CR. Imam 2 oepracije trbuha, prerezane sve mišiće, sad sam saznala da mi se zato vjerojatno razvila placenta p. jer je posteljica samo pala :((
Imam "grešku" haahah...
Kako ću sve to takva razrezana,jer se spominje mogućnost okomitog reza:(
Lijepo vas sve pozdravljam, želim vama svima zabrinutima da brigu budu rukom odnesene, znam da moje budu čim ga ugledam...
Ljbim vas sve :heart::heart:
Shania drž se. Bit će sve dobro. Tamo ćeš im biti na oku. Izdržat ćeš ti još malo. Ja idem danas na kontrolu i na dogovor za hospitalizaciju. Postoji šansa da ostanem i danas već (ovisi koliko sam otvorena). Ako ne ostanem danas, ponedjeljak mi ne gine.
Sonja, Shania, Eva,
bit će sve dobro. Samo se nemojte bojati. Strah blokira onu iskonsku snagu u nama. Biti će sve dobro! :-)
Radujte se tom danu kad ćete primiti u ruke svoju djecu!
Sretno eva133 da ti ispadne onako kako smatraš da je najbolje...da se osjećaš dobro..
Ja sam na Sv Duhu...;))) patologija