šalim se, neću više, majke mi - ovdje se ipak raspravlja o bebama, a ne o ovim klipanima :-)
Printable View
šalim se, neću više, majke mi - ovdje se ipak raspravlja o bebama, a ne o ovim klipanima :-)
XD
evo ja poznajem cvijetinog J i ništa mu ne fali:-D
dapače... kod cvijete osim za M i J ima i viška, a kamoli da nešto fali
ne znam zašto mislim da će na ovo cvijeta odmahnuti rukom :mrgreen:
ja nisam rekla da je za nesto krivo zajednicko spavanje, samo da ponekad se ustali navika zajednickog spavanja iz krivih razloga.Citiraj:
sirius prvotno napisa
Ja ne poznam cvijetinog J ali sam sigurna da mu nista ne fali XD
I mene zanima ovo sto je cvijeta pitala, sta je za tebe samostalnost deteta do 3-5-10 godina?
Svasta, nisam ni rekla da im nesto fali... otkud vam to?
A samostalnost se po meni samo stice vec u tom periodu a vidi tek kroz kasnije godine. Ako ne spava samo sa 5-10, nije samostalno po meni, pa sad nek je to moje misljenje krivo, ali tako je... sto naravno ne znaci da tom detetu nesto fali. Zavisi naravno mnogo od toga koliko je dete van tog spavanja famoznog upuceno na majku... Ukoliko je i svakodnevno mama posesivna i dete upuceno samo na nju (znam takve primere), svakako je gore, ali zato i isticem, spavanje nema veze sa tim hocete li biti bliski sa detetom ili ne niti vidim da nema bliskosti dece i roditelja koji sa njima ne spavaju.
Ja sam zaista pri postavljanju teme mislila na bebe cekajuci iskustva, ali je otisla je tema na drugu stranu jer su se javile mame sa kojima o tome nema ni govora, tek sa preko 5 se vidim razmislja o odvojenom spavanju. Ok, svakako zelim da cujem vise stavova... ali ne moze se ni govoriti na temu "Odvojena soba za bebu" ako neko misli da dete ne treba da je ima... Cisto eto... nisam kriva sto je tema malo zalutala, ja i dalje cekam savet za moj problem ili eventualno iskustvo majke koja je imala pokusaja da beba spava sama.
lady.x, ti si i dobila iskustva, samo tebi neka ne odgovaraju.Citiraj:
lady.x prvotno napisa
uz iskustva, dobila si i mišljenja, koja se ne podudaraju s tvojima.
drugo, isključiva si, kao i stray - ona zabrije u jednom, ti u drugom smjeru.
ako imate stan u kojem imate 2 spavaće sobe, čemu dvoumit?
dijete će, kadtad zatrebati svoju sobu, bilo to s 6mj, 2 ili 10 godina :mrgreen:
ja sam imala jednu spavaću sobu, 3x3m2, uz bračni bio je i kinderbed na udaljenosti 30cm.
mališa nije nikad spavao s nama na krevetu cijelu noć, ali je bio uz nas.
i da, zakoniti se dizao noću kad god je mališa kmeknuo, bez obzira što je radio. i nosao ga je dok malo čudo nije podrignulo, a to je znalo trajati od podoja do podoja (1-3 sata).
kad je mališi bilo 6mj ja sam se vratila na posao :nemajka: a zakoniti je ostao s mališom na porodiljnom.
i dalje se dizao noću i nosao ga i stavljao ga nama u krevet kad god je čudo napravilo kme.
ja sam spavala, jer sam radila (da, dok je zakoniti radio prvih 6mj ja sam opet spavala, jer sam bila sama s mališom po cijeli dan, pa je zakonitom bilo lakše :mrgreen:)
kad je mališa prerastao kinderbed, s 2ipol godine, pregradili smo dnevni i napravili malu sobicu za dijete, čisto iz razloga jer u našu sobu umjesto kinderbeda veći krevet ne bi stao.
i dijete spava od tad u svojoj sobi. sa zatvorenim vratima, u mraku.
ali isto tako, neki puta se došulja nama u krevet i dočeka jutro s nama
što bih trebala po tvom? zabranit mu?
to nije popunjavanje roditeljske emotivne raznine, već potreba djeteta.
a mi u tome uživamo jednako kao i on.
a što se tiče kolijevke, ilit zipke. imala sam ju i kao trudnica mi je to bila lijepa slika majke i djeteta, ali je mališa bio dugačka beba koja je brzo raspa i s 3 mj više u nju nije stao, tako da nemoj to imati kao jedinu opciju do 6mj starosti
i još jedno, voljela bih, zaista voljela, da nam se javiš za nekoliko mjeseci kad s bebom dođeš doma :-)
Priroda će napraviti svoje i kao što smo si mi sve majke posložile tako ćeš i ti.
Složi si za početak kak misliš da će ti biti ok, a kasnije ćeš vidjeti. Možda će biti tako kao sada pričaš, a možda i ne. Nekad ti jedan mjesec paše jedan način, a već drugi mjesec drugi, kako beba raste tako se mijenjaju njezine potrebe...
Vjerujem da je svaka od nas imala mišljenja prije i poslije dolaska dijeteta, a moja su se mijenjala iz dana u dan, iz mjeseca u mjesec i dan danas je tako.
Djeca su živa bića koja imaju svoje potrebe i svoj karakter.
Neka djeca su ko bebe iz filma (dobro to je nemoguće:mrgreen:), a neka su čista suprotnost...
Uglavnom hoću reći, em ćeš ti osjećati nešto sasvim drugo, a i dijete će ti jasno do znanja dati što mu paše, što treba i što hoće ili može...
prerano je da donosiš neke zaključke, vjerujem da nas ima dosta koje smo se ugrizle za jezik....:-)
xCitiraj:
oka prvotno napisa
moja beba je do sada promijenila više načina spavanja, s nama, u svom kindaću, trenutna situacija je da nam je kinderbet spojen s krevetom, on spava na svojoj strani ali mu je bitno da nas vidi bez ogradice.
nama ne smeta.
i ja sam imala prije poroda svoja viđenja kako će beba spavati i sl. stvari (sigurna sam bila u to da beba neće spavati s nama, da je bračni krevet samo za MM i mene9 ali s dolaskom bebe puno se toga promijeni u mišljenju.
u vezi koljevke- sve ovisi o veličini bebe
moj B. se rodio s 4520 (procijenjen na 3800-4000g) i u rodilištu je "jedva" stao u njihovu koljevku, nakon mj. je bio već u robici br.62, tako da za njega koljevka ne bi bila isplativa investicija.
E, ali ja nemam dve sobe - dnevna (u kojoj beba ne moze biti) i jedna spavaca su u opticaju. A spavaca je verovali ili ne sirine 2m. Stoga i moje dileme, a sad ujedno i kupujemo namestaj za taj stan pa htela ili ne moram neki plan kakav takav imati, iako verujem da ce se posle menjati
Ma ja ne znam cvijetinog J, al sam sigurna da mu niš ne fali. Eto :)
bračni širine 140 (zakoniti i ja smo godinama spavali na 120cm, a nismo mali), i uz njega kinderbed od 60 cm - taman
Sears često preporučuje razne šašave opcije s futonima, onim kojekakvim na sklapanje, rolanje. Ne znam. Možda neka kreativna kombinacija upali?
Meni se ipak čini najjednostavnije bebu između mame i tate, preko dana neka ležaljkica nešto... Ali možda zna žena zašto ne može cosleeping, al nam ne može reći. Ja sam se nejednom opekla kad sam preporučivala cosleeping u vezi dojenja i (ne)spavanja kad ono vidim nešto i skužim pa u tim uvjetima i ja bih mislila isto. E sad jel stvarno neki realan razlog koji nije za forum ili nešto treće, tko će ga znat. Mi trabunjamo a svatko nek si misli svoje :) LOL
eto...meni ono što stray kaže uopće nije ekstremno, a odnosi se naravno na mene, moju obitelj i naše odnose unutar iste. ali to su moji kriteriji..moja mjerila, i ako su nekome bolesna..neka su.
ali, to ne znači da se na neke druge obitelji moraju odnositi, naprotiv. meni bi osobno puno teže palo spavanje u sobi bez muža. a zajedničko spavnje nam je svim tko prirodno došlo...
moja prijateljica ima troje djece. prvo je spavalo samo u svojoj sobi....nakon par mjeseci..malo plakalo pa se naviklo. drugo, nakon 6 mjeseci...s prvim u sobi, bez trauma..imalo društvo...treće spava s njima.
i sad kaže da to ne bi više ponovila. to odvajanje u drugu sobu tako rano. tada je mislila da radi najbolje.
ja sam imala izričit stav o spavanju sa roditeljima prije trudnoće. i to takav kao i ti. ja osobno imam traumu odvajanja, jer sam spavala s mamom. -tako sam makar mislila
kad sam rodila svi su moji stavovi pali u vodu. i neka su.
ono što želim reći...treba slušati srce i instinkte i dati djetetu ono što mu treba. ne nositi se za nekim uvjerenjima koja smo stvorili, jer se ta ista jako lako mijenjaju. i to je u redu.
naše dijete spava s nama..i nama je to predivno. samostalan je skroz i nikada nije bio pretjerano vezan za mene. jako je društven i bez problema ga mogu ostaviti kod baka.
mislim da je to više stvar povjerenja. ali, to tako nama odgovara...i njemu, očigledno. sad čekamo još jednu bebu i plandujemo kako ćemo se vi zajedno smjestiti.
trauma odvajanja? zašto misliš da je neophodna? ja sam shvatila da traume nastaju samo ukoliko se neke stvari odnosno odluke donose jednostrano...znači bez suradnje. ukoliko postoji suradnja sa djetetom, nema trauma. tada se poštuju želje i potrebe svih. tako da mislim da se traum odvjnj može itekako izbjeći.
nekom djetetu treba više bliskosti, nekom manje a da je podjednako sretno u konačnici. zato nije dobro unaprijed donositi odluke. upoznaj najprije bebu...ona će ti sve reći.
i iz osobnog iskustva, imaš zaista vremena u prvih godinu dana stvoriti neki svoj red i rutinu...
i da...još samo ovo...mene je zauvijek promijenilo pitanje malog jedne moje frendice...mama, a zašto ja moram spavati sam kad ni ti ni tata ne spavate sami?
i oprostite na ovako dugom postu...
Mislim da je tu jedina istina - kada dobiješ bebu jednostavno znaš kako je najbolje i kako vam (svima) najviše odgovara :) Unaprijed pričati dok nemaš bebu je sasvim drugačije nego kad se zbilja nađeš u toj situaciji :)
meni se isto ovo cini kao najbolje rjesenje ako ne zelis dijete staviti u vas krevet...Citiraj:
magriz prvotno napisa
kad sam ja bila trudna imala sam 300 ideja kako cemo se slozit u jednoj sobi, a MD mi je stalno govorio - vidjet cemo kad beba dodje... glas razuma :) tako je i bilo...
probaj nekako slozit tu sobicu da svi mozete zajedno u njoj spavat (jedan krevet ili vise njih) a poslije ces lako kombinirat kako ce vam vise odgovarat...
Ovo cu mozda i da uradim sad kad razmislim, jedino sto nece biti u sirinu mesta ni malo. Bice zid, nas krevet, krevetac za bebu, zid... Onda bih samo onu dasku za presvlacenje drzala negde drugde, ne na krevecu, kako sam planirala... ali preko dana se svakako taj krevet koji bismo uzeli od 140 moze sklopiti da je komotnije.
Puno ti je praktičnije imati mjesto za presvlačenje u kupaoni, a kasnije kad beba postane nemirna na bračnom krevetu.Citiraj:
lady.x prvotno napisa
XCitiraj:
sirius prvotno napisa
Mi još uvijek to imamo na vešmašini.
A koliko je dugačka soba?Citiraj:
lady.x prvotno napisa
Mi imamo sobu 2x4 pa smo krevet od 160 okrenuli po širini (okomito, taman stane u "rupu" jer je dugačak 2m) i do njega kindač bez stranice. MM spava do zida pošto ne ustaje po noći.
http://public.fotki.com/kljucic/album/dsc00168.html
[QUOTE=lady.x;1736128] Ukoliko je i svakodnevno mama posesivna i dete upuceno samo na nju (znam takve primere), svakako je gore, ali zato i isticem, spavanje nema veze sa tim hocete li biti bliski sa detetom ili ne niti vidim da nema bliskosti dece i roditelja koji sa njima ne spavaju.
tek sa preko 5 se vidim razmislja o odvojenom spavanju. QUOTE]
moje curica je "skolski" bila upucena samo na mene do 3 godine...nekad smo je "acetonom" skildali sa mene...pa se desio preokret, nekako u vrijeme kad nam je objeama to pasalo, ja nisam forsirala pustila sam nnj da diktira tempo, a nisam posesivna majka ma sta god to znacilo ali vjerujem u AP jer vidim da djeluje, jer vidim da nije prazna floskula i da ta veza ali samosvijest cini cuda i za male ali i za nas velike ljude.
mi na zalost nismo AP bas od prvog dana - dok nisam eliminirala utjecaj samo pozvanih savjetodavaca da me plase kako cu ugusiti dijete ako ja spavam dok je dojim, kako ce se navici na mene- pa nakoga da se navikava beba od par dana-tijedana-mijeseci- na susjede?- bla bla...od 3 mjeseca iskljucivo AP - coosleeping, dojenje, nosenje, razapnite me skakanje na svako kme...tako da su me susjedi u mahali (upuceniji znaju da se u mahali cuje kad neko u kuci do kihne) cesto znale pitati place li ta cura ikad....sad je to curica koja i place da je se cuje ali je se ni danas ne ostavlja da se isplace, to je curica koje jos spava sa nama pricamo o zasebnom krevetu i mislim da bi joj to bilo fora pa ga pokusavamo nabaviti sto ne znaci da mora preci u njega krevet ce biti tu do naseg kreveta a ona ce odluciti kad joj pase da predje u njega. Ako mi se i sa 10 bude uvlacila u krevet nece biti sretnije mame od mene- bez obzira sto okolina bude imala reci ili bude mislila o tome- mi volimo tako i bas nam je lijepo sto smo istinski zblizeni.
Kad sam bila trudna moja kuma me savjetovala da pricekam s kupnjom kinderbeta i razmislim o zajedničkom spavanju i ja sam rekla da nema šanse nikada pa ni tada jer sam veliki paničar i da ne mogu zamisliti spavati s bebom. I gle čuda Jana već 6 i pol mjeseci spava između mame i tate :lol:i niti jedne sekunde mene veliku paničarku nije bilo strah da ćemo ju zgnječiti jer nije bilo šanse za to i ja sada ne mogu spavati bez nje. Ja ne bih mogla zamisliti da moja mala beba spava u drugoj sobi mali mi je sasvim normalno ako to nekome odgovara. Ja sam kao mala jer smo tada imali mali stan jako dugo spavala s mamom i to pamtim kao nešto najljepše i najdivnije.... sjećam se njenog predivnog mirisa kad bih se sklupčala uz nju i moja kuma kaže da je došlo vrijeme da ja to sada vratim svome djetetu :zaljubljen: i u pravu je.
Tako da definitivno mislim da ćeš odlučiti kad rodiš i kad ti prorade hormoni i svi silni osjećaji.
Moja je isto tako nesto, ali se duz celog zida od ta 2m nalazi veliki plakar s jedne strane, pa cemo bas premeriti ostaje li onda mesta da se makar plakar otvara od kreveca, ali tesko... ako ne uzecemo uzi krevet, sta da se radi..Citiraj:
kljucic prvotno napisa
Ovo za dasku i masinu za ves mi nije palo na pamet, super ideja.
I meni su susjedi cesto znali reci da upoce ne cuju da beba place...stalno smo je nosali i cuvali i spava samnom od pocetka, uskoro ce imat godinu dana...( prvih par mjeseci je i MM spavao s nama) i skroz mije neprirodna pomisao da spava odvojeno i jos k tome u drugoj sobi...njena soba je ceka, kad bude spremna.
I moja E od prvog dana ima svoju sobu - koja je odmah do nase sobe (i u drugom stanu u Italiji nam je ista postava, ali u Italiju je dosla s nesto manje od 3 godine).
S time da sam ja, kad se rodila, prva 3 tjedna spavala na krevetu u njenoj sobi, pratila joj ritam - ona je vrlo brzo pocela spavati cijelu noc, pa nije bilo problema sa setnjom od sobe do sobe radi podoja, pokrivanja i slicnog.
I sada, sa 7 godina, E je odlican, miran spavac, a sto se tice bliskosti - najblizi smo si na svijetu, naravno! :heart:
Mislim da bi puno roditelja voljelo da dijete moze spavati u vlastitom krevetu cijelu noc ili jos bolje u vlastitoj sobi, bar smo mi jedni od njih. Jer ako radi niceg drugog to bi znacilo da spava cijelu noc il da se budi jednom.
Nazalost mi nismo te srece ali sta sad proci ce i to. Nas sin od rodjenja ima svoj krevetic u nasoj sobi i po danu spava u njemu ali po noci malo spava tamo, vecinom s nama u krevetu, i mogu rec da to nije komotno.
Ko prvo mi moramo spavat nepomicno da ga ne probudimo i onda smo umorni ujutro i ukoceni a ni ne spavamo zagrljeni cijelu noc ko nekad MM i ja.
Tako da jedva cekamo da ode spavat sam u svoju sobu, naravno da ce nekad bit slatko ako nam se zavuce u krevet ali napominjem SAMO NEKAD, svaki dan je prenaporno.
Inace sad ima 11,5mj i tek sad se poceo budit od 4 puta na dalje ali do sad je bilo katastrofa jer se budio i po 10 puta u 1h kako kad ali 15-20 puta po noci, makar samo zaplakao da ga dignem i zaspao ili vecinom samo trazio sisu u usta, tako da sam sad malo mirnija ali opet se budi previse puta da bi ja odlazila do njega u sobu i dojila.
I jede sve sto vidi po danu i najede se tako da nije niti gladan a nije niti vezan za sisu previse, samo po noci.
moj savjet bi bio da ako imate srece i beba vam spava cijelu noc il se jednom probudi odvojite ju, bit ce vam lakse i imat cete vise mjesta i privatnosti. :-)
Naša spavalica je prvih par mjeseci spavala u našoj sobi u kinerbetu a nakon toga sama u svojoj sobi...i onda je sa 2 godine (i par mjeseci) odlučila došetati k nama usred noći...a zadnjih par tjedana se i kompletno preselila u naš krevet..i tako sad smo svi skupa u velikom krevetu....a bila sam uvjerena da će MOJE dijete spavati samo u svom krevetu :mrgreen: (a uskoro će joj sigurno početi i faza kad će zatvarati vrata od svoje sobe :love2: pa uživamo trenutno :-))
Ni meni niš ne fali sva sam fino zaobljena:lol:.Citiraj:
maria71 prvotno napisa
Šalu na stranu ja u zajedničkom spavanju ne vidim problem.
Ako dođem s posla u pet onda kuham za drugi dan, pospremim nešto (nikad dovoljno) opslužim sve strojeve (perilice, sušilica) pa opeglam. Začas je osam.
Djecu niti ne opažam.
Zato kad se lijepo svi navečer opustimo u krevetu onda se klinci "razvežu" i pričali bi, pričali...pa ne bih trenutke dala za pola milijuna eura...a kamoli za mišljenje psihologa...(bez uvrede molim nije bila ta namjera)
A eto ja imam vremena i vremena cijeli dan sa sinom doma, ne radim jer sam do prije koji dan bila na porodiljnom ali jos jedno godinu dvije necu raditi jer cu bit doma sa malim do vrtica (imamo mogucnosti na srecu pa je dovoljno da muz radi), tako da ga se nagledam 24h na dan (i spava s nama iako ce za koji dan 1g) i pasalo bi mi malo da spava u svojoj sobi al eto imamo dijete koje ne spava bez sise vise od sat-dva tri kad smo sretni pa mu se veselim i po noci hihihihi.
Ipak glasam za odvojenu sobu ako je moguce (beba ipak odredjuje).
Tak sam i ja povremeno mislila, kako bi bilo lijepo da ode konačno u svoju sobu... Pa kad će konačno u svoj krevet, već su mu 2, pa 3, pa 3 i pol godine... I znaš što? Kad je otišao, sad mi fali. Ponekad se noću ustajem samo da mu pomirišem kosicu i poljubim ga. Pa sad uživam u odlasku na spavanje (obavezno ja ili MM ležimo s njim dok ne zaspi).Citiraj:
SaraRi prvotno napisa
Pa imaš u psihoanalizi - ako potrebe djeteta u određenoj razvojnoj fazi ne budu zadovoljene, ono se na neki način "fiksira" u toj razvojnoj fazi, i teže prelazi u sljedeću razvojnu fazu.Citiraj:
lady.x prvotno napisa
Moje iskustvo isto tako to potvrđuje.
Moju malenu čuvala sam najviše ja, pa MM, rjeđe baka. Uglavnom sam malenoj uvijek bila na raspolaganju (do 3 godine bile smo zajedno kod kuće). Ona se vrlo brzo adaptirala na vrtić, rado se igra s drugom djecom.
Ove jeseni ja je dovedem, njena grupa je već na igralištu. Dolazi druga mama sa sinom, krenuo je otprilike kad i moja curica (prije godinu dana).
Moja malena ulazi u grupu, prilazi prijateljici i uključuje se u aktivnost. Čekala sam da joj mahnem (:-)), ali ona se ni ne okreće. Taj dječak ne želi ući na igralište, vuče mamu za jaknu, plače.
Kasnije sretnem tu mamu. Odgajateljica joj je rekla: "On je jako vezan za vas." Mama se čudi, pa uopće nije vezan za nju, čuva ga svaki dan baka, a i teta čuvalica. Ja govorim toj mami da sam ja svojoj curi valjda "dosadila". :mrgreen: Moj zaključak je da je maleni željan mame.
O vrtiću nema govora ako roditelji ne žele upisati dijete. Ako se dijete upiše, ono tada prolazi proces adaptacije, tj. postupnog privikavanja, u početku po pola sata-sat itd.Citiraj:
Imam drugaricu kojoj dete sa 2.5 spava sa njom, ona ne radi i dete je toliko vezano za nju da ni na sat vremena nigde ne moze da se odvoji od njega, dete ni sa kim drugim nece da ostane, o vrticu kod njih nema ni govora...
No, ovo što je to dijete još dosta vezano za mamu i nije toliko čudno. Naime, strah od odvajanja osjeća se do 3 godine. Nešto više ne mogu reći, jer te ljude ne poznajem.
Već sam napisala da mi se čini da bih malenu bez nekih teškoća mogla premjestiti, no, ne žuri mi se. Kad ona poželi svoj krevet, rado ćemo udovoljiti toj želji.Citiraj:
Sa druge strane, ne znam koliko traumaticno dete kasnije dozivi odlazak iz roditeljskig kreveta (koji je kad tad neminovan),
Inače, nešto joj je govorila baka, moja svekrva: "... pa da onda mami i tati ne smetaš..." :-x Mislim da nije u redu da svekrva s 5 km udaljenosti određuje tko će gdje u našoj kući spavati, jer meni moje dijete ne smeta (a ni MM-u).
Bila sam svojevremeno na Rodinoj radionici "NE! po guzi", mame su pitale i za spavanje, i cure su rekle da, koliko su čule od drugih mama, djeca s 5-6 godina skoro sva traže svoju sobu. :-)
Ovo mi tako tužno zvuči. No, moram priznati da je kod nas prije 30 godina bila moda da dijete odmah ima svoju sobu, jer se na taj način pokazivao "visok standard".Citiraj:
za razliku od toga kad je od malena naviknuto da je samo...
prije nego sam rodila sam imala ideje o spavanju bebe odvojeno u kinderbetu i o tome kako mi trebamo imati mir u brčnom krevetu i mogu vam reći da je sve palo u vodu :) i drago mi je zbog toga.
moja curica (sad ima godinu dana) je dosta i spavala u kindaču, ali bi je gotovo uvijek pred jutro stavila kod nas. zadnjih dana je sve više s nama jer baš pokazuje da to želi tj. plače čim je stavim u kindač. muž kaže da uživa kad je ona s nama i svi troje spavamo mirno do jutra. bliskost s mužem i privatnost je ionako na kušnji s malom bebom no tada su druge stvari (kao spavanje s njom) baš te koje zbližavaju par
Pozdrav!
Muče me slični, ali ipak malo drugačiji problemi. Naime, suprug i ja smo podstanari u stanu koji nam savršeno odgovara po svemu... osim što baš nema mjesta za bebu (koju sad već čekamo).
U spavaću sobu krevetić NIKAKO ne stane. U dnevnu stane. Imamo mogućnosti ili da spavamo na kauču u dnevnoj, a beba u krevetiću do nas, ili da pak svi troje spavamo u našem krevetu. To još nismo odlučili i zapravo nam niti jedna od ovih opcija ne bi bila neprihvatljiva.
No, mene zapravo više muči što po danu... Ako će bebin krevetić biti u dnevnoj sobi, to znači da će ona cijelo vrijeme biti ondje, odn. da će biti izložena svemu što se kod nas događa - od ljudi koji nas posjećuju, do veša koji se suši i pegla... I zapravo će cijelo vrijeme netko biti u blizini dok ona spava, odn. neće imati baš nikakvog mira.
Suprug je dobio ideju da kupimo putni krevetić i smjestimo ga NA svoj krevet, da beba ima mira po danu, ali to mi se čini nekako preopasno.
Sad me uhvatila nekakva panika i silno želim naći veći stan. Nekako mi je glupo da moja beba odrasta u dnevnom boravku, kao ja nekad, ako već imamo mogućnosti za nešto bolje. Sad neću ulaziti u problematiku traženja pristojnog stana, mada bih i o tome mogla eseje pisati...
Što vi o ovome mislite? Je li ovakvo razmišljanje doista racionalno ili mi to samo hormoni tvrde? :)
Beba može biti na vašem krevetu preko dana. Mi svoj krevetić nismo nikad ni koristili i sve bebe su bile s nama u dnevnom boravku dok su bile budne, kad bi spavali, spavali bi na našem krevetu, iako krevetić stoji uz naš. nemoj da te brinu takve stvari, nisu bebe kao sa filmova i časopisa, vidit ćeš.
jednostavno preko svog kreveta raširiš dekicu ili lancun i beba na tome spava.
Mozda moze sama spavati na njihovom krevetu ili u dnevnom boravku kada je manja, ali po mom skromnom iskustvu je nakon treceg mjeseca trebala mir oko sebe dok spava a s 4 mjeseca ju nisam vise mogla ostavljat na kaucu ili krevetu samu jer bi se otkoturala a jastuke i deke odgurala... Ja ne bi bila mirna sa takvim rjesenjem
moje iskustvo je da je krevetic potpuno nepotreban, beba moze spavati s vama a dnevno spavanje na velikom krevetu u spavacoj sobi
ja isto imam mali stan, dnevna soba i mala spavaca, i troje djece. kad smo doma najmanja spava u velkom krevetu dnevna spavanja, a nocno smo mi cure u spavacoj a decki u dnevnoj.
Znači li to da su (vaše) bebe koje su mogle spavati na roditeljskom krevetu preko dana bile manje živahne u snu ili što?
Imam nećakinju od 8 mjeseci i vjerujem da nema te sile koja bi nju zadržala na krevetu bez nekakvih ogradica ili sl. Zato me to brine :)
Moj i preko dana spava na mom krevetu. Imam babyphone i idem k njemu čim se počne meškoljit ako več ne cendra, jer se dogodi da krene puzat po krevetu čim se probudi. Imam i brdo igračaka na krevetu upravo za takve situacije jer mu to malo odvuče pažnju od naginjanja preko ruba kreveta. Tako sam i sa starijim.
Sad me još nešto zanima i vjerojatno ću vam biti smiješna s tim pitanjem... :ups:
Kako tehnički izvedete spavanje s djetetom u krevetu? Ima li dijete vlastiti jastuk? Između vaših ili malo niže, tj. je li vam djetetova glava u ravnini s glavom ili tijelom? Ima li dijete onda svoj poseban pokrivač? Suprug i ja koristimo jedan zajednički pokrivač pa ne znam je li to bolje ili gore za dijete...