Evo, ja danas ustala u 4,45.
Nije baš nešto. :mrgreen:
Evo, ja danas ustala u 4,45.
Nije baš nešto. :mrgreen:
5 i 15 :)
6.30 jedva :mrgreen:
ajme koke ja sam u pol 7 ustala i još se mislim kako ću vas prodrmati da vidim tko je od spavalica budan, a vi od prije 5 na nogama.wow, to mi je previše, tj. nemam potrebu za tako ranim dizanjem.Sad sam na godišnjem al i uobičajeno se dižem u pol 7, u 7 krećem na posao,a radim od 8.kad doma dođem u pol 5 opet sve stignem..Šta vi radite u 5?peglete, sexate se?kuhate ručak?ili samo lapite same sa sobom u miru?
Ja ne radim ništa, samo se obučem i krenem na posao. Radim od 7.
A gdje je Ifi?:mrgreen:
Ja učim. I razmišljam kako ispiti na mene imaju blagotvorno djelovanje: da sad idem roditi ne bi mi trebao klistir.
ja sma na listi.samo ja doma nemam internet.samo malo preko moba.
klasicno 6.00, a da je vieknd bome bi jos bila jos u krevetu uz MMa :angel:
nama se zna dogoditi za vikend da nam popodne neko navrati a cijela obitelj u pidzamama :mrgreen:
i da ifi da se ti povezes s ovim nespavalicama, one te sigurno nece iznevjeriti.
evo mogu i ja na tu listu...za koji dan kad se vratim s puta, kad budem pri internetu redovito.
jučer sam se probudila u pol 3, a prekjučer u pol 5 (trudničke "obaveze)8-) ali nisam mogla ustat, nikako.....a bilo je tak "idealno" za peglanje (imam par vagona) - valjda neću morat čekat snijeg........
da, mogu i ja potvrdit - ak ti nije baš "sila da se digneš" - ne dižeš se....iako-može se....moja mama isto treba baš to vrijeme ujutro, za sebe i evo već par godina redovito i vježba i moli.....i baš je nekako "posložena u glavi", a radi od pol8 i još putuje na posao
ja sam nakon dugog razdoblja "drilovitog tempa" na par godina izgubila tu "sposobnost" da nešto tako čvrto odlučim i onda se toga držim, valjda mi je trebala ta promjena...ali sad, sad je dosta plandovanja i leđero tempa.....baš imam osjećaj "joj kako bi puno napravila da ustane ranije",...
imam i klinca, on se digne 15 min čim osjeti da me nema u krevetu........ali ja nemrem ustat pa letit da napravim u tih 15 min nekaj za sebe
jutarnja kava i kla-fe-že bi mi baš bio pokretač....za start,
ifigenija - šta si ti danas poduzela? i kak si zamislila da se budimo međusobno?
fda ja odgovorim - nikako.
nećemo dopuštati forumske kružoke.
ukinuli smo trudničke i djčje koji su ipak bili barem malo korisniji.
ova tema egzistira zato što nas ima doista puno sa problemima spavanja, bilo predugog ili prekratkog.
ali, da ćemo dopuštati ovdje neka pobrojavanja i pijenja virtualne kave, nećemo.
bez ljutnje.
i ja trebam podršku da ne jedem čokoladu i da opeglam dvije košulje.
ali za to imam nevirtualnih prijateljica.
nije život samo na forumu.
idemo dalje o (ne)spavanju.
apricot, jesi zloćesta. :mrgreen:
Jel smijem pitati: koliko sna za sebe smatrate optimalnom količinom?
ponukana ovim, ja sam za jutros sat navila u 6:30 (idemo polako), ali sam se opet, nakon 20 snoozanja, probudila u 730
sva opravdanja koja sam ja sebi smisljala u tih sat vremena bila su mi tako logicna
onda sam se, dok sam se panicno tusirala, spremala, jer morala sam biti vani vrlo brzo, naravno mrzila
kakav je to san kojeg ti svako 5 minuta budi budilica?
osim sto je najslađi?
jel vidiš da su grupe podrške - kontraproduktivne?
Mene je baš razveselilo kad sam pročitala prvi post. Totalno se vidim u tome.
Nije stvar u tome da reduciram spavanje na neku nerazumnu mjeru. Sad idem spavat oko 10 ipo i prirodno se budim oko 6 ipo. To je taman nekih 8 sati.
Ali, imam neke poslove koje bi trebala obavit u idućih mjesec-dva, a traže da mi dijete ne pokazuje crtež koje je nacrtalo, aviončić koji pravi od legića il da mu treba obrisat guzu. Treba mi dva sata BEZ podražaja, bez tel poziva, susjeda koji se javljaju, sveg "ometanja" koje tijekom dana imam. Zato mi je prekrasno kad imam jutarnju osamu da se sastanem sa sobom.
U to doba, ako ne radim baš posao, uspijem popit kavu, lijepo organizirat dan, obavit svoj poslić, zalit svoje cviće i dan mi onda teče prema mojoj ideji. Koja često nije kruta. Ali meni stvara osjećaj zadovoljstva, nekako znam što trebam obaviti, pratim potrebe i sebe i obitelji i kuće...ne znam jel me shvaćate...u protivnom, ustanem se kad i djeca, krenem razgrnit robu, razgrćem je u periodu od 3 ure, kruh nisam ni ispekla ni kupila, dođe mi vrijeme za ručak, zelenila nemam u kući jer sam i jučer sve činila stihijski, skuham nešto, što mi nije baš baš...a kad se ujutro ispalniram, opeglam, pobrišem wc, isplaniram ručak, skočim s djecom gdje imam, do 10-11 h sam obavila "ono što se mora" i onda mi je dan bezbrižan, imam za jest, imam vremena za igru, a nitko mi ne smeta da se priko dana i malo odmorim. Radim takav posao da kad me nema, nema me i po cijeli dan i lijepo mi je da kad sam kući mogu uživat s djecom, a ne da ih stalno odgurivam jer čistim, peglam...ovako, ostavim za zajedničko vrijeme mijesenje kruha, kupovinu katkad, neka pranja-brčkanja koja mogu i oni se uključit...
Eto, za TO meni sjajno dođe bit u 5 budna. A poć leć u 9 mi nije katastrofa, dapače...
meni bi trebala 3. vrsta grupe podrške
grupa podrške za one koji vole spavati, ali se moraju dizati tj. grupa podrške da ne mrzim cijeli svijet ujutro kad zazvoni sat
naime, spavalica sam, ali otkad radim - radim od 7
i ustajem se - ako moram spremiti dijete tj. kad mi je dijete išlo u vrtić i sada kada ide u školu - u pola 6
- sada kad su praznici i dijete ne mora izaći sa mnom u isto vrijeme iz stana - u 6
i tako već 12 godina
kad ujutro zazvoni sat, jedva se izvučem, prva mi je misao o tome kako mi je teško u životu 8-), i kako bih sad sve mjenjala da mogu još malo slatko odspavati...
nikad se nisam navikla i prihvatila s užitkom ranojutranje buđenje
tim više što to nije nikakvo vrijeme za mene, već osmah kreše trčanje...
naravno popodne sam nešto sretnija kad (većinom, kad nije neki deadline na poslu) u 3 već mogu ići kući, iako se u 3 već osjećam prilično ižmikano, ali ujutro mi je nepodnošljivo...
inače sam večernji tip i gušt mi je biti navečer budna i navečer obavljati poslove...određeni broj godina, sam spavala po 5 ili 6 sati, ali unazad nekog vremena ni to ne mogu ...to rano dizanje me s godinama počelo iscrpljivati (uz naporan životni tempo) i sad zakunjam ko kokica, čim se navečer umirim
mi koji smo rođeni ko nespavači smo sretniji bez te jutarnje torture, jedino se ne osjećam sretno u fazama kad sam budna od pola 5...al to ne traje dugo... i ne bi vam bila u koži:-P
ja sam sretna što živim super s 5-6 sati sna. Tu i tamo mi treba 8h da se renoviram, pa jovo nanovo.
BHany, ti si u mojoj grupi. Ja mrzim buđenje pod mus, baš mrzim. U jutro sam ko mumija, ne govorim ni slova i nedaj Bože da je netko u kupaoni kad i ja.
MM se naviknuo na mrguda, pa se diže 10 minuta prije mene, samo da se ne sretnemo.:mrgreen:
Inače za mene vrijedi ona: ne diraj lava dok spava. :mrgreen:
Jutarnji seks? Na to se mogu samo nasmijati.
Npr. ako zaspim ispred tv - a i netko me probudi, u stanju sam mu glavu odgristi.
Takva sam oduvijek. Roditelji su mi, da se spase stavili tv u sobu, jer ako sam zaspala u dnevnom boravku i trebalo me probuditi, to je bio urnebes, a i mjesečarim i pričam u snu. Hvala Bogu, u zadnje vrijeme manje.
Da se malo opravdam, zato sam večernji tip i super sam od 20 do 23 sata. Pravi anđeo.
:-)
Meni treba 8 sati sna minimalno, a spavam 6 ili 6.30 i očajna sam radi toga.
Uz to imam niski tlak i novootkriveni Hašimoto i to mi nikako ne ide u prilog odmorenosti.
Dajte mi da spaaaaaaaaaaavam!!!!!!!!!!:lol:
meni čak i nije važno koliko dugo spavam, bilo to 5, 8 ili 10 sati u komadu
važnije bi mi bilo da, po mogućnosti, ne moram ustat prije pola 7.
"narihtana" sam da s lakoćom ustajem u pola 7 bilo vikendom, na godišnjem, za posao.
uobičajeno ustajem u 5:40 jer mi muž zbog posla ide ranije, a zajedno se vozimo
u periodu kada idem sama i za posao se budim u pola 7 nemam nikakvih problema, taman u 1 legla
inače mogu leći u 22 sata, ali ustati prije pola 7 mi je uvijek tlaka :-/
koliko kuzim svaka od nas ovdje ima razliciti problem :mrgreen:
ja s tim imam mali obiteljski problem:mrgreen:
MM je ranobuđač, pa:
pod 1. i kad bih mogla odspavati npr. kad smo na godišnjem...onda on ustaje prije, kuha kavu ili pak 'tiho' odlazi u kupaonicu i oblači se da bi se mogao išuljati negdje na ranu kavu ili šetnju ili se pak samo 'tiho' do beskraja vrti u krevetu
pod 2. navečer, dok sam ja još aktivna, on već u 9 zakunja
teško se nalazimo
kakva uvreda!
pa nije to još ona staračka nesanica!
ja sam takva od rođenja.
sjećam se da sam jednom, kao osmogodišnjakinja, spavala do 8 pa je tetka zvala mamu na telefon da nešto nije u redu.
teško je to; vječito umoran.
sve si mislim kako ću jednom popiti šaku nekih tabletica i spavati 12 sati :-D
nemoj slušati
moja mama kaže da nikad nije spavala ovako dobro kao sada (75)
Aj sad mi lakše :lol:
prigodno :) za nas koje volimo spavanje, a ne volimo buđenje
http://www.6yka.com/spavanjeslike
ja spadam u skupinu spavalica....koje vole jutro i žele ranije ustati....a da to nije radi posla...ali, uvijek nekako prevagne to spavanje...
najviše sam se jutra nauživala u prvoj trudnoći....e to mi je baš odgovaralo....
sad se sve svodi na želje...jer ostajem budna do kasno u noć...jer sam noćni tip...
a djeca mi se ne bude prije 8,30..9...
imala bi vremena za samoću....ali...zaista se teško izbacit iz kreveta...
mm mi je kupio magnet za frižider...ovako kaže...
volim jutro, samo kad bi došlo malo kasnije :mrgreen:
BB potpisujem u potpunosti :lol: