Nezgodno je kad navedenu reklamu vide djeca.
Rezultat toga, ali i posvemašnje umjetničke slobode jesu crteži i hijeroglifi na pojedinim zidovima kod nas :mrgreen:, al' srećom olovkom, što se može lako obrisati.
Kad je P. bio mali za prvi takav uradak upitam ga zašto je crtao po zidu kad ima papir za to.
A on kaže da to nije nacrtao on, već duhić.
Ja: Koji sad duhić?
P.: On ima ime, mama.
Ja: ???
P.: Zove se Casper.
I što da čovjek kaže, reagira - na kraju sam rekla da moramo zajednički oprati uradak i da se nadam da će i on i Casper uvidjeti da je bolje crtati po papiru.
"Kad sretneš Caspera, reci mu da ne šara po zidu:" ;-)

