Pa nema veze, svi oni kažu 3. dan, ali ako se drugačije poklopi, može i 4. i 5., ja sam vadila na 4. dan. 3. mi je padala nedjelja. I nije bilo nikakvih problema.
Printable View
Pa nema veze, svi oni kažu 3. dan, ali ako se drugačije poklopi, može i 4. i 5., ja sam vadila na 4. dan. 3. mi je padala nedjelja. I nije bilo nikakvih problema.
Pozdrav curke,kak ste mi vi?Ima kaj novog?Ja sam usamljeno,muž otišao sezonu raditi,nismo imali izbora jer tu nema nikakvog posla.Tako da opet nećemo raditi na bebici :-( tak da sam sva nekak u komi...čak ni na more neću ići jer mi semama razbolila pa ću ostat sa njom doma...a mužića ćumoći vidjet 1 tjedno...Nadam se da ste vi bolje :-)
draga snelly, bez obzira na sve, pokušaj iz ovog ljeta, ma iz svakog dana, izvući nešto lijepo i pozitivno. Ne znam koliko je bolesna tvoja mama (želim brzo ozdravljenje!) i jasno je da trebaš paziti na mamu i pomoći joj ali nemoj zaboraviti sebe i svoje potrebe. Vrijeme dok se vrati dragi će brže a i kvalitetnije proći.
Nije sve ni u moru... evo ja sam tri minute od mora, bila sam triput do sada.
Moj zvrk se počeo dizati na noge i raditi koračiće. Sada smo u fazi premiještanja stvari van dohvata ručica. Što vrijeme više prolazi, sve češće razmišljam o svojoj curici i pitam se kakva bi ona bila, da li bi ličili jedno na drugo...
Znam da nije sve u moru...ali kad većinu godine provedeš u Zg jedva čekaš da se malo opustiš.Bravo za malog zvrka...sad imaš slatke brige :-) Uživajte :-)
Drage cure...imam potrebu da se ovdje malo izjadam jer znam da čete me u potpunosti razumjeti...više od 4 godine smo čekali bebicu..moram reći da sam prve dvije godine iz mjeseca u mjesec svaki put kad bi dobila M padala u očaj..nakon toga sam sama sebi rekla: nema koristi od toga ionako se ništa ne dešava, možda mi jednostavno nije suđeno da postanem mama..i prestala sam se toliko opterećivati iako mi je bilo teško, ali nekako sam se malo opustila i kao da sam prestala razmišljati o tome....inače mi je M točna u dan i nikada ne kasni...u 5. mjesecu mi je menga kasnila i to mi je postalo sumnjivo pa sam uradila test nakon 3 dana i bio negativan..nakon 2 dana odem kod gin i kaže nema ništa od trudnoće dobit češ ti kroz par dana..međutim i dalje ništa i tako sam čekala još punih 10 dana dok mi nije muž kupio test i rekao ajde provjeri i ne grizi više nokte...ja napravim test a ono crta da deblja ne može biti..što reći? eksplozija emocija, ruke se tresu, plačemo oboje,radost koja se ne može opisati...dok sam čekala prvi pregled i uzv mislila sam samo: daj Bože da je sve u redu,samo da nije vanmaternična ili nešto treće..kada sam napokon na ekranu vidjela to maleno srce kako kuca plakala sam ko kišna godina,taj osjećaj nikad neču zaboraviti...i drage moje sve je bilo u redu, sve u najboljem redu do neki dan kada sam odjednom prokrvarila sa 10+4 tj..hitno u bolnicu i na uzv...ležim na stolu u mraku i govore mi: nije u redu,nema više srčane akcije,ujutro čemo na kiretažu....osjećam se ko zadnje govno na ovome svijetu....MOLIM???? kako odjednom? zašto? što se desilo? ne znam i ne mogu si pomoći...kiretaža je obavljena i sada sam doma na oporavku...oporavit ču se ja fizički....ali psihički više nikada...taj gubitak,taj osjećaj,to je takva bol koju nikome ne želim...moj muž je to hrabrije podnio od mene iako zajedno plačemo ali on se nekako lakše nosi sa time..praktički sam do jučer mazila trbuh i osjećala se tako posebno...a sada...sada je praznina i toga više nema...oprostite mi cure što sam napisala cijelu svoju ispovijest...ali morala sam...zanima me nakon koliko vremena su vam preporučili da krenete ponovo?? Hvala vam ... :*
žutazvijezda strašno mi je žao zbog gubitka bebice :-( Znam kako vam je teško,znam kako je meni bilo...pretpostavljam da si pročitala moje postove iz početka,moja trudnoća je bila manja ali šok je bio ogroman.Vjerujem da ni našem muževima nije lako,vjerovatno se samo prave da lakše podnose to sve,a zapravo pate ali iznutra.Treba vremena da čovijek iplače i saživi se sa boli,a onda kao da postaje na neki način lakše.Evo meni će u 8. mj 2 godine kako je bebi stalo srce.Sve ove dvije godine sam tugovala,padala u depresiju,bila ljubomorna na druge trudnice i djecu...znam da ružno zvuči ali to su sve normalni osijećaji.Stalno sam se pitala zašto oni imaju bebu,a mi je nemamo.Zašto je ona uspjela roditi,a moja je bebica umrla?!Do odgovora nisam došla...jednostavno mi nije suđeno,valjda.Nama su preporučili 6mjeseci pauze pa opet pokušati.Ali mi smo odlučili čekat malo duže,od straha,od boli...Sada si mislim da možda nismo predugo čekali.Ali sve je nekako krenulo naopako,te su mi otkrili hipertireozu i svašta nešto.Sada već dosta dugo pokušavamo napravit bebu ali baš nas neće.Koristila sam i lh trakice,računala plodne dane,počela piti vitamine,pila vrkutu....i ništa nije pomoglo.I opet sam tužna,jadna i mrzovoljna i opet kao na početku imam 100 pitanja bez odgovora.Zašto svima koje ja znam se desilo...zašto se meni neće desit,a toliko se trudim :-( Ovdje ćeš nać veliku utjehu,cure su zlatne i pune razumijevanja.Meni su uvijek pomogle,kad mi je bilo najteže bile su tu.Riječ utjehe i razumjevanja od nekog ko doista razumije što osijećaš je neprocijenjivo.Ovdje možeš napisat kako se doista osijećaš,tu nema osuđivanja,pametovanja i bespotrebnih glupih savjeta.Ovdje su fenomenalne jake žene koje će plakat i smijat se sa tobom.Hvala Vam cure za utjehu i podršku koju ste mi pružili :love2:
Draga zutazvijezdo :*
Jako mi je zao da si nam se nakon toliko godina borbe za to maleno srceko morala javiti! Bilo bi najljepse da nisi...Ali nekad su nam putevi Bozji ili jednostavno samo sudbina nedokucivi, ne razumijemo zasto...Uzmi si vremena za tugu, odplaci za svojom zvjezdicom i shvati da na kraju ti imas nekog na Nebu tko ce te paziti kroz iducu trudnocu. Ovo sto ti pisem, ne pisem samo pro forme, ovo sam sve osjetila na svojoj kozi nakon godinu i pol od mog gubitka. Ranama treba vremena...a mi ga imamo...shvati da imas jos cijeli zivot ispred sebe da ga ucinis tako posebnnim i sretnim bas kako tebi i tvom muzicu pase. Necu vise nista pisati, samo iz straha da te ne povrijedim, jer sam kroz ovo vrijeme shvatila da sve tugujemo na drukcije nacine, puno ovisi i gdje i kako zivimo, kako smo odgojeni...pa ne bih voljela da te jos koja moja rijec utuce i rastuzi. Samo sto mogu reci, da sam cula za X slucajeva, gdje je kao i kod tebe u kratkom periodu ponovno doslo do sretne trudnoce ;) Ljubim
Drage moje Snelly i Patik hvala vam na ohrabrenju i razumijevanju...čitala sam i vaše priče i plakala i suosijećam sa vama kao i sa ostalim curama koje dijele istu ili sličnu sudbinu...doma me svi tješe i govore : ma ajde proći če to , pa bit če djece dat če dragi Bog.... ja tugujem za ovim malim anđelom, za ovim srcem koje sam nosila ispod svojeg....svjesna sam da oni to ne mogu razumijeti na takav način pa im ni ne zamjeram....s druge strane kada pomislim na to koliko smo se mučili i čekali bojim se kako če to biti ako mi zaista Bog podari novi život,novu bebicu...ja imam osjećaj da ču biti u tolikoj panici....a panika mi je več sada kada vidim koliko se Snelly muči pa me opet hvata strah da ču proživljavati iste muke kao i do sada...voljela bih da se jednostavno mogu opustiti,duboko udahnuti...zahvaliti Bogu na cijeloj ovoj situaciji ...i reči sama sebi: Ja to mogu,idemo dalje u nove pobjede,hrabro....ali tako je teško..Divim se svima vama koje ste toliko hrabre i nepokolebive...pitam se odakle crpite toliku snagu? Hvala vam i ljubim vas.... :* :* :*
Zvjezdice i ti ćeš jednog dana biti jaka, a hrabra si već sad i samo si daj vremena... Tuga neće proći, ali čovjek se nauči živjeti s tim. Grlim te! :love2:
Hvala ti Carmina....slijedeći tjedan imam kontrolu pa čemo vidjeti šta če doktori reći...napravila sam sve moguće pretrage kao i za štitnjaču...s obzirom da sam sklona debljanju :njam: ne bih se čudila da nešto tu ne štima...onda če mi reči valjda kada možemo ponovo pokušati...mi nekako ne bismo predugo čekali, je da nas je ovo dotuklo ali čim nam daju zeleno svjetlo mi čemo probati....pa što Bog dade... pusa svima... :*
Carmina sve što si napisala je živa istina.Žutazvijezda i ja se bojim kako će biti kad ponovno budem trudna.Iskreno mislim da naša trudnoća,nas koji smo osjetili gubitak ne može biti ista kao kod ostalih trudnica.Za sebe sam uvjerena da ću biti panična,da ću se bojat da mi se ne dogodi isto.Pogotovo zato kaj toliko dugo čekam tu bebicu.Sad sam upravo saznala da se moja štitnjača počela popravljat :-D TSH napokon raste...bio je 0,005,a sad je 0,15 jupiiiiii.Za trudnoću bi trebao biti oko 1,5.Idemo sporo naprijed ali sigurno :-D Curke, mislim da će i meni uskoro bebo zakucat na vrata,a to želim svim hrabrim ženama ovdje.Sad sam toliko sretna da vam nemrem opisat...napokon jedna dobra vjest :-)))
Snelly :-D
I mene je sada strah... A prije 20 godina, kad sam nakon prvog djeteta izgubila bebu u 31 tt, strpljivo sam čekala onih 6 mjeseci, nakon 5 i pol mj. se dogodila nova T i uopće se nisam bojala, nekako sam od samog početka znala da je sve ok, pogotovo nakon prvog UZV (valjda to ima i veze s godinama, tada sam imala 23). A sad, unaprijed se bojim svog straha... A htjeli bi još jedno malo...
:-D
bravo snelly
cure, pozitivan stav je najvažniji i upornost se isplati
ta mantra je kod mene rezultirala sa dvije uspješne trudnoće
poslije se pomiriš sa izgubljenim, a svjestan si kolika je sreća imati to što imaš
samo hrabro
Curke samo da vam se javim...stigli moji nalazi i sve je perfektno,dakle nikakvih zapreka nema,štitnjača je ok i jako sam sretna zbog toga...ispada da je razlog zbog kojeg 4 godine nisam zatrudnjela samo psiha i ništa drugo...dakle s obzirom da je sve u redu gin je preporučila da nakon mjesec dana tj. nakon prve mjesečnice pokušamo ponovo....jako sam sretna zbog toga i jedva čekam...nadam se da če ovaj puta biti uspješnije i da čemo uskoro ugledati naše novo srčeko... pusa svima...
žutazvijezda pa to je odlično,baš sam sretna zbog tebe :-D Mislim da je sad idealno vrijeme za opuštanje...ljeto,more...sve to djeluje pozitivno i čovijek je nekako sretniji kad dođe ljeto.Barem na mene tako utječe...ona tmurna zima me ubije u pojam.To znači da je sad pravo vrijeme da se sve bacimo u akciju :lol: Nadam se da će barem jedna od nas javiti lijepu vijest nakon ljeta...pusam vas sve i uživajte na godišnjem sa mužićima :bye:
žutazvijezdo, želim ti lijepo i uspješno ljeto okrunjeno trudnoćom u prvom sljedećem ciklusu :love2:
Ne želim te uznemiravati ali moram ti reći da to što su svi tvoji nalazi perfektni nije garancija da je sve u redu - to samo znači da suvremena medicina još nije dokučila razlog, što ne znači da on i ne postoji. To se zove idiopatska neplodnost i uopće nije rijedak razlog neplodnosti/subfertilnosti.
Osim toga, tu je i muž...jeste li i njega obradili?
Tako da - uopće nije isključeno da ćeš ostati trudna u prvom pokušaju i daj bože da tome bude tako - ali ako ne bude, molim te nemoj čekati još 4 godine jer je to "samo psiha". Većina studija ukazuje na to da je utjecaj psihe na začeće u narodu opjevan, ali debelo precijenjen razlog neplodnosti.
Sretno! :fige:
Argente hvala na savjetu... Mi smo na jesen svakako namjeravali krenuti u kliniku na sve detaljne pretrage no eto ipak se u međuvremenu dogodila trudnoća...razlog što smo čekali te 4 godine je samo taj što smo si ipak htjeli dati malo vremena i nismo se htjeli baš previše opterećivati..koliko god mislila kako smo dugo čekali, na kraju mi nije ni žao što svo to vrijeme nismo poduzimali ništa jer mogu vam reći da smo se nekako još više povezali i izgradili čvršće temelje našeg braka...meni je samo malo laknulo kada sam dobila sve pozitivne rezultate mojih nalaza, za mene je to velika stvar jer sam se jako pribojavala da nešto neče biti u redu.....naravno da sam itekako svjesna da moji nalazi apsolutno ne moraju značiti ništa i da je sasvim upitno da li ču i kada opet ponovo zatrudniti, također sigurno neču čekati slijedeće 4 godine jer curke moje i meni godine prolaze (nažalost) i naše vrijeme je upravo sada...tako da vidjet čemo kroz nekoliko mjeseci kako če se sve dalje odvijati i kao što mi je i gin rekla ukoliko se ne desi kroz idućih 6 do 8 mjeseci idemo korak dalje...evo sve u Božje ruke.....SNELLy draga moja samo akcijaaaa i uživaj.......grlim vas sve.... :love:
Želim vam reći da vas pratim da svima želim što skorije trudnoće! Samo pozitivno, opušteno, ljetno, osunčano, okupano u moru (rijeci, jezeru), odmoreno itd. i sve će biti u redu!!!
Curke moje,vratila se ja sa mora :-) nije mi bilo baš nekaj.Dragi cijelidan radio tak da sam većinu dana provela sama ali barem smo se vidli :-) Sad mi još više fali ali doći će nazad za mjesec dana :-) a kak ste mi vi?kak ste se provele na godišnjem?jel ima tko kakve lijepe vijesti? :-)
Dobar članak:
http://www.roda.hr/article/read/proi...ubitka-djeteta
Curke moje ,molim Vas za mišljenje...Ovaj ciklus mi je trajao 31. dan,obično traje 29 dana.Ovaj mjesec sam išla kod mužića,radi sezonu,taman 16.dc.Inače ne znam kad imam ovulaciju ali nadam se da je tad bilo 16.dc.Meni se sad pojavio 11.dc nekakav smećkasti iscjedak.U prošlo trudnoći toga nije bilo,grudi su mi jednako bolne kao i svaki ciklus,niti su tvrđe niti ima promjene boje na bradavicama.Čak nisam ni onako stravično umorna kao prvi put.Jedino kaj osjećam onu laganu bol u donjem dijelu trbuha...a znam da to može znaćit i dolazak vještice.Kupila sam testpasam htjela pitati da li mogu napravit test oko 12 dana poslije ovulacije?jel to prerano?
Stvarno je prerano, kada sam ja tek zatrudnila svog anđelića bila sam toliko nestrpljiva da mi je tek 3 test bio pozitivan, jer sam prva dva isto tako rano napravila,
ali od prvog dana sam imala osjećaj da sam trudna...
Samo sam se iživcirala kada bi vidila da je negativan...
Bolje da sačekaš malo ili otiđi da ti preko krvi provjere
Napravila sam danas test i negativan je :-( Danas je 12. dpo,a 27. dc,obično su mi ciklusi svakih 29 dana.Mislim da nije prerano jer u prvoj trudnoći napravila sam test isto 2 dana prije menge i bio je plus odmah vidljiv.Sad mi je žao kaj sam išla radit test jer tak mi je ružno bilo vidjet onaj veliki minus :-( Danas sam čak proučavala kak se mjeri bazalna,opet me uhvatilo ludilo da želim bebu odmah i sad.I opet ću sad sama sebe izluđivat :-(
Nemoj si to raditi. Pričekaj još koji dan. Zabavi se nečime. Uvjek ćeš nešto čekati i očekivati. Prvo plus na testu, pa prvi pregled, pa ćeš se izluđivat dal se vidi srčana akcija, pa češ pratiti milimetre dal se razvija u terminu itd. Trudnoća će ti proći u grču. A nije niš bolje ni kad se djete rodi. Dal dobiva na težini, dal kaka, zašto povraća....... Opusti se. :love2:
Curke moje,probudim se i imam kaj vidjet...došla vještica :-( a baš sam se bila nekako ponadala...onak htjela sam da i ja mogu reć vsms ds de dogodilo čudo :-( Baš me sad uhvatila depra....opet... Znam da možda pretjerujem ali nemrem si pomoć :-(
snelly ponovit ću... NE SI TO RADIT!!!!
Znam da je želja jaka i ja sam imala tu fazu, ali neće beba kad ćeš ti nego će ona kad će ona. Tako ti je to draga s djecom. I dok ih još nemaš i kad dođu, oni tjeraju svoje.
Nemoj me krivo shvatit...ali ne radim si ja to namjerno.To je jače od mene,jednostavno si ne mogu izbit iz glave da se nadam i želim...Neko vrijeme je mir pa me opet uhvati strašna želja za bebom...počnem razvijat strategije kaj da napravim da napokon ostanem trudna.Prvo sam samo računala plodne dane,zatim sam si kupila lh trakice,a sada sam krenula sa bazalnom.Jednostavno me izluđuje pomisao da iako se trudim bebe nema :-( Nije mi jasno kako je prvi put upalilo.Često si razmišljam da ću sigurno imat bebu samo je pitanje vremena jer nemoguće da imam problema ako sam već ostala trudna.Onda me uhvati depra pa si mislim da su možda nekaj zeznuli kod kiretaže,možda nekaj oštetili i da je to razlog.Već toliko čekam na bebu da se ponekad uhvatim da pomislim kako činjenica da sam trudna je nemoguća.Ja sam u životu puno pretrpila i naučena sam trpit i gurat bez obzira na sve.Najviše mi ježao mog muža jer kad ga slušam kako priča o bebi našoj ili tuđoj srce mi se slama.Pa si razmišljam,Bože moj prvi se iz društva ženio,a sada će vjerovatno biti zadnji koji će dobit bebu.Znam da to zvuči glupo,nije toliko bitno koji je po redu.Nemojte me krivo shvatit,ali kad svakodnevno čujemo priče ova slučajno (hej,slučajno!!!) ostala trudna poludim.Žao mi ga je...
joj kako mi je to poznato, da samo znaš.... Ali stvarno, trebaš se opustiti i desit će se kad taj pritisak oko začeća nestane. I to je vrsta stresa koji može onemogućiti začeće. Nemoj padati u depru jer nisi trudna, veseli se svom mužu i vašim sastancima, uživaj u njima.
Znam jedan slučaj gdje je djevojka išla na umjetnu oplodnju, taman je bila u pripremama i išla doktorima svaki dan, pomirena sa tim da neće prirodnim putem ostat trudna. Pokušavali su u grču godinama. I dubila na glavi, on je jeo neko sjemenje i zrnje ko konj jer je ona čula to pomaže spermićima i brojala dane, piškila na trakice, gledala pod mikroskop sluz... i puf, umjesto da taj mjesec ode vadit jajne stanice, ona ostala na trudničkom. Ima sina. Ostala trudna kad se skroz opustila.
Pokušavam te osokolit da se manje brineš... Drži se!!!!! :love2:
No hard feelings ali mislim da skoro nema gore rečenice koju se može uputit paru koji se bori sa začećem - da se samo opuste
Ima toga napisano oho-ho na potpomognutoj. Znam da želiš pomoći ali rečenica: opusti se! radi kontraefekt
Baš sad kad ovo čitam, skužim da bi zapravo trebale biti sretne mi koje imamo normalnu mengu. Znači, dok god je ona tu, imamo se čemu nadati...
snelly pratim od početka i znam kako je njena priča sa prošlom trudnočom počela i završila i znam da je svoje poteškoće sa hormonima riješila. Osim što nisu stalno zajedno(a i to je bitno), ona i njen muž nemaju nikakvih prepreka zašto prirodno ne bi ostvarili trudnoću.Štoviše, doktori i očekuju trudnoću. Sve je u redu osim njenog grča i stresa od silne želje za trudnoćom. Kako joj onda poći kako bi bila pozitivna i utješit je?
snelly moj savjet uživaj u sexu,nemoj mjerit temp, i riješi se trakica,samo u sredini ciklusa provjeri kakva ti je sluz i onda navali.....naravno ako nema nikakvih prepreka u zdravlju oboju partnera,a mislim da nema
Snelly moja kako te kužim ....tako je teško opustiti se i uživati... iako sam milion puta mislila da sam se opustila - jesam klinac..to iščekivanje,mjerenje temperature,trakice,dizanje nogu :) itd.. toliko izluđuje da jednostavno postaneš opsjednut i samo to ti je u glavi pri pomisli na sex...trebalo bi biti obratno,zaista se sjediniti sa svojim mužem i uživati jedno u drugome...ali znam jako je teško...pogotovo osobama koje su bar nakratko iskusile taj predivan osjećaj trudnoće...kada se u tebi odmah probudi taj majčinski instinkt, tada je ta želja i čežnja još jača...nemoj odustajati ali isto tako ne dopusti da tuga svlada...samo pozitivno i hrabro...
Kad smo konacno odlucili imati dijete, trebalo nam je 6mj da zatrudnim. Nece pa nece. Pred kraj sam cak i dizala noge u zrak, mm je prestao piti kavu i cuvao se (jer smo negdje procitali da kava steti zacecu), pratila sam ovulaciju i pazila da nije onaj najjaci dan (i to smo procitali da je bolje prije ili nakon tog dana i to ne svaki, nego svaki drugi). A onda sam jednostavno odustala. I KONACNO smo uspjeli. I sto je naibolje, tog trena sam znala da je to to i da sam trudna. Poslije se to i potvrdilo.
Cure,nemojte se svađat...tu smo da si pružimo utjehu :-) Od bazalne temperature sam odustala i prije nego kaj sam počela...nije to za mene,ajd trakice su ok...ali ovo mjerenje svaki dan,grafikoni i sl. ipak ne.Ali nemam više ni trakica tak da od sada igramo na sreću :-)