kako postati i ostati mama kod kuće

baš sam na tebe sad mislila - sjećam se da si pisala da si se družila sa jednom mamom koja je kod kuće sa djecom! to mora biti super ako se slažete - jer imate zajedničke teme i slične probleme!

a jedva čekam da moja M. naraste pa da skupljam njene prijateljice na druženje i da crtamo, pjevamo i pečemo kolače. čak se više veselim dječici nego mamama. bojim se - šta ako mi se ne svide? :(
a za dječicu znam da će biti super i da će nam biti veselo! - ;)

često razmišljam kakvi će biti roditelji prijateljica našeg djeteta - moramo li se sa njima družiti ako nam se ne svide?? - ali to je neka druga tema!

Citiraj:

---

Bobica prvotno napisa

često razmišljam kakvi će biti roditelji prijateljica našeg djeteta - moramo li se sa njima družiti ako nam se ne svide?? - ali to je neka druga tema!

---

Nisam sigurna da li je druga tema, jer opet se ponavlja problem s tim što zaposleni ljudi imaju jako brz tempo života i onda se opet jako teško uskladiti. Razlike su to u mnogočemu. Recimo mame su često mislile da kad se dogovorimo za igranje da to znači da samo dođu djeca,a da smo je nama bitnije da si nešto stignemo obaviti i kužim to totalno i nije mi to problem, ali ja sam se baš veselila tim kavama uz igranje iako su klinci već dovoljno veliki da se igraju sami. Naravno ponekad se lijepo družimo, kad se ima vremena, ali eto, sličan problem kao i inače. Nekim gužva, nekima soliranje :)

I ja isto mislim da ovakav stil života ne bi trebao biti dodatno otežan tim soliranjem, naravno da imaš neke prave cijeloživotne prijetelje, ali to je ipak par ljudi i mogu vas djeliti i km i faze u životu ali se kužite, ali opet svakom treba nekakva grupica kolegica, frendica sasličnim rasporedom, temama, pa makar i ne bile sve srodne duše, ako kužite što želim reći. Jedina kolegica kod kuće s kojom djelim svoje svakodnevne trileme je postala prava prijateljica i jako sam sretna zbog toga. U mojem okruženju skoro da i nema mama doma. A ako i ih i sretnem, nekako je teško u ovoj dobi, baš se sprijateljit ko osmogodišnjak taj čas. :)

Pikula, potpisujem od riječi do riječi.
To s frendicama koje rade je dosta frenetično u ovom trenu jer su žene rastrgane. Ja možda griješim jer ih ne zovem da kafenišemo na redovnom bazi, ali nekako mi je žao još i sebe gurat u njihov raspored - a znam kako im je. Imam filozofiju - kad možeš, kad ti se da - nazovi i dođi. I onda to tako bude, i meni je to okej. Zapravo, mislim da je to tako dok su djeca vrlo mala. Ja mislim kad će klinci bit stariji da ćemo i mi više trenutaka lovit za sebe.

Dotad - a i onda - jako je važno imati ljude s kojima dijelimo svoj svaki dan, i ja ne mogu biti zahvalnija za mame koje su mi u ovom trenu bliske. To je temeljni životni dar za mene u ovom trenu.

Nemam ni ja baš nešto puno prijateljica, uglavnom sam se sa večinom razišla u razmišljanjima pa smo razrjedili druženja, tako s godinama dođeš na to da imaš 1-2 osobe s kojima je stvarno užitak prošetat ili poč na cugu, ostali su mi prenaporni. Mm mi je najbolji frend. Ujutro obavezno pijemo kafu i čakulamo uz doručak. Ali meni baš ni ne fale druženja. Da vam budem iskrena, puna mi je glava informacija, problema, stvari, misli, tako da mi je prekrasno zapravo biti sama sa dečkom kad je mm na poslu. Mozak na pašu. Previše sam radila/razmišljala/patila zadnjih godina, jednostavno mi je potreban mir i samo mir. Tišina mi je najdraža muzika. Iako nekad navijem CD do daske u autu pa Š i ja "jurimo" na pjacu :mrgreen:

Teško mi je drugima objasniti ljepotu toga da sam doma, da brinem o svojim dečkima, brinem se o našem psu, o vrtu. Nema mi ništa draže nego kad serviram ručak, a ono povrče iz mog vrta, svježe ispečen kruh, sirup od mente koji sam nedavno napravila...mene takve sitnice oduševljavaju. Masu mojih poznanica ne vidi ljepotu u tome nego misle da samu sebe maltretiram - to je uglavnom stav ljudi kad čuju da sam postala domačica. Masu njih nije jasno zašto tako multitalentirana osoba ostavi sve svoje "snove" i postane nešto obično i po njima dosadno poput domačice.
Ne da mi se nikom objašnjavat, pustim da misle što hoče, masu njih me i žali, ne mogu to sakrit kad pričaju samnom. Mojim tim frendovima je i dalje najvažnije biti cool, biti In, biti na svakoj super zabavi, pojavit se, putovat bar 4-5 puta godišnje, i onda kad se nađemo ili sretnemo, nije ni čudo da misle da sam luda. Ono što je meni sad centar svijeta njima je pokora, i obrnuto. Ali ja sam na čisto sama sa sobom, znam što želim i što me ćini sretnom.

Anyway, jesam se raspisala, došlo mi eto :-)
A samo sam se htjela nadovezat na to da se i ja ne družim previše.

ma ja sam jedna mala zloća - ali stvarno mala
mene to sa frendicama živcira što se svi prave toliko zauzeti da me ne stignu ni pitati kako sam ni nazvati - ali zar baš uvijek ja moram prva nazvati kao da nemam pametnijeg posla nego samo telefonirati
i zli komentari 'tebi je lako, ti si doma, a ja jadna raaadim' a to bi očekivala od muških - pa i ja radim iako sam na porodiljnom - zato je to netko pametan smislio da sam doma sa djetetom jer tu ima puno posla!! pravog pravcatog posla!

Roza - često te čitam i mislim da ti imaš prekrasne snove i upravo ih ostvaruješ! a oni koji misle da si ti ostavila sve svoje snove - griješe!
;)

Nemoj se ljutiti al' ovo

Citiraj:

---

RozaGroza prvotno napisa

tako da mi je prekrasno zapravo biti sama sa dečkom kad je mm na poslu.

---

mi je smiješno zazvučalo.

Nisam skužila u prvi tren o kojem 'dečku' se radi :mrgreen:.

Sori na ovoj oftopičarskoj upadici.

Citiraj:

---

lola_34 prvotno napisa

Nemoj se ljutiti al' ovo



mi je smiješno zazvučalo.

Nisam skužila u prvi tren o kojem 'dečku' se radi :mrgreen:.

Sori na ovoj oftopičarskoj upadici.

---

hahah Roza pošalje muža na posao pa sa dečkom ide na plac!!
zato ti je njoj ljepo biti doma!! :lol: :lol: :lol:

:lol::lol::lol:

:lol::lol:

Roza - ne se ljutiš?
- samo smo im pokazale da se i kućanice znaju zabavljati!
evo sutra može na moj račun jedna runda !


a i tema je malo živnula od ovih poskakujućih smajlića !

:lol:

:-D

Pa što se ja ne dosjetih toga dok sam bila doma :mrgreen:...

Ha ha ha :lol:
hm da, mogla bi počet govorit "dječak" il nešto slično da ne pomisle ljudi svašta ;)

Danas sam doživjela da me teta u Konzumu (koja me viđa sa djecom, i stoput je već pitala kad ću se vratiti na posao) pita - a jel mamica počela raditi?
Moje mlađe dijete je tek prošlo dvije godine, a ljudi osjećaju da je priša.
Meni je to tužno...
Pa sam rekla - nisam. Djeca su mi mala, trebaju me, sitni su, doma mi je lijepo, i nikud mi se ne žuri.

Ifi znam o čemu pričaš, imam i ja dežurne brižnike koji su strašno zabrinuti kad ću ja ići raditi, otkud meni penzija jednog dana, šta mi muž kaže na to da ja niš ne radim, pa što ako on ode, šta ako umre sutra.... Joj ima tako ljubaznih ljudi, koji se toliko do srca čude što ti ne radiš, da vjerujem ti da ti je puk'o film.

Pobjego mi post- to je ista ona sorta ljudi koja bi ti umakala dudu u rakiju, davala alegičaru smoki iza leđa, iščuđavala se što dojiš bebu od 6 mjeseci jer ima zube i slično, a ja sumnjam potajice, da su to isti oni koji su zvali policiju kad god smo imali tulum za rođendan makar sam igrali jamb ;-) i meni takvi idu na živce, ali mislim da je njihova svrha da zovu elektru kad nestane struje i popiju krv na slamku onom čovjeku na informacijama :lol:

Ifi nek te ne živciraju ničiji komentari, izgradi zid tolerancije oko sebe, ommmmmm i te priće, i kad te netko isprovocira, namjerno ili ne, nasmij se i udahni punim plučima, jer si sretna i tuđe upadice te ne diraju ;)

Meni je bolje doma, i vjerojatno mojoj obitelji. Nikako ne kažem da sam ja bolja. Znam da sam bila silno rastrzana dok sam bila zaposlena, a sada to nisam ni malo.

Prijelaz mi je bio lagan jer sam dobila novu bebu i bila s njom zaposlena, da mi radno mjesto nije ni falilo. Ipak je lakše ne biti u radnom odnosu kada imate doma posao u obliku troje djece. Ipak, osjećaj da ste potrebni i važni je jako bitan svakome.

Ifigenija, ne slušaj što ti govore, ti znaš što je za tebe i tvoje najbolje. Digni se iznad bezveznih komentara i živi svoj život.

da vam se i ja priključim:-)...i ja sam mama koja je dala otkaz da bi bila doma. i bila sam u čudnoj fazi tranzicije..i osjećajem grižnje savjesti...pa krize u svijetu...pa čudesa...pa organizacija vremena...pa jooooh...sve se sad nekako slaže, samo po sebi!! i nije mi žao ni lipe što ne radim. čak sam si obećala da više nikada neću imati neki ozbiljan posao, tipa od 8 da 16...nije to za mene, naravno, ako su mogućnosti takve.

Ma ja bi isto tako odbrusila nekome tko bi me to uporno zapitkivao ... Nema se tko šta petljati u moj izbor - iako se čudim svijetu u kojem živite, jer u mojoj okolini se podrazumijeva da ja kao majka i supruga ostanem doma. Možda bih slušala kojekakve komentare da sam otišla raditi.

I ja bih voljela da ova tema bude razmjena iskustava nas koje smo imale mogućnost birati želimo li raditi ili ostati doma. I da pomažemo jedna drugoj savjetima i suosjećanjem. A ne da se uspoređujemo sa mamama koje rade.
Jer, ponavljam, MOJ izbor je takav kakav jest jer ja nisam znala drukčije, a mogla sam birati. Da sam morala ići raditi, sigurno bih otišla raditi, ali trebala bih veliku pomoć da se organiziram i da svom djetetu pružim najbolje od sebe, a sigurna sam da mame "radilice" to znaju i umiju i da njihova djeca nisu zakinuta za brigu, pažnju i ljubav.

mamica, u kojem si kraju? Doselit ćemo ti se svi :) Mislim zvuči ako mjesto gdje imaš s kim popiti kavu kao mama kod kuće - utopija za mnoge

Da imam financijske mogućnosti i ja bih bila doma, ali šta je tu je, možda jednog dana....

meni je Roza super i njeni savjeti su mi zakon - pošalje muža na posao pa ide sa dečkom na plac!
ja sam nekidan probala isto to - poslala sam muža na posao ali nemam dečka za ići na plac nego imam curu - pa nije tako zabavno kao kod Roze!

a sad oz
nekada davno sam negdje naišla na blog jedne kreativne stay at home mame koja je pričala o svom dnevnom rasporedu - kako stigne hendlati djecu i bog i još taj svoj etsy shop! i sad ne znam gdje je to?
imate li neki dobar link - neki raspored koji pomaže mamama da ostanu u fokusu - neke dane mi se znalo desiti da malo zapnem na forumima i ne odradim neke osnovne poslove - pa onda navrat nanos sve pokušavam srediti prije nego mm stigne kući! kao neko dijet ekoje nije napisalo zadaću a mama dolazi sa posla za pola sata!?!?!?

Citiraj:

---

pikula prvotno napisa

mamica, u kojem si kraju? Doselit ćemo ti se svi :) Mislim zvuči ako mjesto gdje imaš s kim popiti kavu kao mama kod kuće - utopija za mnoge

---

Radi privatnosti ne želim to otkrivati, ali da, u mom kraju je najnormalnije biti mama kod kuće i zaista imam s kime popiti kavu.

Osim toga, svoje prijateljice imam cijeli život, od malih nogu, muške prijatelje od srednje škole i ne bih olako zapustila ta prijateljstva. Nitko od njih nije ni oženjen ni udat, mladi smo još, bila su i razdoblja kada nismo bili na istoj valnoj dužini, kada nismo imali zajedničkih tema, ali trudili smo se ipak to održati. Tako da ipak uspijevamo popiti kavu, pa i izaći vani kao u srednjoškolsko doba.

Samo što sam ja sebe prestala forsirati i dopustila da to budu izlasci jednom u 2-3 mjeseca, da ne mora to biti baš svake subote (što nije nikad ni bilo, ali ja sam zamišljala da hoće biti).

Oni me uvijek mole da malenu povedem sa sobom na kavu, pa da će je pričuvati... Naravno, ni jedno od toga dvoje mi ne pada na pamet, ali drago mi je što se oni nastoje uključiti u moj sadašnji život, kao što i ja zadržim zanimanje za priče tko je koga gledao u disku, kako je bilo u solariju nakon posla i sl. Prijateljstvo je trud.

A isto tako uživam i u muževom (sada zajedničkom) pooženjenom društvu, u obiteljskim sastancima, roštiljanjima i razgovorima, jer godi nekada pričati o pokakanim pelenama i neprospavanim noćima :mrgreen:.

Da je idealno - nije. Ponekad se pitam šta bi bilo da je bilo... Što se tiče karijere. Muče me dvojbe, jer ja nikada nisam iskusila rad za nekoga u svojoj struci. A htjela bih se okušati, pa se pitam kada bi to trebalo doći na red? A što se tiče prijateljstava, mučile su me iste dvojbe i razmišljanja kao i vas, ali ja sam izrazito društveni tip i meni nije dovoljna uloga majke i supruge.

Mamica, kad saznam gdje živiš, i ja ću se doseliti. Eto. I divno je kako mudro njeguješ prijateljstva, i dragi su ti tvoji ljudi. Možda su u manjim sredinama ljudi srdačniji jer su svjesni da nema drugih, instant-ljudi kao u ovim mravinjacima gdje ti netko stane na žulj, pa ga šupiraš i za tri dana imaš nove, i tako do milijun... Tko će ga znati. Ali - drago mi je zbog vas!

Što se tiče posla, karijere, kad će to na red - nema tu instant-odgovora vrijednog za sve. Vjerujem da treba osluškivati sebe, računati s onime što su konstante tvog života, i kad bude tren - znat ćeš, i stvari će se posložiti. Ali ako si ovako mlada toliko mudra - već ćeš ti to srediti :)

A sad samo kratko glede incidenta koji sam izazvala svojim malim, kukavnim jadanjem. Nisam teti govorila ništa o kašetama. To sam si pomislila, i s vama podijelila. U dućanu sam se zadržala na - lijepo mi je, ne idem raditi, ne žuri mi se. I nisam ovdje zakukala jer me pitala - jel ste se vratili na posao, nego jer sam senzacija među tetama zbog toga što sam doma - dolazila sam trudna, i s bebom, i odmah su počele ispitivati kad se vraćate na posao. I kad je prohodala - a još ne radite? I tako... - godinama. Zašto je to tako, zašto su me napiknule na foru? Možda iz nekih desetih razloga koje ja ne mogu ubrati. Ne znam. Zašto - kako - nemam pojma, ali se nisam čudila tome, nego više uopće svijetu i civilizaciji u kojoj se druge žene sustavno izruguju i provociraju ženu koja voda malenu djecu uokolo. Pa do koljena mi je! To su zrele žene, i čovjek bi od njih očekivao malo više mudrosti i zrelosti, ili barem svijesti o tome da nije sve kao u američkom filmu. Eto.

Citiraj:

---

Bobica prvotno napisa

meni je Roza super i njeni savjeti su mi zakon - pošalje muža na posao pa ide sa dečkom na plac!
ja sam nekidan probala isto to - poslala sam muža na posao ali nemam dečka za ići na plac nego imam curu - pa nije tako zabavno kao kod Roze!

a sad oz
nekada davno sam negdje naišla na blog jedne kreativne stay at home mame koja je pričala o svom dnevnom rasporedu - kako stigne hendlati djecu i bog i još taj svoj etsy shop! i sad ne znam gdje je to?
imate li neki dobar link - neki raspored koji pomaže mamama da ostanu u fokusu - neke dane mi se znalo desiti da malo zapnem na forumima i ne odradim neke osnovne poslove - pa onda navrat nanos sve pokušavam srediti prije nego mm stigne kući! kao neko dijet ekoje nije napisalo zadaću a mama dolazi sa posla za pola sata!?!?!?

---

I ja bih voljela da ne štedite konkretne savjete :) I ja se prepoznajem u ovome, povremeno :) Drago mi je da si to napisala lol

Upravo čitam knjigu u kojoj mama ostaje doma kako bi bila sa svojom 4-godišnjom curicom koja ima astmu. Mama je bila uspješna novinarka. Sada moraju puno više paziti na financije, ali to joj nije prepreka odluci da ostane doma. Jedna druga stvar ju smeta. S mužem izlazi na poslovne večere i njegovi ju prijatelji i kolege gledaju samo kao mamu i domaćicu. Kao da to nije ona ista žena kakva je bila dok je pisala.

Moje je pitanje da li i vi tako osjećate kad ste s njegovim kolegama ili prijateljima, ne zajedničkim, nego s ljudima koji vas ne znaju kao "uspješnu" zaposlenu ženu? Misle li oni da vrijedite manje od muža jer ne zarađujete? Takva nekakva razmišljanja.

Cure slušajte Mariu, ja sve više dolazim na njeno, najbolje se nasmijat i izignorirat prduckanja. Ili Ignore, ako stvari krenu bit baš degutantne.

Al ajmo back on track...Beti je pitala kako se bivše poslovne (uspješne-neuspješne) žene osječaju kad ih i ako okolina sada gleda kao manje vrijedne (da pojednostavnimo - sigurna sam da ne gledaju baš kao manje vrijedne nego recimo kao manje zainteresirane za poslovni svijet, manje u toku itd.).
Mm i ja imamo svoj biznis, svi poslovni partneri su prijatelji ili njegovi ili moji. Baš kako sam več bila napisala, malo im jest čudno, malo ne znaju kako reagirati, jer u mom slučaju jer to zaista extremna promjena. Mjena iz osobe koja je imala crva u guzici i živjela godinama bez slobodnog dana, u domačicu, je izgleda pogodila svih osim mene i mm-a. Mi smo se savršeno adaptirali. Ljudi govore da sam se toliko promjenila da je jedino što ih podsječa na staru mene gigantska tetovaža zmaja na ramenu 8-) (počela mi je i ona ići strahovito na živce, jedva čekam lovu da ju maknem!).

A to što mnogi misle da je šteta, i poneki da sam se predala i idem linijom manjeg otpora - zaboli me! Mislim da će se svi primiriti kad napokon preselimo na imanje i krenemo sa planiranim životom, jer sad još uvijek levitiramo između Zagreba i Dubrovnika. Ali ja u sebi imam taj duh da moram nešto kemijati stalno, tako da planiram na svom imanju imat maleni dučančić - zapravo trampančić, doneseš nešto što nama treba i uzmeš nešto što tebi treba - tipa sir, med, mermeladu, čaj, sapun itd itd itd i to ću sve sama praviti. Pored toga planiramo imati konje, jer sam ja radila puno s konjima, ali držat ćemo ih za terapijsko jahanje - free of charge, imat ćemo i domačinstvo, pa tko god dođe na imanje moči će s nama ručati, čak i prespavati - al ne u klasičnom stilu, opet je trampa u điru - ili ono odradite s nama dio posla i dobijete sobu i hranu.

Uf jesam se raspisala. Ali bez obzira što ću kao ovo sve raditi, to je svejedno sve još uvijek posao domačice, pravljenje sira, meda, sapuna, mermelada, zimnica, kuhanje, čiščenje, briga o životinjama, e da i o obitelji :mrgreen:

Moji su bolesni. Još jedan ciklus. To mi je dosta težak dio jer sad ne idemo u goste, i gosti nam ne dolaze, pa je samotno. Kako vi podnosite te dane i tjedne izolacije zbog bolesti. I izolirate li se uopće? Naši frendovi imaju djecu i teško da bih bila spremna pozvati ih da i oni skupe bolest...

Usput, sin mi je išao tri dana u vrtić, i sad su doma dva tjedna. Pitam se da li da ga uopće držim tamo ili ispišem. Imam auto (konačno, svoj :)), vremena, volje - jel bi bilo bolje umjesto te kuge i kolere i pomora u našem vrtiću voditi dijete uokolo? Što vi mislite? kako vi to? Koliko su vaši bolesni i kako organizirate dane kad su bolesni?

Citiraj:

---

Ifigenija prvotno napisa

Kako vi podnosite te dane i tjedne izolacije zbog bolesti. I izolirate li se uopće?

---

Izoliram se svakodnevno, konstantno i potpuno, i uživam! Ne-izolirani dani su oni kad sama izaberem vidjet se sa nekim, al i onda biramo tiho samotno mjesto za šetnju i kaficu bez puno sretanja poznatih, što je u Dubrovniku stvarno skoro pa nemoguče!

Citiraj:

---

RozaGroza prvotno napisa

Ali ja u sebi imam taj duh da moram nešto kemijati stalno, tako da planiram na svom imanju imat maleni dučančić - zapravo trampančić, doneseš nešto što nama treba i uzmeš nešto što tebi treba - tipa sir, med, mermeladu, čaj, sapun itd itd itd i to ću sve sama praviti. Pored toga planiramo imati konje, jer sam ja radila puno s konjima, ali držat ćemo ih za terapijsko jahanje - free of charge, imat ćemo i domačinstvo, pa tko god dođe na imanje moči će s nama ručati, čak i prespavati - al ne u klasičnom stilu, opet je trampa u điru - ili ono odradite s nama dio posla i dobijete sobu i hranu.

---

RozaGroza, zanimljiva su mi tvoja razmišljanja.
Zanima me da li je to stvarno zakonski moguće/regulirano/uredivo/izvedivo - ovaj tvoj "trampančić"?
Razumijem sistem dam ja susjedu mahune, a on meni krumpir, ali da je je to izvedivo na nekoj organiziranoj razini?

U početku mi je trebalo sto blokova da se organiziram i da stalno križam popise. Nikako nisam mogla shvatiti kamo vrijeme ode niti što sam danas radila. Sad imam samo neki generalni plan za dan i tjedan, ali u početku sam bila totalno izgubljena bez fiksnih obveza pa sam ih počela izmišljati - mislim jednostavno sam fiksirala vrijeme za neke stvari i držala se toga koliko je moguće. Naravno ostala sam doma zato da bude na raspolganje uza razne situacije, ali opet ččovjek neefixana ako ne uvede nek red u to. Djelom me inspiriralo nešto što mi je ostalo od flylady faze, djelom ti stayathomesajtovi, kad stignem proroštat ću linkove malo. Puno pisanije, ali ja nisam znala drugačije. U početku sam skrival te svoje tjedne menije i rasporede peglanja i pranja, pogotovo nakon što je jedna moja frendica pred društvom ispričala kak zna jednu ludaču kojo po frižideru vise jelovnici ko u menzi i rasporedi za svakakve gluposti itd, valjda je zaboravila da jeto vidjela kod mene. al isad se više ne sramim, pa ne mogu imati na rasporedu atomsku fiziku, kad planiram kupovinu... I tako, više sam sama sebi komplicirala život, dok se nisam opustila. :)
A što se tiče osjećaja manje vrijednosti, ja sam ti uzela kao lekciju, naime inače sam uvijek voljela biti ona važna i guba i fora, a sad sam totalni luzer još onak malo me ispod oka pogledaju oću im kakvu tavu uvalit ili usisavač, al ok. Ma kad ja znam iz kojeg gomabanja sam se ja ispetljala, nek one samo kolutaju očima -sad imam ekipu ovdje :)

pikula, pravo je zadovoljstvo citati te, odgovaras na mnoge moje nedoumice.

Ja sam jos od gimnazije znala da bih voljela mir doma vise nego strku i rokove, ali nakon toliko godina skolovanja i solidnog posla, prosto osjecam grizu savjesti da sve to ode u vjetar... kao da se necu oduziti drustvu, ovako glupo zvuci ali tako osjecam... Uglavnom, za sada radim od kuce i potpuno mi odgovara :)

Hvala, draga.. Divno je upoznati ljude koji znaju što žele, meni je toliko dugo trebalo. I sad kad mi se nudi neki posao, uh, gledam na to sasvim drugačije. Baš onako, ako se uklapa, odlično, ako ne- nemam više ni trunke grižnje savjesti.

Pikula super si to napisala, ko da sebe čitam!
Anemona brijem da je trampa potpuno legalna, ne trebam nigdje prijavljivati da mi je taj i taj došao pomoći izgraditi kokošinjac a ja mu zauzvrat dala malo povrča-voća-drva za ogrijev itd itd Ali mi ćemo svejedno otvoriti domačinstvo i dobaviti sve dozvole pošto je nam je plan opskrbljivati nekih 5-10 obitelji sa organskim proizvodima. Nevezano za temu, uskoro pokrečem web stranicu za trampu, pa ćemo vidjeti.

Ja bi rekla nešto na temu ovog što je netko pitao, kako nas doživljavaju drugi ljudi dok smo u ulozi kućanice i zaposlene mame. Ja sam bila kućanica i mama 9 godina. Nakon par godina ljudi su me počeli gledati ko nekakvu lijenčinu. Nitko to nikada nije izgovorio ali bilo je jasno. Iako sam se ubijala od posla. U 5,5 godina rodila sam troje djece, nikad nisam sjedila a kamoli spavala popodne. Stalno u pokretu, stalno nekakvi kućanski poslovi, šetnje s djecom, aktivnosti, izmišljanja ovih i onih igara, presvlačenja, hranjenja, nespavanja...Ali nisam radila i sve je to padalo u vodu. Kad sam se zaposlila, a nema dugo da jesam i ne radim niti malo glamurozan posao, svijet me drugačije počeo gledati. Odjednom sam postala super mama, ekstra vrijedna, primjer drugima, bla, bla..nema veze što na poslu radim tri put manje nego što radim kući, sad me se poštuje, prije i nije previše. A ja imam osjećaj da varam ljude. Jer stoput je lakše raditi nego biti kućanica i majka. Samo što to ne zna nitko tko to nije probao. Čak i žene kojima djeca malo porastu dožive amneziju pa zaborave što je to

Citiraj:

---

Trina prvotno napisa

. Jer stoput je lakše raditi nego biti kućanica i majka. Samo što to ne zna nitko tko to nije probao.

---

ja bih se čak i složila s tobom. Ne samo da mi je lakše, nego zanimljivije i ispunjenije. Samo mislim da ... ostale koje crnce za sicu ne bi bas potpisale ovu izjavu.

Citiraj:

---

Cubana prvotno napisa

ja bih se čak i složila s tobom. Ne samo da mi je lakše, nego zanimljivije i ispunjenije. Samo mislim da ... ostale koje crnce za sicu ne bi bas potpisale ovu izjavu.

---

X
Naravno ovisi o poslu kojeg radiš.
Meni je definitivno lakše večinu dana na poslu, nego doma. Ali doma bih bila ispunjenija, zadovoljnija,...
A kad gledam npr. žene u tekstilnoj industriji koje cijeli dan rade na normu, plaća je minimalac,... njima definitivno nije lakše na poslu.

kako postati i ostati mama kod kuće tema koju svakodnevno čitam sad dok sam T i nadam se toj ulozi.
Ajmo dalje,mame kućanice..
Pišite:-)