Stan skoro otplaćen ili sloboda kuće i ponovo kredit????

Meni je to više kompromis.
Ona ima stan dovoljno "malen" za nju, a uz podrum, okućnicu s mjestom za automobil, vrtom i roštiljem bio bi zadovoljan i njezin suprug.

Ako misliš da podstanari ometaju, može se biratii kuća koja ima mogućnost da se napravi odvojen ulaz za podstanare i da ih se nikad ne vidi. A što se tiče buke, pa ne treba u podstanarstvo uzeti neke mlade koji će tulumariti... A obično u većim kućama, u prizemlju budu prostori u kojima se najviše boravi, na katu sobe, tako da ako su podstanari u potkrovlju onda ne smetaju. Ili još bolje, podstanari u prizemlju, a kat i potkrovlje za obitelj, s pristupom vrtu.

Pa dobro, ali ako je argument za kuću da imaš svoju slobodu, onda uzimanje podstanara stvarno nema smisla.

A i inače je to dosta riskantna aktivnost, pa nije baš uputno uzimati veliki kredit npr., pa računati da ćeš dio rate namiriti iznajmljivanjem.

Citiraj:

---

Mima prvotno napisa

A i inače je to dosta riskantna aktivnost, pa nije baš uputno uzimati veliki kredit npr., pa računati da ćeš dio rate namiriti iznajmljivanjem.

---

i onda za 15-20 godina se naci u situaciji da djecja ideja samostalnosti ne ukljucuje stanovanje u roditeljskoj kuci (pa makar i u svom stanu)

Citiraj:

---

Mima prvotno napisa

A i inače je to dosta riskantna aktivnost, pa nije baš uputno uzimati veliki kredit npr., pa računati da ćeš dio rate namiriti iznajmljivanjem.

---

To se slažem, ali svatko treba procijeniti što i kako može.

Ja iz prakse, u svom naselju gdje su tako građene kuće, vidim da funkcionira. Da imam etažu slobodnu, i ja bih tako napravila.

Ujedno, vidim da Bubilo ne teži baš tolikoj slobodi i miru koju pružaju kuće (što je inače vrlo rijetko, osim ako se ne kupuje kuća izvan grada, s povelikom okućnicom gdje nema susjeda; u gradovima je to vrlo teško... susjedi su na svega nekoliko metara, a mogu biti svakakvi...) tako da sam ja uvijek za kompromis, da svi budu na dobitku - i Bubilo koja nema potrebu za tako velikim prostorom, muž koji pak želi prostor za radionicu, igraonicu, teretanu već što ima na pameti, djeca s vrtom i naseljem u kojem mogu susresti drugu djecu vani, a na kraju i banka koja traži lovu nazad koja se može namaknuti najmom viška prostora.

Citiraj:

---

emily prvotno napisa

i onda za 15-20 godina se naci u situaciji da djecja ideja samostalnosti ne ukljucuje stanovanje u roditeljskoj kuci (pa makar i u svom stanu)

---

Naravno. Ja sam uvijek za to da se živi odvojeno, barem 500 metara udaljenosti. I to je bila i moja želja, ali financijska situacija je drugačije ispala...tj. nisam se bogato udala:mrgreen:

(Moj prijedlog se veže na izjavu Bubilo koja je sa smajlichem pridodala da u tolikoj kvadraturi koju želi njezin muž, može imati i etažu za sina. Samo želim prikazati i drugačije opcije i mogućnosti imanja i življenja u kući. I ja bih 250 samo svojih kvadrata... ali, eto, ne može se... ovako, moram izvući najbolje što mogu iz ove situacije koju imam. I to samo s kreditom za uređenje, a ne za cijeli stan ili kuću.)

Ma OK, ja komentiram na temelju iskustava mdeni bliskih ljudi koji su tako ušli u kupovinu velike kuće. Iznajmljivat ćemo - nisu nikada. Imat ćemo stan za djecu - eno im kćeri u Americi. itd.

Citiraj:

---

Mima prvotno napisa

Ma OK, ja komentiram na temelju iskustava mdeni bliskih ljudi koji su tako ušli u kupovinu velike kuće. Iznajmljivat ćemo - nisu nikada. Imat ćemo stan za djecu - eno im kćeri u Americi. itd.

---

Takvih situacija ima jako puno. Iako, mislim, malo više kod starije generacije. Danas ljudi, barem oni mlađi, malo realnije gledaju na nekretnine.

Grozim se kad vidim da ljudi koji nisu bogati, dižu kredit i grade kuće od 200-300 kvadrata. Čemu?! Računaju li na trošak i vrijeme održavanja te kuće?!
Koliko je samo kuća koje se nikada ne dovrše, bez fasade i sl.

Imam kolegicu koja je poklekla i tako gradila.... Nikada dovršeno (visoko u Vrapču, predaleko da uopće može iznajmljivati za neki novac)... danas žali što je pristala na to. Prizemnica do 100 kvadrata bi joj bila idealna. Sad nakon 20 godina, i dalje krpa i pomalo uređuje, ili pak popravlja ono što je napravila prije 20 ... Ona sama, dijete otišlo ...

Da, to s kvadratima je problem, a imam osjećaj da su prije 20+ godina ljudi samo tako gradili, ili 250m2 ili ništa...
Već sam spomenula da nije nama (čak ni mm-u :mrgreen:) nužno imati preko 200 kvadrata, nego u kvartu ne mogu naći manju, osim premale (manje od 100 kvadrata, i to nefunkcionalnih kvadrata, gdje treba dizati kat...).

I da podstanari su mi tek opcija o kojoj ne želim misliti... a ni za djecu nisam nikad imala takve planove, za "sina na 3. etaži" sam se šalila (a opet, čovjek nikad ne zna ;)).

Ovi moji nisu sami gradili nego su baš nesvjesno ušli u tu zamku 'rupe bez dna' kakva može biti kuća. Tj. na kući je izgledalo da se nema što jako puno raditi, ali je ispalo da ipak treba raditi svašta, jer su im računi za grijanje bili nenormalni pa su radili izolaciju, pa ovo, pa ono ..

Ipak baš na njihovom primjeru moram priznati da kuća ima i jednu veliku prednost - imaju psa i gomilu mačaka. Dakle, da mi je kuća, imala bih sigurno još kojeg psa, a možda i mačke.

:facepalm:
To sam i zaboravila! Naravno da ćemo u kući morati imati psa i mačku!
:drama::scared:

Mislim da ce sljedeca tema koju otvorim biti "razvodim se" :mrgreen:.

Ajme... ja bih radije podstanare, nego pse i mačke ...:lol:

Bubilo drz se ti stana!

Citiraj:

---

Bubilo Bubich prvotno napisa

:facepalm:
To sam i zaboravila! Naravno da ćemo u kući morati imati psa i mačku!
:drama::scared:

Mislim da ce sljedeca tema koju otvorim biti "razvodim se" :mrgreen:.

---

:lool:

mačke se lako mogu dijeliti sa susjedima :mrgreen:
ponegdje i peseki...

Citiraj:

---

Bubilo Bubich prvotno napisa

:facepalm:
To sam i zaboravila! Naravno da ćemo u kući morati imati psa i mačku!
:drama::scared:

Mislim da ce sljedeca tema koju otvorim biti "razvodim se" :mrgreen:.

---

:lool:

Mislim da bi i MM poželio otvoriti takvu temu da pokažem inicijativu za nabavkom psa ili mačke, što je jedan od ključnih razloga zašto nemamo životinju doma niti ćemo je imati. Ali mi nismo u kući, nego u stanu, pa to ide njemu u prilog.

meni se baš sviđa razmišljanje tvog muža Bubilo Bubich... mislim da kad sam znaš puno toga napraviti ili popraviti da to baš donosi neko zadovoljstvo... a i puno je lakše nadzirati majstore :mrgreen: pa je to stvarno korisno za djecu, a valjda ce barem jednom djetetu biti zanimljivo :-)

mi se unazad par godina grijemo na pelet i stvarno nam je toplo... unatoc tome što nemamo fasadu sa toplinskom izolacijom..

ovako, ja sam dijete stana koje je uvijek željelo kuću I dvorište
sad ih imam
to me ispunjava srećom
ali nije sve tako jednodimenzionalno
to traži rad, vrijeme I novac
jučer sam npr. potrošila 1,5 sat na košnju okućnice
u ponedjeljak oko sat vremena
u utorak sat vremena vrta, I tako...

ja to volim i nije mi tlaka
ali kad sve zbrojim, dosta vremena i energije odlazi na sve skupa
s druge strane, taj osjećaj slobode koji imam u svojem dvorištu, na terasi, u vrtu, među biljkama, ptičicama koje cvrkuću - meni je nezamijenjiv

ako nisi spremna živjeti tako da svoje vrijeme i energiju ulažeš u dvorište i okućnicu - ne popuštaj mu

Vecinu ovih strahova koje ima BB imam i ja od kuca. I zato smo 99% vremena gledali stanove. To sto smo na kraju kupili kucu je zato sto je ta kuca u stvari krizanac kuce i stana, najblize moguce stanu a da je ipak teoretski jos uvije kuca. Ima malo preko 100-ak kvadrata (ukljucivo potkrovlje), ima grijanje i toplu vodu na toplanu (i bila sam tamo 20-ak puta preko zime i uvijek je bilo bar 25 stupnjeva unutra), i 80% je renovirana (a po priznanju ex-vlasnice tih 80% je doslo 20keur - koji su svi bili u unutrasnjosti kuce - prozori, parketi, plocice, sanitarije, kuhinja - i to ne svi! - i na relativno malo kvadrata! I otkad smo je kupili traju radovi preuredjenja i jos uvijek nismo gotovi i necemo sve preurediti do kraja i vrt nismo ni takli. I svaki dan nakon posla i svaki vikend ne idemo nikud osim na kucu pospremat, uredjivat, kupovat stvari za kucu. I docekao nas je odmah susjed (spojena kuca) da jel bi zajedno mijenjali krov u lim, a fasadu srecom ne trebamo ni taknuti no svejedno vidim da cemo biti gotovi tamo negdje krajem ljeta u najboljem slucaju.

Preuredjivanje privatne kuce od 200+ kvadrata i stare 30+ godina u meni izaziva samo pomisao "a sad 10 godina konstantnih renovacija - znaci pola vremena nakon posla u ruke usisivac i krpa pa usisavaj i brisi prasinu nakon majstora". Trentuno mi je najbolji "frend" onaj parkside industrijski usisivac za 500kn iz Lidla, svakako topla preporuka svakome tko misli zivjeti i istovremeno renovirati prostor u kojem zivi... Ja cu izdrazati jos 2 mjeseca radova u kuci u kojoj zivimo, ali da izdrzim 10 godina - nema sanse! Uglavnom preporuka - kupiti nesto za sto se mozete odmah financijski "rastegnuti" da renovirate sve glavne radove u komadu u dijelu gdje mislite zivjeti. A ako ima etaza viska - da ima bar odvojeni ulaz da ti majstori ne hodaju svaki dan kroz kucu ko na traci kad jednom krenete i to uredjivati... I obavezno da ima dobru toplinsku izolaciju, ako nesto ne mogu podnijeti to je sjediti u 3 sloja odjece u kuci i praviti se da mi je ok...

Citiraj:

---

flopica prvotno napisa

ovako, ja sam dijete stana koje je uvijek željelo kuću I dvorište
sad ih imam
to me ispunjava srećom
ali nije sve tako jednodimenzionalno
to traži rad, vrijeme I novac
jučer sam npr. potrošila 1,5 sat na košnju okućnice
u ponedjeljak oko sat vremena
u utorak sat vremena vrta, I tako...

ja to volim i nije mi tlaka
ali kad sve zbrojim, dosta vremena i energije odlazi na sve skupa
s druge strane, taj osjećaj slobode koji imam u svojem dvorištu, na terasi, u vrtu, među biljkama, ptičicama koje cvrkuću - meni je nezamijenjiv

ako nisi spremna živjeti tako da svoje vrijeme i energiju ulažeš u dvorište i okućnicu - ne popuštaj mu

---

Kod mene je isto ovako, osim što sam ja oduvijek živjela u kući osim par godina podstanarstva u stanu.
Kuća, barem naša,je uvijek projekt u radu.
Taman završimo s jednim i odmah gledamo što ćemo drugo i uvijek ima nešto za napraviti.

Ja imam kuću i stan, za stan isto tako plaćamo pričuvu pa se iz te pričuve renovira i popravlja koješta na zgradi, isto nas čeka obnova fasade i krovišta, dizanje kredita za te radove itd.
Isto tako smo mijenjali i prozore, podove kupatilo, krečili, mijenjali namještaj...Ok je manje tih prozora, kvadrata za održavanje, komunalija vezanih za kvadrate i tako to.
Od režija, jedino grijanje je puno veća stavka. No nije ni sve u centralnom na plin, recimo odlično i izvedivo rješenje je grijanje na pelet
Vode i struje trošimo isto kao i u stanu.
A vrt i okućnica, opet se vraćamo na to da možeš i ne moraš. Ja volim pa imam, a opet bi nekada to zapalila ili jednostavno ignoriram kao ovaj tjedan.
Iskreno, u BB priči mene ipak plaše toliki kvadrati, a i priča sa tim da su klinci u dvorištu a da ti onda možeš svašta nešto i da to želi izbjeći, e to mi je savršen razlog za ne seliti se u kuću.

ma Bubilo Bubich pa najmlađe dijete neceš moci ostaviti samo u vrtu još godinama, pa ceš se do tada naviknuti da pustiš sav posao u kuci i opustiti se, ko ja :mrgreen:

nisam sve čitala, al meni je recimo išlo na živce dok sam živjela u kući (jedna od stvari :D ) što smo imali okućnicu od 2000 kvadrata, a j je stalno bio sam. nije valjda bio od tih tipova djece koja bleje u bube i tako se zabavljaju, njemu je u tom vrtu bilo dosadno. mirna ulica s privatnim kućama, djece od nikud . u principu nikad nije bio u vrtu. a ni ja :lool: ajd, popiješ kavu vani, ili kad je neka fešta.

kad smo se preselili u stan, u kvart, park, masa djece, stalno su vani. tamo je stalno bio doma.

a ona glupa travurina je stalno rasla, taman pokosiš, padne kiša i eto ti nje. onda ako ne pokosiš, preraste pa ti se više ni neda kositi, a onda ti se neda ni kava pit vani jer je sve zabraslo i nije lijepo.

ja sam se preporodila u stanu.

Ja sam sad u kući bez vrta, tako da eto može se bit u kući i bez košnje. Meni je ova opcija napornija, i isplativija.

Napreskok sam čitala, pa samo na osnovu uvodnog posta: Bubilo, ako istinski mrziš sve to što si nabrojala, odustani od kuće.
Bićeš joj večito nezadovoljni rob. A posebno ako je to kuća koja zahteva opsežno renoviranje. Godinama ćete ulagati, kuća godinama neće biti "gotova" i "uredna".
Kuća treba da bude dom u kome ćeš puniti baterije i uživati, a ne mesto na koje mrziš da se vraćaš.
Ako možeš da nađeš manju kuću koja ima odlično iskorišten unutrašnji prostor, i koja ne zahteva neke velike radove, a pri tome ima i dobro organizovano malo dvorište, onda možda vredi probati.
U suprotnom, ne bih ti nikako savetovala da zameniš stan kućom, jer eventualne prednosti koje ćeš imati neće moći da kompenzuju nedostatke.
(ja to iz svog iskustva, a ja sam osoba koja živi u kući, obožavam svoju- nikad do kraja renoviranu -kuću i uvenula bih u stanu. Ali ja mrzim parkiće :).
Jednostavno, različiti smo...)

Mogu reci da i tri mjeseca nakon useljenja u kucu mi je koristimo iskljucivo kao stan. Klinci nisu otisli u dvoriste sami nikad (ali zato cesto odu sami u parkic prekoputa). Mi samo pokosimo travu. OK, malo je nespretno sto je ulaz gdje se ostavljaju cipele na jednom kraju a izlaz u dvoriste na drugom kraju kuce, no da je netko imao motivaciju vec bi nasao nacina :mrgreen: Kao stan kuca nam je za sad taman - malo neiskoristenog prostora u potkrovlju (za sad tamo samo stoji vansezonska odjeca, koferi i papiri) a ostalo je taman po mjeri. Glavna prednost dvorista je da nam nitko ne moze gledati kroz prozor nego mi gledamo na zelenilo 8-)

Sto se tice uredjenja ostalo je jos brdo sitnica koje treba rijesiti, ali srecom grube radove smo dovrsili prije useljenja pa se sad ne zurimo pretjerano s malim radovima.

Super silly!

Kad ste već digli temu, mi smo još u potrazi, a mm polako, ali sigurno odustaje od kuće :mrgreen:.
Upravo iz razloga o kojima sam se zalila na drugoj temi. On je esteta glede prostora i jednostavno ne može progutati kako neka susjedstva izgledaju. O nekim kućama koje su nam odgovarale veličinom i cijenom nismo ni počeli razmišljati kad smo došli do njih. Susjedstvo je toliko preizgrađeno da smo zaključili da iako je to jedina od 10 okolnih kuća koja ima dvorište veće od 2 kvadrata, mi u to eventualno nase dvorište ne bismo nikad izašli i boravili jer je sve okolo ružno za gledat. Ok, zvuci razmaženo, al ak ulazim u još jedan kredit do kraja života, bar ćemo birati dokle ide. Ako ništa, imam u rukavu par stanova koji se nisu prodali izmedju 1 i 2 godine. Ne znam samo sto čekaju sa spuštanjem cijene :mrgreen:.

BB :-D za muza

Čekaj Lili, nećemo se prerano veseliti :).
Iako, kako je on bio zapeo, pa ja mjesecima proučavala oglase, već sam se bila počela zamišljati. Sve dok ne bi nešto iz oglasa otišli pogledati, onda bi se oboje prestali zamišljati ;).

Nisam pisala godinu dana na ovoj temi... i evo me, dižem ju. Došli smo do neke točke i sad se vrtimo u krug. Sigurno smo rekorderi u tome koliko dugo gledamo nekretnine. Ali nije nam ni panika...

Sve je počelo prije 9-10 godina kad smo MM i ja odlučili kupiti mali stan da ne moramo dizati veliki kredit. Jer njegova mama živi u kući sama, on je jedinac, i kad ona bude stara i ne bude više mogla sama održavati kuću zamijenit ćemo se. Mislim, nije to bio neki opaki plan da se dočepamo neke kuće preko leđa jadne starice, činilo se skroz u redu planom koji će biti ok i nama i njoj. Danas ona je stara i bolesna i jedva održava kuću i smrzava se jer ne želi grijati da joj ne dođe preveliki račun (koji bi se i da dođe mogao platiti, al ona jednostavno stalno gasi grijanje). Ali ne želi u naš stan jer je to njezina kuća. 10 godina je i na listi u domu i sljedeće godine bi mogla i u dom. Ali ne ide ona nikud, to je njezina kuća. Ok, u redu. Tako je kako je.

Došlo troje djece, mali stan (45 kvadrata) postaje sve više premali. (Sva sreca imamo i garažu ;)). Pa zadnjih godina gledamo kuće i stanove. U prvu kuću iz oglasnika me MM odveo još davne 2014. kad mi nije padalo na pamet kupiti kuću, želim stan... i mic po mic, puno pogledanih kuća i par četverosobnih stanova (jer ih u ovom kvartu vise nije ni dostupno) i skroz sam postala ok s idejom da to bude kuća. I nakon puno kuća koje bi trebalo skroz renovirati (a to se meni ne da, a on bi to radio “polako kroz godine”) ili nam se nije sviđalo neposredno susjedstvo, našli smo skroz ok kuću, u jako jako dobrom stanju, u ulici koja nam je super, za cijenu za koju bi nam banka dala kredit. Ono, kuća mi je stvarno ok i mogla bi se sutra “samo preseliti”.

Al sad treba reći “hop” i skočiti, al nekako ne ide... (Ne bojim se da će ju prodati, ovdje se kuće godinama prodaju)
Ok, realno, moramo se prvo i financijski oporaviti jer smo oboje ovu godinu više ne radili nego radili (oboje na roditeljskom i/ili višemjesečnom bolovanju). Moramo se u svakom pogledu oporaviti od situacija s bolesti koje smo prošli. No, polako, to je sve iza nas i trebalo bi seliti. Valjda ;). Mislim odrastu ljudi u svakakvim malim stanovima i ništa im ne fali. I zapravo u ovom trenu kad je najmlađa tek počela šarati po namještaju ;), i kad mi je super sto je stan mali i njih troje stalno na oku... ni meni nista ne fali. Al rastu oni, i neće još dugo biti ugodno u 45 kvadrata. I stalno mi je to nad glavnom “moramo nešto kupiti i seliti”. Pa čak i drugim ljudima, jer nas mnogi ispituju “kad ćete, jeste našli nešto?”

E sad... “muči” me ta svekrvina kuća... stara je cca 70 godina, u nju nije ulagano sigurno 35-40 godina, ona sad ništa ni ne da, da se radi, ne pušta majstore i slično... U njoj nema ni puno prostora, ima dnevni boravak i dvije sobe. Dakle, kad bismo odlučili pričekati da možemo seliti u tu kuću (u bilo kojem scenariju ;))... tamo treba sve mijenjati osim zidova, i još bi negdje trebalo nešto i dograditi da dobijemo barem još jednu sobu, dakle građevinska dozvola, kompletno instalacije, stolarija, krov, fasada... moja neka procjena je da bi trebalo cca 60-70 tis eura da se to sredi. Ništa luksuzno, samo da je ono ok za živjeti i da ima energetski certifikat C, a ne G ;).

Kuća koja nam ne sviđa je 140 tis €.
Prodali bi nas stan + kredit.

Obje kuće su u istom kvartu, jedna od druge 5 minuta hoda, tu nam ništa ne igra ulogu.

Igra nam ulogu što pravimo ražanj, a zec je još u šumi (nemojte me krivo shvatiti, šalim se).

I financije... nije mala razlika urediti ovu (da, da, ne još našu) kuću i kupiti skroz drugu.

MM želi kupiti tu drugu kuću.
Što ćemo s ovom kućom danas-sutra? pitam ja. Iznajmit podstanarima, kaže on.
Kojim podstanarima, tko bi živio u takvoj kući bez ulaganja. Ako dignemo kredit sebi za kuću nema šanse da ista uložimo u tu.
Čuvat ćemo ju djeci.
Njih je troje, što će oni s tim nego prodat za male pare jer treba kompletnu renovaciju.

I tako... stalno nešto i krug. Neodlučan i neodlučniji.

Što biste vi?

Prodala svekrvinu kuću i ne bi na nju uopće računala ni u kakvoj kombinaciji za naslijeđe djeci.
Pa to će će bit ruina za 10ak godina.
Vrijedi samo zemljište.

A.sebi bih kupila novi stan.Ne kuću.

Ja bih kupila novu kuću, a svekrvinu prodala kad bude vaša, pošto-poto.

(osim što uopće niti ne bih kupila kuću, nego bih tražila stan)

Hvala ;).

Jedan od razloga zašto sam se predomislila u vezi stana je sto ne mogu kupiti cetverosoban stan za manje od 120-130 tis eura. I to ako je novogradanja ima 80 kvadrata, ako su starije zgrade ima 100 kvadrata, a za tu cijenu još imam za renovirati. Za iste novce u kući dobijem puno vise. Valjda ću imati i za režije ;).

Meni to nema veze, mislim da sam već i dala svoje mišljenje u kućama na ovoj ili nekoj drugoj temi - kuće su prema iskustvima koje imam u okolini rupe bez dna, skupe su za održavanje i stalno su polugotove.

A mene ama baš ništa u vezi kuće ne privlači (osim eventualno mogućnosti da imam mačke i zečeve).

No, to je naravno sasvim subjektivno, i sigurno da ima hrpa ljudi koji bi uvijek odabrali kuću ispred stana.

Da, naravno, to je i meni uvijek bio jedan od glavnih razloga protiv. Ali ova kuća je gotova. Ništa u njoj ne treba rondati, renovirati i završavati :). Sve je na svom mjestu. Okrečiti po svome, objesit svoje slike i voila. Čak bi i pola namještaja zadržala.

Onda, što te muči, kupite tu kuću i vozdra.
Kad svekrva umre i ode u dom, onda ćete mozgati što s jenom kućom.

Inače ja bih uvijek radije prostran četverosoban stan umjesto kuće.

Muci me tih 70 tis. eura razlike.
I hoće li se danas-sutra njezina kuća moći prodati za išta, čak i kao građevinsko zemljište. Prepun je oglas takvih kuća.

Ali shvatila sam, nijedna od vas tri ne bi ništa čekala i radila računicu s tom kućom.

Citiraj:

---

čokolada prvotno napisa

Onda, što te muči, kupite tu kuću i vozdra.
Kad svekrva umre i ode u dom, onda ćete mozgati što s jenom kućom.

---

X
Apsolutno nikad ni u kakvoj kombinaciji ne bih čekala na tu svekrvinu kuću.
Ako je ova druga tako odlična, kupi i uživaj :).
Sa svekrvinom kućom može da se uradi bilo šta: prodati, iznajmiti po simboličnoj ceni nekome ko bi je bar delimično renovirao, na kraju krajeva možda bi se mogla pretvoriti u nekakav poslovni prostor ili slično, ako ne želite da je se odreknete.

S kojom kucom? Svekrvinom ili vasom koju kupite?
Mi smo prodali stan od 40m2 i kupili kucu koja sad ima 140m2 jer smo digli kat.
140m2 solidno rasporedenih i izoliranih u kuci sa dvoje djece u pubertetu uopce nije previse.
Ali nas kredit je bio manji , dobar dio preuredenja smo radili na rate i u gotovini.
Sto ce miti za 10 godina kad mozda djeca odu ne mogu predvidjeti. Niti mogu predvidjeti koliko ce vrijediti kuca tada na trzistu.
Isto tako nisam mogla predvidjeti da cemo za stan dobiti 72 tisuce eura, a da ce ga novi vlasnici prodati 6 godina nakon kupnje za 45 tisuca ( jer im vise nije trebao, a cijene su jako pale).

Ne muci me sto ćemo s tom kućom koju kupimo, trebat će mi barem sljedećih 20 godina ;).
Onda ću vidjeti sto s njom, nije prevelika.

Muci me sto sa svekrvinom jer se to neće moći prodati, samo će propadati, ili će neko od djece htjeti tamo graditi ili će se prodati za “ništa”. Ono, financijski mi nije racionalno. A životno mi je glupo raditi planove oko tako nečeg.

Zasto ne bi mogla prodati? Sve se moze prodati ako su papiri cisti .